Odluka Ustavnog suda o nezakonitosti uslova za radna mesta položaja
Kratak pregled
Ustavni sud je utvrdio da su odredbe Pravilnika Zavoda za intelektualnu svojinu, koje propisuju dodatni uslov radnog iskustva „na poslovima intelektualne svojine“ za položaje direktora i pomoćnika, u suprotnosti sa Zakonom o državnim službenicima, koji zahteva samo iskustvo „u struci“.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
IUo-148/2016
23.11.2017.
Beograd
Republika Srbija
USTAVNI SUD
Broj: IUo-148/2016
_____ 2017. godine
B e o g r a d
Ustavni sud u sastavu: predsednik Vesna Ilić Prelić i sudije Tatjana Babić, Bratislav Đokić, dr Goran P. Ilić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec ( Korhecz Tam ás), dr Milan Marković, Snežana Marković, Miroslav Nikolić, Milan Stanić, Sabahudin Tahirović, dr Jovan Ćirić, dr Milan Škulić i dr Tijana Šurlan, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 3. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 23. novembra 2017. godine, doneo je
O D L U K U
1. Utvrđuje se da odredbe člana 29. tač. 1, 2, 18. i 33, u delu koji glasi „na poslovima intelektualne svojine“ , u vezi sa utvrđenim uslovima za rad na radnim mestima, Pravilnika o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u Zavodu za intelektualnu svojinu, 990 broj: 110-2016/1613-01 od 9. marta 2016. godine, nisu u saglasnosti sa zakonom.
2. Odbacuje se zahtev za obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji preduzetih na osnovu osporenih odredaba Pravilnika iz tačke 1.
O b r a z l o ž e nj e
I
Ustavni sud je, povodom podnete inicijative, Rešenjem IUo-148/2016 od 13. jula 2017. godine, pokrenuo postupak za utvrđivanje nezakonitosti odred aba člana 29 . tač. 1, 2, 18. i 33, u delu koji glasi „na poslovima intelektualne svojine“ , u vezi sa utvrđenim uslovima za rad na radnim mestima, Pravilnika o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u Zavodu za intelektualnu svojinu, 990 broj: 110-2016/1613-01 od 9. marta 2016. godine. Sud je u Rešenju konstatovao da je osporenim odredbama Pravilnika za radna mesta – položaj e direktora Zavoda i pomoćnika direktora, u okviru uslova za obavljanje poslova , predviđeno „najmanje devet godina radnog iskustva u struci na poslovima intelektualne svojine “, a da je odredbom člana 45. stav 2. Zakona o državni m službenicima, kao uslov za obavljanje poslova položaja, propisan o najmanje devet godina radnog iskustva u struci. Donoseći navedeno rešenje, Ustavni sud je ocenio da se kao sporno mo že postaviti sledeć e ustavnopravn o pitanj e: da li se, pored Zakonom o državnim službenicima određenog uslova za rad na položaju u vezi dužine i vrste radnog iskustva, Pravilnikom može predvideti i dodatni, poseban uslov, kojim se zahteva da radno iskustvo bude ne samo u struci već i na poslovima intelektualne svojine, ili se time, suprotno odredbi člana 45. Zakona o državnim službenicima, u suštini, menja zakonski uslov prema kome je potrebno devet godina radnog iskustva u struci.
U odgovoru Zavoda za intelektualnu svojinu, koji je dostavljen Ustavnom sudu povodom pokrenutog postupka, ukazuje se, najpre , da je članom 45. stav 1. Zakona o državnim službenicima predviđeno da se uslovi za zaposlenje mogu određivati zakonom, drugim propisom i pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta, da je članom 46. istog zakona predviđeno da se uslovi za rad na svakom radnom mestu određuju pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta, te da je , prema odredbi člana 15. stav 2. Zakona o državnoj upravi, pravilnik podzakonski akt kojim se razrađuju odredbe zakona. Otuda je, prema navodima iz odgovora, osporenim odredbama Pravilnika razrađeno šta se ima smatrati za struku kod konkretnih radnih mesta. Pozivajući se na to da se u Rečniku Matice Srpske reč struka opisuje kao oblast, grana nauke, tehnike, znanja, umetnosti, ističe se da, po mišljenju Zavoda, zakonski uslov „devet godina radnog iskustva u struci“ podrazumeva radno iskustvo u određenoj oblasti znanja, odnosno u određenoj delatnosti. Dalje se navodi da struku treba razumeti kao zbir znanja i veština potrebnih za rad na radnom mestu, a koje su to konkretne veštine i konkretna znanja propisuje se pravilnikom. Po mišljenju Zavoda, član 45. stav 2. Zakona o državnim službenicima ne govori o radnom iskustvu stečenom u okviru struke koja se zahteva za konkretan položaj, već samo o radnom iskustvu u struci i ničim to ne povezuje sa bilo kojim konkretnim položajem, već je pravilnik taj koji treba da razradi šta je struka u kontekstu svakog radnog mesta. Ističe se da se odredba člana 45. stav 2. Zakona o državnim službenicima, u delu koji se odnosi na stepen obrazovanja, uobičajeno razrađuje u pravilnicima tako što se određuje naučna oblast iz koje je potrebno visoko obrazovanje, pa se stoga postavlja pitanje „zašto je pravilnikom dozvoljeno razraditi pojam stečenog visokog obrazovanja a nije dozvoljeno razraditi pojam struke.“ Vezano za pojmove struke, znanja i veštine , poziva se i na odredb u člana 21. stav 4. Uredbe o razvrstavanju radnih mesta i merilima za opis radnih mesta državnih službenika, prema kojoj kompetentnost neophodna za radno mesto sadrži znanj a, radno iskustvo i veštine koji su potrebni za delotvoran rad na radnom mestu.
II
U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da je osporeni Pravilnik o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u Zavodu za intelektualnu svojinu doneo vršilac dužnosti direktora Zavoda, 9. marta 2016. godine, pod oznakom 990 broj: 110-2016/1613-01, pozivajući se na odredbe člana 43. stav 2. Zakona o državnoj upravi, člana 46. Zakona o državnim službenicima, člana 17. Zakona o Vladi, člana 4. stav 2. Uredbe o načelima za unutrašnje uređenje i sistematizaciju radnih mesta u ministarstvima, posebnim organizacijama i službama Vlade, člana 4. Uredbe o razvrstavanju radnih mesta i merilima za opis radnih mesta državnih službenika i člana 3. Uredbe o razvrstavanju radnih mesta nameštenika. Na Pravilnik je Vlada dala saglasnost zaključkom 05 broj 110-2822/2016-1 od 17. marta 2016. godine.
Pravilnikom je predviđeno da se za obavljanje poslova iz delokruga Zavoda obrazuju osnovne unutrašnje jedinice, Sektor za patente, Sektor za znake razlikovanja, Sektor za autorsko i srodna prava, međunarodnu saradnju i edukaciju i informisanje (član 2.), a da se kao uže unutrašnje jedinice van sastava sektora obrazuju Odeljenje za patentnu dokumentaciju, objavljivanje prijava patenata i registrovanih prava industrijske svojine, Odeljenje za registre, Odsek za informacioni sistem, Grupa za finansijske poslove i Grupa za upravljanje kadr ovima i opšte poslove (član 3.). Potom se uređuje delokrug unutrašnjih jedinica, tako što se prvo uređuje delokrug određenog sektora, potom koje se uže unutrašnje jedinice obrazuju u sektoru, delokrug svake od užih unutrašnjih jedinica, a na kraju je delokrug organizacionih jedinica obrazovanih van sektora. Odredbama člana 29. Pravilnika predviđena je sistematizacija radnih mesta, tako što je prvo prikazana struktura radnih mesta prema položajima, zvanjima državnih službenika i vrstama nameštenika, sa brojem izvršilaca, a potom su od tač. 1. do 69. sistematizovana radna mesta sa nazivom radnih mesta, opisom poslova, uslovima za obavljanje poslova i zvanjima, odnosno vrstama u koje su radna mesta razvrstana. Osporenim odredbama člana 29. tač. 1, 2, 18. i 33. Pravilnika z a obavljanje poslova radnih mesta – položaja direktor a Zavoda (tačka 1.) , pomoćnika direktora u Sektoru za patente (tačka 2.) , pomoćnika direktora u Sektoru za znake razlikovanja (tačka 18.) i pomoćnika direktora u Sektoru za autorsko i srodna prava, međunarodnu saradnju i edukaciju i informisanje (tačka 33.) , u okviru uslova za obavljanje poslova, predviđeno je „najmanje devet godina radnog iskustva u struci na poslovima intelektualne svojine“ , dok je kao uslov za rad na svim drugim radnim mestima predviđen određen broj godina radnog iskustva u struci.
III
Za ocenu zakonitosti osporenih odredaba Pravilnika, po oceni Ustavnog suda, od značaja su odredbe Zakona o državnim službenicima („Službeni glasnik RS“, br. 79/05, 81/05-ispr, 83/05-ispr, 64/07, 67/07 -ispr, 116/08, 104/09 i 99/14 ), kojima je propisano: da je položaj radno mesto na kome državni službenik ima ovlašćenja i odgovornosti vezane za vođenje i usklađivanje rada u državnom organu (član 33. stav 1.); da se p oložaj stiče postavljenjem od Vlade ili drugog državnog organa ili tela (član 33. stav 2.); da kao državni službenik može da se zaposli punoletan državljanin Republike Srbije koji ima propisanu stručnu spremu i ispunjava ostale uslove određene zakonom, drugim propisom i pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u državnom organu, ako mu ranije nije prestajao radni odnos u državnom organu zbog teže povrede dužnosti iz radnog odnosa i nije osuđivan na kaznu zatvora od najmanje šest meseci (član 45. stav 1.); da je za rad na položaju potrebno i stečeno visoko obrazovanje na osnovnim akademskim studijama u obimu od najmanje 240 ESPB bodova, master akademskim studijama, specijalističkim akademskim studijama, specijalističkim strukovnim studijama, odnosno na osnovnim studijama u trajanju od najmanje četiri godine ili specijalističkim studijama na fakultetu i najmanje devet godina radnog iskustva u struci (član 45. stav 2.); da se r adna mesta, potreban broj državnih službenika na svakom radnom mestu i uslovi za rad na svakom radnom mestu u državnom organu određuju pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u državnom organu (član 46.); da se u izbornom postupku, ocenjivanjem stručne osposobljenosti, znanja i veština, utvrđuje rezultat kandidata prema merilima propisanim za izbor , da izborni postupak može da se sprovede u više delova, pismenom proverom, usmenim razgovorom ili na drugi odgovarajući način (član 56. st. 2. i 3.) .
Iz navedenih odredaba Zakona proizlazi da se uslovi za zasnivanje radnog odnosa u državnim organima, u statusu državnog službenika, mogu podeliti na opšte, koji važe za sva radna mesta državnih službenika, kako za položaje (čiji je pojam određen članom 33. stav 1. Zakona), tako i za izvršilačka radna mesta (čiji je pojam određen članom 35. stav 1. Zakona) i posebne, koji se određuju za pojedina radna mesta. Opšti uslovi propisani su Zakonom, i to su: da je lice punoletan državljanin Republike Srbije kome nije ranije prestajao radni odnos u državnom organu zbog teže povrede dužnosti iz radnog odnosa i da nije osuđivano na kaznu zatvora od najmanje šest meseci. Posebni uslovi su da lice ima propisanu stručnu spremu i da ispunjava ostale uslove određene zakonom, drugim propisom i pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u državnom organu. Pored toga, za rad na položaju Zakonom su propisani dodatni uslovi, koji važe za sve položaje u svim državnim organima, i to u pogledu stepena obrazovanja i potrebnog radnog iskustva (član 45. stav 2.).
Ustavni sud konstatuje da Zakon o državnim službenicima ne sadrži definicije pojmova „stručna sprema“ i „struka“. Te definicije ne sadrži ni Zakon o radu („Službeni glasnik RS”, br. 24/05, 61/05, 54/09, 32/13, 75/ 14 i 13 /17-Odluka US) kao opšti zakon u oblasti rada (premda i on koristi pojam stručne spreme u odredbama člana 24. koje uređuju uslove za zasnivanje radnog odnosa) , čije se odredbe supsidijerno primenjuju i na državne službenike, a saglasno odredbama člana 4. stav 1. Zakona o državnim službenicima i člana 2. stav 2. Zakona o radu. Ustavni sud konstatuje i da su u pitanju pojmovi koji su u radnom zakonodavstvu dugo prisutni i uobičajeni, jednako kao i u pravnoj teoriji i praksi. Tako se i u pravnoj teoriji i u praksi pod stručnom spremom podrazumeva školska sprema određene struke, stečena u verifikovanim obrazovnim ustanovama. Stoga, po shvatanju Ustavnog suda, uslov u pogledu stručne spreme u sebi sadrži dva zahteva, jedan koji se odnosi na nivo ili stepen obrazovanja, i drugi koji se odnosi na oblast u okviru koje je stečen određeni stepen obrazovanja , to jest struku (npr. pravna struka, ekonomska i dr.) . Pri tome, Zakonom je kao uslov za rad na svim položajima propisan potreban stepen obrazovanja , i to visoko obrazovanje. Drugi zahtev, koji se odnosi na struku ili oblast obrazovanja Zakon ne uređuje, što je logično jer zavisi od potreba posla svakog konkretno g položaj a, pa se, saglasno odredbama člana 45. Zakona, određuje , po pravilu, pravilnikom o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta, i to je upravo naučna oblast iz koje je potrebno visoko obrazovanje, za šta i sam donosilac osporenog Pravilnika navodi da se „uobičajeno razrađuje pravilnicima.“ Saglasno svemu navedenom, uslov za rad na položaju od najmanje devet godina radnog iskustva u struci, po shvatanju Suda, podrazumeva radno iskustvo u okviru školske spreme određene struke, koja je utvrđena pravilnikom za svaki konkretan položaj.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud nalazi da su, kada su u pitanju položaji u državnim organima, Zakonom o državnim službenicima na jedinstven način utvrđeni uslov i u pogledu kako potrebnog stepena obrazovanja, tako i potrebnog radnog iskustva. Kada je u pitanju radno iskustvo, Zakonom su kumulativno određeni potrebn a dužina i vrsta ili kvalitet traženog radnog iskustva , tako što je kao uslov za rad na svim položajima propisano visoko obrazovanje i najmanje devet godina radnog iskustva u oblasti u kojoj je to obrazovanje stečeno, pri čemu se sama oblast određuje pravilnikom za svaki konkretan položaj. Tako određen uslov u Zakonu, po oceni Ustavnog suda, obavezuje sve donosioce pravilnika kojima se uređuje sistematizacija radnih mesta u organima obuhvaćenim Zakonom, osim ako posebnim zakonom to pitanje nije drugačije uređeno, zbog prirode pojedinih poslova. Po oceni Suda, saglasno odredbama člana 45. Zakona, pravilnikom se mogu utvrditi drugi posebni uslovi za rad na položaju (npr. znanje stranog jezika, posedovanje određene licence i slično), ali ne i oni kojima bi se dodatno uređivao uslov koji je Zakonom već uređen. Svako drugačije uređivanje tog uslova, kada za to nema uporišta u posebnom zakonu, značilo bi neovlašćenu izmenu zakonskog uslova, a time i nezakonitost takvog uslova. Stoga, u konkretnom slučaju, po oceni Ustavnog suda, odredbama člana 29. tač. 1, 2, 18. i 33. Pravilnika utvrđenim uslovom za rad na položajima direktora i pomoćnika direktora , da lice ima najmanje devet godina radnog iskustva u struci „na poslovima intelektualne svojine“, suštinski je izmenjen zakonski uslov, tako što je, protivno Zakonu, bitno sužen krug onih koji mogu da konkurišu za navedene položaje.
Ustavni sud dodatno ukazuje da se položaji popunjavaju putem sprovedenog konkursa, te da se, saglasno odredbama člana 56. Zakona, u izbornom postupku proveravaju i ocenjuju stručn a osposobljenost, znanj e i veština kandidata potrebni za rad na konkretnom položaju, čime se obezbeđuje da se na položaje postave oni koji su najstručniji.
IV
Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je, odlučujući kao u tački 1. izreke, utvrdio da odredbe člana 29. tač. 1, 2, 18. i 33, u delu koji glasi „na poslovima intelektualne svojine“ , u vezi sa utvrđenim uslovima za rad na radnim mestima, osporenog Pravilnika, nisu saglasne sa zakonom.
Budući da je u ovom ustavnosudskom sporu doneo konačnu odluku, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 56. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS”, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15) , odbacio zahtev inicijatora za obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji preduzetih na osnovu osporenih odredaba Pravilnika, kako je to navedeno u tački 2. izreke
Sledom izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42a stav 1. tačka 2), člana 45. tačka 4) i člana 46. tačka 3) Zakona o Ustavnom sudu, kao i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), doneo Odluku kao u izreci.
Na osnovu člana 168. stav 3. Ustava Republike Srbije, odredbe člana 29. tač. 1, 2, 18. i 33, u delu koji glasi „na poslovima intelektualne svojine“ , u vezi sa utvrđenim uslovima za rad na radnim mestima, Pravilnika o unutrašnjem uređenju i sistematizaciji radnih mesta u Zavodu za intelektualnu svojinu, navedenog u izreci, prestaju da važe danom objavljivanja Odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Republike Srbije“.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
Vesna Ilić Prelić
RK
Slični dokumenti
- IUo 148/2016: Pokrenut postupak ocene zakonitosti uslova radnog iskustva u Pravilniku
- Už 3773/2020: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na rad i pravično suđenje
- IUo 899/2010: Odbacivanje inicijative za ocenu ustavnosti sistematizacije radnih mesta u ministarstvu
- IUo 98/2016: Neusaglašenost pravilnika o sistematizaciji sa Zakonom o radu u pogledu vrste stručne spreme
- IUo 1403/2010: Obustava postupka za ocenu ustavnosti pravilnika o sistematizaciji radnih mesta
- IUl 139/2009: Odluka Ustavnog suda o neustavnosti alternativne stručne spreme u sistematizaciji
- IUo 718/2012: Odluka Ustavnog suda o neusaglašenosti Pravilnika o sistematizaciji sa Zakonom