Odluka o neustavnosti opštinske odluke o komunalnim taksama

Kratak pregled

Ustavni sud utvrdio je da odredbe Taksene tarife opštine Brus, koje visinu takse za isticanje firme vezuju za broj zaposlenih, nisu bile u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Broj zaposlenih nije zakonom predviđen kriterijum za određivanje visine takse.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
IU-11/2006
15.07.2010.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 15. jula 2010. godine, doneo je

 

O D L U K U

 

1. Utvrđuje se da odredbe tarifnog broja 5. tačka 3, tačka 4. podtačka 3) i tačka 5. Taksene tarife lokalnih komunalnih taksa, koja je bila sastavni deo Odluke o lokalnim komunalnim taksama ("Službeni list opštine Brus", broj 1/06), u vreme važenja nisu bile saglasne sa Ustavom i zakonom.

2. Odbija se predlog za utvrđivanje nezakonitosti odredaba čl. 2. do 11. Odluke iz tačke 1.

3. Odbija se predlog za utvrđivanje nezakonitosti odredaba tarifnog broja 5. Taksene tarife lokalnih komunalnih taksa, koja je bila sastavni deo Odluke iz tačke 1, i to u delu kojim je bila propisana visina taksi.

4. Obustavlja se postupak za ocenu ustavnosti ostalih odredaba Odluke iz tačke 1, kao i za ocenu zakonitosti odredbe člana 12. Odluke iz tačke 1.

5. Obustavlja se postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti Odluke o lokalnim komunalnim taksama ("Službeni list opštine Brus", broj 1/05).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Ustavnom sudu podneti su predlozi za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba Odluke o lokalnim komunalnim taksama, opštine Brus ("Službeni list opštine Brus", broj 1/05), kao i predlog za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba čl. 2. do 12. Odluke o lokalnim komunalnim taksama, opštine Brus ("Službeni list opštine Brus", broj 1/06) i tarifnog broja 5. Taksene tarife lokalnih komunalnih taksa, koja je sastavni deo osporene Odluke o lokalnim komunalnim taksama ("Službeni list opštine Brus", broj 1/06).

U predlogu od 17. januara 2006. godine i dopuni tog predloga se navodi da su u članu 6. Odluke o lokalnim komunalnim taksama ("Službeni list opštine Brus", broj 1/05) utvrđene lokalne komunalne takse, odnosno propisani kriterijumi na osnovu kojih se utvrđuju visine pojedinih lokalnih taksi, a da je u tački 3. tarifnog broja 5. Taksene tarife lokalnih komunalnih taksi, koja je sastavni deo navedene Odluke, kao jedini kriterijum za utvrđivanje visine lokalne komunalne takse za isticanje firme ili naziva na poslovnim prostorijama, određen broj radnika koje firma zapošljava, pri čemu se zanemaruju ostali kriterijumi predviđenim članom 6. osporene Odluke. Stoga se predlaže da Ustavni sud izvrši ocenu zakonitosti odredbe tačke 3. tarifnog broja 5. Taksene tarife lokalnih komunalnih taksa.

Drugi predlagač navodi da odredbama čl. 1. do 8. Odluke o lokalnim komunalnim taksama ("Službeni list opštine Brus", broj 1/05), nisu utvrđeni nikakvi kriterijumi za određivanje visine komunalnih taksi, već je data jedna uopštena konstatacija, dok je tarifnim brojem 5. Taksene tarife lokalnih komunalnih taksa, koja je sastavni deo navedene Odluke, regulisanje visine opštinskih taksi dovedeno do apsurda, jer je lokalna samouprava proizvoljnim tumačenjem stvorila taksenu obavezu za isticanje firme koja je četiri do pet puta veća u odnosu na istu vrstu taksene obaveze u 2004. godini. Prema shvatanju predlagača, donosilac osporenih akata bio je u obavezi da postupa u skladu sa odredbama člana 85. Zakona o lokalnoj samoupravi i da visinu lokalne komunalne takse utvrdi pravično, poštujući privredni ambijent u kome takseni obveznik obavlja svoju privrednu delatnost. Imajući u vidu navedeno, predlagač smatra da osporene odredbe Odluke nisu usaglašene sa odredbama Ustava Republike Srbije od 1990. godine i Zakona o lokalnoj samoupravi, koji je bio pravni osnov za njihovo donošenje. U dopuni ovog predloga od 11. aprila 2008. godine se navodi da je u međuvremenu doneta nova Odluka o lokalnim komunalnim taksama („Službeni list opštine Brus“, broj 1/06), te se iz već ranije iznetih razloga osporavaju odredbe čl. 2. do 12. novodonete Odluke, kao i odredbe tarifnog broja 5. Taksene tarife lokalnih komunalnih taksi, koja je sastavni deo te Odluke, i to u odnosu na odredbe člana 191. stav 2. Ustava Republike Srbije od 2006. godine, člana 20. stav 1. tačka 4. Zakona o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik RS", broj 129/07), kao i čl. 6, 7, 15, 16, 17. i 18. Zakona o finansiranju lokalne samouprave ("Službeni glasnik RS", broj 62/06). Takođe se u odnosu na navedene odredbe Ustava i zakona osporava i ranije važeća Odluka o lokalnim komunalnim taksama ("Službeni list opštine Brus", broj 1/05).

U odgovoru na podnete predloge Javno pravobranilaštvo opštine Brus, pozivajući se na odgovarajuće odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik RS", br. 9/02, 33/04 i 135/04) navodi da opština ima ovlašćenje da odredi lokalne komunalne takse u različitoj visini. U odgovoru se dalje ističe da je prilikom donošenja Taksene tarife lokalnih komunalnih taksi, koja je sastavni deo Odluke o lokalnim komunalnim taksama ("Službeni list opštine Brus", broj 1/05), a samim tim i osporavanog tarifnog broja 5. koji se odnosi na takse za isticanje firmi ili naziva na poslovnim prostorijama, bilo nemoguće i praktično neizvodljivo da budu primenjeni svi navedeni kriterijumi za različito određivanje visine takse (vrsta delatnosti, površina, tehničko upotrebne karakteristike, deo teritorije), pa je Skupština opštine, nakon sagledavanja faktičkog stanja na terenu, a vezano za sve propisane kriterijume, odlučila da je broj zaposlenih kod obveznika plaćanja takse relevantni kriterijum za utvrđivanje visine obaveze plaćanja ove takse. Kako u novoj Odluci o lokalnim komunalnim taksama iz 2006. godine nisu promenjeni kriterijumi koji su bili određeni u tarifnom broju 5. Taksene tarife lokalnih komunalnih taksi, koja je bila sastavni deo Odluke o lokalnim komunalnim taksama iz 2005. godine, to se i u vezi Odluke iz 2006. godine ostaje pri prethodno iznetim navodima.

Imajući u vidu vreme pokretanja postupka, Ustavni sud je u ovom ustavnosudskom predmetu postupao saglasno članu 112. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07), kojim je propisano da će se postupci pred Ustavnim sudom započeti pre dana stupanja na snagu ovog zakona, okončati po odredbama ovog zakona.

Pri razmatranju predloga za ocenu Odluke o lokalnim komunalnim taksama („Službeni list opštine Brus“, broj 1/06), Ustavni sud je u sprovedenom postupku utvrdio da je navedenu Odluku donela Skupština opštine Brus, s pozivom na odredbe čl. 79. do 86. Zakona o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik RS", broj 9/02) i člana 29. Statuta opštine Brus („Službeni list opštine Brus“, broj 5/02).

Skupština opštine Brus je 13. novembra 2007. godine donela novu Odluku o lokalnim komunalnim taksama („Službeni list opštine Brus“, broj 9/07), koja je stupila na snagu 21. novembra 2007. godine, a primenjivala se od 1. januara 2008. godine. Na osnovu odredbe člana 16. ove odluke, danom početka njene primene u celini je prestala da važi Odluka o lokalnim komunalnim taksama od 2006. godine, čime je prestala da važi i osporena Taksena tarifa lokalnih komunalnih taksi, koja je bila njen sastavni deo.

Osporenim odredbama Odluke bilo je propisano: da je obveznik lokalne komunalne takse korisnik prava, predmeta i usluga za čije je korišćenje propisano plaćanje lokalne komunalne takse (član 2.); da taksena obaveza nastaje danom početka korišćenja prava, predmeta ili usluga za čije je korišćenje propisano plaćanje lokalne komunalne takse i da taksena obaveza traje dok traje korišćenje prava, predmeta ili usluga (član 3.); da se lokalne komunalne takse ne plaćaju za korišćenje prava, predmeta ili usluga od strane državnih organa i organizacija, organa i organizacija teritorijalne autonomije i jedinica lokalne samouprave (član 4.); da se lokalne komunalne takse uvode - za korišćenje prostora na javnim površinama ili ispred poslovnih prostorija u poslovne svrhe, osim radi prodaje štampe, knjiga i drugih publikacija, proizvoda starih i umetničkih zanata i domaće radinosti, za držanje sredstava za igru (zabavne igre: video igre, fliperi, stoni fudbal, sega mega,poker automati, tombole i sl.), za priređivanje muzičkog programa u ugostiteljskim objektima, za korišćenje reklamnih panoa, za isticanje firme na poslovnom prostoru, za držanje motornih, drumskih i priključnih vozila, osim poljoprivrednih vozila i mašina, za zauzeće javne površine građevinskim materijalom (član 5.); da opština utvrđuje lokalne komunalne takse u različitoj visini zavisno od vrste delatnosti, površine i tehničko upotrebnih karakteristika objekata i po delovima teritorije u kojima se nalaze objekti, predmeti ili vrše usluge za koje se plaćaju takse (član 6.); da se lokalne komunalne takse iz člana 5. ove odluke tač. 1, 2, 3, 4. i 7. utvrđuju u dnevnom, a iz tač. 5. i 6. u godišnjem iznosu (član 7.); da poslove utvrđivanja, kontrole i naplate komunalne takse vrši Republička uprava javnih prihoda - Odeljenje za utvrđivanje i naplatu javnih prihoda Brus i nadležna odeljenja Opštinske uprave Brus, da su obveznici komunalne takse dužni da Republičkoj upravi javnih prihoda - Odeljenju za utvrđivanje i naplatu javnih prihoda Brus podnesu prijavu za utvrđivanje visine takse u rokovima utvrđenim u taksenoj tarifi, te da ukoliko je za korišćenje određenih prava, predmeta i usluga potrebno posebno odobrenje, isto se ne može izdati dok se ne priloži dokaz o plaćenoj komunalnoj taksi (član 8.); da ukoliko se u postupku kontrole utvrdi da obveznik komunalne takse koristi prava, predmete i usluge obuhvaćene ovom odlukom a da nije platio komunalnu taksu, ista će mu biti naplaćena od početka korišćenja prava, predmeta i usluga (član 9.); da je obveznik komunalne takse dužan da svaku nastalu promenu prijavi Republičkoj upravi javnih prihoda - Odeljenju za utvrđivanje i naplatu javnih prihoda Brus u roku od 15 dana od dana nastanka promene (član 10.); u pogledu načina utvrđivanja, obračunavanja, zastarelosti, naplate, rokova za plaćanje, obračuna kamate i ostalog što nije posebno propisano ovom odlukom shodno se primenjuju odredbe zakona kojim je uređeno plaćanje poreza na dohodak građana (član 11.); da Opštinsko veće daje autentično tumačenje i bliža uputstva za primenu ove Odluke (član 12.).

Prema članu 13. Odluke, sastavni deo ove odluke je Taksena tarifa lokalnih komunalnih taksa. Osporenim tarifnim brojem 5. Taksene tarife propisani su godišnji novačani iznosi za plaćanje komunalne takse za isticanje firmi ili naziva na poslovnim prostorijama za svaki poslovni objekat na kome je istaknuta firma ili naziv.

Odredbom člana 168. stav 5. Ustava Republike Srbije utvrđeno je da Ustavni sud može oceniti saglasnost opštih akata sa zakonom, ako je postupak za ocenu pokrenut najkasnije u roku od šest meseci od prestanka njihovog važenja. Kako je Odluka osporena dopunom predloga od 11. aprila 2008. godine, a osporeni opšti akt prestao da važi 1. januara 2008. godine, ispunjeni su Ustavom utvrđeni uslovi za postupanje suda u ovoj ustavnopravnoj stvari.

Polazeći od nadležnosti Ustavnog suda utvrđene u članu 167. tač. 1. i 3. Ustava, Sud ocenu osporenih odredaba Odluke vrši u odnosu na važeći Ustav i zakone.

Za traženu ocenu ustavnosti od značaja su odredbe Ustava kojima je utvrđeno: da se poslovi jedinice lokalne samouprave finansiraju iz izvornih prihoda jedinice lokalne samouprave, budžeta Republike Srbije, u skladu sa zakonom, i budžeta autonomne pokrajine, kada je autonomna pokrajina poverila jedinici obavljanje poslova iz svoje nadležnosti, u skladu sa odlukom skupštine autonomne pokrajine (član 188. stav 4.); da statuti, odluke i svi drugi opšti akti, autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave moraju biti saglasni sa zakonom (član 195. stav 2.).

Za ocenu zakonitosti od značaja su odredbe Zakona o finansiranju lokalne samouprave koje propisuje: da su lokalne komunalne takse jedan od izvornih prihoda lokalne samouprave (član 6. tačka 3)); da stope izvornih prihoda, kao i način i merila za određivanje visine lokalnih taksi i naknada utvrđuje skupština jedinice lokalne samouprave svojom odlukom, u skladu sa zakonom (član 7. stav 1.); da skupština jedinice lokalne samouprave može uvoditi lokalne komunalne takse za korišćenje prava, predmeta i usluga (član 11. stav 1.); da se lokalne komunalne takse ne plaćaju za korišćenje prava, predmeta i usluga od strane državnih organa i organizacija, organa i organizacija teritorijalne autonomije i jedinica lokalne samouprave (član 14.); da se lokalne komunalne takse, između ostalog, mogu uvoditi za isticanje firme na poslovnom prostoru (član 15. stav 1. tačka 1)), s tim što će Vlada utvrditi najviši iznos za lokalne komunalne takse iz stava 1. tač. 1) do 3) ovog člana, na predlog Ministarstva finansija, koje će prethodno o tome pribaviti mišljenje Komisije za finansiranje lokalne samouprave (član 15. stav 2.); da firma, u smislu ovog zakona, jeste svaki istaknuti naziv ili ime koje upućuje na to da pravno ili fizičko lice obavlja određenu delatnost (član 16. stav 1.); da jedinica lokalne samouprave može utvrditi lokalne komunalne takse u različitoj visini zavisno od vrste delatnosti, površine i tehničko-upotrebnih karakteristika objekata i po delovima teritorije, odnosno u zonama u kojima se nalaze objekti, predmeti ili vrše usluge za koje se plaćaju takse (član 17.); da se aktom skupštine jedinice lokalne samouprave, kojim se uvodi lokalna komunalna taksa, utvrđuju obveznici, visina, olakšice, rokovi i način plaćanja lokalne komunalne takse (član 18.).

Kako su osporenim odredbama čl. 2. do 4. osporene Odluke o lokalnim komunalnim taksama iz 2006.godine, na istovetan način kao i odredbama čl. 12. do 14. Zakona o finansiranju lokalne samouprave, bili određeni takseni obveznici, vreme nastanka taksene obaveze i njeno trajanje, kao i koji organi i organizacije ne plaćaju lokalnu komunalnu taksu, Ustavni sud je odbio predlog u delu kojim se osporavaju navedene odredbe.

Pošto su odredbama člana 5. navedene Odluke bile uvedene lokalne komunalne takse u skladu i u okviru vrsta propisanih članom 15. Zakona o finansiranju lokalne samouprave i s obzirom na to da su članom 6. Odluke bili utvrđeni kriterijumi za određivanje visine lokalnih komunalnih taksi saglasno odredbi člana 17. navedenog Zakona, to je Sud i u tom delu odbio predlog.

Iz odredbe člana 18. Zakona o finansiranju lokalne samouprave proizlazi da je zakonodavac prepustio skupštini jedinice lokalne samouprave da svojim aktom kojim uvodi lokalnu komunalnu taksu, a u zavisnosti od potreba i interesa jedinice lokalne samouprave, samostalno uredi pitanja koja se tiču načina plaćanja i obračunavanja lokalne komunalne takse. Polazeći od navedenog zakonskog ovlašćenja, Skupština opštine Brus je osporenim odredbama čl. 7. do 9. i člana 11. Odluke od 2006. godine uredila ova pitanja, a način na koji su uređena, po oceni Suda, predmet su samostalnog uređivanja nadležnih organa jedinice lokalne samouprave. Stoga bi upuštanje u ocenu adekvatnosti načina plaćanja i obračunavanja lokalne komunalne takse, predstavljalo ocenu celishodnosti osporene odredbe, što, saglasno članu 167. Ustava, ne spada u nadležnost Ustavnog suda.

Konačno, imajući u vidu da se osporenom odredbom člana 12. Odluke ovlašćuje Opštinsko veće da daje tumačenja i bliža uputstva za primenu te odluke, Ustavni sud ukazuje da je nadležnost organa jedinica lokalne samouprave uređena Zakonom o lokalnoj samoupravi ("Službeni glasnik RS", broj 129/07), čijim članom 101. je predviđeno da se do sprovođenja izbora za odbornike skupština jedinica lokalne samouprave primenjuju odredbe ranije važećeg Zakona o lokalnoj samoupravi (''Službeni glasnik RS'', br. 9/02, 33/04 i 135/04), kojima su bili uređeni organi jedinice lokalne samouprave. Polazeći od toga da je Odlukom o raspisivanju izbora za odbornike skupština jedinica lokalne samouprave ("Službeni glasnik RS", broj 130/07) predsednik skupštine raspisao izbore za odbornike skupština opština, gradskih opština, gradova i grada Beograda za 11. maj 2008. godine, to proizlazi da su se od tog dana, kada su izbori za odbornike sprovedeni, prestale primenjivati navedene odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi iz 2002. godine, kojima su bili uređeni organi jedinica lokalne samouprave, odnosno njihova nadležnost. U tom smislu, Ustavni sud je utvrdio da ne postoje procesne pretpostavke za ocenu saglasnosti osporene Odluke sa važećim Zakonom o lokalnoj samoupravi, budući da je Odluka prestala da važi pre početka primene odredaba tog zakona kojima je bila uređena nadležnost organa jedinica lokalne samouprave. Takođe, s obzirom na to da je u toku postupka prestala da važi osporena Odluka, kao i da su prestale da se primenjuju odredbe Zakona o lokalnoj samoupravi iz 2002. godine, kojima je bila uređena nadležnost organa jedinica lokalne samouprave i koje su važile u vreme donošenja ove odluke, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 57. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu, obustavio postupak za ocenu zakonitosti osporene odredbe člana 12. Odluke o lokalnim komunalnim taksama iz 2006. godine, zbog prestanka procesnih pretpostavki za vođenje postupka i odlučivanje.

Razmatrajući osporene odredbe tarifnog broja 5. Taksene tarife lokalnih komunalnih taksi, koja je bila sastavni deo osporene Odluke iz 2006. godine, sa stanovišta i navoda iznetih u predlogu, Ustavni sud konstatuje da taksa za isticanje firme na poslovnom prostoru predstavlja jednu vrstu lokalne komunalne takse koja je izvorni prihod jedinice lokalne samouprave i koju skupština jedinice lokalne samouprave uređuje svojim aktom, u skladu sa zakonom. Zakonom o finansiranju lokalne samouprave se određuju granice ovlašćenja skupštine opštine pri uvođenju i uređivanju svih lokalnih komunalnih taksi, pa i takse za isticanje firme na poslovnom prostoru i dopušta uvođenje lokalnih komunalnih taksi u različitoj visini, zavisno od vrste delatnosti i delova teritorije, odnosno zona u kojima se nalaze objekti, predmeti ili vrše usluge za koje se plaćaju takse, s tim da će Vlada utvrditi najviši dozvoljeni iznos, pored ostalog, i za taksu za isticanje firme na poslovnom prostoru. Kako u vreme donošenja osporene Odluke, a ni do dana odlučivanja Ustavnog suda u ovom ustavnopravnom postupku, Vlada nije utvrdila najviši iznos za navedenu lokalnu komunalnu taksu koji bi ograničavao skupštinu opštine u pogledu odlučivanja o visini takse za isticanje firme na poslovnom prostoru, to je, po oceni Suda, visina ovog lokalnog javnog prihoda predmet samostalnog uređivanja od strane skupštine jedinice lokalne samouprave. Stoga bi upuštanje u ocenu adekvatnosti iznosa navedene takse sa stanovišta njegove visine, predstavljalo ocenu celishodnosti osporene odredbe, što, saglasno članu 167. Ustava, ne spada u nadležnost Ustavnog suda.

Međutim, Ustavni sud je daljom analizom navedenih odredaba tarifnog broja 5. Taksene tarife osporene Odluke ocenio da su odredbe tarifnog broja 5. tačka 3, tačka 4. podtačka 3) i tačka 5. Taksene tarife, kojima je propisana visina lokalne komunalne takse za isticanje firme na poslovnim prostorijama, prema broju zaposlenih kod pravnih lica ili njihovih poslovnih jedinica, u vreme njihovog važenja, bile nesaglasne sa zakonom. Ovo iz razloga što su članom 17. Zakona o finansiranju lokalne samoupravne taksativno navedeni kriterijumi za određivanje različite visine svih lokalnih komunalnih taksi, pa i takse za isticanje firme na poslovnom prostoru. Zakon ne sadrži ovlašćenje jedinice lokalne samouprave da za bilo koju vrstu lokalne komunalne takse može propisivati druge kriterijume, mimo onih utvrđenih Zakonom, a broj zaposlenih kod taksenog obveznika nije Zakonom propisan kriterijum za određivanje visine lokalne komunalne takse. Budući da je odredbom člana 195. stav 2. Ustava utvrđeno da statuti, odluke i svi drugi opšti akti jedinice lokalne samouprave moraju biti saglasni sa zakonom, a da prema odredbi člana 194. stav 3. Ustava svi opšti akti doneti u Republici Srbiji moraju biti saglasni sa Ustavom, to utvrđena nesaglasnost u vreme važenja navedenih odredaba Odluke sa zakonom ima za posledicu da u vreme važenja nije bila saglasna ni sa Ustavom.

Ustavni sud je ocenio da nema procesnih pretpostavki da se osporena Odluka ceni u odnosu na odredbu člana 191. stav 2. Ustava, kojom je utvrđeno da skupština opštine donosi opšte akte iz svoje nadležnosti, usvaja budžet i završni račun opštine, donosi plan razvoja i prostorni plan opštine, raspisuje opštinski referendum i vrši druge poslove određene zakonom i statutom. Naime, iz sadržine navedene odredbe Ustava proizlazi da njome nije u potpunosti uređena nadležnost skupštine opštine, već je to prepušteno zakonu, kao i opštem aktu jedinice lokalne samouprave donetom u skladu sa zakonom. Utvrđujući da skupština opštine donosi akte iz svoje zakonom propisane nadležnosti, Ustav time garantuje zakonitost postupka donošenja tih akata. U tom smislu je ocenjeno da predlagač osporavajući ustavnost osporene Odluke u odnosu na odredbu člana 191. stav 2. Ustava, u suštini osporava ovlašćenje skupštine opštine Brus za donošenje osporene Odluke. S obzirom na izneto i činjenicu da su u toku postupka prestali da važe Odluka i Zakon o lokalnoj samoupravi iz 2002. godine, koji je bio pravni osnov za donošenje osporene Odluke, to je Ustavni sud, saglasno odredbi člana 57. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu, obustavio, postupak za ocenu ustavnosti osporene Odluke, imajući u vidu da se u ustavnosudskom postupku ocena zakonitosti postupka donošenja opšteg akta vrši u odnosu na zakon koji je bio na snazi u vreme donošenja osporenog akta i koji je predstavljao pravni osnov za njegovo donošenje. Istovremeno, Ustavni sud ukazuje da navedeno ovlašćenje skupštine opštine za donošenje opštih akata iz njene zakonom utvrđene nadležnosti, sadrži i važeći Zakon o lokalnoj samoupravi iz 2007. godine.

Što se tiče osporene Odluke o lokalnim komunalnim taksama („Službeni list opštine Brus“, broj 1/05), Ustavni sud je utvrdio da je navedena Odluka, čiji je sastavni deo Taksena tarifa lokalnih komunalnih taksa, koja sadrži osporene odredbe tarifnog broja 5, prestala da važi 1. aprila 2006. godine, stupanjem na snagu nove Odluke o lokalnim komunalnim taksama („Službeni list opštine Brus“, broj 1/06), na osnovu odredbe člana 14. te odluke.

Proglašenjem Ustava Republike Srbije, 8. novembra 2006. godine, prestao je da važi Ustav Republike Srbije od 1990. godine u vreme čijeg važenja je doneta osporena Odluka od 2005. godine. Takođe, početkom primene Zakona o finansiranju lokalne samouprave, 1. januara 2007. godine, prestale su da važe odredbe čl. 79. do 86. Zakona o lokalnoj samoupravi, koje su bile pravni osnov za donošenje te Odluke.

Imajući u vidu da su u toku postupka pred Ustavnim sudom prestali da važi Ustav od 1990. godine u vreme čijeg važenja je doneta osporena Odluka, odredbe čl. 79. do 86. Zakona o lokalnoj samoupravi, koje su bile pravni osnov za donošenje osporene Odluke, kao i sama osporena Odluka, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 57. tačka 2) Zakona o Ustavnom sudu, obustavio postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti Odluke o lokalnim komunalnim taksama iz 2005. godine, zbog prestanka procesnih pretpostavki za vođenje postupka i odlučivanje.

Takođe, Ustavni sud ukazuje da ne postoje procesne pretpostavke ni za ocenu saglasnosti osporene Odluke od 2005. godine sa Ustavom od 2006. godine i Zakonom o finansiranju lokalne samouprave, budući da je ta Odluka prestala da važi pre stupanja na snagu navedenog Ustava i Zakona.

Zahtev predlagača da Sud do donošenja konačne odluke donese ''privremenu meru obustave primene navedene Odluke od 2005. godine“ izlazi izvan okvira ovlašćenja Suda propisanih odredbom člana 56. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, a dodatno postaje bespredmetan imajući u vidu da nema procesnih uslova za ocenu ustavnosti i zakonitosti te Odluke.

Polazeći od iznetog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 45. tačka 14) i člana 46. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu i odredbe člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda ("Službeni glasnik RS", br. 24/08 i 27/08), doneo Odluku kao u izreci.

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.