Ocena ustavnosti i zakonitosti odredaba Posebnog kolektivnog ugovora za škole
Kratak pregled
Ustavni sud nije prihvatio inicijativu za ocenu ustavnosti člana 55. važećeg Posebnog kolektivnog ugovora za škole, koji uređuje naknadu predsedniku sindikata, i odbacio je inicijative koje se odnose na ranije važeći kolektivni ugovor i pravilnik o radu.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
IU-89/2007
22.12.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 5. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 22. decembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
1. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti odredaba člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika („Službeni glasnik RS“, broj 12/09).
2. Odbacuje se inicijativa za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti odredaba člana 28, člana 29. stav 1, člana 30, člana 31. stav 1, člana 38. i člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika („Službeni glasnik RS“, broj 86/05).
3. Odbacuje se zahtev za ocenjivanje ustavnosti i zakonitosti odredbe člana 29. stav 1. Pravilnika o radu za zaposlene u Domu učenika srednjih škola u Trsteniku, broj 47/07 od 29. januara 2007. godine.
4. Odbacuje se zahtev za obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji preduzetih na osnovu Posebnog kolektivnog ugovora iz tačke 1.
O b r a z l o ž e nj e
Ustavnom sudu podneto je više inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba člana 28, člana 29. stav 1, člana 30, člana 31. stav 1, člana 38. i člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika („Službeni glasnik RS“, broj 86/05), člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika („Službeni glasnik RS“, broj 12/09) i člana 29. stav 1. Pravilnika o radu za zaposlene u Domu učenika srednjih škola u Trsteniku, broj 47/07 od 29. januara 2007. godine. Kao razlog osporavanja odredaba člana 28, člana 29. stav 1, člana 30, člana 31. stav 1, člana 38. i člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika („Službeni glasnik RS“, broj 86/05) u inicijativi jednog građana iz Trstenika navodi se da potpisnici kolektivnog ugovora nisu predvideli sredstva za isplatu otpremnina, solidarne pomoći, naknade štete, jubilarnih nagrada i naknada predsedniku sindikalne organizacije, čime su povređene odredbe člana 97. tač. 8. i 15. Ustava Republike Srbije i odredbe člana 119. stav 1, člana 120. stav 1, čl. 158, 166. i 211. Zakona o radu. Takođe je predloženo da Ustavni sud proglasi nezakonitim i sve odredbe osporenog kolektivnog ugovora u kome se pominje reč „plata“, s obzirom na to da Zakon o radu govori samo o zaradama.
Odredba člana 29. stav 1. navedenog Pravilnika o radu kojom je predviđena isplata jubilarnih nagrada u visini koja zavisi od radnog staža ostvarenog kod poslodavca, po mišljenju inicijatora, nesaglasna je sa odredbama člana 4. stav 4. i člana 120. stav 1. Zakona o radu iz razloga što je pravo na jubilarnu nagradu utvrđeno u manjem obimu u odnosu na pravo koje je garantovano posebnim kolektivnim ugovorom. Pored toga, poseban kolektivni ugovor predviđa ukupan radni staž kao osnov za sticanje prava na jubilarnu nagradu, a ne samo staž proveden kod poslodavca kako je to predviđeno pravilnikom. U inicijativi je posebno ukazano na Rešenje Ustavnog suda broj IU-102/2001 u kome je izražen stav o zakonitosti odredaba opšteg akta kojima je utvrđeno pravo zaposlenih na jubilarnu nagradu.
U inicijativi Tehničke škole „Prota Stevan Dimitrijević“ iz Aleksinca osporava se član 38. navedenog Posebnog kolektivnog ugovora, kojim je predviđeno da radni odnos zaposlenom za čijim je radom prestala potreba ne može prestati zaposlenoj ženi za vreme trudnoće ili sa detetom do dve godine, samohranom roditelju, zaposlenom čije je dete teški invalid, ako oba bračna druga rade u istoj ustanovi, jednom od bračnih drugova i zaposlenom muškarcu koji ima najmanje 30 godina staža osiguranja, odnosno ženi koja ima najmanje 25 godina staža osiguranja. Ovo iz razloga što je, po mišljenju podnosioca inicijative, osporena odredba nesaglasna sa odredbama čl. 187. i 188. Zakona o radu.
Forum beogradskih osnovnih škola i Sindikat radnika u prosveti Srbije inicirali su pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika („Službeni glasnik RS“, broj 12/09) kojim je utvrđena zarada predsedniku većinskog sindikata iz razloga što su na ovaj način predsednici tzv. manjinskih sindikata dovedeni u neravnopravan položaj, čime su povređeni princip zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava i odredbe čl. 18. i 19. Zakona o radu. Takođe je, po mišljenju podnosilaca inicijative, osporena odredba kolektivnog ugovora nesaglasna i sa odredbama člana 194. stav 3. i člana 195. stav 1. Ustava. Predloženo je da Ustavni sud obustavi od izvršenja sve pojedinačne akte donete na osnovu osporene odredbe kolektivnog ugovora.
U odgovoru Ministarstva prosvete, povodom osporavanja člana 55. važećeg Posebnog kolektivnog ugovora izraženo je mišljenje da su osporene odredbe u skladu sa Zakonom o radu, s obzirom na to da je pitanje zarada sindikalnih predstavnika stvar međusobnih odnosa učesnika u zaključivanju kolektivnog ugovora, čime se ne dira u pravo ostalih sindikata koji nisu reprezentativni, odnosno koji nisu učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora, da svoje međusobne odnose urede kolektivnim ugovorom zaključenim sa poslodavcem, saglasno članu 247. Zakona o radu. Kada je u pitanju odredba člana 38. ranije važećeg Posebnog kolektivnog ugovora, u odgovoru se navodi da je osporena odredba saglasna odredbi člana 8. stav 2. Zakona o radu kojom je propisano da se opštim aktom i ugovorom o radu mogu utvrditi veća prava i povoljniji uslovi od prava i uslova utvrđenih zakonom, kao i druga prava koja nisu utvrđena zakonom, osim ako zakonom nije drukčije određeno. Takođe je osporena odredba saglasna i sa odredbom člana 22. stav 2. Zakona o radu kojom je predviđeno da se odredbe opšteg akta koje se odnose na posebnu zaštitu i pomoć određenim kategorijama zaposlenih, a posebno one o zaštiti invalidnih lica, žena za vreme porodiljskog odsustva i odsustva sa rada radi nege deteta, kao i odredbe koje se odnose na posebna prava roditelja, usvojitelja, staratelja i hranitelja, ne smatraju diskriminacijom. Po mišljenju davaoca odgovora, osporena odredba ovog kolektivnog ugovora je saglasna i sa odredbama člana 12. st. 2. do 4. Zakona o radu kojima je garantovano pravo zaposlenoj ženi na posebnu zaštitu za vreme trudnoće i porođaja kao i pravo zaposlenog na posebnu zaštitu radi nege deteta i prava invalida na posebnu zaštitu.
U odgovoru Republičkog odbora sindikata obrazovanja Srbije ističe se da su neosnovani navodi u inicijativama za ocenu ustavnosti i zakonitosti člana 55. važećeg Posebnog kolektivnog ugovora, iz razloga što se određivanje prava na isplatu naknade samo predsedniku sindikalnih organizacija koje pripadaju reprezentativnim sindikatima ne može smatrati diskriminacijom u odnosu na druge sindikalne predstavnike zato što je ovo pravo predviđeno za sve koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, odnosno pripadaju reprezentativnim sindikatima na republičkom nivou.
U prethodnom postupku utvrđeno je sledeće: osporeni Poseban kolektivni ugovor za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika naveden u tački 2. izreke, zaključili su reprezentativni sindikati - Sindikat obrazovanja Srbije, Granski sindikat prosvetnih radnika Srbije „Nezavisnost“ i Vlada, na osnovu člana 246. stav 1. Zakona o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05 i 61/05). Kolektivni ugovor je objavljen u “Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 86/05 7. oktobra, a stupio je na snagu 15. oktobra 2005. godine. Kolektivnim ugovorom uređuju se prava i obaveze i odgovornosti iz rada i po osnovu rada zaposlenih u osnovnim, srednjim školama i domovima učenika kojima se sredstva za zarade obezbeđuju u budžetu Republike Srbije, postupak zaključivanja kolektivnog ugovora kao i međusobni odnosi učesnika ovog ugovora (član 1.). Kako se prema odredbi člana 163. stav 1. Zakona o radu kolektivni ugovor zaključuje na period od tri godine, osporeni Poseban kolektivni ugovor je prestao da važi 15. oktobra 2008. godine. Novi, drugoosporeni Poseban kolektivni ugovor naveden u tački 1. izreke, je objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 12/09, odnosno 13. februara 2009. godine, a stupio na snagu 21. februara 2009. godine.
Osporenim odredbama čl. 28. do 31. Kolektivnog ugovora iz tačke 2. izreke bilo je utvrđeno pravo zaposlenom na otpremninu zbog prestanka radnog odnosa radi korišćenja prava na penziju, pravo na pomoć u slučaju smrti bračnog druga ili deteta, nastanka trajne teške invalidnosti, bolovanja dužeg od tri meseca, i u slučaju nabavke medicinskih pomagala ili lekova, pravo na naknadu štete zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja i pravo na jubilarnu nagradu za navršenih deset, dvadeset ili trideset godina radnog staža.
Osporenim odredbama člana 38. navedenog Kolektivnog ugovora bilo je predviđeno da radni odnos ne može prestati zaposlenom za čijim je radom prestala potreba i to: zaposlenoj za vreme trudnoće ili sa detetom do dve godine starosti, samohranom roditelju, zaposlenom čije je dete teški invalid, ako oba bračna druga rade u istoj ustanovi, jednom od bračnih drugova i zaposlenom muškarcu koji ima najmanje 30 godina staža osiguranja, odnosno ženi koja ima najmanje 25 godina staža osiguranja bez njihove saglasnosti.
Osporenim odredbama člana 55. Kolektivnog ugovora bila je utvrđena obaveza za direktora ustanove da predsednika sindikalne organizacije u koju je učlanjeno više od 50% zaposlenih oslobodi radnih obaveza za vreme obavljanja funkcije najmanje 20 plaćenih časova mesečno, odnosno u slučaju da ne može da ga oslobodi radnih obaveza da mu isplaćuje uvećanu mesečnu platu od 12%, a da predsednik manjinske sindikalne organizacije ima pravo na srazmeran broj plaćenih časova mesečno.
Prema članu 55. važećeg Posebnog kolektivnog ugovora poslodavac je u obavezi da predsedniku sindikalne organizacije u koju je učlanjeno više od 50% zaposlenih, za obavljanje funkcije isplaćuje uvećanu mesečnu platu u visini od 12%, a predsednik sindikalne organizacije koja pripada sindikatu potpisniku ovog ugovora u koju je učlanjeno manje od 50% zaposlenih ima pravo na srazmerno uvećanu mesečnu platu do 12%.
Osporeni Pravilnik o radu za zaposlene u Domu učenika srednjih škola u Trsteniku doneo je Upravni odbor ovog doma 29. januara 2007. godine na osnovu člana 3. stav 2. tačka 3) i stava 4. Zakona o radu i člana 32. Statuta Doma. Osporenim članom 29. stav 1. Pravilnika utvrđena je obaveza poslodavca da zaposlenom po osnovu radnog staža provedeno kod poslodavca (tzv. vernost radnom kolektivu) isplati jubilarnu nagradu ukoliko su za to obezbeđena sredstva u budžetu Republike.
Ustavom Republike Srbije utvrđeno je: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki, da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu bez diskriminacije, kao i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (član 21. st. 1. do 3.); da svako ima pravo na poštovanje dostojanstva svoje ličnosti na radu, bezbedne i zdrave uslove rada, potrebnu zaštitu na radu, ograničeno radno vreme, dnevni i nedeljni odmor, plaćeni godišnji odmor, pravičnu naknadu za rad i na pravnu zaštitu za slučaj prestanka radnog odnosa i da se tih prava niko ne može odreći (član 60. stav 4.); da Republika Srbija obezbeđuje i uređuje sistem u oblasti radnih odnosa, zaštite na radu, zapošljavanja, socijalnog osiguranja i drugih oblika socijalne sigurnosti, kao i druge ekonomske i socijalne odnose od opšteg interesa (član 97. tačka 8.); da se delatnosti i poslovi zbog kojih se osnivaju javne službe, njihovo uređenje i rad propisuje zakonom (član 137. stav 5.); da svi zakoni i drugi opšti akti doneti u Republici Srbiji moraju biti saglasni sa Ustavom (član 194. stav 3.); da svi podzakonski opšti akti Republike Srbije, opšti akti organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, političkih stranaka, sindikata i udruženja građana i kolektivni ugovori moraju biti saglasni sa zakonom (član 195. stav 1.).
Zakonom o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS“, broj 72/09) je propisano da delatnost obrazovanja i vaspitanja obavlja ustanova, kao i da se na osnivanje i rad ustanove primenjuju propisi u javnim službama (član 7. st. 1. i 2.).
Zakonom o javnim službama („Službeni glasnik RS“, br. 42/91, 71/94 i 79/05) je propisano: da se javnom službom, u smislu ovog zakona, smatraju ustanove, preduzeća i drugi oblici organizovanja utvrđeni zakonom, koji obavljaju delatnosti odnosno poslove kojima se obezbeđuje ostvarivanje prava građana odnosno zadovoljavanje potreba građana i organizacija, kao i ostvarivanje drugog zakonom utvrđenog interesa u određenim oblastima (član 1. stav 1.); da se radi obezbeđivanja ostvarivanja prava utvrđenih zakonom i ostvarivanja drugog zakonom utvrđenog interesa u oblasti obrazovanja, nauke, kulture, fizičke kulture, učeničkog i studentskog standarda, zdravstvene zaštite, socijalne zaštite, društvene brige o deci, socijalnog osiguranja, zdravstvene zaštite životinja osnivaju ustanove (član 3. stav 1.); da ustanova, preduzeće i drugi oblik organizovanja, obavlja delatnost odnosno poslove iz člana 3. ovog zakona pod uslovima i na način utvrđen zakonom, a u skladu sa ciljevima radi kojih se osniva (član 5.).
Zakon o radu („Službeni glasnik RS“, br. 24/05 i 61/05) propisuje: da se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada, uređuju ovim zakonom i posebnim zakonom, u skladu sa ratifikovanim međunarodnim konvencijama, kolektivnim ugovorom i ugovorom o radu, a pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu samo kada je to ovim zakonom određeno (član 1.); da se odredbe ovog zakona primenjuju i na zaposlene u državnim organima, organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave i javnim službama ako zakonom nije drukčije određeno (član 2. stav 2.); da opšti i poseban kolektivni ugovor moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 4. stav 1.); da kolektivni ugovor i pravilnik o radu i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se zaposlenom daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom, odnosno da je moguće da se opštim aktom i ugovorom o radu utvrde veća prava i povoljniji uslovi rada od prava i uslova utvrđenih zakonom, kao i druga prava koja nisu utvrđena zakonom osim ako zakonom nije drukčije određeno (član 8.); da posebnim kolektivnim ugovorom ne mogu da se utvrde manja prava i nepovoljniji uslovi rada zaposlenom od prava i uslova utvrđenih opštim kolektivnim ugovorom koji obavezuje poslodavce koji su članovi udruženja poslodavaca koji zaključuju taj poseban kolektivni ugovor (član 10. stav 1.); da zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu, bezbednost i zaštitu života i zdravlja na radu, zdravstvenu zaštitu, zaštitu ličnog integriteta i druga prava u slučaju bolesti, smanjenja ili gubitka radne sposobnosti i starosti, materijalno obezbeđenje za vreme privremene nezaposlenosti, kao i pravo na druge oblike zaštite, u skladu sa zakonom i opštim aktom (član 12. stav 1.); da zaposleni ima pravo na odgovarajuću zaradu koja se utvrđuje u skladu sa zakonom, opštim aktom i ugovorom o radu, kao i da se zaposlenima garantuje jednaka zarada za isti rad ili rad iste vrednosti koji ostvaruju kod poslodavca (član 104. st. 1. i 2.); da se zarada za obavljeni rad i vreme provedeno na radu sastoji od osnovne zarade, dela zarade za radni učinak i uvećane zarade (član 106. stav 1.); da se osnovna zarada određuje na osnovu uslova utvrđenih pravilnikom potrebnih za rad na poslovima za koje je zaposleni zaključio ugovor o radu i vremena provedenog na radu, da se radni učinak određuje na osnovu kvaliteta i obima obavljenog posla, kao i odnosa zaposlenog prema radnim obavezama, te da se opštim aktom utvrđuju elementi za obračun i isplata osnovne zarade i zarade po osnovu radnog učinka (član 107. st. 1. do 3.); da zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu u visini utvrđenoj opštim aktom i ugovorom o radu i to za rad na dan praznika koji je neradan dan – najmanje 110% od osnovice, za rad noću i rad u smenama ako takav rad nije vrednovan pri utvrđivanju osnovne zarade – najmanje 26% od osnovice, za prekovremeni rad – najmanje 26% od osnovice i po osnovu vremena provedenog na radu za svaku punu godinu rada ostvarenu u radnom odnosu – 0,4% od osnovice (član 108. stav 1.); da opštim aktom i ugovorom o radu mogu da se utvrde i drugi slučajevi u kojima zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu (član 108. stav 3.); da zaposleni ima pravo na naknadu zarade za vreme odsustvovanja sa rada zbog privremene sprečenosti za rad do 30 dana i to najmanje u visini od 65% prosečne zarade u prethodna tri meseca pre meseca u kome je nastupila privremena sprečenost za rad s tim da ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa ovim zakonom ako je sprečenost za rad prouzrokovana bolešću i povredom van rada, u visini 100% prosečne zarade u prethodna tri meseca u kojem je nastupila privremena sprečenost za rad s tim da ne može biti niža od minimalne zarade utvrđene u skladu sa ovim zakonom ako je sprečenost za rad prouzrokovana povredom na radu ili profesionalnom bolešću (član 115.); da je opštim aktom i ugovorom o radu moguće utvrditi i druge slučajeve u kojima zaposleni ima pravo na naknadu zarade (član 117. stav 2.); da zaposleni ima pravo na naknadu troškova u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu i to za dolazak i odlazak sa rada u visini cene prevozne karte u javnom saobraćaju, za vreme provedeno na službenom putu u zemlji, za vreme provedeno na službenom putu u inostranstvu, najmanje u visini utvrđenoj posebnim propisima, smeštaja i ishrane za rad i boravak na terenu, ako poslodavac nije zaposlenom obezbedio smeštaj i ishranu bez naknade, za ishranu u toku rada, za regres za korišćenje godišnjeg odmora (član 118.); da je poslodavac dužan da isplati, u skladu sa opštim aktom zaposlenom otpremninu pri odlasku u penziju najmanje u visini tri prosečne zarade, zaposlenom naknadu troškova pogrebnih usluga u slučaju smrti člana uže porodice, a članovima uže porodice u slučaju smrti zaposlenog, zaposlenom naknadu štete zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja (član 119. stav 1.); da je opštim aktom, odnosno ugovorom o radu moguće utvrditi pravo na jubilarnu nagradu i solidarnu pomoć, naknadu za ishranu u toku rada, regres za korišćenje godišnjeg odmora i druga primanja (član 120.); da kriterijum za utvrđivanje viška zaposlenih ne može da bude odsustvo zaposlenog sa rada zbog privremene sprečenosti za rad, trudnoće, porodiljskog odsustva, nege deteta i posebne nege deteta (član 157.); da ovlašćeni predstavnik sindikata ima pravo na plaćeno odsustvo radi obavljanja sindikalne funkcije u skladu sa kolektivnim ugovorom ili sporazumom poslodavca i sindikata srazmerno broju članova sindikata, da se kolektivnim ugovorom ili sporazumom može utvrditi da ovlašćeni predstavnik sindikata u potpunosti bude oslobođen obavljanja poslova za koje je zaključio ugovor o radu (član 211. st. 1. i 3.); da sindikalni predstavnik koji odsustvuje sa rada u skladu sa čl. 211. do 213. ovog zakona ima pravo na naknadu zarade najmanje u visini osnovne zarade u skladu sa opštim aktom i ugovorom o radu koju plaća poslodavac (član 214.); da poseban kolektivni ugovor za javna preduzeća i javne službe zaključuju osnivač, odnosno organ koji on ovlasti i reprezentativni sindikat kod poslodavca i poslodavac, a u ime poslodavca kolektivni ugovor potpisuje direktor (član 247.).
Razmatrajući osporene odredbe člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora iz 2009. godine, kojom je utvrđena obaveza za direktora Ustanove da predsedniku većinske sindikalne organizacije isplaćuje uvećanu mesečnu platu u visini od 12%, odnosno predsedniku sindikata potpisnika ovog ugovora srazmerno uvećanu mesečnu platu do 12%, Ustavni sud je pošao od nesporne činjenice da pozitivnim zakonskim propisima nije izričito uređeno pitanje zarada sindikalnih funkcionera, koji zbog obima sindikalnih aktivnosti ne obavljaju poslove svog radnog mesta, već je odredbom člana 211. Zakona o radu utvrđeno pravo ovlašćenih predstavnika sindikata na plaćeno odsustvo radi obavljanja sindikalne funkcije u skladu sa kolektivnim ugovorom ili sporazumom poslodavca i sindikata, a srazmerno broju članova sindikata. Takođe je navedenom odredbom Zakona propisano da je kolektivnim ugovorom ili sporazumom moguće utvrditi da ovlašćeni predstavnik sindikata u potpunosti bude oslobođen obavljanja poslova za koje je zaključio ugovor o radu. Prema članu 212. Zakona, sindikalni predstavnik ovlašćen za kolektivno pregovaranje ima pravo na plaćeno odsustvo za vreme pregovaranja. Opšti kolektivni ugovor („Službeni glasnik RS“, broj 50/08) u članu 57. takođe obavezuje poslodavca da predstavniku sindikata omogući odsustvovanje sa rada radi preduzimanja sindikalnih aktivnosti, ali ne predviđa pravo na uvećanu zaradu. Mada pravo na zaradu sindikalnih predstavnika ne predstavlja izvorno pravo iz radnog odnosa, Ustavni sud smatra da se odnosno pravo može upodobiti korpusu drugih prava u kontekstu člana 8. Zakona o radu, posebno imajući u vidu da su sindikalne aktivnosti u funkciji zaštite grupnih i pojedinačnih prava i interesa zaposlenih (član 6. Zakona o radu). U prilog tezi o zakonitosti osporene odredbe Posebnog kolektivnog ugovora Ustavni sud ukazuje da se kolektivni ugovori zaključuju na osnovu postignutog sporazuma sindikata i poslodavca, što dalje znači da učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora autonomno rešavaju sva pitanja vezana za prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih, kao i pitanja vezana za međusobne odnose učesnika kolektivnog pregovaranja, uključujući i pitanje određivanja uvećane zarade sindikalnih predstavnika na način kako je to regulisano u osporenom kolektivnom ugovoru. Osporenim odredbama Posebnog kolektivnog ugovora se takođe, po oceni Ustavnog suda, ne povređuju ustavni princip o zabrani diskriminacije iz člana 21. Ustava i odredbe čl. 18. i 19. Zakona o radu iz razloga što se ovim odredbama ne uskraćuju prava ostalim sindikatima koji nisu reprezentativni, odnosno koji nisu učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora da svoje međusobne odnose sa poslodavcem uređuju pojedinačnim kolektivnim ugovorima kako je to propisano članom 247. Zakona.
Iz navedenih razloga, Ustavni sud je ocenio saglasnim sa Ustavom i zakonom odredbe člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora iz 2009. godine.
Polazeći od izloženog i člana 53. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), Ustavni sud nije našao osnova za pokretanje postupka povodom podnete inicijative i inicijativu nije prihvatio u odnosu na odredbe člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora iz tačke 1. izreke.
Ocenjujući odredbe člana 28. (otpremnina radi korišćenja prava na penziju), člana 29. (solidarna pomoć), člana 30. (naknada štete zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja) i člana 31. (jubilarne nagrade) Posebnog kolektivnog ugovora iz 2005. godine, Ustavni sud je našao da su iste donete u granicama zakonskih ovlašćenja potpisnika kolektivnih ugovora iz odredaba čl. 108. i 115, člana 117. stav 2, čl. 118. do 120. i člana 164. Zakona o radu kojima su uređena odnosna pitanja. Imajući u vidu da su osporene odredbe ovog kolektivnog ugovora u vreme važenja bile saglasne sa zakonom, to su bile saglasne i sa ustavnim principom hijerarhije domaćih opštih pravnih akata iz člana 195. stav 1. Ustava.
Navodi podnosioca inicijative da se neustavnost i nezakonitost osporenih odredaba Kolektivnog ugovora sastoji u činjenici da potpisnici nisu predvideli odgovarajuća sredstva za isplatu otpremnina, solidarne pomoći, naknade štete, jubilarnih nagrada, odnosno da nisu prethodno obezbedili sredstava za predmetne isplate nisu, po oceni Ustavnog suda, od uticaja na ocenu ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba, jer se tiču načina primene i sprovođenja odredaba zaključenog Kolektivnog ugovora, o čemu Ustavni sud nije nadležan da odlučuje saglasno članu 167. Ustava. Takođe, pozivanje podnosioca inicijative na određene terminološke neusklađenosti odredaba Kolektivnog ugovora sa odgovarajućih odredbama Zakona o radu izlazi iz okvira nadležnosti Ustavnog suda utvrđene članom 167. Ustava.
Odredbe člana 38. istog Kolektivnog ugovora kojima je ustanovljena zaštita od otkaza ugovora o radu za određene kategorije zaposlenih donete su, po oceni Ustavnog suda, u granicama zakonskih ovlašćenja potpisnika kolektivnog ugovora sadržanim u članu 187. Zakona o radu, kao i u skladu sa zakonskim principom iz člana 8. Zakona, prema kome je opštim aktom i ugovorom o radu moguće utvrditi veća prava i povoljnije uslove rada od prava i uslova utvrđenih zakonom, kao i druga prava koja nisu utvrđena zakonom osim ako zakonom nije drukčije određeno. Navode podnosioca inicijative da se odredba člana 187. Zakona o radu odnosi samo na zaposlene za vreme trudnoće, porodiljskog odsustva, odsustva sa rada radi nege deteta i odsustva sa rada radi posebne nege deteta i da se ova posebna zaštita od otkaza ugovora o radu ne može proširivati na način kako je to predviđeno osporenom odredbom, Ustavni sud smatra neosnovanim. Naime, Sud je stanovišta da je, prema članu 8. Zakona, moguće opštim aktom, odnosno ugovorom o radu utvrditi veća prava i povoljnije uslove rada od prava i uslova utvrđenih zakonom kao što je u konkretnom slučaju i učinjeno.
Odlučujući o ustavnosti i zakonitost odredaba člana 38. stav 1. al. 4. i 5. Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika („Službeni glasnik RS“, broj 86/05), Ustavni sud je u predmetu IU-379/2004, na sednici održanoj 25. maja 2006. godine, doneo Odluku kojom je odbio predlog za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti navedenih odredaba Posebnog kolektivnog ugovora. U obrazloženju svoje odluke Ustavni sud je, polazeći od odredaba člana 13, člana 29. stav 1, člana 35. stav 3. i člana 72. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije od 1990. godine i odredaba člana 157. Zakona o radu, izrazio stav da osporenim odredbama člana 38. stav 1. al. 4. i 5. Posebnog kolektivnog ugovora nije propisan kao kriterijum za utvrđivanje viška zaposlenih nijedan kriterijum koji odredba člana 157. Zakona o radu isključuje, te da nema osnova za utvrđivanje nesaglasnosti osporenih odredaba ovog kolektivnog ugovora sa zakonom.
S obzirom na to da je osporeni Poseban kolektivni ugovor iz tačke 2. izreke prestao da važi na osnovu odredbe člana 263. stav 1. Zakona o radu, čime su u toku postupka prestale procesne pretpostavke za dalje vođenje postupka i odlučivanje, a u odnosu na osporene odredbe Sud nije našao osnova za prihvatanje inicijative, Ustavni sud je inicijativu u ovom delu odbacio saglasno odredbi člana 36. stav 1. tačka 4) Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07).
Kada je u pitanju ocena zakonitosti osporene odredbe člana 29. stav 1. Pravilnika o radu za zaposlene u Domu učenika srednjih škola u Trsteniku, kojom je utvrđeno pravo na jubilarnu nagradu, Ustavni sud je već odlučivao o zakonitosti osporenog Pravilnika u predmetu IU-189/2008 i na sednici održanoj 1. aprila 2010. godine doneo Rešenje kojim nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti osporene odredbe Pravilnika. U obrazloženju Rešenja, Ustavni sud je izrazio stanovište da je smisao jubilarne nagrade da bude izraz stalnosti na radu kod poslodavca koji je dodeljuje, kao i da pojam radni odnos obuhvata i radni odnos ostvaren kod poslodavca, pa tako i kod poslednjeg poslodavca. S druge strane, sama činjenica da je Posebnim kolektivnim ugovorom iz 2009. godine termin „radni staž“ promenjen u „radni odnos“ pokazuje da je namera ugovornih strana koje su zaključile ugovor bila da se jubilarna nagrada veže za ukupan rad kod poslodavca, a ne generalno za radni staž koji upućuje na ukupan radni staž kod bilo kog poslodavca. Imajući uvidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da osporenom odredbom Pravilnika nisu utvrđena manja prava u odnosu na prava utvrđena Posebnim kolektivnim ugovorom iz 2009. godine, pa time osporena odredba nije nesaglasna odredbi člana 4. stav 2. Zakona o radu. U odnosu na navode inicijatora da je osporena odredba nesaglasna sa odredbom člana 120. Zakona o radu, Ustavni sud je našao da iz navedene zakonske odredbe proizlazi da dodeljivanje jubilarne nagrade nije obaveza poslodavca, već mogućnost da opštim aktom ili ugovorom o radu zaposlenom, pored drugih prava utvrđenih tom odredbom zakona, obezbedi jubilarnu nagradu.
Pošto je o ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe člana 29. stav 1. Pravilnika Ustavni sud već odlučivao, a iz novih navoda i razloga ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je podneti zahtev odbacio, saglasno članu 46. tačka 8) Zakona o Ustavnom sudu.
Ustavni sud je, u skladu sa odredbom člana 56. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu, odbacio zahtev za obustavu izvršenja pojedinačnih akata, odnosno radnji preduzetih na osnovu Posebnog kolektivnog ugovora iz tačke 1. izreke, jer je doneo konačnu odluku u ovoj pravnoj stvari.
Na osnovu izloženog i odredaba člana 46. tač. 3), 5) i 8) Zakona o Ustavnom sudu i člana 82. stav 2. i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08 i 27/08), Ustavni sud je doneo Rešenje kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić