Odluka Ustavnog suda o neustavnosti odluke o materijalnoj pomoći optuženima pred Haškim tribunalom

Kratak pregled

Ustavni sud utvrđuje da Odluka Saveta ministara SCG o materijalnoj pomoći optuženima pred Haškim tribunalom i njihovim porodicama nije bila u saglasnosti sa Ustavom. Uređivanje prava optuženih lica predstavlja zakonsku, a ne podzakonsku materiju.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
IUo-240/2011
30.05.2013.
Beograd

Ustavni sud, u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 30. maja 2013. godine, doneo je

O D L U K U

Utvrđuje se da Odluka o uslovima za dodelu materijalne pomoći određenim kategorijama optuženih pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji b ivše Jugoslavije od 1991. godine i članovima njihovih porodica („Službeni list SCG“, br. 23/03, 33/03 i 21/05) nije bila u saglasnosti sa U stavom, u vreme važenja.

O b r a z l o ž e nj e

I

Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti Odluke navedene u izreci.

Podnosilac inicijative smatra da je navedena Odluka u celosti neustavna zato što je protivna odredbama člana 21. Ustava Republike Srbije, a uz to i odredbama člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i člana 1. Protokola broj 12 na navedenu Evropsku k onvenciju, kao i odredbama člana 26. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.

Prema shvatanju podnosioca inicijative, „očigledno je da su osporenom Odlukom optuženi pred MKTJ koji su državljani Srbije (odnosno koji su u vreme donošenja Odluke bili državljani Srbije i Crne Gore) ili su u njoj imali prebivalište i njihove porodice stavljeni u povoljniji položaj od svih ostalih državljana Srbije i lica koja imaju boravište na njenoj teritoriji, optuženih pred bilo kojim sudom na teritoriji Republike Srbije ili stranim sudom“. Pored toga, inicijator osporava navedenu Odluku i sa stanovišta njene usklađenosti sa odredbama člana 69. st. 1. i 2. Ustava Republik e Srbije koje se odnose na Ustavom zajamčena prava po osnovu socijalne zaštite, kao i sa stanovišta njene usklađenosti sa zakonima kojima se uređuje krivični postupak, izvršenje krivičnih sankcija i socijalna zaštita.

U svom odgovoru upućenom Ustavnom sudu Vlada Republike Srbije, dopisom 05 broj: 010-3153/2013 od 15. aprila 2013. godine, ističe da je osporena Odluka doneta na osnovu člana 7. Zakona o saradnji Srbije i Crne Gore sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine („Službeni list SRJ“, broj 18/02 i „Službeni list SCG“, broj 16/03), kao i to da osporena Odluka nije nesaglasna sa odredb ama člana 21. Ustava , jer „treba imati uvidu da je Međunarodni krivični tribunal jedan specijalan sud, osnovan od strane Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, u kome važe posebna pravila postupka koje donosi sam sud, da se suđenja odvijaju izvan teritorije Republike Srbije i da traju više godina pa se stoga ne može izjednačiti položaj lica koja su optužena pred Tribunalom sa licima koja su optužena pred domaćim sudovima“.

II

Ustavom Republike Srbije, između ostalog, utvrđeno je sledeće: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki, da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminacije i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog i drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog integriteta, kao i da se ne smatraju diskriminacijom posebne mere koje Republika Srbija može uvesti radi postizanja pune ravnopravnosti lica ili grupe lica koja su suštinski u nejednakom položaju sa ostalim građanima (član 21.).

Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda („Službeni list SCG - Međunarodni ugovori“, broj 9/03) ustanovljena je zabrana diskriminacije, i to tako što je uređeno da se uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji obezbeđuje bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, veroispovest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno poreklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status (član 14.). Protokolom 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ustanovljeno je da će se svako pravo koje zakon predviđa ostvarivati bez diskriminacije po bilo kom osnovu kao npr. polu, rasi, boji kože, jeziku, veroispovesti, političkom i drugom uverenju, nacionalnom ili društvenom poreklu, povezanosti s nacionalnom manjinom, imovini, rođenju ili drugom statusu, a da javne vlasti neće ni prema kome vršiti diskriminaciju po osnovima kao što su oni pomenuti u stavu 1. (član 1.).

Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima („Službeni list SFRJ“, broj 7/71) ustanovljeno je da su sva lica jednaka pred zakonom i da imaju pravo bez ikakve diskriminacije na podjednaku zaštitu zakona, te da u tom smislu, zakon mora da zabranjuje svaku diskriminaciju i da obezbedi svim licima podjednaku i uspešnu zaštitu protiv svake diskriminacije, naročito u pogledu rase, boje, pola, jezika, vere, političkog ili drugog ubeđenja, nacionalnog ili socijalnog porekla, imovnog stanja, rođenja ili drugog stanja (član 26 .).


III

U postupku pred Ustavnim sudom utvrđeno je sledeće:


Osporena Odluka o uslovima za dodelu materijale pomoći određenim kategorijama optuženih pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine i članovima njihovih porodica („Službeni list SCG“, br. 23/03, 33/03 i 21/05) doneta je na osnovu člana 33. Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora ("Službeni list SCG", broj 1/03), od strane Saveta ministara bivše državne zajedinice Srbija i Crn a Gor a. Odluka je nakon što je Republika Srbija postala pravni sledbenik državne zajednice Srbija i Crna Gora nastavila važenje i primenu kao republički propis . Nakon donošenja Ustava Republike Srbije od 2006. godine i Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srbije („Službeni glasnik RS“, broj 98/06) nije se pristupilo postupku usaglašavanja osporene Odluke sa Ustavom Republike Srbije, shodno članu 16. Ustavnog zakona za sprovođenje Ustava Republike Srbije. O dluka je prestala da važi stupanjem na snagu Odluke o uslovima za dodelu materijalne pomoći optuženima i osuđenima pred Međunarodnim tribunalnom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine i članovima njihovih porodica („Službeni glasnik RS“, broj 27/13), koju je donela Vlada, na sednici održanoj 21. marta 2013. godine i koja je stupila na snagu 30. marta 2013. godine (tačka 11. navedene Odluke).

Osporenom Odlukom utvrđeno je sledeće: da optuženi pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljem tekstu: MKT) i članovi njihove uže porodice sa kojima žive ili su živeli u zajedničkom domaćinstvu imaju pravo na materijalnu pomoć pod sledećim kumulativnim uslovima - da su optuženi državljani Srbije i Crne Gore ili imaju boravište na teritoriji Srbije i Crne Gore, da su se optuženi dobrovoljno predali i nalaze se u Pritvorskoj jedinici MKT ili da se optuženi nalaze na teritoriji Srbije i Crne Gore po odluci MKT o privremenom puštanju na slobodu i da poštuju uslove pod kojima su pušteni i da o krivici optuženih nije pravosnažno odlučeno odlukom MKT (tačka 1.); da se m aterijalna pomoć sastoji od naknade dela troškova boravka optuženih u Pritvorskoj jedinici MKT, naknade putnih troškova članovima uže porodice za posetu pritvorenika u Hagu, pomoći članovima uže porodice pritvorenika dok borave na teritoriji Srbije i Crne Gore i pomoći optuženima koji su privremeno pušteni na slobodu uz zaštitne mere (tačka 2 .); da naknada dela troškova boravka u Pritvorskoj jedinici MKT optuženih koji su se dobrovoljno predali iznosi od 200 evra mesečno (tačka 3 .); da se naknada putnih troškova članovima uže porodice za posetu pritvorenika koji su se dobrovoljno predali u Hagu sastoji u nabavci ili isplati cene tri povratne avionske karte na relaciji Beograd-Amsterdam i isplati iznosa od 250 evra po osobi na ime ostalih troškova, svaka dva meseca (tačka 4 .); da se pravo na pomoć članovima uže porodice pritvorenika, dok borave na teritoriji Srbije i Crne Gore, određuje po utvrđivanju ukupnih mesečnih prihoda članova porodice i dodeljuje se u visini razlike između prosečne zarade na teritoriji države članice na kojoj primaoci pomoći borave i utvrđenih ukupnih mesečnih prihoda (tačka 5.); da se pravo na pomoć optuženima koji su privremeno pušteni na slobodu određuje po utvrđivanju ukupnih mesečnih prihoda optuženih i članova njihove uže porodice sa kojima žive u zajedničkom domaćinstvu i dodeljuje se u visini razlike između prosečne zarade na teritoriji države članice na kojoj optuženi borave i utvrđenih ukupnih mesečnih prihoda (tačka 6.); da r ešenje o ostvarivanju prava na materijalnu pomoć donosi predsednik Nacionalnog saveta i bez posebnog zahteva stranke (tačka 7.); da n a rešenje doneto na osnovu tačke 7. ove odluke stranka može uložiti prigovor u roku od osam dana od dana donošenja rešenja, a o prigovoru odlučuje Nacionalni savet (tačka 8 .); da u izuzetnim slučajevima, Nacionalni savet može preporučiti da se iz humanitarnih razloga dodele odgovarajuća sredstva optuženima ili članovima njihove uže porodice i van prethodno definisanih kriterijuma (tačka 9 .); da troškovi puta optuženih koji se po odluci MKT nalaze na teritoriji Srbije i Crne Gore na statusne konferencije i suđenje u Hag, takođe padaju na teret Srbije i Crne Gore (tačka 10.); da će se sredstva za izvršenje ove odluke obezbediti iz razdela „predsednik Srbije i Crne Gore - Savet ministara, za potrebe Nacionalnog saveta za saradnju Srbije i Crne Gore sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju“ (tačka 11.); da o va odluka stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom listu SCG“ (tačka 12.).

Ustavni sud je Odlukom IU broj 152/2004 od 18. aprila 2013. godine odbio predloge i odbacio inicijative za utvrđivanje neustavnosti, odnosno nesaglasnosti sa potvrđenim međunarodnim ugovorima Zakona o pravima optuženog u pritvoru Međunarodnog krivičnog tribunala i članova njegove porodice („Službeni glasnik RS“, broj 35/04) u celini i ukinuo Rešenje Ustavnog suda IU broj 152/2004 od 15. aprila 2004. godine („Službeni glasnik RS“, broj 42/04).

Zakonom o pravima optuženog u pritvoru Međunarodnog krivičnog tribunala i članova njegove porodice, između ostalog, propisano je sledeće: da se ovim zakonom utvrđuju prava i postupak ostvarivanja prava državljanina Republike Srbije optuženog pred Međunarodnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine (u daljem tekstu: Međunarodni krivični tribunal) koji se nalazi u pritvoru pritvorske jedinice Međunarodnog krivičnog tribunala i članova njegove porodice (član 1.); da su u smislu odredaba ovog zakona članovi porodice optuženog (u daljem tekstu: članovi porodice) - bračni drug, odnosno vanbračni drug, bračna, vanbračna i usvojena deca, roditelji, odnosno usvojioci sa kojima je živeo u domaćinstvu, brat i sestra sa kojima je živeo u domaćinstvu, a na sva pitanja statusa člana porodice koja nisu uređena ovim zakonom primenjuju se propisi Republike Srbije o braku i porodičnim odnosima (član 2.); da ovim zakonom optuženi može da ostvari pravo na - posebnu naknadu zarade, na paušalnu naknadu troškova obezbeđenja dokaza odbrane i na naknadu troškova obezbeđenja stručne pomoći pripremanja odbrane, a članovi porodice mogu da ostvare sledeća prava - na materijalno obezbeđenje, na naknadu troškova prevoza i boravka u inostranstvu radi posete optuženog i na naknadu troškova komunikacije sa optuženim (član 3.).

Zakonom o saradnji Srbije i Crne Gore sa Međunarodnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine („Službeni list SRJ“, broj 18/02 i „Službeni list SCG“, broj 16/03), odredbom člana 2. stav 1. propisano je: „Međunarodni krivični tribunal je sud obrazovan od strane Saveta bezbednosti Organizacije ujedinjenih nacija, te se u saradnji Savezne Republike Jugoslavije sa tim tribunalom ne primenjuju opšta pravila i propisi koji regulišu saradnju sa stranim državama u oblasti pravosuđa.“ Navedenim zakonom se dalje konstatuje da su odredbe Statuta Međunarodnog krivičnog tribunala opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava (član 2. stav 2.). Pored toga, odredbom člana 7. navedenog Zakona predviđeno je da će se odlukom Saveta ministara i vlada država članica obrazovati Nacionalni savet Savezne Republike Jugoslavije za saradnju sa Međunarodnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine i da će se u odluci o osnivanju Nacionalnog saveta odrediti sastav, zadaci i ovlašćenja, u skladu sa Rezolucijom 827 Saveta bezbednosti i Statutom Međunarodnog krivičnog tribunala, a naročito u pogledu statusa okrivljenih, pružanja pom oći njihovim porodicama, položaja svedoka, pristupa arhivskoj građi i drugi h pitanja od značaja za ostvar ivanje saradnje.

Iz svega navedenog, prema shvatanju Ustavnog suda, proizlazi da je na odredbama Zakona o saradnji Srbije i Crne Gore sa Međunarodnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, Statuta Međunarodnog krivičnog tribunala i Pravilnika o postupku i dokazima uspostavljen poseban sudski postupak, sa brojim posebnim pravilima i pravnim institutima.

Odredbom člana 97. tačka 2. Ustava utvrđeno je da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje postupak pred sudovima i drugim državnim organima. Iz toga, prema shvatanju Suda, proizlazi da uređivanje prava optuženih lica u sudskom postupku pred Međunarodnim krivičnim tribunalom i članova njihovih porodica predstavlja zakonsku materiju. I sam zakonodavac je stao na to stanovište prilikom donošenja Zakona o pravima optuženog u pritvoru Međunarodnog krivičnog tribunala i članova njegove porodice. Ustavni sud konstatuje da Zakon o pravima optuženog u pritvoru Međunarodnog krivičnog tribunala i članova njegove porodice u odnosu na osporenu Odluku uređuje istu pravnu materiju.

Dakle, po oceni Suda, prava optuženih lica koja se nalaze u pritvoru Međunarodnog krivičnog tribunala nisu mogla biti u potpunosti uređena podzakonskim aktom, bez obzira na formalnopravni zakonski osnov na koji se poziva pravni sledbenik donosioca osporenog akta, jer uređivanje ovih prava predstavlja zakonsku materiju .

Na osnovu iznetog, Ustavni sud je utvrdio da osporena Odluka o uslovima za dodelu materijalne pomoći određenim kategorijama optuženih pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine i članovima njihovih porodica nije bila u saglasnosti sa Ustavom, u vreme njenog važenja , saglasno članu 64. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13 - Odluka US).

IV

Polazeći od izloženog Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42a stav 1. tačka 2) i člana 45. stav 1. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.