Rešenje Ustavnog suda o nadležnosti organa uprave u prekršajnom postupku
Kratak pregled
Ustavni sud rešava negativni sukob nadležnosti između Prekršajnog suda i Policijske uprave. Utvrđuje da je za vođenje prekršajnog postupka protiv pravnog lica zbog prekršaja iz Zakona o bezbednosti saobraćaja nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova, a ne sud.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
IIIU-856/2012
30.05.2013.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, na osnovu člana 167. stav 2. tačka 1. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 30. maja 2013. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka protiv DOO "LIM ŠPED KOMERC" i odgovornog lica u tom pravnom licu, zbog prekršaja iz člana 180. stav 1. tačka 39) Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima ("Službeni glasnik SRS“, br. 58/82, 15/84, 5/86 i 21/90 i "Službeni glasnik RS“, br. 28/91, 53/93 i 67/93, 48/94, 25/97 i 101/05), nadležno je Ministarstvo unutrašnjih poslova – Policijska uprava u Užicu.
O b r a z l o ž e nj e
Ministarstvo unutrašnjih poslova – Policijska uprava u Užicu je 12. oktobra 2012. godine Ustavnom sudu podnelo zahtev za rešavanje sukoba nadležnosti između Prekršajnog suda u Požegi i Ministarstva unutrašnjih poslova.
Iz navoda zahteva i priložene dokumentacije proizlazi da je Ministarstvo unutrašnjih poslova – Policijska uprava u Užicu 21. februara 2012. godine Prekršajnom sudu u Požegi podnela zahtev za pokretanje prekršajnog postupka broj 4-901-81/12 protiv DOO "LIM ŠPED KOMERC" i odgovornog lica u tom pravnom licu, zbog prekršaja iz člana 180. stav 1. tačka 39) "Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima - stari".
Prekršajni sud u Požegi se rešenjem Pr. 341/12 od 21. septembra 2012. godine oglasio nenadležnim za vođenje ovog prekršajnog postupka, te je odlučio da se spisi predmeta dostave Policijskoj upravi u Užicu, kao organu nadležnom za vođenje postupka. U obrazloženju navedenog rešenja je, pored ostalog, istaknuto: da je odredbom člana 285. stav 1. Zakona o prekršajima propisano da se za prekršaje za koje je predviđena samo novčana kazna može zakonom propisati da prekršajni postupak u prvom stepenu vode organi uprave; da je odredbom člana 312. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima propisano da se za povrede odredaba tog zakona za čije je sprovođenje nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova, za koje je odredbama o prekršajima predviđena samo novčana kazna, a koje učine pravna lica i preduzetnici, prekršajni postupak u prvom stepenu vodi pred organom državne uprave nadležnim za sprovođenje ovog zakona; da je odgovornost odgovornog lica u pravnom licu uslovljena odgovornošću pravnog lica, zbog čega je za vođenje prekršajnog postupka nadležna Policijska uprava u Užicu.
Ministarstvo unutrašnjih poslova – Policijska uprava u Užicu se rešenjem Up. br. 601/12 od 10. oktobra 2012. godine oglasilo stvarno nenadležnim za vođenje predmetnog prekršajnog postupka. U obrazloženju navedenog rešenja i u zahtevu za rešavanje sukoba nadležnosti, Ministarstvo unutrašnjih poslova - Policijska uprava u Užicu je, pored ostalog, istaklo: da je članom 91. stav 1. Zakona o prekršajima predviđena nadležnost prekršajnih sudova, ukoliko za vođenja prekršajnih postupaka nije predviđena nadležnost organa uprave; da je članom 312. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima ("Službeni glasnik RS", br. 41/09, 53/10 i 101/11) propisano da je za povrede ovog zakona za koje je odredbama ovog zakona predviđena samo novčana kazna, a koje učine pravna lica i preduzetnici, nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova; da je u konkretnom slučaju reč o prekršaju iz Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima ("Službeni glasnik SRS“, br. 58/82, 15/84, 5/86 i 21/90 i "Službeni glasnik RS“, br. 28/91, 53/93 i 67/93, 48/94, 25/97 i 101/05), čije pojedine odredbe nisu prestale da važe, kao i da odredbama tog zakona nije predviđeno da se za povredu njegovih odredbi učinjenu od strane pravnog lica ili preduzetnika vodi prekršajni postupak pred organom uprave, te je za vođenje prekršajnog postupka nadležan Prekršajni sud.
Iz činjenice da su i Prekršajni sud u Požegi i Ministarstvo unutrašnjih poslova – Policijska uprava u Užicu odbili da vode navedeni prekršajni postupak, proizlazi da postoji negativni sukob nadležnosti između suda i drugog državnog organa, za čije rešavanje je nadležan Ustavni sud, saglasno odredbi člana 167. stav 2. tačka 1. Ustava Republike Srbije.
Ustavom Republike Srbije je utvrđeno: da je pravni poredak Republike Srbije jedinstven (član 194. stav 1.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinicama lokalne samouprave (član 36. stav 1.).
Ustavni sud je u sprovedenom postupku utvrdio da je za prekršaj iz člana člana 180. stav 1. tačka 39) Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima ("Službeni glasnik SRS“, br. 58/82, 15/84, 5/86 i 21/90 i "Službeni glasnik RS“, br. 28/91, 53/93 i 67/93, 48/94, 25/97 i 101/05) predviđena samo novčana kazna.
Odredbom člana 312. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima ("Službeni glasnik RS“, br. 41/09, 53/10 i 101/11) je propisano da se za povrede odredbi ovog zakona za čije sprovođenje je nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova, za koje je odredbama o prekršajima predviđena samo novčana kazna, a koje učine pravna lica i preduzetnici, prekršajni postupak u prvom stepenu vodi pred organom državne uprave nadležnim za sprovođenje ovog zakona. Odredbom člana 348. stav. 1. tačka 4) istog zakona je, pored ostalog, propisano da danom početka primene ovog zakona prestaje da važe Zakon o osnovama bezbednosti saobraćaja na putevima ("Službeni list SFRJ", br 50/88, 63/88, 80/89, 29/90 i 11/91 i "Službeni list SRJ", br. 34/92, 13/93, 24/94, 41/94, 28/96 i 3/02), osim u pogledu, pored ostalih, i člana 180. (koji se primenjuju do donošenja podzakonskih akata iz čl. 341, 342, 343, 344. i 345. ovog zakona).
U navedenom postupku, Sud je utvrdio da ni za Prekršajni sud, ni za Policijsku upravu nije sporno da je za pokretanje i vođenje prvostepenog prekršajnog postupka, kada je zahtev podnet protiv pravnog lica i odgovornog lica u pravnom licu, nadležan onaj organ koji je nadležan da pokrene i vodi prekršajni postupak protiv pravnog lica. Navedeno stanovište je Ustavni sud iskazao rešavajući više sukoba nadležnosti (videti: Rešenje Ustavnog suda IIIU-200/2012 od 4. jula 2012. godine). Naime, polazeći od toga da je odredbom člana 98. stav 1. Zakona o prekršajima propisano da se protiv pravnog i odgovornog lica u pravnom licu vodi jedinstven prekršajni postupak, osim ako postoje zakonski razlozi da se vodi postupak samo protiv jednog od njih, da ni podnosilac zahteva ne ističe da postoje zakonski razlozi da se u konkretnom slučaju prekršajni postupak vodi odvojeno protiv pravnog lica i protiv odgovornog lica u tom pravnom licu, te s obzirom na to da su prekršajna odgovornost pravnog lica i odgovornog lica u pravnom licu povezane i da je odgovornost odgovornog lica uslovljena odgovornošću pravnog lica, jer je njen osnov odgovornost odgovornog lica za zakonit rad pravnog lica, što znači da je prekršajna odgovornost odgovornog lica "izvedena" iz odgovornosti pravnog lica, stoga se pojam odgovornog lica u pravnom licu ne može tumačiti kroz pojam fizičkog lica, u odnosu na koje je za pokretanje i vođenje prvostepenog prekršajnog postupka predviđena nadležnost prekršajnog suda i onda kada je za učinjeni prekršaj propisana samo novčana kazna.
Imajući u vidu izneto, kao i sadržinu zahteva za rešavanje sukoba nadležnosti, Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju sporno pitanje da li je, imajući u vidu odredbu navedenog člana 312. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, nadležnost organa uprave, u slučaju ispunjavanja zakonskih uslova, predviđena samo za povrede ovog zakona ili i odredaba Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima iz 1982. godine, koje se primenjuju do donošenja odgovarajućih podzakonskih akata.
Ustavni sud je rešavajući u ovom predmetu imao u vidu da je Ustavom utvrđeno jedinstvo pravnog poretka Republike Srbije, kao i da je garantovana jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima. Takođe, važenje odredbi Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima iz 1982. godine regulisano je prelaznim i završnim odredbama Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, a prelazni karakter još važećih odredbi "starog zakona" se ogleda i u njihovom prestanku nakon ostvarivanja zakonskog naloga donošenjem odgovorajućih podzakonskih akata. Donošenjem i stupanjem na snagu Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima iz 2009. godine, zakonodavac je imao nameru da jednim propisom reguliše materiju bezbednosti saobraćaja na putevima, dok je važenje pojedinih odredba Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima iz 1982. godine i njihovo direktno neinkorporisanje u novi zakon uzrokovano njihovim prelaznim karakterom do donošenja odgovarajućih podzakonskih akata.
Takođe, Ustavni sud je ocenio da se ne mogu prihvatiti navodi Policijske uprave u Užicu da "kaznenim odredbama" Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima iz 1982. godine nije predviđeno da se za povredu njegovih odredbi učinjenu od strane pravnog lica ili preduzetnika vodi prekršajni postupak pred organom uprave, pa da je zato u konkretnom slučaju nadležan Prekršajni sud. Pitanje nadležnosti ne može biti regulisano odredbama zakona koje su prestale da važe. Takođe, u vreme važenja tadašnjeg zakona pitanje nadležnosti je bilo regulisano drugim propisima, dok su prekršajni sudovi uvedeni 1. januara 2010. godine Zakonom o uređenju sudova ("Službeni glasnik RS", br. 116/08, 104/09, 101/10 i 101/11). Na kraju, postojanje važećih odredaba iz različitih propisa, ne utiče na činjenicu da se radi o jedinstvenom pozitivnopravnom korpusu pravnih normi i ne može se prihvatiti stanovište da je reč o dva "paralelna zakonska režima", jednog koji važi po "starom" i drugi po "novom" zakonu. Na osnovu svega izloženog se odredbe člana 312. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima iz 2009. godine ne mogu tumačiti tako da njima nije regulisano pitanje nadležnosti za povredu odredaba Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima iz 1982. godine, koje su ostale na snazi upravo eksplicitnom odredbom ovog zakona.
Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud je utvrdio da je za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka protiv DOO "LIM ŠPED KOMERC" i odgovornog lica u tom pravnom licu, zbog prekršaja iz člana 180. stav 1. tačka 39) Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima ("Službeni glasnik SRS“, br. 58/82, 15/84, 5/86 i 21/90 i "Službeni glasnik RS“, br. 28/91, 53/93 i 67/93, 48/94, 25/97 i 101/05), nadležno Ministarstvo unutrašnjih poslova – Policijska uprava u Užicu.
Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 2) i člana 46. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13-US), doneo Rešenje kao u izreci.
|
|
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević |
Slični dokumenti
- IIIU 949/2012: Rešenje Ustavnog suda o nadležnosti prekršajnog suda za prekršaje sa kaznenim poenima
- IIIU 925/2012: Rešenje Ustavnog suda o sukobu nadležnosti u prekršajnom postupku
- IIIU 879/2012: Rešenje Ustavnog suda o sukobu nadležnosti u prekršajnom postupku
- IIIU 878/2014: Rešavanje sukoba nadležnosti između prekršajnog suda i organa uprave
- IIIU 878/2012: Rešavanje sukoba nadležnosti između prekršajnog suda i organa uprave