Rešenje Ustavnog suda o inicijativi za ocenu zakonitosti Pravilnika preduzeća

Kratak pregled

Ustavni sud nije prihvatio inicijativu za ocenu zakonitosti odredaba Pravilnika o rešavanju stambenih potreba. Sud je utvrdio da je donosilac akta ovlašćen da samostalno uređuje kriterijume za dodelu stanova, uključujući i stanove solidarnosti, u skladu sa svojim potrebama.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
IUo-337/2009
28.05.2010.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović i Predrag Ćetković, na osnovu člana 167. stav 1. tač. 1. i 3. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 28. maja 2010. godine, doneo je

 

 

R E Š E Nj E

 

Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti odredaba čl. 79. do 82. Pravilnika o rešavanju stambenih potreba, koji je doneo Upravni odbor „Proleter“ DD za proizvodnju čarapa, Ivanjica, 25. februara 1999. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Ustavnom sudu je podneta inicijativa za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba čl. 79, 80, 81. i 82. Pravilnika navedenog u izreci. U inicijativi se navodi da je osporenim odredbama predviđeno da se na raspodelu stanova solidarnosti primenjuju analogno odredbe Pravilnika koje regulišu dodelu stambenih kredita. Inicijator ističe da kriterijumi za raspodelu stanova solidarnosti "nikako ne mogu biti isti, a pogotovo ne može biti presudan radni staž, jer se radi o stanu solidarnosti koji je dobijen od Skupštine opštine Ivanjica“. Smatra da, kada je reč o stanu solidarnosti, dominantni kriterijumi moraju biti socijalni element, broj članova porodice, zdravstveno stanje radnika i članova njegove porodice, a ne radni staž. Po mišljenju podnosioca inicijative, osporene odredbe Pravilnika nisu u saglasnosti ni sa Zakonom o radu i Opštim kolektivnim ugovorom, a u pogledu zahteva za ocenu ustavnosti Pravilnika, smatra da je Pravilnik u suprotnosti sa članom 3. Ustava, koji garantuje vladavinu prava, pri čemu ne navodi bliže razloge u čemu bi se sastojala povreda tog principa, pa se može smatrati da je inicijativom zahtevana samo ocena zakonitosti osporenih odredaba Pravilnika.

U odgovoru na inicijativu, donosilac osporenog Pravilnika, pored ostalog, navodi da je Pravilnik o rešavanju stambenih potreba donet 25. februara 1999. godine od strane Upravnog odbora i da su odredbe osporenog člana 80. stav 1. al. 2. i 3. stavljene van snage Odlukom Upravnog odbora, broj 67-217 od 19. maja 2003. godine.

U postupku pred Ustavnim sudom utvrđeno je da je osporenim odredbama Pravilnika o rešavanju stambenih potreba od 25. februara 1999. godine i Odlukom Upravnog odbora od 19. maja 2003. godine predviđeno: da se stanovi koje preduzeće dobije na konkursu po osnovu Sporazuma o uslovima i merilima i kriterijumima za korišćenje stanova solidarnosti za stambenu izgradnju, daju radnicima na korišćenje pod uslovima i merilima iz ovog Pravilnika, kao za stambene kredite (član 79.); da pravo na stan po osnovu solidarnosti radnik preduzeća stiče ako ispunjava uslove da radnik ili član porodičnog domaćinstva nije nosilac stanarskog prava, odnosno nema rešeno stambeno pitanje na zadovoljavajući način u smislu odredaba ovog pravilnika (član 80.); da nezavisno od uslova iz prethodnog člana radnici preduzeća imaju pravo da reše svoje stambene potrebe po osnovu solidarnosti ako je radnik ostao bez stana usled elementarnih nepogoda (požar, poplava, pomeranje i klizanje zemljišta, zemljotres i sl.), ako je porodica radnika koji je poginuo zbog posledice nesreće na poslu ostala bez stana ili nema stan, ako se rešava stambeno pitanje radnika koji odlazi u invalidsku penziju od posledica povrede na radu ili profesionalnog oboljenja (član 81.); da pravo prvenstva na stanove po osnovu solidarnosti bez utvrđivanja prioriteta imaju radnici čije se stambeno pitanje rešava na osnovu člana 81. ovog pravilnika (član 82.).

Članom 27. stav 3. Zakona o stanovanju ("Službeni glasnik Republike Srbije", br. 50/92, 76/92, 84/92, 23/93, 46/94, 48/94, 44/95, 16/97, 26/01 i 101/05), kojim se uređuje oblast stambenih odnosa, propisano je da nosilac prava raspolaganja svojim aktom bliže propisuje način evidentiranja i odlučivanja o korišćenju sredstava od stanova prodatih putem otkupa, kao i uslove, način i postupak davanja zajmova iz tih sredstava, a odredbom člana 47. stav 2. istog zakona utvrđeno je da preduzeća i ustanove mogu, u skladu sa svojim opštim aktom, odnosno propisom o rešavanju stambenih potreba, da daju stanove u zakup na neodređeno vreme.

Iz navedenih odredaba Zakona proizlazi da zakonom nisu uređeni način, uslovi i postupak za dodelu stanova u zakup i davanje stambenih zajmova, niti ograničenja u pogledu vrednovanja kriterijuma i da je donosilac opšteg akta ovlašćen da samostalno uređuje uslove, kriterijume, merila i postupak za rešavanje stambenih potreba zaposlenih, u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima, ali i da je obavezan da kriterijume za dodelu stanova u dovoljnoj meri objektivizira, poštujući Ustavom i zakonom utvrđene principe - da se propisani kriterijumi, pod jednakim uslovima, odnose na sve koji se nalaze u istoj stambenoj situaciji. Pri tome, Sud je konstatovao da je odredbama člana 44. Zakona o stanovanju, koje su brisane Zakonom o izmenama Zakona o stanovanju ("Službeni glasnik RS", broj 26/01), bila predviđena mogućnost rešavanja stambenih potreba, pored ostalog, i zaposlenih lica iz sredstava solidarnosti, kao i da je odredbom člana 4. Zakona o porezu na fond zarada ("Službeni glasnik RS", broj 27/01), koji je prestao da važi stupanjem na snagu Zakona o prestanku važenja Zakona o porezu na fond zarada ("Službeni glasnik RS", broj 33/04), bilo propisano da se deo sredstava ostvarenih od poreza na fond zarada usmerava za solidarnu stambenu izgradnju.

Imajući u vidu da je navedenim Zakonom o porezu na fond zarada bila predviđena samo obaveza izdvajanja sredstava solidarnosti, a ne i način na koji će se propisati davanje stanova solidarnosti, donosilac osporenog Pravilnika je bio ovlašćen da uredi osnove, merila, način i postupak davanja u zakup na neodređeno vreme stanova dobijenih iz sredstava solidarnosti. Kako uređivanje navedenih pitanja spada u domen autonomne regulative, donosilac osporenog Pravilnika je, po oceni Suda, imao ovlašćenje da raspodelu stanova iz sredstava solidarnosti uredi na isti način kao i rešavanje stambenih potreba zaposlenih iz drugih izvora sredstava, odnosno da ta pitanja uredi na način kako je to predviđeno odredbama čl. 79. do 82. predmetnog Pravilnika.

Ustavni sud ukazuje da odredbe Zakona o radu i Opšteg kolektivnog ugovora na koje se poziva u inicijativi, nisu od značaja za ocenu zakonitosti osporenog Pravilnika, jer ne uređuju pitanja vezana za rešavanje stambenih potreba zaposlenih.

Polazeći od navedenog, Ustavni sud je našao da nema osnova za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti osporenih odredaba Pravilnika, te saglasno članu 53. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik Republike Srbije", broj 109/07), nije prihvatio inicijativu.

Na osnovu izloženog i odredbe člana 46. tačka 5) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je rešio kao u izreci.

 

 

 

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Bosa Nenadić

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.