Odluka o ustavnosti Statuta Regionalne privredne komore Zrenjanin

Kratak pregled

Ustavni sud utvrđuje da odredbe o stupanju na snagu Statuta nisu u saglasnosti sa Ustavom, jer nije predviđeno objavljivanje. Odbacuje se inicijativa za ocenu ustavnosti odredbe o istupanju iz članstva, smatrajući je u skladu sa zakonskim ovlašćenjima komore.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
IUo-209/2013
07.11.2013.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, Katarina Manojlović Andrić, dr Agneš Kartag Odri, mr Milan Marković, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković na osnovu člana 167. stav 1. tačka 5. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 7. novembra 2013. godine, doneo je

O D L U K U

1. Utvrđuje se da odredba člana 89. Statuta Regionalne privredne komore Zrenjanin od 11. jula 2002. godine, kao i odredba o stupanju na snagu Odluke o izmenama i dopunama Statuta Regionalne privredne komore Zrenjanin od 27. decembra 2012. godine, nisu u saglasnosti sa Ustavom.

2. Odbacuje se inicijativ a za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredbe člana 16. stav 2. Statuta Regionalne privredne komore Zrenjanin od 11. jula 2002. godine i 27. decembra 2012. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba člana 16. stav 2. i člana 90. Statuta Regionalne privredne komore Zrenjanin od 27. decembra 2012. godine.

U inicijativi se navodi da su osporenom odredbom člana 16. stav 2. Statuta, kojom je uređen način istupanja iz Regionalne privredne komore Zrenjenin (u daljem tekstu: Komora), stavljeni u neravnopravan položaj oni članovi ove komore koji su dostavili pismeno obaveštenje o istupanju iz članstva pre početka primene Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama („Službeni glasnik RS“, broj 36/09), tj. pre 1. januara 2013. godine i oni koji su to obaveštenje dostavili posle tog datuma, jer prvima članstvo u komori prestaje 1. januara 2013. godine, a drugima tek 1. januara 2014. godine. Inicijator smatra da je ovakvo rešenje protivno ustavnom načelu zabrane diskriminacije, odnosno konkretno članu 21. stav 1. Ustava, kojim je utvrđeno da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki. U inicijativi se dalje navodi da se određivanjem neprimereno i neosnovano dugog roka za nastupanje pravnih posledica dostavljenog pismenog obaveštenja o istupanju iz članstva, koji je za obaveštenja dostavljena početkom januara skoro godinu dana, a za obaveštenja dostavljena početkom novembra skoro 14 meseci, krši zajemčeno pravo iz člana 55. stav 1. Ustava da se ostane izvan svakog udruženja, pa time i izvan članstva u Komori. Inicijator smatra da, iako je odredbom člana 9. stav 7. Zakona o komorama, ostavljeno komorama da svojim statutom bliže urede istupanje iz komore, to ne može po svom praktičnom domašaju imati karakter onemogućavanja istupanja iz članstva ili uvođenja neprimerenih, neosnovanih i nesrazmernih prepreka za korišćenje prava člana komore propisanog stavom 6. istog člana Zakona, kojim je predviđeno da članovi privrednih komora istupaju iz članstva dostavljanjem pismenog obaveštenja o istupanju iz članstva. Naime, inicijator je mišljenja da ovlašćenje iz člana 9. stav 7. Zakona ne može da predstavlja neograničeno diskreciono pravo komore za određivanje dodatnih uslova za istupanje iz članstva u komori, zarad pokušaja prinudnog zadržavanja nekog člana komore zbog ubiranja prihoda od članarine. Saglasno navedenom, inicijator navodi da diskreciono pravo komore iz člana 9. stav 7. Zakona mora biti ograničeno ustavnom i zakonskom slobodom potencijalnog člana da li će biti član komore ili ne i da li će istupiti iz komore.

U odnosu na odredbu člana 90. Statuta, kojom je predviđeno njegovo stupanje na snagu i početak njegove primene (1. januar 2013. godine), inicijator navodi da ovom odredbom Statuta nije određeno da se isti ima objaviti, što je suprotno članu 196. stav 1. Ustava. Inicijator, takođe navodi da, kako je Skupština Komore usvojila osporeni Statut 27. decembra 2012. godine, a isti je stupio na snagu, prema članu 90. Statuta, 1. januara 2013. godine, to nije poštovan rok za njegovo stupanje na snagu osmog dana od dana objavljivanja, niti postoje naročito opravdani razlozi koji su trebali biti utvrđeni prilikom njegovog donošenja i koji bi opravdali njegovo ranije stupanje na snagu, a što je obaveza utvrđena odredbom člana 196. stav 4. Ustava.

U odgovoru donosioca osporenog akta se najpre navodi, povodom osporavanja člana 90. Statuta, da Regionalna privredna komora Zrenjanin nije u obavezi da objavljuje svoje akte u javnim glasilima.

U pogledu razloga za osporavanje člana 16. stav 2. Statuta, u odgovoru se navodi da je trebalo da postojeći članovi Komore, saglasno odredbi člana 13. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama iz 2009. godine, dostave svoja pismena obaveštenja o istupanju iz Komore do 31. decembra 2012. godine. Za ostale članove Komore postupak istupanja i pristupanja u Komoru bliže je uređen Statutom Komore od 27. decembra 2012. godine. Naime, odredbom člana 16. stav 2. Statuta je predviđeno da ukoliko član Komore dostavi pismeno obaveštenje o istupanju nakon početka primene Zakona (1. januar 2013. godine), članstvo prestaje prvog dana sledeće kalendarske godine, ukoliko pismeno oabveštenje dostave do kraja desetog meseca u tekućoj godini i ukoliko do tada izmire sve novčane obaveze vezane za članarinu Komore. Donosilac osporenog Statuta smatra da ovakvo rešenje ima svoje opravdanje u činjenici da Skupština Komore krajem godine usvaja Program rada, Finansijski plan i Odluku o utvrđivanju osnovice i stope i o načinu plaćanja članarine Komori za narednu godinu, pa bi se izlaskom iz članstva tokom te godine za koju su utvrđeni ovi akti, bitno narušilo funkcionisanje Komore i realizacija usvojenog Programa rada i Finansijskog plana Komore. Naime, Komora od ostvarenih prihoda, osim režijskih troškova, ima obaveze i prema zaposlenima, projektima i kreditima, odnosno Komora učestvuje u velikom broju projekata bilo kao nosilac projekta ili kao partner u projektu, u čijem finansiranju ona učestvuje svojim sredstvima.

U odgovoru se na kraju zaključuje da Komora smatra da je osporeni Statut donet u skladu sa važećim Zakonom o privrednim komorama i da osporenim odredbama člana 16. stav 2. i člana 90. Statuta nisu povređena prava iz Ustava i Zakona članova Komore, kao i da su svi članovi Komore imali uvek isti tretman u pogledu prava i obaveza.

Nakon dobijenog odgovora, Ustavni sud je dopisom od 1. avgusta 2013. godine od donosioca osporenog Statuta zatražio dodatne podatke i obaveštenja u vezi sa objavljivanjem i stupanjem na snagu osporenog akta, jer su isti, prema oceni Ustavnog suda, od značaja za vođenje postupka u ovom ustavnosudskom predmetu.

U svom podnesku od 28. avgusta 2013. godine donosilac osporenog Statuta navodi da Regionalna privredna komora Zrenjanin nema sopstveno glasilo, a kako nema obavezu objavljivanja svojih opštih akata u „Službenom glasniku Republike Srbije“, osporeni Statut je objavljen na sajtu ove komore u januaru 2013. godine. Donosilac osporenog Statuta ističe da ovaj akt nije mogao biti ranije donet (27. decembar 2012. godine), jer su postojala obećanja od strane nadležnih insitucija i očekivanja prolongiranja roka za početak primene Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama („Službeni glasnik RS“, broj 36/09) od 1. januara 2013. godine. Kako je članom 13. stav 1. ovog zakona propisano da članstvo u postojećim privrednim komorama prestaje najranije danom početka primene ovog zakona (1. januar 2013. godine), ako je do tog dana član postojeće privredne komore dostavio svoje obaveštenje o istupanju, to se u odgovoru navodi da je svaki član Regionalne privredne komore Zrenjanin (pa i inicijator) mogao da se informiše iz ovog zakona koji je objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“, o roku za podnošenje obaveštenja o istupanju iz članstva bilo koje postojeće, pa i ove komore (31. decembar 2012. godine). Kako podnosilac inicijative u navedenom roku nije dostavio Komori svoje obaveštenje o istupanju iz članstva Komore (obaveštenje je dostavljeno poštom 22. januara 2013. godine), to se, prema navodima donosioca, na istupanje iz članstva za ovog člana Komore imaju primeniti odredbe člana 16. Statuta kojima je regulisan postupak prestanka članstva u Komori nakon 1. januara 2013. godine.

U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio:

Skupština Regionalne privredne komore Zrenjanin je donela Statut Regionalne privredne komore Zrenjanin, na sednici održanoj 11. jula 2002. godine. Neposredno pred početak primene Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama iz 2009. godine, od 1. januara 2013. godine, Skupština Regionalne privredne komore Zrenjanin je donela Odluku o izmenama i dopunama Statuta Regionalne privredne komore Zrenjanin, na sednici održanoj 27. decembra 2012. godine. Ovom odlukom dopunjen je osnovni tekst Statuta novim čl. 16, 88. i 90, kojima je regulisan postupak prestanka članstva u Komori, važenje postojećih opštih akata Komore, do donošenja novih, ukoliko nisu u suprotnosti sa Zakonom o privrednim komorama i Statutom, i stupanje na snagu i početak primene ovih izmena i dopuna. Povodom ove odluke, Ustavni sud najpre ukazuje da ista sadrži strukturalne i nomotehničke manjkavosti, jer Odluka ne sadrži svoje osnovne klasifikacione jedinice (nije obeležena članovima), već samo članove osnovnog teksta Odluke u kojima se vrše dopune i bez naznaka šta se dešava sa postojećim čl. 16. i 88. osnovnog teksta Odluke. Polazeći od navedenog, Ustavni sud ukazuje da navedene manjkavosti same po sebi ne dovode u pitanje ustavnost i zakonitost rešenja predviđenih u novim čl. 16. i 88. Statuta, ali Ustavni sud na njih ukazuje zbog potrebe poštovanja pravila u strukturalnoj izradi svakog opšteg pravnog akta, jer se njima postiže neophodna preciznost i jasnoća pravnog akta.

Međutim, povodom odredbe o stupanju na snagu navedene Odluke o izmenama i dopunama Statuta, koja je označena samo kao „novi član 90.“, Ustavni sud ukazuje da je, pored navedenih manjkavosti, ova odredba Odluke sporna u odnosu na Ustavom utvrđenu obavezu o objavljivanju opštih pravnih akata, koja je utvrđena članom 196. Ustava. Naime, navedenim članom Statuta je propisano da ove izmene i dopune stupaju na snagu i počeće da se primenjuju danom početka primene Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama („Službeni glasnik RS“, broj 36/09), što u konkretnom slučaju znači 1. januara 2013. godine. Kako je odredbom člana 196. stav 1. Ustava utvrđeno da se zakoni i svi drugi opšti akti objavljuju pre stupanja na snagu, a da ovom odredbom Odluke nije predviđeno njeno stupanje na snagu nakon njenog objavljivanja, kao i da je ista, prema navodima samog donosioca akta, objavljena tek u januaru 2013. godine, to je Ustavni sud utvrdio da ova odredba Odluke nije u saglasnosti sa Ustavom. Ustavni sud takođe ukazuje da se odredba o stupanju na snagu izmena ili dopuna nekog akta ne može inkorporirati u tekst osnovnog teksta akta koji se menja, odnosno dopunjava, kako je to u ovom slučaju učinio donosilac akta označivši ovu odredbu kao „novi član 90.“ osnovnog teksta Statuta, jer se njome određuje stupanje na snagu samo usvojenih izmena i dopuna osnovnog teksta Statuta.

Imajući u vidu da Ustavni sud o ovom spornom ustavnopravnom pitanju već ima zauzet stav, to je, saglasno članu 53. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13-US), odlučio bez donošenja rešenja o pokretanju postupka.

Kako u toku postupka ocenjivanja ustavnosti i zakonitosti Ustavni sud nije ograničen zahtevom ovlašćenog predlagača, odnosno inicijatora, Sud je, saglasno odredbi člana 54. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, razmotrio i odredbu člana 89. Osnovnog teksta Statuta iz 2002. godine, kojom je propisano da ovaj statut stupa na snagu danom donošenja. Imajući u vidu da ni ovom odredbom Statuta nije predviđeno objavljivanje ovog akta, već se stupanje na snagu vezuje za dan njegovog donošenja, Ustavni sud je ocenio da ni ova odredba Statuta nije u saglasnosti sa članom 196. stav 1. Ustava, iz razloga koji su već navedeni.

Na osnovu svega iznetog, Ustavni sud je utvrdio da odredba člana 89. Statuta Regionalne privredne komore Zrenjanin od 11. jula 2002. godine, kao i odredba o stupanju na snagu Odluke o izmenama i dopunama Statuta Regionalne privredne komore Zrenjanin od 27. decembra 2012. godine nisu u saglasnosti sa Ustavom, kako je to odlučeno u tački 1. izreke.

Povodom osporenog člana 16. stav 2. Statuta, Ustavni sud najpre konstatuje da je ovom odredbom Statuta propisano: da članstvo članova Komore koji pisanim obaveštenjem – Izjavom o istupanju iz članstva, istupe iz reda članova Komore, nakon početka primene Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama („Službeni glasnik RS“, broj 36/09), prestaje prvog dana sledeće kalendarske godine, ukoliko pismeno obaveštenje dostave do kraja desetog meseca u tekućoj godini i ukoliko do tada izmire sve novčane obaveze vezano za članarinu Komore i da ukoliko se istupanje vrši tokom poslednja dva meseca tokom kalendarske godine, članstvo prestaje protekom sledeće kalendarske godine.

Ustavom Republike Srbije je utvrđeno: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki (član 21. stav 1.); da se jemči sloboda političkog, sindikalnog i svakog drugog udruživanja i pravo da se ostane izvan svakog udruženja (član 55. stav 1.); da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje, pored ostalog, sistem obavljanja pojedinih privrednih i drugih delatnosti (član 97. tačka 6.).

Zakonom o privrednim komorama je propisano: da privredne komore jesu interesne, samostalne i poslovno-stručne organizacije privrednih društava, preduzetnika i drugih oblika organizovanja koji obavljaju privrednu delatnost i koje povezuju zajednički interesi na određenom području ili teritoriji u Republici Srbiji (član 1.); da članovi privrednih komora pristupaju i istupaju iz članstva dostavljanjem pismenog obaveštenja o pristupanju, odnosno istupanju komori čiji su članovi, da se pristupanje i istupanje komori subjekata iz člana 8. ovog zakona, kao i prestanak članstva u komori, bliže uređuju statutom komore (član 9. st. 6. i 7.); da Privredna komora Srbije, pored delatnosti iz člana 10. ovog zakona, vrši javna ovlašćenja koja su joj poverena zakonom (član 11. stav 1. alineja 1.); da komora ima statut, da se statutom komore uređuje, između ostalog, pristupanje i istupanje, odnosno prestanak članstva u komori, da se statut komore objavljuje u glasilu komore, odnosno ako takvo glasilo ne postoji javno se objavljuje na drugi odgovarajući način, a statut Privredne komore Srbije i u ''Službenom glasniku Republike Srbije''(član 20.).

Članom 13. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama („Službeni glasnik RS“, broj 36/09) propisano je da članstvo u postojećim privrednim komorama prestaje najranije danom početka primene ovog zakona, ako je do tog dana član postojeće privredne komore dostavio pismeno obaveštenje o istupanju.

Polazeći od navedenih odredaba Ustava, Ustavni sud konstatuje da su određivanjem privrednih komora kao oblika interesnog organizovanja privrednih društava, preduzetnika i drugih oblika organizovanja koji obavljaju privrednu delatnost, uređivanjem pitanja u vezi sa osnivanjem i delatnošću privrednih komora kao posebnog oblika udruživanja privrednih subjekata, kao i položaja ovih subjekata kao članova komore, uređeni odnosi u okviru Ustavom utvrđenog ovlašćenja zakonodavca da uređuje i obezbeđuje sistem obavljanja pojedinih privrednih i drugih delatnosti. Stoga, privredne komore, saglasno Ustavu i na osnovu Zakona o privrednim komorama, predstavljaju interesne organizacije privrednih subjekata sui generis, čije se osnivanje, oblici organizovanja, članovi, delatnost, organi, način finansiranja i druga pitanja u vezi sa njihovim radom uređuju posebnim zakonom. Odredbama Zakona o privrednim komorama koje su se primenjivale do 1. januara 2013. godine članstvo u privrednim komorama je bilo obavezno, dok je odredbama ovog zakona koje se primenjuju od 1. januara 2013. godine, umesto obaveznog predviđeno dobrovoljno članstvo privrednih subjekata u privrednim komorama. Međutim, ova činjenica, prema oceni Ustavnog suda, nije u suštinskom smislu izmenila javnopravni karakter postojećih privrednih komora koje su osnovane Zakonom (član 2.), koje su svojstvo pravnog lica stekle na osnovu Zakona (član 3.), koje obavljaju delatnosti utvrđene Zakonom (član 10.) i kojima je Privredna komora Srbije zadržala pravo, da pored delatnosti iz člana 10. ovog zakona, vrši određena javna ovlašćenja koja su joj poverena zakonom (član 11.). Naime, i nakon 1. januara 2013. godine zadržava se postojeći sistem privrednih komora osnovanih na teritorijalnom principu članom 2. Zakona (pored novog rešenja iz člana 2a Zakona, kojim je dozvoljeno osnivanje privrednih komora i prema delatnostima koje privredni subjekti obavljaju, uz uslov da ove komore može da osnuje najmanje 100 privrednih subjekata), s tim da se one upisuju u Registar komora koji vodi Agencija za privredne registre. Organi i organizacija postojećih privrednih komora ostaju isti, a akti komore se menjaju samo utoliko što se statutom komore sada uređuju i pitanja pristupanja i istupanja, odnosno prestanka članstva u komori (kao posledica uvođenja dobrovoljnog članstva privrednih subjekata), kao i način obezbeđivanja sredstava za rad i kontrola naplate članarine.

Polazeći od činjenice da je promenjen režim članstva privrednih subjekata u privrednim komorama, sa obaveznog na dobrovoljno, prestanak članstva privrednih subjekata u postojećim privrednim komorama regulisan je odredbom prelaznog karaktera, tj. članom 13. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama („Službeni glasnik RS“, broj 36/09), kojom je propisano da članstvo u postojećim privrednim komorama prestaje najranije danom početka primene ovog zakona (1. januar 2013. godine), ako je do tog dana član postojeće privredne komore dostavio pismeno obaveštenje o istupanju. Iz navedenog sledi da svi članovi postojeće privredne komore koji nisu dostavili pismeno obaveštenje o istupanju iz članstva te privredne komore do navedenog dana, ostaju članovi tih komora i na njih se odnose odredbe člana 9. st. 6. i 7. Zakona o privrednim komorama, kojima su propisana opšta pravila o pristupanju i istupanju članova privrednih komora. Kao i kod prelaznog rešenja, odredbom člana 9. stav 6. Zakona uvedena je obaveza dostavljanja pismenog obaveštenja privrednog subjekta o pristupanju privrednoj komori, odnosno člana privredne komore u slučaju istupanja iz članstva privredne komore. Pismenim obaveštenjem privredni subjekt izražava svoju volju da želi postati član određene privredne komore ili da želi da istupi iz njenog članstva, što korespondira Zakonom propisanoj dobrovoljnosti članstva u privrednim komorama. Međutim, odredbom stava 7. istog člana Zakona dato je ovlašćenje privrednoj komori da svojim aktom, odnosno statutom bliže uredi pristupanje i istupanje iz komore, kao i prestanak članstva u komori, što znači da samo jednostrano dostavljanje pismenog obaveštenja o pristupanju, odnosno istupanju iz članstva komore nije dovoljno da bi neki privredni subjekt postao član privredne komore, odnosno da bi istupio iz njenog članstva, već je neophodno da budu poštovane i statutarne odredbe privredne komore, kojima je bliže uređeno pristupanje, odnosno istupanja iz članstva privredne komore.

Polazeći upravo od ovog Zakonom propisanog ovlašćenja, Skupština Regionalne privredne komore Zrenjanin je donošenjem Odluke o izmenama i dopunama Statuta Regionalne privredne komore Zrenjanin, od 27. decembra 2012. godine, između ostalog, novim članom 16. Statuta regulisala postupak pristupanja, odnosno istupanja iz ove komore, na osnovu pismenog zahteva člana Komore. Osporenom odredbom člana 16. stav 2. Statuta propisano je da članstvo članova Komore koji pisanim obaveštenjem – Izjavom o istupanju iz članstva, istupe iz reda članova Komore, nakon početka primene Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama („Službeni glasnik RS“, broj 36/09), prestaje prvog dana sledeće kalendarske godine, ukoliko pismeno obaveštenje dostave do kraja desetog meseca u tekućoj godini i ukoliko do tada izmire sve novčane obaveze vezane za članarinu Komore i da ukoliko se istupanje vrši tokom poslednja dva meseca tokom kalendarske godine, članstvo prestaje protekom sledeće kalendarske godine. Razmatrajući usklađenost ove osporene odredbe Statuta sa Zakonom o privrednim komorama, Ustavni sud konstatuje da je donosilac osporenog Statuta, u okviru Zakonom propisanog ovlašćenja, uredio postupak istupanja iz Komore člana Komore na osnovu pismenog obaveštenja o njegovom istupanju iz Komore. Naime, istupanje iz članstva Komore predstavlja samo jedan od načina na koji članu Komore prestaje članstvo u Komori i koji otpočinje podnošenjem pismenog obaveštenja člana Komore da želi da istupi iz članstva Komore. Kako istupanje iz članstva Komore podrazumeva sprovođenje određenog postupka čiji je krajnji cilj prestanak članstva u Komori na osnovu izražene volje člana Komore da ne želi više da bude njen član, propisivanje tog postupka je Zakonom prepušteno drugom pravnom aktu niže pravne snage od zakona, odnosno statutu privredne komore. Pri tome, Ustavni sud posebno ističe, polazeći od predviđenog principa dobrovoljnosti članstva u privrednim komorama, da svaki privredni subjekt kada podnese zahtev za pristupanje Komori, odnosno kada se svojevoljno odluči da bude član ove komore, potpisuje izjavu o prihvatanju akata Komore, što znači da je još prilikom pristupanja ovoj interesnoj organizaciji upoznat sa postupkom istupanja iz njenog članstva, koji je određen Statutom Komore, kao i sa svojim pravima i obavezama kao člana Komore, a jedna od osnovnih obaveza člana Komore je redovno plaćanje propisane članarine.

Saglasno navedenom, Ustavni sud je stao na stanovište da donosilac osporenog Statuta nije prekoračio svoje ovlašćenje utvrđeno Zakonom, kada je Statutom uredio pitanja koja se odnose na postupak istupanja iz članstva Komore, jer je na taj način bliže uredio istupanje iz Komore, saglasno članu 9. stav 7. Zakona o privrednim komorama.

Povodom navoda inicijatora da je osporenom odredbom člana 16. stav 2. Statuta narušeno načelo zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava, Ustavni sud konstatuje da je istupanje iz članstva postojećih privrednih komora do 1. januara 2013. godine regulisano prelaznim rešenjem Zakona o izmenama i dopunama Zakona o privrednim komorama iz 2009. godine, imajući u vidu da od tog datuma prestaje da važi obavezno članstvo u privrednim komorama, dok su odredbama člana 9. st. 6. i 7. istog zakona uređena osnovna rešenja koja se odnose na pristupanje i istupanje privrednih subjekata iz članstva privrednih komora nakon njegovog stupanja na snagu, odnosno 1. januara 2013. godine. Kako prestanak članstva u privrednim komorama do 1. januara 2013. godine predstavlja prelazni režim sa obaveznog na dobrovoljno članstvo, a od 1. januara 2013. godine predstavlja redovan slučaj nakon što je članstvo u privrednim komorama postalo dobrovoljno, to, prema oceni Ustavnog suda, privredni subjekti koji zatraže prestanak članstva nakon 1. januara 2013. godine nisu stavljeni u neravnopravan položaj u odnosu na privredne subjekte kojima je članstvo prestalo 1. januara 2013. godine, jer se u konkretnom slučaju ne radi o istoj pravnoj situaciji. Naime, prva pretpostavka za utvrđivanje postojanja diskriminacije jeste činjenica da se subjekti nalaze u istoj pravnoj situaciji i da postoji očigledna nejednakost njihovog tretmana u tom slučaju. Kako u konkretnom slučaju ne postoji prva pretpostavka za utvrđivanje diskriminacije to Ustavni sud nalazi da se osporenim članom 16. stav 2. Statuta ne krši načelo zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava, naročito imajući u vidu da je ovim članom Statuta postupak istupanja iz članstva na identičan način uređen za sve privredne subjekte nakon 1. januara 2013. godine.

Povodom navoda inicijatora da se osporenom odredbom člana 16. stav 2. Statuta narušava Ustavom zajemčeno pravo da se ostane izvan svakog udruženja (član 55. stav 1.), Ustavni sud nalazi da se navedena ustavna odredba ne može dovesti u pravnu vezu sa osporenim odredbama Statuta. Naime, kako su postojeće privredne komore, bez obzira na promenu članstva iz obaveznog u dobrovoljno, i od 1. januara 2013. godine zadržale javnopravni karakter svog osnivanja i organizovanja, zato što su: osnovane Zakonom (član 2.), svojstvo pravnog lica stekle su na osnovu Zakona (član 3.), obavljaju delatnosti utvrđene Zakonom (član 10.), a Privredna komora Srbije je zadržala pravo, da pored delatnosti iz člana 10. ovog zakona, vrši određena javna ovlašćenja koja su joj poverena zakonom (član 11.), to se i na njih, prema oceni Ustavnog suda, odnosi stav koji je ovaj Sud zauzeo u Rešenju IU-94/2006 od 22. decembra 2010. godine, kojim nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti odredaba čl. 8. i 9. Zakona o privrednim komorama („Službeni glasnik RS“, br. 65/01 i 36/09), a koje se odnose na propisivanje obaveznosti članstva privrednih subjekata u privrednim komorama do 1. januara 2013. godine. U ovom rešenju, Ustavni sud je zaključio da, polazeći od razlika koje postoje u definisanju pojma „udruženje“, na osnovu člana 2. Zakona o udruženjima („Službeni glasnik RS“, broj 51/09) i pojma „privredna komora“, na osnovu člana 1. Zakona o privrednim komorama (koji se primenjivao do 1. januara 2013. godine), a imajući u vidu i Zakonom određenu delatnost privrednih komora da, pored ostalog, doprinose cilju koji je u opštem interesu (praćenje pojava privrednog života i ocenjivanja njihovog dejstava na privredu, davanje odgovarajućih predloga nadležnim državnim organima i dr), kao i da vrše određena javna, regulatorna i disciplinska ovlašćenja, privredne komore ne predstavljaju udruženja iz člana 55. Ustava, već oblik organizacija javnog prava, te da se obaveznim udruživanjem privrednih subjekata u ove organizacije ne ograničava pravo na slobodu udruživanja u smislu člana 20. stav 1. Ustava. Stoga se, prema stavu Ustavnog suda, ni privredne komore nakon 1. januara 2013. godine ne mogu smatrati udruženjima iz člana 55. Ustava.

Međutim, Ustavni sud ističe da je zakonodavac, u ovom slučaju novim rešenjem o dobrovoljnosti članstva u privrednim komorama, upravo za ove interesne organizacije, za koje ne postoje ustavne smetnje o propisivanju obaveznosti članstva, jer se ne mogu podvesti pod udruženja u smislu člana 55. Ustava, utvrdio pravo da privredni subjekt može ostati izvan ovakvog načina organizovanja tih subjekata, što se svakako može smatrati davanjem većeg stepena slobode privrednim subjektima u njihovom interesnom povezivanju.

Na osnovu svega navedenog, Ustavni sud je stao na stanovište da su osporenim članom 16. stav 2. Statuta, saglasno ovlašćenju iz člana 9. stav 7. Zakona o privrednim komorama, uređena pitanja koja se, nakon uvođenja dobrovoljnosti članstva u privrednim komorama, odnose na postupak istupanja iz Komore, na osnovu Zakonom predviđenog pismenog obaveštenja člana Komore o istupanju iz Komore, kao i da navedenim članom Statuta nije povređeno načelo zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava, odnosno Ustavom zajemčeno pravo o slobodi udruživanja iz člana 55. stav 1. Ustava.

Kako Ustavni sud smatra da podnetom inicijativom nisu potkrepljene tvrdnje da ima osnova za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti člana 16. stav 2. Statuta Regionalne privredne komore Zrenjanin, to Ustavni sud, saglasno odredbi člana 53. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, nalazi da je inicijativ a u tom delu neprihvatljiva, kako je to rešeno u tački 2. izreke.

Saglasno izloženom, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42a stav 1. tačka 2), člana 45. tačka 1) i člana 46. tač ka 5) Zakona o Ustavnom sudu i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08, 27/08 i 76/11), doneo Odluku kao u izreci.

Na osnovu člana 168. stav 3. Ustava, član 89. Statuta Regionalne privredne komore Zrenjanin od 11. jula 2002. godine, kao i odredba o stupanju na snagu Odluke o izmenama i dopunama Statuta Regionalne privredne komore Zrenjanin od 27. decembra 2012. godine, prestaju da važ e danom objavljivanja Odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Republike Srbije“.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.