Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju inicijative za ocenu ustavnosti Poslovnika Suda

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio inicijativu za ocenu ustavnosti člana 45. Poslovnika o radu Ustavnog suda. Utvrđeno je da se osporena odredba, koja reguliše rokove u prethodnom postupku, ne može dovesti u vezu sa pravom na pravično suđenje.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
IUo-217/2011
29.03.2012.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, Predrag Ćetković, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća na osnovu člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 29. marta 2012. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti člana 45. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 24/08).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti odredaba člana 45. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“ broj 24/08). U inicijativi se navodi da osporena odredba Poslovnika nije u skladu sa odredbama člana 166. stav 1. Ustava Republike Srbije i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Službeni list SCG - Međunarodni ugovori“, broj 9/03). Odredbama člana 45. Poslovnika, prema mišljenju inicijatora, produžava se rok važnosti neustavnih pravnih akata čija se ocena ustavnosti ili zakonitosti traži budući da vremenska dužina tog roka nije određena ovom osporenom odredbom. To znači da Sud po svojem nahođenju određuje sam dužinu trajanja tog roka i to za posledicu ima različitu vremensku dužinu trajanja postupka ocene ustavnosti ili zakonitosti. Taj rok može da bude produžen na zahtev donosioca osporenog akta ukoliko za to postoje opravdani razlozi, a sadržina termina „opravdani razlozi“, po mišljenju inicijatora, nije određena niti u domaćem zakonodavstvu, niti u međunarodnim pravnim aktima.

U prethodnom postupku Ustavni sud je utvrdio da je Poslovnik o radu Ustavnog suda doneo Ustavni sud, na osnovu člana 10. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), na sednici održanoj 28. februara 2008. godine, koji je objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 24/08 od 7. marta 2008. godine i koji je stupio na snagu 15. marta 2008. godine. Na osnovu člana 10. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07) i člana 5. stav 2. alineja 1. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08 i 27/08 - ispravka), Ustavni sud, na sednici održanoj 29. septembra 2011. godine, doneo je Odluku o izmenama i dopunama Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08, 27/08 – ispravka i 76/11) koja je objavljena u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 76/11 od 12. oktobra 2011. godine i koja je stupila na snagu 20. oktobra 2011. godine. Navedenim izmenama i dopunama Poslovnika nije izmenjena sadržina osporenih odredaba člana 45. ospsorenog teksta Poslovnika.

Ustavom Republike Srbije utvrđeno je: da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje, pred ostalog, ustavnost i zakonitost, postupak pred sudovima i drugim državnim organima i organizaciju, nadležnost i rad republičkih organa (član 97. tač. 2. i 16.); da je Ustavni sud samostalan i nezavisan državni organ koji štiti ustavnost i zakonitost i ljudska i manjinska prava i slobode, i da su odluke Ustavnog suda konačne, izvršne i opšteobavezujuće (član 166.); da postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti mogu da pokrenu državni organi, organi teritorijalne autonomije ili lokalne samouprave, kao i najmanje 25 narodnih poslanika, i da postupak može pokrenuti i sam Ustavni sud, i da svako pravno ili fizičko lice ima pravo na inicijativu za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti, i da zakon ili drugi opšti akt koji nije saglasan Ustavu ili zakonu prestaje da važi danom objavljivanja odluke Ustavnog suda u službenom glasilu, i da Ustavni sud može, do donošenja konačne odluke i pod uslovima određenim zakonom, obustaviti izvršenje pojedinačnog akta ili radnje preduzete na osnovu zakona ili drugog opšteg akta čiju ustavnost ili zakonitost ocenjuje, i da Ustavni sud može oceniti saglasnost zakona i drugih opštih akata sa Ustavom, opštih akata sa zakonom i po prestanku njihovog važenja, ako je postupak ocene ustavnosti pokrenut najkasnije u roku od šest meseci od prestanka njihovog važenja (član 168.); da se uređenje Ustavnog suda i postupak pred Ustavnim sudom i pravno dejstvo njegovih odluka, uređuju zakonom (član 175. stav 3.).

Odredbom člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda propisano je da svako, tokom odlučivanja o njegovim građanskim pravima i obavezama ili o krivičnoj optužbi protiv njega, ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom, obrazovanim na osnovu zakona, i da se presuda izriče javno, ali se štampa i javnost mogu isključiti s celog ili s dela suđenja u interesu morala, javnog reda ili nacionalne bezbednosti u demokratskom društvu, kada to zahtevaju interesi maloletnika ili zaštita privatnog života stranaka, ili u meri koja je, po mišljenju suda, nužno potrebna u posebnim okolnostima kada bi javnost mogla da naškodi interesima pravde.

Zakonom o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07 i 99/11) propisano je: da se uređenje Ustavnog suda, postupak pred Ustavni sudom i pravno dejstvo odluka Ustavnog suda uređuju ovim zakonom (član 1.); da je donosilac osporenog opšteg akta dužan da u roku koji odredi Ustavni sud, a koji ne može biti kraći od 15 dana, dostavi osporeni opšti akt i potrebnu dokumentaciju i da pruži podatke i obaveštenja od značaja za vođenje postupka i odlučivanje, i da su državni i drugi organi, organizacije koje vrše javna ovlašćenja, pravna i fizička lica, dužna da, na zahtev Ustavnog suda, u roku koji ne može biti kraći od 15 dana, dostave podatke i obaveštenja od značaja za postupak i odlučivanje Ustavnog suda, i da se postupak može nastaviti ako u određenom roku Ustavni sud ne dobije odgovor, mišljenje, tražene podatke i obaveštenja (član 34.).

Osporenim članom 45. Poslovnika propisano je: da ako su ispunjene procesne pretpostavke za pokretanje, odnosno vođenje postupka, Ustavni sud će, nakon prethodnog ispitivanja podneska, akt kojim se pokreće postupak, odnosno inicijativu, dostaviti na odgovor ili mišljenje donosiocu osporenog akta i odrediti rok za davanje odgovora, odnosno mišljenja (stav 1.), i da na zahtev donosioca osporenog akta, Sud može produžiti rok za dostavljanje odgovora, odnosno mišljenja, ako za to postoje opravdani razlozi (stav 2.) i da ako odgovor, odnosno mišljenje ne bude dostavljeno u ostavljenom roku, Sud može nastaviti postupak (stav 3.).

Iz navedenog sledi da su, saglasno odredbi člana 175. stav 3. Ustava, pitanja kojima je regulisan postupak pred Ustavnim sudom uređena zakonom, a da se Poslovnikom o radu Ustavnog suda samo bliže uređuje organizacija, način rada i postupanje Ustavnog suda koji su već uređeni Zakonom o Ustavnom sudu. U prethodnom postupku, saglasno odredbama člana 34. st. 1. i 2. Zakona o Ustavnom sudu određeno je da rok za dostavljanje osporenog opšteg akta, potrebne dokumentacija, podataka i obaveštenja od strane donosioca osporenog opšteg akta ne može biti kraći od 15 dana, dok je stavom 3. ovog člana određeno da ako u određenom roku Ustavni sud ne dobije odgovor, mišljenje, tražene podatke i obaveštenja, postupak se može nastaviti.

Ustavni sud je utvrdio da se odredbe člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda sadržinski ne razlikuju od odredaba člana 32. Ustava, kojima je zajemčeno pravo na pravično suđenje, te je Sud ispitivanje saglasnosti osporene odredbe člana 45. Poslovnika vršio u odnosu na odredbe člana 32. Ustava. Sud konstatuje da se osporena odredba člana 45. Poslovnika odnosi na prethodni postupak ocene ustavnosti opštih pravnih akata, te se ne radi o postupku u kome se odlučuje o pravima i obavezama lica koje je podnelo inicijativu, iz kojih razloga se ne može dovesti u ustavnopravnu vezu sa sadržinom zajemčenog prava na pravično suđenje.

Poslovnik o radu Ustavnog suda je akt kojim Sud samostalno uređuje svoj način rada, u okvirima Ustava i Zakona o Ustavnom sudu, i koji predstavlja izraz autonomije ovog suda. Poslovnikom o radu Ustavnog suda kao dopunskim aktom u odnosu na Ustav i Zakon, Sud je bliže uredio pitanja svoje organizacije i načina rada, kao i pravila svog postupanja, ali i druga pitanja od značaja za rad Suda koja nisu uređena Ustavom i Zakonom. Odredbe Poslovnika sistematizovane su u devet delova. Petim delom, „Postupak pred Ustavnim sudom“ (čl. 39-94) uređene su bliže i detaljnije pitanja prijema podnesaka i tok postupka pred Ustavnim sudom, potom pojedini postupci, akti suda (izrada i dostavljanje, preispitivanje akata i pravnih stavova Suda, izvršenje akata) i drugo.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je ocenio da se navodi inicijatora ne mogu dovesti u vezu sa odredbom člana 166. stav 1. Ustava kojim je uređen položaj Ustavnog suda, a osporenim odredbama člana 45. Poslovnika se bliže uređuje faza prethodnog postupka u kojoj se akt, odnosno inicijativa, dostavljaju na odgovor ili mišljenje donosiocu osporenog akta i odredđuje rok za davanje odgovora, odnosno mišljenja.

Na osnovu navedenog, saglasno članu 53. stav 2. Zakona o ustavnom sudu, Sud je našao da je inicijativa neprihvatljiva, jer iznetim razlozima osporavanja nije potkrepljena tvrdnja da ima osnova za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti ili zakonitosti odredbe člana 45. Poslovnika o radu Ustavnog suda, te je rešenjem inicijativu odbacio.

S obzirom na izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 2) i člana 46. tačka 5) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

 

 

PREDSEDNIK VEĆA

dr Dragiša B. Slijepčević

 

 

 

 

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.