Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju inicijativa protiv Posebnog kolektivnog ugovora
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje inicijative za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u školama. Sud je utvrdio da odredbe koje daju određena prava reprezentativnim sindikatima nisu u suprotnosti sa zakonom, već su u skladu sa Zakonom o radu.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
IUo-283/2009
27.06.2013.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, dr Marija Draškić, dr Agneš Kartag Odri, dr Goran Ilić, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 5. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 27. juna 2013. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuju se inicijative za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba čl. 5. i 6, člana 52. stav 1. u delu koji glasi: "reprezentativnom", člana 53. stav 1. u delu koji glasi: "Reprezentativni" i stav 2. u delu koji glasi: “reprezentativnog“, člana 55. u delu koji glasi: "koja pripada sindikatu potpisniku ovog ugovora" i člana 59. stav 1 . tačka 2) Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika ("Službeni glasnik RS", broj 12/09).
O b r a z l o ž e nj e
Ustavnom sudu podnete su tri inicijative za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba čl. 5. i 6, člana 52. stav 1. u delu koji glasi: "reprezentativnom", člana 53. stav 1. u delu koji glasi: "Reprezentativni" i stav 2. u delu koji glasi: “reprezentativnog“ , člana 55. u delu koji glasi: "koja pripada sindikatu potpisniku ovog ugovora" i člana 59. stav 1 tačka 2) Posebnog kolektivnog ugovora navedenog u izreci.
Odredbe člana 5. Posebnog kolektivnog ugovora kojima se uređuje zasnivanje radnog odnosa u ustanovama obrazovanja tako da izbor i prijem lica u radni odnos na osnovu konkursa vrši direktor , pod uslovom da se prethodno preuzimanjem nije mogao zasnovati radni odnos sa licem sa liste zaposlenih za čijim radom je u potpunosti ili delimično prestala potreba u tekućoj školskoj godini, a koje ispunjava uslove utvrđene aktom o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta, i obaveza pribavljanja mišljenja reprezentativnog sindikata ustanove, pre prijema u radni odnos, a u slučaju da o tome postoji nesaglasnost, preporuku donosi ministar nadležan za poslove prosvete, po oceni prvog inicijatora , u "direktnoj" su suprotnosti sa odredbama čl. 120, 130. i 131. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Službeni glasnik RS", broj 72/09) kojima se reguliše zasnivanje radnog odnosa i koji je lex specialis u sistemu obrazovanja i vaspitanja. Takođe, po oceni inicijatora, ove odredbe osporenog kolektivnog ugovora dovode u neravnopravni položaj ostale sindikate i zaposlene koji nisu članovi sindikata u odnosu na reprezentativne sindikate, što je u suprotnosti i sa Zakonom o radu. Odredba člana 6. Kolektivnog ugovora prema kojoj je direktor ustanove dužan da o prijemu u radni odnos u ustanovu obaveštava reprezentativni sindikat u ustanovi prilikom podnošenja periodičnih izveštaja o radu ustanove, po oceni inicijatora, favorizuje samo jedan sindikat , i to reprezentativni, dok prema odredbama člana 57. stav 2. i člana 62. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, pravo na obaveštavanje imaju svi sindikati u školi kao i zaposleni.
Odredbe čl. 52. i 53. Posebnog kolektivnog ugovora kojima se uređuju tehničko-prostorni uslovi koje je poslodavac dužan da obezbedi sindikatu inicijator osporava u delu koji glasi: "reprezentativni" , a odredbe člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora kojima su uređena prava predstavnika sindikalne organizacije ustanove na uvećanu mesečnu platu, osporen e su u delu koji glasi: "koja pripada sindikatu potpisniku ovog ugovora". Po mišljenju inicijatora osporene odredbe Kolektivnog ugovora nesaglasne su sa članom 55. st. 1. i 2 , članom 60. st. 1. i 3., članom 53, i članom 195. stav 1. Ustava Republike Srbije i odredbama člana 4. stav 1. člana 8. stav 1, članom 210. stav 1, člana 211. stav 1. i člana 239. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 24/05 i 61/05), jer daju "nezakonite privilegije" reprezentativnom sindikatu, odnosno sindikalnim organizacijama koje pripadaju sindikatu potpisniku kolektivnog ugovora, zbog čega su drugi sindikati, odnosno druge sindikalne organizacije dovedeni u nepovoljniji položaj nego što je to zakonom propisano.
Trećom inicijativom osporena je odredba člana 59. stav 1. tačka 2) Posebnog kolektivnog ugovora , prema kojoj predstavniku zaposlenih za vreme obavljanja funkcije u školskom i upravnom odboru ne može prestati radni odnos , niti se na drugi način može staviti u nepovoljan položaj. Inicijator smatra da je tom odredbom Posebnog kolektivnog ugovora napravljena diskriminacija, jer su predstavnici u školskim i upravnim odborima stavljeni u povoljniji položaj u odnosu na ostale zaposlene, pošto se prema "njima isključuje primena zakonskih odredbi – konkretno kada se vrši bodovanje u postupku utvrđivanja tehnološkog viška" , čime su ostali zaposleni na ovaj način diskriminisani i ukazuje na primer koji je primenjen u osnovnoj školi prilikom bodovanja zaposlenih za čijim je radom prestala potreba.
Povodom inicijative za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba čl. 52, 53. i 55. Posebnog kolektivnog ugovora, u odgovoru Vlade , kao jednog od potpisnika ovog kolektivnog ugovora, se navodi: da odredb e člana 52. Kolektivnog ugovora nisu u suprotnosti sa odredbom člana 210. Zakona o radu, jer iako je stavom 1. člana 210. Zakona poslodavac dužan da obezbedi tehničko-prostorne uslove za rad svakog sindikata, a ne samo reprezentativnog sindikata koji je učesnik u zaključivanju Posebnog kolektivnog ugovora, stavom 2. navedenog člana Zakona predviđeno je da se to pitanje može regulisati kolektivnim ugovorom ili sporazumom poslodavca i sindikata; da imajući u vidu čl. 210. i 247. Zakona, ovo pitanje međusobno regulišu sindikat koji deluje kod poslodavca, osnivač i poslodavac , što proizlazi i iz člana 64. Posebnog kolektivnog ugovora; da se obim navedenog prava utvrđuje srazmerno broju članova sindikata, a saglasno članu 56. stav 1. Opšteg kolektivnog ugovora ("Službeni glasnik RS", br. 50/08, 104/08 i 8/09), koji se primenjuje na sve poslodavce u Republici Srbiji, a kojim je propisano da je poslodavac dužan da sindikatu, bez naknade, obezbedi korišćenje poslovnog prostora, koji podrazumeva potreban broj kancelarija, u zavisnosti od broja članova sindikata, sa neophodnim kancelarijskim materijalom. U odgovoru se dalje navodi da Posebnim kolektivnim ugovorom nije bilo moguće na jedinstven način regulisati ovo pitanje, već da je opravdano i u skladu sa z akonom i tim kolektivnim ugovorom utvrditi navedeno pravo za sindikate učesnike u njegovom zaključivanju, dok drugi sindikati o ovom pitanju treba da pregovaraju sa poslodavcem, i to pitanje urede kolektivnim ugovorom kod poslodavca ili sporazumom sindikata i poslodavaca. U odgovoru na osporenu odredbu člana 53. Posebnog kolektivnog ugovora, Vlada navodi, da razlozi koji su navedeni za odredbe člana 52. postoje i za osporeni član 53. Kolektivnog ugovora. Ukazuje da je važno imati u vidu i odredbe Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja kojima je utvrđeno pravo predstavnika sindikata (ne samo reprezentativnih) u školi da prisustvuju sednicama organa upravljanja, bez prava odlučivanja (član 57. stav 3. Zakona), obaveza direktora ustanove da se stara o blagovremenom obaveštavanju zaposlenih, učenika i roditelja, odnosno staratelja, stručnih organa i organa upravljanja o svim pitanjima od interesa za rad ustanove i ovih organa, kao i obaveza da podnosi izveštaje o svom radu i radu ustanove organu upravljanja najmanje dvaput godišnje (član 62. stav 1. tač. 11. i 15 Zakona), a nepotpuno, neblagovremeno i netačno obaveštavanje od strane direktora je jedan od razloga za njegovo razrešenje pre isteka mandata (član 63. stav 2. tačka 8. Zakona). Povodom osporene odredbe člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora Vlada navodi: da se tom odredbom Kolektivnog ugovora ne uređuje pravo na plaćene časove ovlašćenih predstavnika sindikata već pravo na uvećanu zaradu za obavljanje sindikalne funkcije, pod uslovom da su predsednici sindikalnih organizacija koje pripadaju sindikatu potpisniku ovog ugovora i u koji je učlanjen kolektivnim ugovorom utvrđen procenat zaposlenih; da su članom 108. Zakona o radu utvrđeni slučajevi kada se može steći pravo na uvećanu zaradu i da se opštim aktom (kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu) i ugovorom o radu mogu utvrditi i drugi slučajevi u kojima zaposleni ima pravo na uvećanu zaradu, pa se ostvarenje ovog prava na uvećanu zaradu predsednika sindikalnih organizacija u ustanovi može urediti opštim aktom ustanove. Takođe, pravo ovlašćenog predstavnika sindikata na plaćeno odsustvo, utvrđeno članom 211. Zakona o radu, propisano je i članom 57. Posebnog kolektivnog ugovora, te i predsednicima sindikalnih organizacija koje ne pripadaju sindikatu potpisniku ovog ugovora nisu data manja prava niti utvrđeni nepovoljniji uslovi rada kako se navodi u inicijativi. Takođe, u odgovoru se navodi da su u postupku pregovaranja i izrade Posebnog kolektivnog ugovora pored ovlašćenih predstavnika reprezentativnih sindikata učestvovali i predstavnici Ministarstva rada i socijalne politike, Ministarstva finansija i Ministarstva prosvete koji su vodili računa o usklađivanju odred aba ovog kolektivnog ugovora sa odredbama relevantnih zakona iz svog resora nadležnosti i da Republički sekretarijat za zakonodavstvo nije stavio primedbe na ovakva rešenja u Posebnom kolektivnom ugovoru u smislu nesaglasnosti sa zakonom.
Sindikat obrazovanja Srbije koji je potpisnik Posebnog kolektivnog ugovora, u svom odgovoru , navodi da je Zakonom o radu (čl. 211. do 214.) određeno kad ovlašćeni predstavnik sindikata ima pravo na plaćeno odsustvo radi obavljanja sindikalne funkcije u skladu sa kolektivnim ugovorom ili sporazumom poslodavca i sindikata, srazmerno broju članova sindikata, i u kojim slučajevima sindikalni predstavnik ima pravo na naknadu , i to najmanje u visini osnovne zarade, koja pada na teret poslodavca, te da osporena odredba člana 55. Kolektivnog ugovora ne uskraćuje prvo svih sindikalnih predstavnika da ostvare svoje pravo u skladu sa navedenim odredbama Zakona o radu. Određivanje plaćenih časova mesečno ili isplata ekvivalenta naknade ne predstavljaju direktnu ili indirektnu diskriminaciju jer se radi samo o načinu određivanja naknade za obavljanje sindikalnih aktivnosti, a određivanje prava na način isplate naknade samo za predsednike sindikalnih organizacija ustanova koja pripadaju reprezentativnim sindikatima koji su u skladu sa članom 239. Zakona imali pravo na kolektivno pregovaranje i zaključivanje kolektivnog ugovora, predviđeno je za sve koji pripadaju reprezentativnim sindikatima na republičkom nivou (više od 80% zaposlenih). U odnosu na osporene odredbe čl. 52. i 53. Posebnog kolektivnog ugovora, u odgovoru se ističe da se navedene odredbe odnose na sve reprezentativne sindikate koji su ispunili uslov reprezentativnosti u smislu člana 219. stav 1. Zakona, a u cilju obavljanja funkcija predviđenih članom 239. tog zakona. Smatraju da su navodi inicijatora iz napred navedenih razloga neosnovani.
Granski sindikat prosvetnih radnika Srbije "Nezavisnost", koji je takođe potpisnik osporenog Posebnog kolektivnog ugovora, u odgovoru navodi: da sindikati koji su pregovarali i svojim potpisom zaključili ovaj kolektivni ugovor nisu ograničili prava sindikata koji su registrovani, ali da su samo reprezentativni sindikati saglasno Zakonu o radu ostvarili pravo da na nivou reprezentativnosti pregovaraju i zaključe Poseban kolektivni ugovor; da reprezentativni sindikati vode računa o svim zaposlenima u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika , bez obzira da li su sindikalno organizovani ili pripadaju sindikalnim organizacijama koje nisu reprezentativne, da ostvare i zaštite svoje prava snagom kolektivnog pregovaranja; da registrovani sindikati koji nisu reprezentativni mogu svoja prava da zaštite sporazumom sa poslodavcem; da podnosilac inicijative nije svoje primedbe, predloge i sugestije dostavio tokom pregovora za zaključivanje opšteg akta, te da osporenim odredbama čl. 52, 53. i 55. Kolektivnog ugovora nisu dovedena u pitanje zajemčena prava utvrđena Ustavom Republike Srbije (član 55. st. 1. i 2, član 53, i član 60. st. 1. i 2.).
U sprovedenom prethodnom postupku utvrđeno je da su Poseban kolektivni ugovor za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima uče nika ("Službeni glasnik RS", broj 12/09) zaključili Sindikat obrazovanja Srbije, Unija sindikata prosvetnih radnika Srbije i Granski sindikat prosvetnih radnika Srbije "Nezavisnost", kao reprezentativni sindikati i Vlada, na osnovu člana 246. stav 1. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 24/05 i 61/05). Ovim kolektivnim ugovorom uređuju se prava, obaveze i odgovornosti iz rada i po osnovu rada zaposlenih u osnovnim školama, srednjim školama i domovima učenika kojima se sredstva za plate obezbeđuju u budžetu Republike Srbije, postupak izmene i dopune Ugovora kao i međusobni odnosi učesnika Ugovora (član 1.) Osporenim odredbama čl. 5. i 6. Posebnog kolektivnog ugovora bilo je propisano: da su pre početka školske godine načelnici školskih uprava, aktivi direktora i reprezentativni sindikati dužni da zajednički razmatraju listu zaposlenih za čijim radom je u potpunosti ili delimično prestala potreba u toj školskoj godini, da izbor i prijem lica u radni odnos, na osnovu konkursa, vrši direktor, pod uslovom da se prethodno preuzimanjem nije mogao zasnovati radni odnos sa licem iz stava 1. ovog člana, koje ispunjava uslove utvrđene aktom o organizaciji i sistematizaciji radnih mesta, da je pre prijema u radni odnos, poslodavac u obavezi da pribavi mišljenje reprezentativnog sindikata ustanove, a u slučaju da postoji nesaglasnost, preporuku donosi minist ar nadležan za poslove prosvete, te da je rok za davanje mišljenja i preporuke sedam dana od dana prijema zahteva (član 5.); da je direktor dužan da pri podnošenju periodičnih izveštaja o radu ustanove, obavesti reprezentativni sindikat u ustanovi o izvršenom prijemu u radni odnos (član 6.). Odredbama čl. 52, 53. i 55. i člana 59. stav 1. tačka 2) Posebnog kolektivnog ugovora propisano je: da je poslodavac dužan da reprezentativnom sindikatu obezbedi tehničko-prostorne uslove i pristup podacima i informacijama neophodnim za obavljanje sindikalnih aktivnosti, i to - 1) odvojenu prostoriju za rad sindikata i odgovarajući prostor za održavanje sindikalnih sastanaka, 2) pravo na korišćenje telefona, telefaksa i drug ih tehničkih sredstava i opreme, 3) slobodu podele sindikalnih saopštenja, izveštaja na oglasnim tablama sindikata za redovne sindikalne aktivnosti, a u vreme štrajka i na drugim mestima po odluci sindikata (član 52.); da reprezentativni sindikat ima pravo da bude obavešten od strane poslodavca o ekonomskim i radno-socijalnim pitanjima od značaja za položaj zaposlenih, odnosno članova sindikata i da je poslodavac dužan da predstavniku reprezentativnog sindikata omogući prisustvovanje sednicama organa upravljanja ustanove, bez prava odlučivanja i u tom smislu dužan je da sindikatu dostavi uredan poziv sa materijalom za sednicu organa upravljanja (član 53.); da je poslodavac dužan da predsedniku sindikalne organizacije ustanove, koja pripada sindikatu potpisniku ovog ugovora, u koju je učlanjeno više od 50% zaposlenih, za obavljanje njegove funkcije isplaćuje uvećanu mesečnu platu u visini od 12% i da predsednik sindikalne organizacije ustanove koja pripada sindikatu potpisniku ovog ugovora u koju je učlanjeno manje od 50% zaposlenih, ima pravo na srazmerno uvećanu mesečnu platu do 12% (član 55.); da direktor ne može doneti rešenje o prestanku radnog odnosa predstavniku zaposlenih, niti na drugi način da stavi u nepovoljan položaj predstavnika zaposlenih za vreme obavljanja funkcije i godinu dana po prestanku funkcije, ako predstavnik zaposlenih postupa u skladu sa zakonom i ovim ugovorom , i to predstavniku zaposlenih u školskom i upravnom odboru (član 59. stav 1. tačka 2)).
U toku postupka pred Ustavnim sudom zaključen je Poseban kolektivni ugovor o izmenama i dopunama Kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika ("Službeni glasnik RS", broj 67/11). Važenje Posebnog kolektivnog ugovora produženo je za rok od naredne tri godine Sporazumom koji je objavljen u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 1/12. Odredbama čl. 2. i 3. izmena i dopuna Posebnog kolektivnog ugovora osporene odredbe člana 5. i 6. osnovnog teksta ovog kolektivnog ugovora su menjane. Takođe, u toku postupka pred Ustavnim sudom odredbe čl. 130. i 131. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Službeni glasnik RS", broj 72/09) menjane su odredbama čl. 21. i 22. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Službeni glasnik RS", broj 52/11). S obzirom na to da su odredbe čl. 5. i 6. Posebnog kolektivnog ugovora prestale da važe u tekstu u kome su osporene, kao i da su prestale da važe odredbe čl. 130. i 131. Zakona u odnosu na koje je tražena ocena njihove zakonitosti, a da se odredbe člana 120. Zakona na koje se u inicijativi ukazuje odnose na opšte uslove za prijem u radni odnos u ustanovu, Ustavni sud nalazi da ne postoje procesne pretpostavke za vođenje postupka za odlučivanje u ovom delu , te je, saglasno članu 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu inicijativu za ocenu zakonitosti odredaba čl. 5. i 6. Posebnog kolektivnog ugovora od 2009. godine odbacio. Ustavni sud je, takođe imao u vidu da je odredba člana 5. Posebnog kolektivnog ugovora ("Službeni glasnik RS", br. 12/09 i 67/11) predmet ocene zakonitosti u odnosu na odredbe člana 130. Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja ("Službeni glasnik RS", br. 72/09 i 52/11) u predmetu IUo-281/2012.
Ustavom Republike Srbije utvrđeno je: da se jemči sloboda političkog, sindikalnog i svakog drugog udruživanja i pravo da se ostane izvan svakog udruženja (član 55. stav 1.); da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje sistem u oblasti radnih odnosa, zaštite na radu, zapošljavanja, socijalnog osiguranja i drugih oblika socijalne sigurnosti i druge ekonomske i socijalne odnose od opšteg interesa (član 97. tačka 8.); da svi zakoni i drugi opšti akti doneti u Republici Srbiji moraju biti saglasni sa Ustavom, odnosno da ne smeju biti u suprotnosti sa potvrđenim međunarodnim ugovorima i opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, kao i da svi podzakonski opšti akti Republike Srbije, opšti akti organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, političkih stranaka, sindikata i udruženja građana i kolektivni ugovori moraju biti saglasni zakonu (član 194. st. 3. i 4. i član 195. stav 1.).
Za ocenu zakonitosti osporenih odredaba čl. 52, 53. i 55. Posebnog kolektivnog ugovora, koje su nakon izmena dopuna Posebnog kolektivnog ugovora ostale u neizmenjenom tekstu, Ustavni sud je imao u vidu odredbe Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 24/05, 61/05 i 54/09) , kojima je propisano: da se prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada, uređuju ovim zakonom i posebnim zakonom, u skladu sa ratifikovanim međunarodnim konvencijama, kao i kolektivni ugovorom i ugovorom o radu, a pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu - samo kada je to ovim zakonom određeno (član 1.); da opšti i poseban kolektivni ugovor moraju biti u saglasnosti sa zakonom (član 4. stav 1.); da kolektivni ugovor i pravilnik o radu i ugovor o radu ne mogu da sadrže odredbe kojima se zaposlenom daju manja prava ili utvrđuju nepovoljniji uslovi rada od prava i uslova koji su utvrđeni zakonom, a opštim aktom i ugovorom o radu mogu da se utvrde veća prava i povoljniji uslovi rada od prava i uslova utvrđenih zakonom, kao i druga prava koja nisu utvrđena zakonom, osim ako zakonom nije drugačije određeno (član 8.); da sindikat ima pravo da bude obavešten od strane poslodavca o ekonomskim i socijalnim pitanjima od značaja za položaj zaposlenih odnosno članova sindikata (član 209 .); da je poslodavac dužan da sindikatu obezbedi tehničko-prostorne uslove i pristup podacima i informacijama neophodnim za obavljanje sindikalnih aktivnosti (član 210. stav 1.); da se tehničko-prostorni uslovi za obavljanje aktivnosti sindikata utvrđuju kolektivnim ugovorom ili sporazumom poslodavca i sindikata (član 210. stav 2.); da ovlašćeni predstavnik sindikata ima pravo na plaćeno odsustvo radi obavljanja sindikalne funkcije, u skladu sa kolektivnim ugovorom ili sporazumom poslodavca i sindikata, srazmerno broju članova sindikata (član 211. stav 1.), da sindikat, odnosno udruženje poslodavaca kome je utvrđena reprezentativnost u skladu sa ovim zakonom, ima pravo na kolektivno pregovaranje i zaključivanje kolektivnog ugovora na odgovarajućem nivou (član 239. stav 1. tačka 1)); da poseban kolektivni ugovor za javno preduzeće i javne službe zaključuju osnivač, odnosno organ koji on ovlasti i reprezentativni sindikat (član 246. stav 1.).
Prema odredbama člana 56. stav 1. alineja 1. Opšteg kolektivnog ugovora ("Službeni glasnik RS", br. 50/09, 104/08 i 8/09), koji je bio na snazi do 18. maja 2011. godine, bilo je utvrđeno da je poslodavac dužan da sindikatu, bez naknade, obezbedi korišćenje poslovnog prostora koji podrazumeva potreban broj kancelarija, u zavisnosti od broja članova sindikata sa neophodnim kancelarijskim nameštajem.
Ustavni sud je razmatrajući odredbe člana 52. stav 1. kojim je utvrđena dužnost poslodavca da reprezentativnom sindikatu obezbedi tehničko – prostorne uslove i pristup podacima i informacijama neophodnih za obavljanje sindikalnih aktivnosti i člana 53. predmetnog Posebnog kolektivnog ugovora kojim je propisano pravo reprezentativnog sindikata da bude obavešten od strane poslodavca o ekonomskim i radno–socijalnim pitanjima od značaja za položaj zaposlenih i dužnost poslodavca da predstavniku reprezentativnog sindikata omogući prisustvovanje sednicama upravljanja ustanove, bez prava odlučivanja, konstatovao da se tim odredbama ne daju „nezakonite privilegije“ reprezentativnom sindikatu i da time drugi sindikati , odnosno druge sindikalne organizacije nisu dovedene u nepovoljniji položaj , kako to navodi inicijator. Naime, iz odredaba člana 210. Zakona o radu proizlazi obaveza poslodavca da svim sindikatima koji su osnovani i upisani u registar, a ne samo reprezentativnim obezbedi tehničko-prostorne uslove za rad sindikata. Međutim, stavom 2. tog člana Zakona predviđeno je da se tehničko prostorni uslovi za obavljanje aktivnosti sindikata utvrđuju kolektivnim ugovorom ili sporazumom poslodavca i sindikata. Kako saglasno odredbi člana 247. stav 1. Zakona kolektivni ugovor kod poslodavca za javna preduzeća i javne službe zaključuju osnivač, odnosno organ koji on ovlasti, reprezentativni sindikat kod poslodavca i poslodavac, to proizlazi da ova pitanja međusobno regulišu sindikat koji deluje kod poslodavaca i poslodavac. To znači da učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora autonomno rešavaju sva pitanja vezana za prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih i pitanja vezana za međusobne odnose učesnika kolektivnog pregovaranja, te pitanja obezbeđenja tehničko-prostornih uslova i pristupa podacima i informacijama neophodnim za obavljanje aktivnosti , kao i prava na obaveštenost o ekonomskim i radno -socijalnim pitanjima od značaja za položaj zaposlenih na način kako je to uređeno osporenim odredbama čl. 52. i 53. ovog kolektivnog ugovora. Ustavni sud ukazuje da je odredbama Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Službeni glasnik RS“, br. 72/09 i 52/11) utvrđeno pravo predstavniku sindikata u ustanovi (ne samo reprezentativnog sindikata) da prisustvuje sednicama organa upravljanja, bez prava odlučivanja (član 57. stav 3), kao i obaveza direktora ustanove da se stara o blagovremenom obavljanju i obaveštavanju zaposlenih, učenika i roditelja, odnosno staratelja, stručnih organa i organa upravljanja o svim pitanjima od interesa za rad ustanove i ovih organa , kao i obaveze da podnosi izveštaje o svom radu i radu ustanove organa upravljanja najmanje dva puta godišnje (član 62. stav 3. tač. 11) i 12)).
Razmatrajući odredbe člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora, Ustavni sud je utvrdio da je ustavnost i zakonitost ovog člana Posebnog kolektivnog ugovora bila predmet ocene Ustavnog suda u predmetu IU-89/2007, kada je Sud, na sednici održanoj 22. decembra 2010. godine, doneo Rešenje kojim u tački 1. izreke nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti odredaba člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora. Ustavni sud je u navedenom rešenju, između ostalog , konstatovao da pozitivnim zakonskim propisima nije izričito uređeno pitanje zarada sindikalnih funkcionera koji zbog obima sindikalnih aktivnosti ne obavljaju poslove svog radnog mesta, već je odredbom člana 211. Zakona o radu utvrđeno pravo ovlašćenih predstavnika sindikata na plaćeno odsustvo radi obavljanja sindikalne funkcije u skladu sa kolektivnim ugovorom ili sporazumom poslodavca i sindikata, a srazmerno broju članova sindikata. Takođe je navedenom odredbom Zakona propisano da je kolektivnim ugovorom ili sporazumom moguće utvrditi da ovlašćeni predstavnik sindikata u potpunosti bude oslobođen obavljanja poslova za koje je zaključio ugovor o radu. Prema članu 212. Zakona, sindikalni predstavnik ovlašćen za sindikalno pregovaranje ima pravo na plaćeno odsustvo za vreme pregovaranja. Opšti kolektivni ugovor („Službeni glasnik RS“, broj 50/08) u članu 57. takođe obavezuje poslodavca da predstavniku sindikata omogući odsustvovanje sa rada radi preduzimanja sindikalnih aktivnosti , ali ne predviđa pravo na uvećanu zaradu. Mada pravo na zaradu sindikalnih predstavnika ne predstavlja izvorno pravo iz radnog odnosa, Ustavni sud smatra da se odnosno pravo može upodobiti korpusu drugih prava u kontekstu člana 8. Zakona o radu, posebno imajući u vidu da su sindikalne aktivnosti u funkciji zaštite grupnih i pojedinačnih prava i interesa zaposlenih (član 6. Zakona o radu). U prilog tezi o zakonitosti osporene odredbe Posebnog kolektivnog ugovora Ustavni sud ukazuje da se kolektivni ugovori zaključuju na osnovu postignutog sporazuma sindikata i poslodavca , što dalje znači da učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora autonomno rešavaju sva pitanja vezana za prava, obaveze i odgovornosti zaposlenih, kao i pitanja vezana za međusobne odnose učesnika kolektivnog pregovaranja, uključujući i pitanje određivanja uvećane zarad e sindikalnih predstavnika na način kako je to regulisano u osporenom kolektivnom ugovoru. Osporenim odredbama Posebnog kolektivnog ugovora se, takođe, po oceni Ustavnog suda , ne povređuje ustavni princip o zabrani diskriminacije iz člana 21. Ustava i odredbe čl. 18. i 19. Zakona o radu, iz razloga što se ovim odredbama ne uskraćuju prava ostalim sindikatima koji nisu reprezentativni, odnosno koji nisu učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora da svoje međusobne odnose sa poslodavcem uređuju pojedinačnim kolektivnim ugovorima , kako je to propisano članom 247. Zakona. Iz navedenih razloga, Ustavni sud je ocenio saglasnim sa Ustavom i zakonom odredbe člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora iz 2009. godine.
Budući da je o ustavnosti i zakonitosti osporenog člana 55. Posebnog kolektivnog ugovora Ustavni sud već odlučivao, a iz novih navoda koji se odnose na deo koji glasi „koja pripada sindikatu potpisniku ovog ugovora“ ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Sud je inicijativu u tom delu odbacio , saglasno članu 46. tačka 8) Zakona o Ustavnom sudu.
Ustavni sud je odbacio inicijativu u delu u kome je tražena ocena ustavnosti odredaba čl. 52, 53. i 55. Posebnog kolektivnog ugovora u odnosu na Ustavom zajemčenu slobodu sindikalnog organizovanja i delovanja uz upis u registar kod nadležnog organa (član 55. st. 1. i 2 .), pravo na rad (član 60. stav 1.), princip da su svima pod jednakim uslovima dostupna sva radna mesta (član 60. stav 3.) i načelo da građani imaju pravo da učestvuju u upravljanju javnim poslovima i pod jednakim uslovima stupaju u javne službe i na javne funkcije (član 53 .) u odnosu na koje je tražena ocena ustavnosti, imajući u vidu da osporene odredbe Posebnog kolektivnog ugovora ne dovode u pitanje navedene slobode i prava koja su garantovana Ustavom.
Odlučujući o ustavnosti i zakonitosti odredbe člana 59. stav 1. tačka 2) Posebnog kolektivnog ugovora kojom je predviđena određena zaštita i prava iz radnog odnosa predstavnika zaposlenih u školskom i upravnom odboru za vreme obavljanja funkcije i godinu dana po prestanku funkcije, Ustavni sud je konstatovao da je ona u granicama ustavnih i zakonskih ovlašćenja potpisnika kolektivnog ugovora, s obzirom na to da je odredbom člana 188. stav 1. tačka 1) Zakona o radu uređena radnopravna zaštita članu saveta zaposlenih i predstavniku zaposlenih u upravnom i nadzornom odboru za vreme obavljanja funkcije i godinu dana po prestanku funkcije. Kako je organ upravljanja u školi - školski odbor, a u predškolskoj ustanovi - upravni odbor, to je osporenom odredbom Posebnog kolektivnog ugovora uređena radnopravna zaštita članu školskog i upravnog odbora saglasno zakonskom minimumu, što znači da se opštim aktom, odnosno kolektivnim ugovorom ona ne može umanjiti, ali se može predvideti u većem obimu od onog koji je propisan zakonom, saglasno principu utvrđenom članom 8. stav 2. Zakona o radu. Takođe, po oceni Suda, osporenom odredbom Posebnog kolektivnog ugovora nije „napravljena diskriminacija" , kako to smatra inicijator, odnosno ne povređuje se ustavni princip iz člana 21. Ustava jer se u konkretnoj ustavnopravnoj stvari radi o posebnoj radnopravnoj zaštiti zaposlenih kao izabranih predstavnika u školskom i upravnom odboru a ne o dovođenju navedenih lica u povoljniji položaj u odnosu na druge.
Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je , saglasno odredbi člana 53. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odbacio je inicijative za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti odredaba člana 52. stav 1. u delu koji glasi: "reprezentativnom", člana 53. stav 1. u del u koji glasi: "Reprezentativni" i stav 2. u delu koji glasi: “reprezentativnog“ i člana 59. stav 1. tačka 2) Posebnog kolektivnog ugovora za zaposlene u osnovnim i srednjim školama i domovima učenika navedenog u izreci.
Na osnovu izloženog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 2) i člana 46. tač. 5) i 8) Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", br.109/07, 99/11 i 18/13 - Odluka US ) , Ustavni sud je doneo Rešenje kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević