Pravilnik Doma zdravlja o zaradama u stomatološkoj službi proglašen neustavnim i nezakonitim

Kratak pregled

Ustavni sud utvrdio je da Pravilnik Doma zdravlja "Stari grad" o zaradama u stomatološkoj službi nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom. Plate u javnim službama moraju biti uređene zakonom, a ne internim aktima koji stvaraju nejednakost.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
IUo-578/2011
27.06.2013.
Beograd

Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, na osnovu člana 167. stav 1. tač. 1. i 3. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 27. juna 2013. godine, doneo je

O D L U K U

Utvrđuje se da Pravilnik o zaradama i drugim primanjima na osnovu prihoda ostvarenog pružanjem usluge na tržištu iz oblasti stomatološke zdravstvene zaštite Doma zdravlja "Stari grad", Beograd, broj 712 od 13. februara 2009. godine, nije u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

O b r a z l o ž e nj e

Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti Pravilnika navedenog u izreci. U inicijativi se ističe da osporeni Pravilnik nije u saglasnosti sa odredbama člana 20. stav 1, člana 21. st. 1. do 3, člana 60. st. 3. i 4, člana 194. stav 3. i člana 195. stav 1. Ustava Republike Srbije, kao i sa više odredaba Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 24/04 i 61/05), Zakona o platama u državnim organima i javnim službama ("Službeni glasnik RS", broj 34/01) i odgovarajuće Uredbe o koeficijentima za obračun i isplatu plata zaposlenih u javnim službama. Prema navodima inicijatora, pravilnikom kao vrstom akta se regulišu samo prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, dok su zarade zaposlenih u zdravstvenim ustanovama regulisane Zakonom o platama u državnim organima i javnim službama i odgovarajućom Uredbom Vlade, te iznosi zarada predviđeni ovim propisima predstavljaju minimum zarade koja se mora isplatiti u zdravstvenim ustanovama. Inicijator iznosi mišljenje da uređivanje zarada i načina vrednovanja radnog učinka, kao elementa za određivanje visine zarada, mora biti predmet uređivanja kolektivnih ugovora, te da je propisivanje kriterijuma i elemenata za sticanje i raspodelu zarada na osnovu radnog učinka, kako je to učinjeno osporenim Pravilnikom, u suprotnosti sa odredbom člana 107. stav 3. Zakona o radu. Inicijator ističe da je Dom zdravlja "Stari grad" ustanova zdravstvene zaštite u statusu javne službe koja se finansira iz sredstva doprinosa za zdravstvenu zaštitu, a odredbama člana 192. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da se prava, dužnosti i odgovornosti u zdravstvenoj ustanovi, odnosno privatnoj praksi ostvaruju u skladu sa propisima o radu, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno, kao i da je odredbom člana 2. stav 2. Zakona o radu predviđeno da se odredbe ovog zakona primenjuju i na zaposlene u javnim službama, ako zakonom nije drugačije određeno. Inicijator, dalje, ističe da je Zakonom o platama u državnim organima i javnim službama uređen način utvrđivanja plata, dodataka i ostalih primanja i za kategoriju zaposlenih u javnim službama koje se finansiraju iz doprinosa za obavezno socijalno osiguranje, tako da se ovaj zakon odnosi na javne službe kao pravna lica koja se finansiraju iz doprinosa za socijalno osiguranje, a ne na zaposlene ili pojedine zaposlene čije se zarade finansiraju iz različitih izvora. Pored ovoga, inicijator navodi da se donosilac Pravilnika poziva na odredbe člana 104. i čl. 171. do 174. Zakona o radu koje se odnose na zaradu i izmenu ugovorenih uslova rada, i to samo za pojedine zaposlene u službi stomatološke zaštite, dok se na zarade ostalih zaposlenih stomatologa i ustanove kao celine primenjuje Zakon o platama u državnim organima i javnim službama. Prema mišljenju inicijatora, na ovaj način se zaposleni, kako unutar stomatološke službe tako i u odnosu na ostale zaposlene u zdravstvenoj ustanovi, dovode u neravnopravan položaj, suprotno odredbama člana 21. stav 1. i člana 60. stav 3. Ustava.

Inicijator osporava zakonitost navedenog Pravilnika i sa stanovišta odredbe člana 107. stav 3. Zakona o radu kojom je propisano da se elementi za obračun i isplatu osnovne zarade i zarade po osnovu radnog učinka utvrđuju opštim aktom, kao i odredaba člana 3. i člana 8. stav 1. ovog zakona kojima je propisano da se prava iz radnog odnosa uređuju pravilnikom o radu samo u zakonom taksativno naborojanim slučajevima, a da su opšti akti kolektivni ugovor i pravilnik o radu. Pored iznetog, inicijator posebno ukazuje na činjenicu da je u navedenom domu zdravlja na snazi i primenjuje se pojedinačni kolektivni ugovor, tako da ni sa ovog stanovišta nije bilo uslova za donošenje osporenog Pravilnika od strane poslodavca.

Donosilac akta je, na zahtev Ustavnog suda, 12. juna 2013. godine, dostavio odgovor na navode inicijative, u kome je pored ostalog, naveo da je zakonski okvir za donošenje osporenog Pravilnika vezan za stupanje na snagu Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službeni glasnik RS", br. 107/05 i 109/05), koji je predvideo da određene vrste stomatoloških usluga ne predstavljaju pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i da se za stomatološke usluge koje nisu obuhvaćene obaveznim zdravstvenim osiguranjem plaća pun iznos cene ovih stomatoloških usluga po cenama koje utvrđuju zdravstvene ustanove, a na osnovu preporučenih cena od strane Ministarstva zdravlja. Ističe se da se, iz ovog razloga, na stomatološke usluge koje nisu obuhvaćene kao pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja ne primenjuje član 50. Zakona o zdravstvenom osiguranju, kao i da je radi rešavanja pitanja pravnog statusa zdravstvenih radnika koji pružaju stomatološke zdravstvene usluge a čije se zarade ne obezbeđuju iz sredstava Republičkog zavoda za zdravstvene osiguranje, Ministarstvo zdravlja dalo mišljenje dopisom broj 112-01-536/2006-03 od 17. maja 2006. godine koje predviđa da se ovim zdravstvenim radnicima ponudi izmena ugovora o radu, u skladu sa odredbama čl. 171. i 172. Zakona o radu, čime bi se rešilo pitanje viška ovih zdravstvenih radnika.

Ustavni sud je u sprovedenom postupku utvrdio sledeće:

Osporeni Pravilnik o zaradama i drugim primanjima na osnovu prihoda ostvarenog pružanjem usluge na tržištu iz oblasti stomatološke zdravstvene zaštite Doma zdravlja "Stari grad", Beograd, broj 712 od 13. februara 2009. godine, doneo je Upravni odbor Doma zdravlja "Stari grad", Beograd, sa pozivom na odredbe člana 107. i čl. 171. do 174. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 24/05, 61/05 i 54/09), člana 177. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službeni glasnik RS", br. 107/05, 109/05 i 57/11), člana 12. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama ("Službeni glasnik RS", broj 34/01), dopis Ministarstva zdravlja broj 112-01-536/2006-03 od 17. maja 2006. godine, te odredbe člana 1. stav 1. Pravilnika o načinu korišćenja sredstava sa podračuna, odnosno drugih računa konsolidovanog računa trezora Republike i o načinu izveštavanja o investiranju tih sredstava korisnika budžeta i organizacija obaveznog zdravstvenog osiguranja ("Službeni glasnik RS", br. 3/04, 140/04 i 1/06) i člana 27. Statuta Doma zdravlja "Stari grad", Beograd.

Osporenim Pravilnikom, između ostalog, propisano je: da se ovim pravilnikom uređuje način sticanja i raspodele prihoda koje Dom zdravlja ostvaruje mimo sredstava koje ostvaruje u skladu sa zaključenim Ugovorom o pružanju i finansiranju zdravstvene zaštite u Domu zdravlja i Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje za stomatološke usluge koje se ne pružaju osiguranim licima na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja (član 1.); da ovako ostvaren prihod ima tretman sopstvenih sredstava o kojima se vodi evidencija na posebnom podračunu kod Uprave za trezor (član 2.); da zaposleni u stomatološkoj zdravstvenoj zaštiti ostvaruju platu na osnovu pruženih usluga koje se naplaćuju po Cenovniku stomatoloških usluga koje je usvojio Upravni odbor Doma zdravlja (član 4. stav 1.); da zaposleni ostvaruju zaradu koja se sastoji od osnovne zarade, (čiji se iznos utvrđuje u visini minimalne zarade u skladu Zakonom o radu), dela zarade za radni učinak i uvećane zarade, da se iznos minimalne zarade utvrđuje na osnovu poslednje odluke Socijalno-ekonomskog saveta o visini minimalne zarade po radnom času, a radni učinak predstavlja razliku između osnovne zarade i plate koju ostvaruje doktor stomatolog na osnovu Zakona o platama u državnim organima i javnim službama (član 7. st. 1. do 3.); da se od ukupnog ostvarenih sredstava pružanjem stomatoloških usluga na tržištu, prvo vrši obračun i utvrđivanje sredstava koja su potrebna za isplatu mesečnih plata i pokrivanje ostalih troškova iz člana 8. ovog pravilnika (član 9. stav 1.); da se u slučaju da zaposleni uzastopno tri meseca, na osnovu rezultata rada, ne ostvari sredstva za isplatu plate koja su veća od potrebnog iznosa za isplatu osnovne plate, stiču uslovi da mu poslodavac ponudi izmenu ugovora o radu i radni odnos sa nepunim radnim vremenom (član 12.); da u slučaju da zaposleni ne ostvaruje prihod koji je neophodan za isplatu osnovne zarade (minimalnih zarada nakon odbitka troškova iz člana 9. ovog pravilnika) uzastupno tri meseca, poslodavac će isplatiti minimalnu zaradu iz sopstvenih sredstava, ali se stiču uslovi za raskid ugovora o radu sa onim zaposlenim koji nije ostvario rezultate rada, odnosno sredstva koja su potrebna za isplatu osnovne (minimalne) zarade, te da sa zaposlenima koji nisu ostvarili rezultate rada, odnosno osnovnu zaradu poslodavac može da raskine ugovor o radu (član 13.). Ostalim odredbama Pravilnika bliže je uređena metodologija obračuna troškova za plate po pojedinim službama stomatološke zdravstvene zaštite, kao i druga pitanja vezana za ovu oblast. Završnom odredbom Pravilnika predviđeno je da će se, pored ovog pravilnika, za obračun plata za radnike koji platu ostvaruju na tržištu primenjivati i sve instrukcije i uputstva Ministarstva zdravlja i Zavoda za zdravstveno osiguranje kojima se reguliše sticanje i raspodela prihoda ostvarenog pružanjem stomatoloških i drugih usluga na tržištu u uslovima kada se ta delatnost obavlja sredstvima koja su u državnoj svojini, odnosno u svojini zdravstvenih ustanova.(član 33. stav 1.).

Prema pravnom stanovištu Ustavnog suda izraženom u više predmeta iz ove oblasti (npr. u predmetu IUo-129/2012 od 30. maja 2012. godine i IUo-123/2012 od 18. oktobra 2012. godine), način utvrđivanja plata i ostalih primanja zaposlenih u zdravstvenim ustanovama kao javnim službama, uređen je odredbama Zakona o platama u državnim organima i javnim službama ("Službeni glasnik RS", br. 34/01 i 92/11) i odgovarajuće Uredbe koja je doneta na osnovu ovog zakona, a kojima je predviđeno da zaposleni u zdravstvenim ustanovama, pa i u stomatološkoj zdravstvenoj zaštiti, primaju za svoj rad plate, a ne zarade. Ustavni sud smatra da se, saglasno navedenim propisima, plate kao naknade za rad zaposlenima ne mogu utvrđivati pravilnicima zdravstvenih ustanova, i to samo za pojedine kategorije zdravstvenih radnika, kao što su to zaposleni u stomatološkoj zdravstvenoj zaštiti. To znači, prema oceni Ustavnog suda, da odredbe člana 107, čl. 171. do 174. Zakona o radu ("Službeni glasnik RS", br. 24/05, 61/05 i 54/09), člana 177. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službeni glasnik RS", br. 107/05, 109705 i 57/11), člana 12. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama ("Službeni glasnik RS", broj 34/01) i člana 1. stav 1. Pravilnika o načinu korišćenja sredstava sa podračuna, odnosno drugih računa konsolidovanog računa trezora Republike i o načinu izveštavanja o investiranju tih sredstava korisnika budžeta i organizacija obaveznog zdravstvenog osiguranja ("Službeni glasnik RS", br. 3/04, 140/04, 1/06 i 111/09) nisu mogle biti pravno valjani osnov za donošenje osporenog Pravilnika. Okolnost da zdravstveni radnici pružaju stomatološke usluge koje nisu utvrđene kao pravo iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, ne može menjati karakter naknade za rad na koju imaju pravo svi zdravstveni radnici zaposleni u zdravstvenim ustanovama, pa i zaposleni u stomatološkoj službi ovih ustanova. Sud, takođe, nalazi da nikakav akt kao što je mišljenje, preporuka, odnosno instrukcija Ministarstva zdravlja, ne može predstavljati valjani pravni osnov za donošenje Pravilnika kojim se uređuju način sticanja i raspodele prihoda ("zarada") određenim kategorijama zaposlenih u zdravstvenoj stomatološkoj službi u okviru zdravstvene ustanove.

Pored ovoga, Ustavni sud ukazuje da je Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o platama u državnim organima i javnim službama ("Službeni glasnik RS", broj 92/11) predviđena mogućnost da plate zaposlenih u javnim službama koje se finansiraju iz doprinosa za obavezno zdravstveno osiguranje sadrže i deo plate po osnovu radnog učinka, tako da se osnovna plata određuje množenjem koeficijenta, osnovice za obračun plate i korektivnog koeficijenta (član 1.). Odredbama st. 3. i 4. člana 4a, koje su uvedene članom 2. ovog zakona, predviđeno je da se radni učinak utvrđuje po zaposlenom u zdravstvenoj ustanovi, odnosno po timu zaposlenih koji učestvuju u obavljanju određenih poslova, odnosno po organizacionoj jedinici ili delu zdravstvene ustanove, odnosno zdravstvene ustanove u celini, a Vlada je ovlašćena da utvrđuje korektivne koeficijente, najviše procentualno uvećanje osnovne plate, kriterijume i merila za deo plate koji se ostvaruje po osnovu radnog učinka, kao i način obračuna plate. Na osnovu ovlašćenja sadržanog u članu 4a stav 3. Zakona o platama u državnim organima i javnim službama, Vlada je donela Uredbu o korektivnom koeficijentu, najvišem procentualnom uvećanju osnovne plate, kriterijumima i merilima za deo plate koji se ostvaruje po osnovu radnog učinka, kao i načinu obračuna plate zaposlenih u zdravstvenim ustanovama ("Službeni glasnik RS", br. 100/11, 63/12 i 101/12), koja se primenjuje na obračun i isplatu plata zaposlenih u zdravstvenim ustanovama. Imajući u vidu izneto, Ustavni sud je ocenio da je osporeni Pravilnik o zaradama i drugim primanjima na osnovu prihoda ostvarenog pružanjem usluge na tržištu iz oblasti stomatološke zdravstvene zaštite Doma zdravlja "Stari grad", Beograd, u celini nesaglasan sa zakonom.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je ocenio da je osporeni Pravilnik nesaglasan i sa ustavnim principom obavezne saglasnosti svih domaćih opštih pravnih akata sa zakonom, utvrđenim članom 195. stav 1. Ustava Republike Srbije.

S obzirom na to da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno i da su prikupljeni podaci pružali pouzdan osnov za odlučivanje, kao i da su se inicijativom osporavali ustavnost i zakonitost Pravilnika kojim se uređuju pitanja o kojima Ustavni sud već ima zauzet stav, Ustavni sud je u ovoj pravnoj stvari odlučio bez donošenja rešenja o pokretanju postupka, saglasno odredbi člana 53. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", br. 109/07, 99/11 i 18/13-US).

Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42a stav 1. tačka 2) i člana 45. tač. 1) i 4) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

Na osnovu odredbe člana 168. stav 3. Ustava, Pravilnik naveden u izreci prestaje da važi danom objavljivanja Odluke Ustavnog suda u "Službenom glasniku Republike Srbije".

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Pravilnik Doma zdravlja o zaradama u stomatološkoj službi proglašen neustavnim i nezakonitim

Kratak pregled

Tekst originalne odluke

Slični dokumenti