Odbacivanje inicijative za ocenu ustavnosti odluke o uslovima isključenja sa grejanja
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje inicijativu za ocenu ustavnosti odredaba opštinske odluke koje propisuju uslove za isključenje sa sistema daljinskog grejanja. Sud je utvrdio da je opština, u skladu sa zakonom, ovlašćena da propiše takve uslove radi zaštite sistema i drugih korisnika.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
IUo-237/2015
07.12.2017.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće u sastavu: predsednik Suda Vesna Ilić Prelić, predsednik Veća i sudije Milan Stanić, dr Milan Škulić, Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, Tatjana Babić, dr Milan Marković i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 7. decembra 2017. godine, doneo je
R E Š E Nj E
1. Odbacuje se inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba člana 17a st. 2. do 5. Odluke o snabdevanju toplotnom energijom („Službeni list opštine Priboj“, br. 7/93, 4/94 i 4/99).
2. Odbacuje se zahtev za obustavu izvršenja pojedinačnog akta ili radnje koja je preduzeta na osnovu osporenih odredaba člana 17a st. 2. do 5. Odluke iz tačke 1.
O b r a z l o ž e nj e
Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti člana 17a Odluke navedene u tački 1. izreke. Inicijator navodi da je članom 17a Odluke predviđen niz preduslova koje korisnik usluge grejanja mora da ispuni kako bi isporučilac grejanja uvažio njegov zahtev za otkaz ugovora, kao što su obaveza izrade i dostavljanja projekta radova koji uključuju termičku izolaciju zidova i cevi prostora koje želi da isključi iz sistema centralnog grejanja i obaveza plaćanja novčanih dugovanja po osnovu korišćenja usluge grejanja do dana podnošenja zahteva za otkaz ugovora. Imajući u vidu da je, saglasno odredbama čl. 4. i 13. Zakona o komunalnim delatnostima, jedinica lokalne samouprave ovlašćena da propisuje prava i obaveze vršilaca komunalnih delatnosti i korisnika komunalnih usluga, ali u skladu sa zakonom, inicijator smatra da je propisivanje dodatnih preduslova za otkaz ugovora o grejanju na teritoriji opštine Priboj u suprotnosti sa imperativnim odredbama člana 358. Zakona o obligacionim odnosima prema kojima svaki dugovinski odnos može prestati otkazom, bez ikakvih dodatnih uslovljavanja kao što su ona propisana članom 17a st. 2. do 5. Odluke. U inicijativi se takođe ističe: da ni Zakon o komunalnim delatnostima ne daje ovlašćenje jedinici lokalne samouprave da propisuje uslove za otkaz pravnog odnosa, nego da samo bliže uredi prava i obaveze učesnika pravnog odnosa u vezi sa pružanjem komunalnih usluga; da se odredbama člana 17a Odluke, suprotno čl. 10. i 11. Zakona o obligacionim odnosima, ograničava slobodna volja ugovorne strane da otkaže obligacioni odnos; da su odredbe člana 17a Odluke nejasne i neprecizne jer ne propisuju bliže elemente projekta radova koji treba da bude izrađen, kvalifikaciju lica koja vrše izradu projekta, vrstu i način izolacije, obim i bliži opis radova koji se izvode radi sprečavanja „remećenja toplotnog bilansa“; da se odredbama člana 17a Odluke narušavaju principi ravnopravnosti učesnika na tržištu i slobode preduzetništva utvrđeni odredbama člana 82. stav 1, člana 83. i člana 84. stav 1. Ustava Republike Srbije jer se privredni subjekti koji posluju na teritoriji opštine Priboj stavljaju u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale učesnike na tržištu. Inicijator je predložio da Ustavni sud, do donošenja konačne odluke po podnetoj inicijativi, obustavi izvršenje svih pojedinačnih akata i radnji koje su preduzete na osnovu osporenih odredaba Odluke, kao i da, u smislu člana 62. Zakona o Ustavnom sudu, odredi način otklanjanja posledica koje su nastale primenom člana 17a Odluke, konkretno „isplatom naknade štete korisnicima usluga koji su zahtevali otkaz pravnog odnosa u vezi sa pružanjem komunalne usluge isporuke toplotne energije prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima“, odnosno „omogućavanjem otkaza komunalne usluge isporuke toplotne energije svim zainteresovanim korisnicima“.
Skupština opštine Priboj je u odgovoru na navode iz inicijative istakla: da je odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi, Zakona o komunalnim delatnostima i Zakona o energetici opština ovlašćena da uređuje i obezbeđuje obavljanje i razvoj komunalnih delatnosti, kao i prava i obaveze davaoca i korisnika komunalne usluge snabdevanja toplotnom energijom, te da je utvrđivanjem članom 17a Odluke osporenih obaveza za one korisnike usluge grejanja koji žele da se isključe sa sistema „centralnog grejanja“, opština Priboj uredila odnose davaoca i korisnika usluge u okviru zakonom utvrđenog ovlašćenja; da je snabdevanje toplotnom energijom komunalna delatnost od opšteg interesa, te da je javno preduzeće u obavezi da, i nakon isključenja određenog korisnika usluge, ostalim korisnicima obezbedi uredno i kontinuirano snabdevanje toplotnom energijom zbog čega je osporenim odredbama Odluke i propisana obaveza korisnika usluge grejanja koji želi da se isključi iz sistema grejanja da izvrši termičku izolaciju svojih prostorija; da je uređujući, saglasno zakonskom ovlašćenju, prava i obaveze davaoca i korisnika komunalnih usluga, jedinica lokalne samouprave odredila granice njihove slobode ugovaranja, te da su stoga neosnovani navodi inicijatora da je osporenim odredbama člana 17a Odluke povređeno načelo slobode ugovaranja iz člana 10. Zakona o obligacionim odnosima; da se osporene odredbe člana 17a Odluke ne mogu dovesti u vezu sa sadržinom odredaba člana 358. Zakona o obligacionim odnosima jer se članom 17a Odluke ne dovodi u pitanje pravo korisnika komunalne usluge da „otkaže centralno grejanje“; da je daljinski sistem grejanja u tehničko-tehnološkom smislu složen sistem u kome ne pružanje usluge jednom korisniku može da utiče na pružanje usluge ostalim korisnicima na način da dolazi do pothlađivanja njihovih prostorija; da su neosnovani navodi o nesaglasnosti osporenih odredaba Odluke sa članom 84. Ustava iz razloga što je opština ovlašćena da uređuje obligacione odnose u pružanju komunalne usluge grejanja, te da akt opštine kojim se uređuju navedena pitanja ima značenje propisa koji obavezuje ugovorne strane; da je osporena Odluka na snazi.
Polazeći od navoda i razloga osporavanja Odluke o snabdevanju toplotnom energijom koji su izneti u inicijativi Ustavni sud je utvrdio da inicijator dovodi u pitanje ustavnost i zakonitost odredaba člana 17a st. 2. do 5. Odluke.
S tim u vezi, Ustavni sud konstatuje da je osporenu Odluku o snabdevanju toplotnom energijom („Službeni list opštine Priboj“, br. 7/93, 4/94 i 4/99) donela, 9. jula 1993. godine, Skupština opštine Priboj, pozivajući se na odredbe Zakona o komunalnim delatnostima („Službeni glasnik RS“, broj 44/89), odnosno Zakona o komunalnim delatnostima („Službeni glasnik RS“, broj 1/97). Odlukom se utvrđuju opšti uslovi za obavljanje delatnosti proizvodnje i distribucije toplote, odnosno snabdevanja toplotnom energijom za zagrevanje prostorija (član 1.). Odlukom je propisano: da se proizvodnjom i isporukom toplote smatra proizvodnja i isporuka toplote iz daljinskog centralizovanog izvora, odnosno iz pojedinačnih izvora, grejanje stanova i poslovnih prostorija toplovodnom mrežom do podstanice potrošača, obuhvatajući i podstanicu (član 2. stav 1.); da se proizvodnja i isporuka toplote vrši iz daljinskog centralizovanog izvora (sistem daljinskog grejanja) ili iz pojedinačnih izvora (sistem lokalnog grejanja), da sistem daljinskog grejanja sačinjavaju postrojenja daljinskog grejanja i sa njim povezana kućna toplotna postrojenja preko kojih se vrši predaja toplotne energije za zagrevanje postrojenja (član 4. st. 1. i 2. i stav 4. tačka 5.); da proizvodnju i isporuku toplote iz sistema daljinskog grejanja i iz sistema lokalnog grejanja koje izgrađuju u okviru programa toplifikacije ili su im poverene na upravljanje kao i iz ranije izgrađenih postrojenja lokalnog grejanja koja im se povere na eksploataciju i održavanje, vrši preduzeće kome je poverena proizvodnja i distribucija toplotne energije (u daljem tekstu: isporučilac toplote) (član 7. stav 1.); da delatnost snabdevanja toplotnom energijom za zagrevanje prostorija, u skladu sa ovom Odlukom, mora da se obavlja tako da se, pored ostalog, obezbedi naročito: -trajnost, odnosno kontinuiranost obavljanja delatnosti, -kvalitet proizvodnje i isporuke toplotne energije, a naročito zdravstvena i higijenska ispravnost prema propisanim standardima i normativima, zaštita životne sredine, tačnost u pogledu rokova isporuke, sigurnost korisnika u dobijanju usluga, pouzdanost u pružanju usluga, - stalno unapređivanje delatnosti u pogledu kvaliteta, efikasnosti i drugih uslova njenog vršenja, -ostvarivanje prava i obaveza korisnika kao i prava i obaveza isporučioca toplote (član 8. al. 1, 2, 3. i 6.). Korisnik toplotne energije, saglasno članu 9. Odluke, je nosilac stanarskog prava, zakupac stana, sopstvenik zgrade ili stana kao posebnog dela zgrade koju sam koristi ili izdaje u zakup, kao i svi drugi korisnici stanova, garaža, ateljea i drugih prostorija koje se greju i investitor odnosno nosilac prava raspolaganja ili prava korišćenja neuseljenih stanova, nosilac prava korišćenja poslovne prostorije koji u toj prostoriji obavlja svoju poslovnu delatnost, sopstvenik poslovne prostorije koji tu prostoriju koristi sam ili izdaje u zakup, lice koje poslovnu prostoriju u društvenoj svojini koristi u svojstvu zakupca kao investitor objekta u izgradnji. Za isporučenu toplotnu energiju isporučilac toplote ima pravo na naknadu saglasno utvrđenoj ceni toplotne energije, po jedinici mere (član 32.).
Odredbom člana 17a stav 1. Odluke, koji je sistematizovan u Poglavlju II Odluke kojim je regulisano priključenje kućnih toplotnih postrojenja na sistem grejanja, propisano je da u slučaju da korisnik usluga grejanja ne želi da koristi ovu vrstu komunalnih usluga može isporučiocu toplote dostaviti pismeni zahtev za isključenje iz sistema centralnog grejanja. Osporenim odredbama člana 17a Odluke određeno je: da je uz zahtev korisnik usluge dužan dostaviti projekat radova koje treba izvršiti, a istim predvideti i termičku izolaciju zidova u cilju izbegavanja remećenja toplotnog bilansa, odnosno pothlađivanja susednih prostorija (stav 2.), da podnosilac zahteva može, po svom izboru, poslove projektovanja i izvođenja radova poveriti isporučiocu toplote uz odgovarajuću naknadu ili drugom izvođaču uz obavezan stručni nadzor isporučioca toplote (stav 3.), da je u slučaju izrade projekta od strane drugog lica podnosilac zahteva dužan dostaviti isti na saglasnost isporučiocu toplote (stav 4.), da je podnosilac zahteva dužan izmiriti sve novčane obaveze po osnovu korišćenja usluge grejanja do dana podnošenja zahteva (stav 5.). Prema odredbi stava 6. navedenog člana Odluke, neće se postupiti po podnetom zahtevu ukoliko je isti podnet u „nevreme“, odnosno u toku trajanja grejne sezone, već se isti mora podneti nakon isteka grejne sezone.
Odredbama Ustava Republike Srbije, u odnosu na koje je inicijativom tražena ocena ustavnosti člana 17a st. 2. do 5. Odluke, utvrđeno je: da ekonomsko uređenje u Republici Srbiji počiva na tržišnoj privredi, otvorenom i slobodnom tržištu, slobodi preduzetništva, samostalnosti privrednih subjekata i ravnopravnosti privatne i drugih oblika svojine (član 82. stav 1.); da je preduzetništvo slobodno, a da se može ograničiti zakonom radi zaštite zdravlja ljudi, životne sredine i prirodnih bogatstava i radi bezbednosti Republike Srbije (član 83.); da svi imaju jednak pravni položaj na tržištu (član 84. stav 1.). Ustavom je takođe utvrđeno da Ustavni sud odlučuje o saglasnosti zakona i drugih opštih akata sa Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima i o saglasnosti drugih opštih akata sa zakonom (član 167. stav 1. tač. 1. i 3.).
Zakonom o komunalnim delatnostima („Službeni glasnik RS“, br. 88/11 i 104/16) koji je na snazi, proizvodnja, distribucija i snabdevanje toplotnom energijom određeno je kao komunalna delatnost od opšteg interesa, tj. delatnost od značaja za ostvarenje životnih potreba fizičkih i pravnih lica kod kojih je jedinica lokalne samouprave dužna da stvori uslove za obezbeđenje odgovarajućeg kvaliteta, obima dostupnosti i kontinuiteta, kao i nadzor nad njenim vršenjem (član 2. st. 1. i 2. i stav 3. tačka 3)). Odredbom člana 3. tačka 3) Zakona propisano je da je proizvodnja i distribucija toplotne energije - centralizovana proizvodnja i distribucija u više objekata vodene pare, tople ili vrele vode za potrebe grejanja. Saglasno odredbama člana 4. Zakona, jedinica lokalne samouprave, u skladu sa ovim zakonom, obezbeđuje organizacione, materijalne i druge uslove za izgradnju, održavanje i funkcionisanje komunalnih objekata i za tehničko i tehnološko jedinstvo sistema i uređuje i obezbeđuje obavljanje komunalnih delatnosti i njihov razvoj (stav 1.), jedinica lokalne samouprave uređuje u skladu sa zakonom uslove obavljanja komunalnih delatnosti, prava i obaveze korisnika komunalnih usluga, obim i kvalitet komunalnih usluga i način vršenja nadzora nad obavljanjem komunalnih delatnosti obezbeđujući, pored ostalog, naročito odgovarajući obuhvat, obim i kvalitet komunalnih usluga koji podrazumeva naročito: zdravstvenu i higijensku ispravnost prema propisanim standardima i normativima, tačnost u pogledu rokova isporuke, sigurnost i zaštitu korisnika u dobijanju usluga, pouzdanost, pristupačnost i trajnost u pružanju usluga (stav 3. tačka 1)). Odredbama člana 13. Zakona propisano je da skupština jedinice lokalne samouprave odlukama propisuje način obavljanja komunalne delatnosti, kao i opšta i posebna prava i obaveze vršilaca komunalne delatnosti i korisnika usluga na svojoj teritoriji, uključujući i način plaćanja cene komunalne usluge, način vršenja kontrole korišćenja i naplate komunalne usluge i ovlašćenja vršioca komunalne delatnosti u vršenju kontrole i mere koje su kontrolori ovlašćeni da preduzimaju (stav 1.), da se odluka skupštine jedinice lokalne samouprave, koja propisuje opšta i posebna prava i obaveze vršilaca komunalne delatnosti i korisnika komunalnih usluga neposredno primenjuje na sve ugovorne odnose vršilaca komunalne delatnosti sa korisnicima komunalnih usluga kao opšti uslovi poslovanja (stav 5.) i da ukoliko odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave o obavljanju komunalne delatnosti nije predviđeno zaključenje pojedinačnih ugovora između vršioca i korisnika komunalnih usluga, smatra se da je ugovorni odnos o pružanju komunalne usluge nastao započinjanjem korišćenja komunalne usluge, odnosno početkom pružanja komunalne usluge u skladu sa propisima kojima se bliže uređuje obavljanje te komunalne delatnosti (stav 6.). Saglasno odredbama člana 14. Zakona, vršilac komunalne delatnosti dužan je da organizuje svoj rad i poslovanje na način kojim se, pored ostalog, obezbeđuje trajno i nesmetano pružanje komunalnih usluga korisnicima pod uslovima i na način uređen zakonom, propisima i standardima donesenim na osnovu zakona (tačka 1)), kao i propisani ili ugovoreni obim i kvalitet komunalnih usluga koji podrazumeva tačnost u pogledu rokova, sigurnost korisnika u dobijanju usluga i zdravstvenu i higijensku ispravnost u skladu sa pozitivnim propisima (tačka 2)). Prema članu 18. Zakona, korisnik komunalne usluge je u obavezi da koristi komunalnu uslugu na način kojim se: 1) ne ometaju drugi korisnici i ne ugrožava životna sredina i 2) ne ugrožavaju objekti i oprema, koji su u funkciji obavljanja određene komunalne delatnosti. Sredstva za obavljanje i razvoj komunalnih delatnosti obezbeđuju se, pored ostalog, od prihoda od prodaje komunalnih usluga, pri čemu se komunalne delatnosti kod kojih se krajnji korisnik može utvrditi prevashodno finansiraju iz cena komunalnih usluga (član 24. stav 1. tačka 1) i stav 2.).
Odredbom člana 1. stav 2. Zakona o energetici („Službeni glasnik RS“, broj 145/14) propisano je da se ovim zakonom uređuje proizvodnja, distribucija i snabdevanje toplotnom energijom kao energetske delatnosti. Odredbama člana 2. Zakona propisano je: da je distribucija toplotne energije prenošenje toplotne energije za daljinsko grejanje i/ili daljinsko hlađenje za više objekata ili industrijsku upotrebu pomoću pare, tople vode ili rashladnog fluida kroz distributivne sisteme (tačka 18)), da je energetski subjekt pravno lice, odnosno preduzetnik, koje obavlja jednu ili više energetskih delatnosti iz člana 16. ovog zakona (tačka 22)), da je isporuka, pored ostalog, fizička predaja energije iz objekta energetskog subjekta u objekat drugog energetskog subjekta ili krajnjeg kupca (tačka 26)), da je krajnji kupac toplotne energije pravno ili fizičko lice ili preduzetnik koji kupuje toplotnu energiju za svoje potrebe (tačka 32)). Zakonom je takođe propisano: da su energetske delatnosti, u smislu ovog zakona, pored ostalog, proizvodnja toplotne energije, distribucija toplotne energije i snabdevanje ovom energijom, te da su ove delatnosti od opšteg interesa u skladu sa posebnim zakonom (član 16. stav 1. tač. 24) do 26) i stav 3.); da energetski subjekt koji obavlja delatnost distribucije toplotne energije, odnosno delatnost snabdevanja toplotnom energijom, vrši distribuciju toplotne energije, odnosno snabdevanje ovom energijom krajnjih kupaca, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom i propisima koje donosi jedinica lokalne samouprave (član 356. stav 1. i član 359. stav 1.); da jedinica lokalne samouprave svojim propisom, pored ostalog, utvrđuje uslove isporuke i snabdevanja toplotnom energijom kupaca na svom području, prava i obaveze proizvođača, distributera, snabdevača i krajnjih kupaca toplotne energije, prava i obaveze krajnjih kupaca toplotne energije, posebno u slučaju prestanka ugovora, kao i uslove za podnošenje i rešavanje zahteva krajnjeg kupca za obustavu isporuke toplotne energije, daje saglasnost na cene toplotne energije i propisuje druge uslove za obezbeđenje pouzdanog i sigurnog snabdevanja kupaca toplotnom energijom, u skladu sa zakonom (član 361. stav 1.).
Iz navedenog proizlazi da je jedinica lokalne samouprave ovlašćena da, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbeđuje obavljanje i razvoj komunalne delatnosti proizvodnje, distribucije i snabdevanja toplotnom energijom na svojoj teritoriji, kao i da je nadležni organ jedinice lokalne samouprave ovlašćen da svojim aktom propiše način obavljanja komunalne delatnosti proizvodnje, distribucije i snabdevanja toplotnom energijom, kao i opšta i posebna prava i obaveze vršilaca ove komunalne delatnosti i njenih korisnika, uključujući i uslove za podnošenje i rešavanje zahteva krajnjih kupaca toplotne energije za obustavu isporuke ove energije. Saglasno navedenim zakonskim ovlašćenjima, Skupština opštine Priboj je donela osporenu Odluku kojom je utvrdila opšte uslove za obavljanje delatnosti proizvodnje, distribucije i snabdevanja toplotnom energijom za zagrevanje prostorija na svojoj teritoriji i u okviru toga uredila, pored ostalog, priključenje novih objekata, odnosno kućnih toplotnih postrojenja u ovim objektima na sistem grejanja, ali predvidela i mogućnost isključenja sa sistema grejanja po zahtevu korisnika usluge grejanja pod uslovima utvrđenim osporenim odredbama člana 17a Odluke.
U vezi sa navodima inicijatora o nezakonitosti uslova za isključenje korisnika sa sistema grejanja na teritoriji opštine Priboj koji su propisani osporenim odredbama člana 17a st. 2. do 5. Odluke, Ustavni sud smatra da iz navedenih odredaba Odluke proizlazi da korisnik može da ostvari pravo na isključenje ukoliko njegovo isključenje ne utiče na kvalitet grejanja u prostorijama drugih kupaca i ukoliko je izmirio sva dugovanja po osnovu korišćenja usluge grejanja do dana podnošenja zahteva za isključenje. Kako je, saglasno Zakonu o komunalnim delatnostima, energetski subjekt, kao vršilac komunalne delatnosti proizvodnje, distribucije i snabdevanja toplotnom energijom, dužan da obezbedi ugovoreni ili propisani obim, kvalitet, pouzdanost, pristupačnost i trajnost u pružanju komunalne usluge grejanja, a korisnik navedene komunalne usluge obavezan da je koristi na način kojim se ne ometaju drugi korisnici, ne ugrožava životna sredina, odnosno objekti i oprema koji su u funkciji obavljanja usluge, Ustavni sud smatra da je nesporno ovlašćenje energetskog subjekta da ceni da li je tehnički izvodljivo isključenje korisnika sa sistema grejanja na način da se time ne utiče na kvalitet grejanja u prostorijama drugih kupaca. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je propisana obaveza za korisnika usluge da uz zahtev za isključenje sa sistema grejanja dostavi i projekat radova (izrađen, odnosno odobren od strane isporučioca toplotne energije) koje eventualno treba izvesti kako bi se sprečilo „pothlađivanje“ prostorija drugih kupaca, kao i obaveza da izmiri sve novčane obaveze po osnovu korišćenja navedene usluge do dana podnošenja zahteva za isključenje, u funkciji uspešnog isključenja korisnika, tj. isključenja koje ne utiče na kvalitet grejanja drugih kupaca, odnosno ostvarivanja obaveze jedinice lokalne samouprave da obezbedi uslove za tehničko i tehnološko jedinstvo distributivnog sistema toplotne energije kojim se pruža usluga od značaja za ostvarivanje životnih potreba fizičkih i pravnih lica. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je ocenio da propisivanjem osporenih uslova za isključenje korisnika sa sistema daljinskog grejanja Skupština opštine Priboj nije izašla izvan Zakonom o komunalnim delatnostima i Zakonom o energetici utvrđenih granica svog ovlašćenja da uređuje prava i obaveze vršilaca komunalnih delatnosti i korisnika komunalnih usluga, odnosno krajnjih kupaca toplotne energije, kao i uslove za podnošenje i rešavanje zahteva ovih kupaca za obustavu isporuke toplotne energije.
Kada su u pitanju navodi inicijatora da osporeni uslovi za isključenje korisnika sa sistema daljinskog grejanja na teritoriji opštine Priboj nisu u saglasnosti sa odredbama Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89-USJ, 57/89 i „Službeni list SRJ“, broj 31/93), Ustavni sud ukazuje da se u oceni zakonitosti osporenih odredaba Odluke o snabdevanju toplotnom energijom ne primenjuju odredbe Zakona o obligacionim odnosima u meri u kojoj su pitanja uređena osporenim odredbama Odluke regulisana odredbama Zakona o komunalnim delatnostima i Zakona o energetici koji, u uređivanju odnosa u oblasti obavljanja komunalne delatnosti proizvodnje, distribucije i snabdevanja toplotnom energijom, predstavljaju posebne zakone. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da iz odredbe člana 23. Zakona o obligacionim odnosima, kojom je propisano da se na obligacione odnose koji se uređuju drugim saveznim zakonima primenjuju odredbe ovog zakona u pitanjima koja nisu uređena tim zakonom, upravo proizlazi da se Zakon o obligacionim odnosima ne primenjuje na obligacione odnose uređene posebnim zakonom.
U vezi sa navodima inicijatora o neustavnosti i nezakonitosti osporenih odredaba člana 17a Odluke iz razloga što su nejasne i neprecizne jer ne propisuju bliže elemente projekta radova koji treba da bude izrađen, kvalifikaciju lica koja izrađuju projekat, vrstu i način izolacije, obim i bliži opis radova koji se izvode u cilju sprečavanja remećenja toplotnog bilansa, Ustavni sud ukazuje da, saglasno odredbama člana 167. stav 1. tač. 1. i 3. Ustava, nije nadležan da postupa po zahtevima za ocenu ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba Odluke iz razloga što određena pitanja nisu uređena, odnosno nisu uređena na način kako to predlaže podnosilac inicijative.
Razmatrajući tvrdnje inicijatora da se propisivanjem osporenih uslova iz člana 17a st. 2. do 5. Odluke privredni subjekti, korisnici usluge grejanja, koji posluju na teritoriji opštine Priboj, suprotno odredbi člana 84. stav 1. Ustava, dovode u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale učesnike na tržištu, Ustavni sud ukazuje da Ustavom zajemčen jednak pravni položaj na tržištu ne podrazumeva jednakost građana u apsolutnom smislu te reči, već jednakost građana koji se nalaze u identičnim pravnim situacijama. Imajući u vidu da se osporene odredbe člana 17a Odluke pod jednakim uslovima ravnopravno odnose na sve korisnike grejanja koji ne žele da koriste ovu komunalnu uslugu, Sud je ocenio da su neosnovani navodi inicijatora da je osporenim odredbama Odluke povređena odredba člana 84. stav 1. Ustava. Ustavni sud je kao neosnovane ocenio i tvrdnje inicijatora da je osporenim odredbama člana 17a Odluke narušen princip slobode preduzetništva utvrđen članom 83. Ustava. Ovo iz razloga što osporenim odredbama člana 17a Odluke Skupština opštine Priboj nije uredila pitanja u vezi sa ograničenjem slobode preduzetništva, kako to inicijator pogrešno smatra, nego je, saglasno ovlašćenju iz Zakona o komunalnim delatnostima i Zakona o energetici, propisala uslove pod kojima korisnici komunalne usluge grejanja na teritoriji ove opštine mogu da se isključe sa sistema grejanja ukoliko ne žele da koriste ovu uslugu.
S obzirom na izloženo, Ustavni sud je našao da razlozima iznetim u inicijativi nije potkrepljena tvrdnja da ima osnova za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba člana 17a st. 2. do 5. Odluke o snabdevanju toplotnom energijom („Službeni list opštine Priboj“, br. 7/93, 4/94 i 4/99) pa je, saglasno članu 53. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), odbacio inicijativu i rešio kao u tački 1. izreke.
Imajući u vidu da je Ustavni sud doneo konačnu odluku, zahtev za obustavu izvršenja pojedinačnog akta ili radnje preduzete na osnovu osporenih odredaba člana 17a Odluke Sud je, saglasno odredbi člana 56. stav 3) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio pa je rešio kao u tački 2. izreke.
Povodom zahteva inicijatora da Ustavni sud na osnovu člana 62. Zakona o Ustavnom sudu odredi način otklanjanja posledica koje su nastale primenom osporenih odredaba člana 17a Odluke, Sud je pošao od odredaba Zakona o Ustavnom sudu kojima je propisano da svako kome je povređeno pravo konačnim ili pravnosnažnim pojedinačnim aktom, donetim na osnovu zakona ili drugog opšteg akta, za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti s Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima ili zakonom, ima pravo da traži od nadležnog organa izmenu tog pojedinačnog akta, u skladu sa pravilima postupka u kome je pojedinačni akt donet (član 61. stav 1.) i ako se utvrdi da se izmenom pojedinačnog akta ne mogu otkloniti posledice nastale usled primene opšteg akta za koji je odlukom Ustavnog suda utvrđeno da nije u saglasnosti sa Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorom, Ustavni sud može odrediti da se ove posledice otklone povraćajem u pređašnje stanje, naknadom štete ili na drugi način (član 62.). Imajući u vidu da je Ustavni sud odbacio inicijativu za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti osporenih odredaba člana 17a st. 2. do 5. Odluke, a da iz citiranih odredaba Zakona o Ustavnom sudu proizlazi da je osnovna pretpostavka za odlučivanje Ustavnog suda o zahtevu inicijatora da je Sud prethodno utvrdio neustavnost i/ili nezakonitost navedenih odredaba Odluke, Ustavni sud konstatuje da je bespredmetno razmatranje zahteva inicijatora da Sud „odredi način otklanjanja posledica koje su nastale primenom osporenih odredaba člana 17a Odluke“.
Na osnovu izloženog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 2) i člana 46. tač. 3) i 5) Zakona o Ustavnom sudu, Sud je doneo Rešenje kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Vesna Ilić Prelić