Odluka Ustavnog suda o ustavnosti opštinske odluke o snabdevanju toplotom
Kratak pregled
Ustavni sud utvrdio je neustavnost odredbe o stupanju na snagu opštinske odluke pre objavljivanja. Odbačena je inicijativa za ocenu odredaba o nastanku ugovornog odnosa, otkazu ugovora i obavezi plaćanja naknade nakon isključenja sa mreže, smatrajući ih zakonitim.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
IUo-430/2012
11.04.2013.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 11. aprila 2013 . godine, doneo je
O D L U K U
Utvrđuje se da odredba čl ana 81. Odluke o uslovima i načinu snabdevanja toplotnom energijom („Međuopštinski službeni list opština Velika Plana i Smederevska Palanka“, broj 10/05), koju je donela Skupština Opštine Velika Plana, ni je u saglasnosti sa Ustavom.
Odbacuje se inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba člana 33. stav 2, člana 35. stav 3. i člana 60. stav 6. Odluke iz tačke 1.
O b r a z l o ž e nj e
Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba čl. 9, 33. i 35 . i člana 60. stav 6. i ustavnosti odredbe člana 81. Odluke navedene u izreci. Podnosilac inicijative ističe da je osporena odredba člana 60. stav 6. Odluke u suprotnosti sa odredbama člana 21. stav 1, člana 58. stav 1. i člana 84. st. 1. i 2. Ustava Republike Srbije, člana 178. Zakona o energetici („Službeni glasnik RS“, broj 57/11), člana 24. Zakona o komunalnim delatnostima („Službeni glasnik RS“, br. 16/97 i 42/98) i čl. 15, 26, i 27. Zakona o obligacionim odnosima („Službeni list SFRJ“, br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89 i „Službeni list SRJ“, br. 31/93, (22/99, 23/99, 35/99, 44/99)) i da, zajedno sa odredbama čl. 9, 33. i 35. Odluke, dovodi „vlasnike stanova u zgradama kolektivnog stanovanja u nejednak i neravnopravan položaj u odnosu na druge korisnike komunalne usluge grejanja.“ Citirajući član 9. Odluke kojim je utvrđeno ko je potrošač toplotne energije, inicijator n ejednak položaj vlasnika stanova u stambenoj zgradi , kao članova zajednice fizičkih lica koja ima status potrošača , u odnosu na ostale građane , vidi u činjenici da ugovor o snabdevanju toplotnom energijom zaključuje zajednica kao celina, a ne svaki imalac stan a ponaosob i u tome što je moguće da ugovorni odnos između zajednice i snabdevača energij om nastane , u smislu odredbe člana 33. stav 2. Odluke, „faktičkom isporukom toplotne energije pojedinim članovima zajednice , što nije moguć e kada su u pitanju individualni vlasnici stanova i kuća“. Uspostavljanje obaveze i za one članove zajednice koji „nisu pristali i pristupili korišćenju toplotne energije “, na osnovu toga što pojedini član ovi zajednice faktički korist e toplotnu energiju, predstavlja , po mišljenju inicijatora, izuzetak od pravila da je za zasnivanje ugovornog odnosa potrebna pisana forma, što osporenu odredbu člana 33. stav 2. Odluke čini nesaglasnom sa odredbama čl. 15. i 19. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa („Službeni list SFRJ“, br. 6/80, 36/90, „Službeni list SRJ“, broj 29/96 i „Službeni glasnik RS“, broj 115/05). Nejednak položaj potrošača-članova zajednice u odnosu na druge kategorije potrošača, inicijator vidi i u tome što je za otkaz ugovora o snabdevanju toplotnom energijom, potrebna saglasnost svih članova zajednice, u smislu osporene odredbe člana 35. stav 3. Odluke, koja nije bila potreb na kod zasnivanja ovog ugovornog odnosa, čime se „stvara nemoguća situacija za njegov prestanak“. Inicijator smatra da je snabdevač toplotnom energijom, koristeći svoj privilegovani položaj, osporenom Odlukom stvorio takvu „pravnu situaciju“ da kada kupac jednom stupi u pravni odnos sa distributerom toplotne energije , on ga faktički više ne može raskinuti. Posledica navedenog je da čak i da vlasnik stana pismeno izjavi da raskida ugovor i čak izvrši demontažu grejnih tela u svom stanu i toplotnu izolaciju svog stana, mora da plati toplotnu energiju u skladu sa osporenom odredbom člana 60. stav 6. Odluke. Zbog ovakvog načina obračuna isporučene toplotne energije, inicijator smatra da treba izvršiti i ocenu ustavnosti i zakonitosti Tarifnog sistema koji primenjuje distributer energije, Javno preduzeće „Plana“ iz Velike Plane. U inicijativi se takođe navodi da , s obzirom na to da je osporenim članom 81. Odluke propisano da ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana donošenja, a da osporena Odluka ne sadrži datum kada je doneta, inicijator smatra da nije stupila na snagu.
Skupština opštine Velika Plana, kao donosilac osporene Odluke, je u odgovoru navela: da je osporena Odluka doneta 30. juna 2005. godine, te da je stupila na snagu narednog dana od dana donošenja, u skladu sa osporenim članom 81. Odluke; da su osporenim odredbama Odluke, a u skladu sa citiranim odredbama Ustava, Zakona o komunalnim delatnostima („Službeni glasnik RS“, broj 88/11) i Zakona o energetici („Službeni glasnik RS“, br. 57/11, 80/11 i 93/12), uređena prava i obaveze davaoca i korisnika komunalne usluge snabdevanja toplotnom energijom; da Ustavni sud nije nadležan da ceni da li obaveza plaćanja 30% od cene toplotne energije, propisana osporenom odredbom člana 60. stav 6. Odluke, odražava realnu vrednost primljene količine toplotne energije; da bi upravo neprimenom osporene odredbe člana 60. stav 6. Odluke vlasnici stanova koji nisu zaključili ugovore o isporuci toplotne energije bili u povlašćenom položaju u odnosu na ostale subjekte na tržištu, jer koriste toplotnu energiju koju emituju kako zajedničke instalacije, tako i stanovi čiji su vlasnici korisnici toplotne energije.
Polazeći od sadržine inicijative i osporene Odluke, Ustavni sud je utvrdio da su, s obzirom na izložene razloge osporavanja, predmet osporavanja inicijativom odredbe člana 33. stav 2, člana 35. stav 3, člana 60. stav 6. i člana 81. navedene Odluke, te je izvršio ocenu ustavnosti i zakonitosti samo ovih odredaba osporene Odluke . U vezi sa članom 9. Odluke, čija se ocena takođe traži inicijativom, Ustavni sud ukazuje da je inicijator ospor io član 9. Odluke bez navođenja konkretnih ustavnopravn ih razloga, te stoga ustavnost i zakonitost ov og član a Odluke Sud nije ni razmatrao.
U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da je osporenu Odluku o uslovima i načinu snabdevanja toplotnom energijom („Međuopštinski službeni list opština Velika Plana i Smederevska Palanka“, broj 10/05) donela 30. juna 2005. godine Skupština opštine Velika Plana, sa pozivom na odredbe člana 145. Zakona o energetici („Službeni glasnik RS“, broj 84/04), člana 27. Zakona o javnim preduzećima i obavljanju delatnosti od opšteg interesa („Službeni glasnik RS“, broj 25/02), čl. 2. i 6. Zakona o komunalnim delatnostima („Službeni glasnik RS“, broj 9/02) i člana 89. Statuta Opštine Velika Plana („Međuopštinski službeni list opština Velika Plana i Smederevska Palanka“, broj 12/02). Osporenom Odlukom se, između ostalog, propisuju uslovi i način sigurnog i kvalitetnog snabdevanja toplotnom energijom koja se koristi za grejanje stambenog i poslovnog prostora i pripremu potrošene tople vode, uslovi i način pružanja energetskih usluga, kao i međusobni odnosi između snabdevača i potrošača (član 1. stav 1.). Odredbom člana 33. stav 1. Odluke predviđeno je da se ugovor o snabdevanju toplotnom energijom između snabdevača i potrošača sklapa u pisanoj formi , dok je osporenim stavom 2. istog člana Odluke propisano da ukoliko ugovor o isporuci toplotne energije nije sklopljen u pisanoj formi, smatra se da je ugovorni odnos između snabdevača i potrošača nastao sa danom početka isporuke toplotne energije i da su u ovom slučaju potrošač i stvarni korisnik toplotne energije nedvosmisleno dogovorni za nastale obaveze snabdevanja toplotne energije u skladu sa odredbama ove odluke . Prema odredbama člana 35. Odluke, ugovor o snabdevanju toplotnom energijom se sklapa na neodređeno vreme, osim ako se snabdevač i potrošač ne dogovore drugačije (stav 1.) i potrošač može pismeno otkazati ugovor o snabdevanju toplotnom energijom sa otkaznim rokom do 90 dana, a snabdevač uvažava raskid sa prvim sledećim obračunskim periodom (stav 2.) , dok je osporenim stavom 3. navedenog člana Odluke predviđeno da ako na jednom predajnom mestu toplotu preuzima više potrošača, otkaz važi samo ako su svi potrošači pismeno otkazali ugovor. Osporenom odredbom člana 60. stav 6. Odluke određeno je da je potrošač koji ne zaključi ugovor o isporuci toplotne energije a koristi zajedničke instalacije u distribuciji toplotne energije, već se pismeno izjasni da ne želi da koristi toplotnu energiju, odnosno obustavi mu se dalja isporuka toplotne energije iz člana 69. ove odluke, u obavezi da plaća 30% od cene toplotne energije iz stava 4. ovog člana. Osporenim članom 81. Odluke predviđeno je da ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana donošenja, a objaviće se u „Međuopštinskom službenom listu opština Velika Plana i Smederevska Palanka“.
Pored osporenih odredaba Odluke od značaja za sagledavanje njene zakonitosti su, po oceni Ustavnog suda, i odredbe člana 3. Odluke, kojima je propisano: da je distributivna mreža-toplovodna mreža koja predstavlja sistem povezanih uređaja i instalacija koji su namenjeni distribuciji toplotne energije do potrošača, da su pumpne stanice postrojenja koja omogućavaju protok tople vode kroz toplovodnu mrežu, da primarnu toplovodnu mrežu čine toplovodi koji se upotrebljavaju za povezivanje proizvodnih izvora sa sekundarnom toplovodnom mrežom, a da sekundarnu toplovodnu mrežu čine toplovodi koji idu od primarne toplovodne mreže po području snabdevanja do priključnih šahtova ili odvajanja za pojedinačnog potrošača, da je priključni toplovod-toplovod koji ide od priključnih šahtova ili odvajanja od toplovodne mreže do toplotne podstanice, odnosno pojedinačnog potrošača (al . 2. do 6.), da je toplotna podstanica sastavljena iz priključne i kućne podstanice i da svojim radom obezbeđuje isporuku toplote u unutrašnje toplotne instalacije i uređaje potrošača, a da je priključna podstanica sastavljena od zapornih, regulacionih, sigurnosnih i mernih elemenata (al. 8. i 9.), da je predajno mesto-mesto u priključnoj podstanici gde potrošač preuzima isporučenu toplotnu energiju po ovoj odluci (alineja 12.) i da delitelj troškova isporučene toplotne energije omogućava raspodelu troškova toplotne energije, koja je isporučena preko zajedničkog toplotnog brojila (merača) u zajedničkoj priključnoj podstanici za više potrošača (alineja 16.) . Osporenom Odlukom je takođe propisano: da je potrošač toplotne energije svako pravno ili fizičko lice kome snabdevač na osnovu pisanog ugovora isporučuje toplotnu energiju po toplovodnoj mreži i da potrošač takođe može biti i zajednica pravnih i/ili fizičkih lica, koji su priključeni na zajedničko mes to preuzimanja toplotne energije (član 9.); da snabdevač isporučuje potrošaču toplotnu energiju i obezbeđuje mu na predajnom mestu (na mernom uređaju u toplotnoj podstanici) potrebnu količinu toplote za rad potrošačevih toplotnih uređaja sa instalisanom snagom, koja je određena projektom, odnosno dogovorena ugovorom o snabdevanju toplotnom energijom (član 39.) ; da cene, kao i korekcije cena po kojima se toplotna energija isporučuje tarifnim potrošačima i cene usluga koje se vrše za potrošače , utvrđuje snabdevač toplotnom energijom, a uz primenu Tarifnog sistema iz člana 59. ove odluke (član 60. stav 4.). Odredbama čl. 69. i 70. osporene Odluke utvrđeni su slučajevi u kojima snabdevač obustavlja isporuku toplotne energije.
Ustavom Republike Srbije utvrđeno je: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (član 21. st. 1. i 2.); da svi imaju jednak pravni položaj na tržištu i da su zabranjeni akti kojima se, suprotno zakonu, ograničava slobodna konkurencija, stvaranjem ili zloupotrebom monopolskog ili dominantnog položaja (član 84. st. 1. i 2.); da opština, preko svojih organa, u skladu sa zakonom, uređuje i obezbeđuje obavljanje i razvoj komunalnih delatnosti (član 190. stav 1. tačka 1.); da se zakoni i svi drugi opšti akti objavljuju pre stupanja na snagu i da stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja i mogu da stupe na snagu ranije samo ako za to postoje naročito opravdani razlozi utvrđeni prilikom njihovog donošenja (član 196. st. 1. i 4.).
Zakonom o lokalnoj samoupravi („Sužbeni glasnik RS“, broj 129/07) propisano je da opština, preko svojih organa, u skladu sa Ustavom i zakonom uređuje i obezbeđuje obavljanje i razvoj komunalnih delatnosti, između ostalog i proizvodnju i snabdevanje parom i toplom vodom, kao i organizacione, materijalne i druge uslove za njihovo obavljanje (član 20. tačka 5)).
U vreme donošenja osporene Odluke na snazi je bio Zakon o komunalnim delatnostima („Službeni glasnik RS“, br. 16/97 i 42/98), kojim su bile određene komunalne delatnosti i uređeni opšti uslovi i način njihovog obavljanja (član 1.). Zakonom je, između ostalog, bilo propisano: da opština, grad, odnosno grad Beograd, u skladu sa ovim zakonom, uređuje i obezbeđuje uslove obavljanja komunalnih delatnosti i njihovog razvoja (član 2.); da su komunalne delatnosti delatnosti od opšteg interesa (član 3. stav 1.); da su komunalne delatnosti, u smislu ovog zakona, delatnosti proizvodnje i isporuke komunalnih proizvoda i pružanje komunalnih usluga, koji su nezamenljiv uslov života i rada građana i drugih subjekata na određenom području i to, između ostalog, i proizvodnja i snabdevanje parom i toplom vodom (član 4. stav 1. tačka 3)) koja predstavlja proizvodnju, sakupljanje i isporuku tople vode i pare iz daljinskog centralizovanog izvora ili pojedinačnih izvora za grejanje stambenih zgrada i stanova, kao i poslovnih prostorija, toplovodnom mrežom do podstanica potrošača, odnosno mernog instrumenta, obuhvatajući i podstanicu, odnosno merni instrument (član 5. tačka 3.)); da opština obezbeđuje organizovano i trajno obavljanje i razvoj komunalnih delatnosti, a naročito materijalne, tehničke i druge uslove za izgradnju, održavanje i funkcionisanje komunalnih objekata i za obezbeđivanje tehničkog i tehnološkog jedinstva sistema, kao i opšte uslove za trajno i kontinuirano obavljanje komunalnih delatnosti (član 6. stav 1. tač. 1) i 2)); da skupština opštine propisuje uslove i način organizovanja poslova u vršenju komunalnih delatnosti i uslove za korišćenje komunalnih proizvoda, odnosno komunalnih usluga, a naročito prava i obaveze javnog komunalnog ili drugog preduzeća, odnosno preduzetnika, koji obavljaju komunalnu delatnost i korisnika komunalnih proizvoda i usluga, kao i način naplate cene za komunalne proizvode, odnosno za korišćenje komunalnih usluga (član 13. stav 1. tač. 3) i 4)).
Navedeni Zakon je prestao da važi 2. decembra 2011. godine, kada je stupio na snagu novi Zakon o komunalnim delatnostima („Službeni glasnik RS“, broj 88/11), u odnosu na koji Ustavni sud vrši ocenu zakonitosti osporene Odluke. Važećim Zakonom određuju se komunalne delatnosti i uređuju opšti uslovi i način njihovog obavljanja (član 1.). Saglasno odredbama člana 2. Zakona, komunalne delatnosti u smislu ovog zakona, su delatnosti pružanja komunalnih usluga od značaja za ostvarenje životnih potreba fizičkih i pravnih lica kod kojih je jedinica lokalne samouprave dužna da stvori uslove za obezbeđenje odgovarajućeg kvaliteta, obima, dostupnosti i kontinuiteta, kao i nadzor nad njihovim vršenjem (stav 1.), i komunalne delatnosti su delatnosti od opšteg interesa (stav 2.). Odredbama člana 2. stav 3. Zakona su taksativno navedene komunalne delatnosti , u koje spada i proizvodnja i distribuci ja toplotne energije (tačka 3)), koja obuhvata centralizovanu proizvodnju i distribuciju u više objekata vodene pare, tople ili vrele vode za potrebe grejanja (član 3. tačka 3)). Saglasno odredbama člana 4. Zakona, jedinica lokalne samouprave, u skladu sa ovim zakonom, obezbeđuje organizacione, materijalne i druge uslove za izgradnju, održavanje i funkcionisanje komunalnih objekata i za tehničko i tehnološko jedinstvo sistema i uređuje i obezbeđuje obavljanje komunalnih delatnosti i njihov razvoj (stav 1.); jedinica lokalne samouprave uređuje, u skladu sa zakonom , uslove obavljanja komunalnih delatnosti, prava i obaveze korisnika komunalnih usluga, obim i kvalitet komunalnih usluga i način vršenja nadzora nad obavljanjem komunalnih delatnosti obezbeđujući, pored ostalog, naročito odgovarajući obuhvat, obim i kvalitet komunalnih us luga koji podrazumeva naročito - zdravstvenu i higijensku ispravnost prema propisanim standardima i normativima, tačnost u pogledu rokova isporuke, sigurnost i zaštitu korisnika u dobijanju usluga, pouzdanost, pristupačnost i trajnost u pružanju usluga (stav 3. tačka 1) ). Komunalnu delatnost mogu obavljati javno preduzeće, privredno društvo, preduzetnik ili drugi privredni subjekt (član 5. stav 1.). Odredbama člana 13. Zakona propisano je: da skupština jedinice lokalne samouprave odlukama propisuje način obavljanja komunalne delatnosti, kao i opšta i posebna prava i obaveze vršilaca komunalne delatnosti i korisnika usluga na svojoj teritoriji, uključujući i način plaćanja cene komunalne usluge, način vršenja kontrole korišćenja i naplate komunalne usluge i ovlašćenja vršioca komunalne delatnosti u vršenju kontrole i mere koje su kontrolori ovlašćeni da preduzimaju (stav 1.); da se odluka skupštine jedinice lokalne samouprave, koja propisuje opšta i posebna prava i obaveze vršilaca komunalne delatnosti i korisnika komunalnih usluga neposredno primenjuje na sve ugovorne odnose vršilaca komunalne delatnosti sa korisnicima komunalnih usluga kao opšti uslovi poslovanja (stav 2.); da ukoliko odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave o obavljanju komunalne delatnosti nije predviđeno zaključenje pojedinačnih ugovora između vršioca i korisnika komunalnih usluga, smatra se da je ugovorni odnos o pružanju komunalne usluge nastao započinjanjem korišćenja komunalne usluge, odnosno početkom pružanja komunalne usluge u skladu sa propisima kojima se bliže uređuje obavljanje te komunalne delatnosti (stav 3.); da obaveze korisnika komunalne usluge, uključujući i plaćanje cene komunalne usluge, nastaju započinjanjem korišćenja komunalne usluge, odnosno početkom pružanja komunalne usluge, i kada se ona koristi suprotno propisima kojima se uređuje ta komunalna delatnost (stav 4.). Prema odredbama člana 14. Zakona, vršilac komunalne delatnosti dužan je da organizuje svoj rad na način kojim se, pored ostalog, obezbeđuje trajno i nesmetano pružanje komunalnih usluga korisnicima pod uslovima i na način uređen zakonom, propisima i standardima donesenim na osnovu zakona (tačka 1)) i propisani ili ugovoreni obim i kvalitet komunalnih usluga, koji podrazumeva tačnost u pogledu rokova, sigurnost korisnika u dobijanju usluga i zdravstvenu i higijensku ispravnost u skladu sa pozitivnim propisima (tačka 2)). Saglasno odredbama člana 24. stav 1. Zakona, sredstva za obavljanje i razvoj komunalnih delatnosti obezbeđuju se, između ostalog, iz prihoda od prodaje komunalnih usluga (tačka 1)), pri čemu se komunalne delatnosti kod kojih se krajnji korisnik može utvrditi prevashodno finansiraju iz cena komunalnih usluga (stav 2.). Odredbama člana 25. stav 1. Zakona propisano je da se cena komunalnih usluga određuje, između ostalog, i primenom načela „potrošač plaća“ (tačka 1)) i načela usaglašenosti cena komunalnih usluga sa načelom pristupačnosti (tačka 4)). Saglasno odredbi člana 47. Zakona, danom njegovog stupanja na snagu prestaje da važi Zakon o komunalnim delatnostima („Službeni glasnik RS“, br. 16/97 i 42/98).
Odredbama člana 145. Zakona o energetici („Službeni glasnik RS“, broj 84/04), koji je naveden kao pravni osnov za donošenje osporene Odluke, bilo je , između ostalog, propisano da nadležni organ jedinice lokalne samouprave, grada, odnosno grada Beograda svojim propisom utvrđuje uslove i način obezbeđivanja kontinuiteta u snabdevanju toplotnom energijom kupaca na svom području, prava i obaveze proizvođača i distributera toplotne energije, prava i obaveze kupaca toplotne energije, određuje organ koji donosi tarifne sisteme, izdaje licence i koji daje saglasnost na cene toplotne energije i propisuje druge uslove kojima se obezbeđuje redovno i sigurno snabdevanje kupaca toplotnom energijom, u skladu sa zakonom (stav 1.).
Odredbama člana 2. važećeg Zakon a o energetici („Službeni glasnik RS“, br. 57/11, 80/11, 93/12 i 124/12) , koji je stupio na snagu 9. avgusta 2011. godine, propisano je: da je distribucija toplotne energije-prenošenje toplotne energije za daljinsko grejanje i/ili daljinsko hlađenje ili industrijsku upo trebu pomoću pare, tople vode ili rashladnog fluida kroz distributivne sisteme (tačka 13.)) ; da je snabdevanje toplotnom energijom-prodaja toplotne energije krajnjim kupcima (tačka 53)); da je tarifni kupac toplotne energije-kupac koji toplotnu energiju kupuje za sopstvene potrebe po ceni u skladu sa tarifnim sistemom (tačka 55)) . Zakonom je takođe propisano: da se objekat kupca ili proizvođača toplotne energije priključuje na distributivni sistem na osnovu odobrenja energetskog subjekta za distribuciju i snabdevanje toplotnom energijom (član 129. stav 2.); da je mesto predaje kupcu, odnosno mesto preuzimanja energije od proizvođača-mesto na kome se graniče instalacije objekta kupca odnosno proizvođača i prenosnog, transportnog i distributivnog sistema (član 135. stav 1.); da energetski subjekt koji obavlja delatnost distribucije toplotne energije obavlja i delatnost snabdevanja toplotnom energijom tarifnih kupaca pod uslovima utvrđenim ovim zakonom i propisima koje donosi nadležni organ jedinice lokalne samouprave (član 175. stav 1.); da nadležni organ jedinice lokalne samouprave, grada, odnosno grada Beograda svojim propisom utvrđuje uslove i način obezbeđivanja kontinuiteta u snabdevanju toplotnom energijom kupaca na svom području, prava i obaveze distributera toplotne energije, prava i obaveze kupaca toplotne energije, donosi tarifne sisteme, izdaje licence, donosi tarifne stavove i daje saglasnost na cene toplotne energije i propisuje druge uslove kojima se obezbeđuje redovno i sigurno snabdevanje kupaca toplotnom energijom, u skladu sa zakonom (član 178. stav 1.) ; da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o energetici („Službeni glasnik RS“, broj 84/04), osim člana 15. stav 1. tačka 1), člana 66. st. 5. i 6. i člana 70. stav 1. koji prestaju da važe 1. oktobra 2012. godine (član 207.).
Iz navedenih odredaba Ustava i zakona proizlazi da je jedinica lokalne samouprave ovlašćena da , u skladu sa zakonom, uređuje i obezbeđuje obavljanje i razvoj komunaln e delatnosti koja se odnosi na proizvodnju i distribuciju toplotne energije na svojoj teritoriji, kao i da je nadležni organ jedinice lokalne samouprave ovlašćen da svojim aktom propisuje način obavljanja komunalne delatnosti, kao i opšta i posebna prava i obaveze vršilaca komunalne delatnosti i korisnika usluga na svojoj teritoriji, uključujući i način plaćanja cene komunalne usluge. Saglasno navedenim zakonskim ovlašćenjima , Skupština opštine Velika Plana je donela osporenu Odluku, kojom je uredila uslove i način sigurnog i kvalitetnog snabdevanja toplotnom energijom koja se koristi za grejanje stambenog i poslovnog prostora i pripremu potrošne tople vode, uslove i način pružanja energetskih usluga, kao i međusobne odnose između snabdevača i potrošača.
Razmatrajući navode inicijatora o zakonitosti na stanka pravnog odnosa između potrošača i snabdevača toplotnom energijom, u uslovima nepostojanja ugovora o snabdevanju toplotnom energijom, a na način kako je to propisano osporen om odredbom člana 33. st av 2. Odluke , Ustavni sud je pošao od citiranih odredaba člana 13. Zakona o komunalnim delatnostima kojima je uređen nastanak obligacionog odnosa u oblasti komunalnih delatnosti kao i njegova obavezna sadržina koju čine odlukom skupštine jedinice lokalne samouprave propisana prava i obaveze vršioca komunalne delatnosti i korisnika komunalne usluge. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da do zasnivanja obligacionog odnosa između vršioca i korisnika komunalne usluge, odnosno nastanka obaveza za korisnika usluge, uključujući i obavezu da plati cenu komunalne usluge, dolazi zaključenjem ugovora između ovih lica ili započinjanjem korišćenja komunalne usluge, odnosno početkom njenog pružanja u skladu sa propisima kojima se bliže uređuje obavljanje te komunalne delatnosti, pa čak i kada se ova usluga koristi suprotno propisima koji je uređuju.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je mišljenja da je Skupština opštine Velika Plana propisujući osporen om odredb om člana 33. stav 2. Odluke, početak isporuke toplotne energije njenom korisniku, kao način nastanka pravnog odnosa između snabdevača i potrošača toplotne energije, u situaciji kada ova lica nisu zaključila ugovor o snabdevanju toplotnom energijom, uredila odnose između ovih subjekata u okviru Ustavom i zakonom utvrđenog ovlašćenja i u skladu sa odredbama člana 13. st. 3. i 4. Zakona o komunalnim delatnostima. Ustavni sud je takođe zaključio da se ne mogu prihvatiti navodi inicijatora da faktičkom isporukom toplotne energije obaveza može da nastane samo kada su korisnici, odnosno potrošači, zajednica pravnih i/ili fizičkih lica, ali ne i individualni potrošači, s obzirom na to da se zasnivaju na pogrešnom tumačenju osporene odredbe člana 33. stav 2. Odluke iz koj e nedvosmisleno proizlazi da je ovaj modalitet nastanka pravnog odnosa između snabdevača i potrošača predviđen za sve potrošače-stvarne korisnike toplotne energije, a ne samo za one koji predstavljaju zajednicu pravnih i/ili fizičkih lica, u smislu odredbe člana 9. Odluke.
U vezi sa osporenom odredb om člana 35. stav 3. Odluke, kojom je predviđeno da otkaz ugovora o snabdevanju toplotnom energijom, kada na jednom predajnom mestu toplotnu energiju preuzima više potrošača, važi samo ako s u svi potrošači pismeno otkazal i ugovor, Ustavni sud konstatuje da je odredbom člana 9. osporene Odluke definisano da potrošač toplotne energije , pored pravnog ili fizičkog lica, može biti i zajednica pravnih i/ili fizičkih lica, koji su priključeni na zajedničko mesto preuzimanja toplotne energije. Polazeći od činjenice da navedeni potrošači imaju zajedničko mesto preuzimanja toplotne energije, koje prestavlja mesto razgraničenja prava i obaveza ovih lica i energetskog subjekta, Ustavni sud je ocenio da je Skupština opštine Velika Plana, u okviru zakonskog ovlašćenja da uređuje opšta i posebna prava i obaveze korisnika komunalnih usluga, utvrdila određene specifičnosti u pravima i obavezama ove vrste potrošača toplotne energije, tako što je, između ostalog, osporenom odredbom člana 35. Odluke predvide la pismeni otkaz svih ovih lica kao uslov za raskid ugovora o snabdevanju toplotnom energijom . Propisani uslov za otkaz ugovora o snabdevanju toplotnom energijom je, po mišljenju Suda, u funkciji ostvarenja obaveze jedinice lokalne samouprave da obezbedi pristupačnost i trajnost u pružanju ove komunalne usluge, nesmetano snabdevanje potrošača toplotnom energijom, kao i uslov e za tehničko i tehnološko jedinstvo distributivnog sistema toplotne energije (sistema daljinskog grejanja) . Sud je ovakav stav u vezi sa propisanim uslovima za raskid ugovora o snabdevanju toplotnom energijom potrošača koji predstavljaju zajednicu pravnih i/ili fizičkih lica zbog zajedničkog mesta preuzimanja toplotne energije, zauzeo u Rešenju IUl-4/ 2009 od 10. septembra 2009. godine.
U vezi sa tvrdnjama inicijatora da osporena odredba člana 35. stav 3. Odluke onemogućava vlasnike stanova u stambenoj zgradi da raskinu ugovor o snabdevanju toplotnom energijom, Ustavni sud ukazuje da, sa aspekta člana 9. osporene Odluke, status potrošača toplotne energije sa kojim snabdevač zaključuje ugovor o isporuci ove energije ima stambena zgrada kao zajednica fizičkih lica koji su priključeni na zajedničko mesto preuzimanja toplotne energije ( merni uređaj u toplotnoj podstanici), što znači da je jedino ona ovlašćena i da raskine navedeni ugovor, pod uslovima određenim osporenom odredbom člana 35. stav 3. Odluke, ali ne i vlasnik stana kao individualni korisnik toplotne energije . Navedeno rešenje je u skladu i sa s tatusom koji stambena zgrada ima prema Zakonu o održavanju stambenih zgrada („Službeni glasnik RS“, br. 44/95, 46/98, 1/01, 101/05, 27/11 i 88/11), a to je svojstvo pravnog lica u poslovima održavanja i korišćenja stambene zgrade, tj. upravljanja stambenom zgradom, koje ima i svoju skupštinu koju čine vlasnici stanova i drugih posebnih delova zgrade (član 11. stav 1. i član 12. stav 1.). Saglasno iznetom, Sud je zaključio da se ne mogu prihvatiti navodi inicijatora o nesaglasnosti osporene odredbe člana 35. stav 3. Odluke sa odredbama Zakona o komunalnim delatnostima. Takođe su neosnovani i navodi inicijatora da su osporenim odredbama čl. 33. i 35. Odluke, vlasnici stanova u stambenim zgradama dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na ostale potrošače, budući da se propisani načini nastanka, odnosno prestanka ugovornog odnosa između snabdevača i potrošača toplotne energije, pod jednakim uslovima ravnopravno odnose na sve potrošače koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji propisanoj osporenim odredbama, odnosno u konkretnom slučaju na sve potrošače koji nisu u pisanoj formi zaključili ugovor o isporuci toplotne energije i one potrošače koji na zajedničkom mestu preuzimaju toplotnu energiju.
Kako se osporenim odredbama člana 33. stav 2. i člana 35. stav 3. Odluke uređuje nastanak, odnosno prestanak ugovornog odnosa između potrošača i snabdevača toplotnom energijom , to Ustavni sud nalazi da se ov e odredb e Odluke ne mo gu dovesti u ustavnopravnu vezu sa odredbama čl. 15. i 19. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa, kojima se uređuje upravljanje stvarima od strane suvlasnika, odnosno utvrđuje predmet prava svojine na posebnom delu zgrade i pravo zajedničke nedeljive svojine, vlasnika posebnih delova zgrade, na zajedničkim delovima zgrade i uređajima u zgradi, na čiju se povredu inicijator takođe pozvao u inicijativi. Iz navedenih razloga Ustavni sud nije razmatrao navode inicijatora o nesaglasnosti osporen ih odred aba člana 33. stav 2. i člana 35. stav 3. Odluke sa odredbama čl. 15. i 19. Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa.
Razmatrajući zakonitost obaveze potrošača koji koristi zajedničke instalacije u distribuciji toplotne energije, da plaća 30% od cene po kojoj se toplotna energija isporučuje tarifnim potrošačima, iako nije zaključio ugovor o njenoj isporuci, već se pismeno izjasnio da ne želi da koristi ovu energiju, odnosno iako mu je obustavljena dalja isporuka toplotne energije, Ustavni sud je imao u vidu specifičnost daljinskog sistema grejanja koji, u tehničko-tehnološkom smislu, predstavlja složen sistem u kome pružanje ili nepružanje usluge jednom korisniku može da utiče i na pružanje usluge drugim korisnicima. Naime, kako je komunalna delatnost distribucije toplotne energije-delatnost od opšteg interesa, pružalac ove komunalne usluge je u obavezi da, i nakon što se određeni potrošač opredelio da ne želi da koristi toplotnu energiju, odnosno nakon što mu je isporuka ove energije obustavljena, obezbedi nesmetano snabdevanje ostalih korisni ka ove usluge u istom objektu. Imajući u vidu da pružalac usluge zbog tehničkih svojstava sistema isporuke toplotne energije nije u mogućnosti da u potpunosti obustavi uslugu grejanja i potrošačima koji su se opredelili da je ne koriste, odnosno kojima je ova usluga obustavljena i da na taj način i stanovi ovih lica preko zajedničkih ugrađenih instalacija, primaju određenu količinu toplotne energije , utvrđivanje odgovarajuće obaveze vlasnicima ovih stanova, na način određen osporenom odredbom člana 60. stav 6. Odluke, je sastavni deo z akonom utvrđenog ovlašćenja jedinice lokalne samouprave da svojim aktom uređuje prava i obaveze davaoca i korisnika navedene komunalne usluge. Ustavni sud ukazuje da je izneti stav zauzeo u postupku ocene zakonitosti istovrsnih opštih akata drugih jedinica lokalne samouprave: Rešenje Ustavnog suda IUl-14/ 2008 od 18. decembra 2008. godine i Rešenje IUo-96/2011 od 12. maja 2011. godine.
S obzirom na izneto, Ustavni sud je zaključio da se ne mogu prihvatiti tvrdnje inicijatora o nesaglasnosti osporene odredbe člana 60. stav 6. Odluke sa Zakonom o komunalnim delatnostima. Sud ukazuje da nije nadležan, u smislu odredaba člana 167. Ustava, da ceni opravdanost i celishodnost osporenog rešenja iz člana 60. stav 6. Odluke, odnosno da li propisani procenat predviđen osporenom Odlukom odražava realnu vrednost troškova toplotne energije koja se, zbog tehničko-tehnološkog jedinstva sistema, i dalje pruža korisniku u određenom obimu u slučajevima iz osporenog člana 60. Odluke.
Imajući u vidu da se predviđena obaveza plaćanja određenog iznosa na ime cene toplotne energije pod jednakim uslovima primenjuje na sve potrošače koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji propisanoj osporenom odredbom člana 60. stav 6. Odluke , odnosno, u konkretnom slučaju , na sve potrošače -korisnike zajedničkih instalacija u distribuciji toplotne energije koji nisu zaključili ugovor o isporuci ove energije, već su se pismeno izjasnili da ne žele da je koriste, odnosno kojima je obustavljena dalja isporuka toplotne energije, Ustavni sud ne nalazi da se navedenom ospore nom odredbom Odluke ova lica dovode u nejednak položaj, suprotno odredbama Ustava kojima se jemči zabrana diskriminacije. Ustavni sud takođe smatra da su neprihvatljive tvrdnje inicijatora da je osporena odredba člana 60. stav 6. Odluke u suprotnosti sa odredbama člana 84. Ustava, jer se nj om ne narušava ustavni princip zabrane stvaranja, odnosno zloupotrebe monopolskog položaja, već opština Velika Plana, u okviru svojih zakonom utvrđenih ovlašćenja, autonomno uređuje i obezbeđuje obavljanje komunalne delatnosti snabdevanja toplotnom energijom na svojoj teritoriji, u koje , između ostalog, spada i obaveza korisnika komunalne usluge da plati određenu cenu navedene komunalne usluge.
U vezi sa navodima inicijatora o nesaglasnosti odredbe člana 60. stav 6. Odluke sa odredbama člana 58. Ustava kojima se jemči pravo na imovinu i odredbama člana 178. Zakona o energetici i čl. 15, 26, i 27. Zakona o obligacionim odnosima, Ustavni sud ukazuje da, u ovom delu, navode inicijatora nije ni razmatrao iz razloga što inicijator nije naveo razloge osporavanja ustavnosti i zakonitosti osporene odredbe Odluke.
S obzirom na izneto, Ustavni sud je našao da iznetim razlozima u inicijativi nije potkrepljena tvrdnja da ima osnova za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba člana 33. stav 2, člana 35. stav 3. i člana 60. stav 6. osporene Odluke, pa je, saglasno članu 53. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07 , 99/11 i 18/13 - US ), rešio da inicijativu u ovom delu odbaci, kao u tački 2. izreke.
Razmatrajući osporenu odredbu člana 81. Odluke kojom je predviđeno da Odluka stupa na snagu narednog dana od dana donošenja, Ustavni sud je ocenio da je osporena odredba nesaglasna sa odredbama člana 196. Ustava i odlučio kao u tački 1. izreke , s obzirom na to da se stupanje na snagu osporene Odluke određuje u odnosu na dan njenog donošenja, a ne u odnosu na dan objavljivanja, kako je to utvrđeno Ustavom. Ovo iz razloga što odredba člana 196. stav 1. Ustava izričito utvrđuje da se svi opšti akti pre stupanja na snagu objavljuju, iz čega sledi da se Ustavom utvrđena mogućnost ranijeg stupanja na snagu iz stava 4. člana 196. Ustava ni u kom slučaju ne može odnositi na stupanje na snagu opšteg akta narednog dana od dana njegovog donošenja, dakle pre objavljivanja.
Na osnovu izloženog i odredaba člana 42a stav 1. tačka 2), člana 45. tačka 1) i člana 46. tač ka 5) Zakona o Ustavnom sudu i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, br. 24/08, 27/08 i 76/11), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
Na osnovu člana 168. stav 3. Ustava, odredba člana 81. Odluke o uslovima i načinu snabdevanja toplotnom energijom, navedene u tački 1. izreke, prestaje da važi danom objavljivanja Odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Republike Srbije“.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša B. Slijepčević