Rešenje Ustavnog suda o pokretanju postupka za ocenu ustavnosti pravilnika Narodne banke

Kratak pregled

Ustavni sud pokreće postupak za ocenu ustavnosti i zakonitosti pojedinih odredaba Pravilnika Narodne banke Srbije o rešavanju stambenih potreba. Osporava se vrednovanje stručne spreme i postupak po prigovoru, dok se inicijativa za druge odredbe odbacuje kao neprihvatljiva.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
IUo-60/2011
19.12.2012.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, mr Milan Marković i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, na osnovu člana 167. stav 1. tač. 1. i 3. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 19. decembra 2012. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

 

1. Pokreće se postupak za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti odredaba člana 16. stav 2. tačka 7) al. 1. i 2. i člana 30. stav 3. Pravilnika o rešavanju stambenih potreba zaposlenih u Narodnoj banci Srbije G. br. 9173 od 12. oktobra 2006. godine, G. br. 2472 od 3. februara 2009. godine, G. br. 11243 od 21. decembra 2009. godine i G. br. 2956 od 28. januara 2010. godine.

2. Odbacuje se inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba čl. 10 i 13. Pravilnika iz tačke 1. izreke.

3. Rešenje dostaviti Narodnoj banci Srbije radi davanja odgovora.

4. Rok za davanje odgovora je 30 dana od dana prijema ovog rešenja.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti čl. 10, 13, 16. i 30. Pravilnika o rešavanju stambenih potreba zaposlenih u Narodnoj banci Srbije G. br. 9173 od 12. oktobra 2006. godine, G. br. 2472 od 3. februara 2009. godine, G. br. 11243 od 21. decembra 2009. godine i G. br. 2956 od 28. januara 2010. godine. Osporavajući odredbu člana 13. u vezi sa članom 10. Pravilnika, kojom je predviđena mogućnost rešavanja stambene potrebe dobijanjem kredita ukoliko zaposleni ili član njegovog porodičnog domaćinstva ima u svojini neodgovarajući stan ili porodičnu stambenu zgradu, podnosilac inicijative smatra da je osporena odredba Pravilnika nesaglasna sa Uredbom o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini ("Službeni glasnik RS", br. 41/02, 76/02, 125/03, 88/04, 10/07, 107/07 i 68/09), iz razloga što Uredba propisuje da zaposleni, koji ima neodgovarajući stan, može da rešava svoju stambenu potrebu i dobijanjem odgovarajućeg stana u zakup. Odredba člana 16. Pravilnika, kojom je utvrđen broj bodova po osnovu kriterijuma "značaj radnog mesta", po mišljenju podnosioca inicijative u direktnoj je suprotnosti sa Uredbom, s obzirom na to da je visoka stručna sprema bodovana u većem rasponu od raspona koji je utvrđen Uredbom. Odredba člana 30. Pravilnika, kojom je predviđeno da stambena komisija objavljuje predlog liste reda prvenstva, da podnosilac zahteva može podneti prigovor stambenoj komisiji u roku od 15 dana od dana objavljivanja predloga liste reda prvenstva, kao i da guverner donosi konačnu listu reda prvenstva, po navodima inicijatora, suprotna je odredbama Uredbe iz razloga što u postupku rešavanja stambenih potreba zaposlenih nije obezbeđena dvostepenost u odlučivanju. Takođe je predloženo da Ustavni sud, do donošenja konačne odluke, obustavi od izvršenja odluke guvernera Narodne banke Srbije donete na osnovu osporenog pravilnika.

U odgovoru donosioca akta navodi se, pored ostalog, da Ustavni sud treba da odbaci inicijativu iz razloga što se inicijativom zahteva ocena saglasnosti Pravilnika sa Uredbom o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini koja, po mišljenju davaoca odgovora, nije u saglasnosti sa Zakonom o javnoj svojini ("Službeni glasnik RS", broj 72/11), pa je, samim tim, i neustavna. Pri tom je u odgovoru ukazano na stav Ustavnog suda od 17. juna 2009. godine prema kome ukoliko se predlogom ili inicijativom zahteva ocena saglasnosti opšteg akta sa republičkim propisom donetim za izvršavanje zakona ili sa drugim optšim aktom koji je bio osnov za donošenje osporenog opšteg akta, Ustavni sud ocenjuje saglasnost osporenog opšteg akta sa opštim aktom u odnosu na koji se traži ocena, ako smatra da je taj viši akt saglasan zakonu. Dalje se u odgovoru navodi da je u Narodnoj banci Srbije u toku postupak donošenja novog Pravilnika o rešavanju stambenih potreba zaposlenih kako bi se ova materija uskladila sa odredbama Zakona o javnoj svojini, novom Uredbom, koju treba da donese Vlada na osnovu ovog zakona, kao i sa izmenama i dopunama Zakona o Narodnoj banci Srbije ("Službeni glasnik RS", broj 76/12). Iz tih razloga, a ukoliko Ustavni sud ne odbaci inicijativu kao neosnovanu, donosilac akta predlaže da Ustavni sud zastane sa postupkom do donošenja novog pravilnika sa pozivom na član 55. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", br. 109/07 i 99/11). Ukoliko pak, Ustavni sud bude razmatrao ustavnost i zakonitost osporenog Pravilnika, njegov donosilac smatra da je za traženu ocenu relevantno sledeće: odredbom člana 18. Zakona o Narodnoj banci Srbije ("Službeni glasnik RS", br. 72/03, 55/04, 85/05 i 44/10) propisano je da guverner donosi propise, opšte i pojedinačne akte iz nadležnosti Narodne banke koji zakonom nisu stavljeni u nadležnost izvršnog odbora i Saveta, a članom 73. propisano je da guverner donosi akte o pribavljanju, upravljanju, korišćenju i raspolaganju imovinom Republike Srbije koju koristi Narodna banka, osim o otuđenju nepokretnih stvari. Što se tiče osporavanja člana 13. Pravilnika, u odgovoru se ukazuje da Pravilnikom nije predviđena mogućnost dobijanja stana u zakup zaposlenog koji ima neodgovarajući stan iz razloga što ugovor o susvojini, prema Uredbi, u ime Republike Srbije zaključuje direktor Republičke direkcije za imovinu Republike Srbije ili drugo lice koje on za to ovlasti, dok prema Zakonu o Narodnoj banci Srbije guverner donosi akte o pribavljanju, upravljanju, korišćenju i raspolaganju imovinom Republike Srbije koju Narodna banka koristi. Osim toga, ističe da je dodeljivanje stanova u zakup, prema Uredbi, predviđeno samo kao jedan od načina rešavanja stambene potrebe, a ne i obaveza korisnika državnih sredstava. U konkretnom slučaju, kako navodi davalac odgovora, Narodna banka se opredelila za mogućnost dodeljivanja stanova u zakup na određeno vreme samo licima koja su bez stana, pre svega iz razlog ogrančenosti sredstava kojima raspolaže. Značaj radnog mesta u smislu osporene odredbe člana 16. Pravilnika, prema navodima u odgovoru, vrednovan je u skladu sa funkcijama, odnosno poslovima koji se obavljaju u Narodnoj banci u rasponu od 60 do 250 bodova, koji je saglasan članu 13. Uredbe, s tim da je jedino odstupanje u odnosu na Uredbu učinjeno vrednovanjem visoke, odnosno više stručne spreme. U odgovoru je, takođe, izraženo mišljenje da je odredba člana 30. Pravilnika doneta u skladu sa članom 26. Uredbe, kao i sa ustavnom garancijom na pravno sredstvo iz člana 36. Ustava Republike Srbije, budući da je Pravilnikom obezbeđenja dvostepenost u odlučivanju na taj način što je predviđeno da predlog liste reda prvenstva utvrđuje stambena komisija, protiv koje je dozvoljen prigovor, dok konačnu listu donosi guverner. Posebno je istaknuto u odgovoru da je lista reda prvenstva samo metodologija u rešavanju stambenih potreba zaposlenih, dok se pravna zaštita ostvaruje u postupku donošenja konačne odluke o rešavanju stambene potrebe. Povodom zahteva za obustavu izvršenja konačne liste reda prvenstva, koja je doneta na osnovu osporenih odredaba Pravilnika, davalac odgovora smatra da nije u nadležnosti Ustavnog suda da odlučuje o saglasnosti pojedinačnog akta sa zakonom, kao i da nisu ispunjeni uslovi predviđeni članom 56. Zakona o Ustavnom sudu za obustavu izvršenja pojedinačnih akata i radnji, jer je navedeni pojedinačni akt već izvršen, a ne radi se o neotklonjivim štetnim posledicama koje takvim izvršenjem nastaju.

U prethodno sprovedenom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je Pravilnik o rešavanju stambenih potreba zaposlenih u Narodnoj banci Srbije G. br. 9173 od 12. oktobra 2006. godine, G. br. 2472 od 3. februara 2009. godine, G. br. 11243 od 21. decembra 2009. godine i G. br. 2956 od 28. januara 2010. godine, doneo guverner, na osnovu člana 74. Zakona o Narodnoj banci Srbije ("Službeni glasnik RS", br. 73/03 i 55/04). Ovim pravilnikom se u Narodnoj banci Srbije uređuju uslovi i način rešavanja stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica, osnovi i merila za utvrđivanje reda prvenstva, utvrđivanje liste reda prvenstva, organi i postupak odlučivanja i druga pitanja značajna za rešavanje stambenih potreba tih lica (član 1.).

Osporenim odredbama Pravilnika predviđeno je: da se pod neodgovarajućim stanom podrazumeva stan ili porodična stambena zgrada koji po strukturi ne odgovaraju stambenim potrebama zaposlenog i članovima njegovog porodičnog domaćinstva u smislu ovog pravilnika ili odgovaraju po strukturi, ali ne ispunjavaju osnovne uslove stanovanja iz člana 5. ovog pravilnika, zbog čega su nepodobni za stanovanje, kao i stan koji odgovara i po strukturi i po kvalitetu, ali se nalazi van mesta iz koga zaposleni može uredno da dolazi na posao i odlazi s posla (član 10.); da ako zaposleni ili član njegovog porodičnog domaćinstva ima u svojini neodgovarajući stan ili porodičnu stambenu zgradu u smislu člana 10. ovog pravilnika, svoju stambenu potrebu može da reši dobijanjem kredita kod osnovne banke s kojom Narodna banka Srbije zaključi sporazum o međusobnoj saradnji, a koja zaposlenom odobrava kredit na osnovu potvrde stambene komisije o njegovom stambenom statusu (član 13.); da se značaj radnog mesta vrednuje sa 250 bodova, a po osnovu značaja radnog mesta zaposlenom pripada sledeći broj bodova, i to - 1) guverneru - 250, 2) viceguverneru – 230, 3) generalnom direktoru u sedištu Narodne banke Srbije (u daljem tekstu: sedište), generalnom sekretaru, generalnom direktoru specijalizovane organizacije Narodne banke Srbije Zavoda za izradu novčanica i kovanog novca - Topčider (u daljem tekstu: zavod) – 220, 4) zameniku generalnog sekretara, zameniku generalnog direktora u sedištu, zameniku generalnog direktora u Zavodu, direktoru organizacione jedinice u Sedištu i direktoru filijale – 200, 5) šefu Kabineta guvernera, pomoćniku direktora samostalne organizacione jedinice u sedištu, pomoćniku generalnog direktora Sektora za ekonomske analize i istraživanja, pomoćniku generalnog direktora Zavoda i pomoćniku direktora filijale – 190, 6) direktoru odeljenja i šefu protokola u sedištu, direktoru Direkcije, direktoru centra i direktoru odeljenja u Zavodu – 180, 7) zaposlenima u Narodnoj banci Srbije raspoređenim na poslovima za čije je obavljanje predviđena visoka stručna sprema - 150, viša stručna sprema - 120, srednja stručna sprema - 80, ostali zaposleni – 60, 8) zaposlenom koji rukovodi samostalnom, odnosno užom organizacionom jedinicom u Narodnoj banci Srbije, a nije obuhvaćen tačkom 1) do 6), pored bodova iz tačke 7. stav 2. ovog člana pripada i dodatni broj bodova za visoku stručnu spremu – 20, za višu stručnu spremu - 10 i za srednju stručnu spremu - 5 (član 16.); da stambena komisija objavljuje predlog liste reda prvenstva za zaposlene u Zavodu - na oglasnim tablama Narodne banke Srbije (član 31. stav 1.); da na predlog liste reda prvenstva podnosilac zahteva može stambenoj komisiji da podnese prigovor u roku od 15 dana od dana objavljivanja predloga liste reda prvenstva (član 30. stav 2.), da nakon što Stambena komisija proveri navode u podnetom prigovoru i utvrdi činjenično stanje, guverner donosi konačnu listu reda prvenstva, koju stambena komisija objavljuje na način iz stava 1. ovog člana (član 30. stav 3.); da se protiv konačne liste reda prvenstva ne može ostvarivati pravna zaštita (član 30. stav 4.).

Ustavom Republike Srbije utvrđeno je: da jemstva neotuđivih ljudskih i manjinskih prava u Ustavu služe očuvanju ljudskog dostojanstva i ostvarivanju pune slobode jednakosti svakog pojedinca u pravednom, otvorenom i demokratskom društvu, zasnovanom na načelu vladavine prava (član 19.); da svako ima pravo na žalbu ili drugo pravno sredstvo protiv odluke kojom se odlučuje o njegovom pravu, obavezi ili na zakonu zasnovanom interesu (član 36. i stav 2.); da je Narodna banka Srbije centralna banka Republike Srbije, da je samostalna i podleže nadzoru Narodne skupštine kojoj odgovara, da Narodnom bankom rukovodi guverner koga bira Narodna skupština, kao i da se o Narodnoj banci Srbije donosi zakon (član 95.); da svi podzakonski opšti akti Republike Srbije, opšti akti organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja, političkih stranka, sindikata i udruženja građana i kolektivni ugovori moraju biti saglasni zakonu (član 195. stav 1.).

Zakonom o Narodnoj banci Srbije ("Službeni glasnik RS", br. 73/03, 55/04, 85/05, 44/10 i 76/12) propisano je: da guverner donosi propise, opšte i pojedinačne akte iz nadležnosti Narodne banke Srbije koji zakonom nisu stavljeni u nadležnost Izvršnog odbora i Saveta (član 18. stav 1. tačka 3)); da imovinu Republike Srbije koju koristi Narodna banka Srbije čine dinarski i devizni kratkoročni i dugoročni plasmani, devizna sredstva, hartije od vrednosti, ostala lična i imovinska prava u posedu Narodne banke Srbije, pokretne i nepokretne stvari i novčana sredstva na žiro-računu Narodne banke Srbije (član 73. stav 1.); da o pribavljanju i korišćenju imovine iz stava 1. ovog člana, kao i o upravljanju i raspolaganju tom imovinom, izvršni odbor donosi opšte akte, a guverner ili lice koje on ovlasti donosi pojedinačne akte i u ime i za račun Narodne banke Srbije zaključuje pravne poslove (član 73. stav 3.).

Zakonom o javnoj svojini ("Službeni glasnik RS", broj 77/11) propisano je: da se stambenim zgradama, u smislu ovog zakona, smatraju stambene zgrade, stanovi, garaže i poslovni prostor u stambenim zgradama koji su izgradnjom, kupovinom ili po drugom osnovu pribavljeni u svojinu Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave za potrebe organa Republike Srbije, autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave (član 54. stav 1.); da se uredbom Vlade uređuju kriterijumi i postupak davanja stanova u javnoj svojini u zakup i njihove kupovine, kao i kriterijumi i postupak dodeljivanja stambenih zajmova zaposlenima u organima iz stav 1. ovog člana (član 54. stav 2.); da za zaposlene u Narodnoj banci Srbije kriterijume i postupak davanja stanova u zakup i njihove kupovine i dodeljivanja stambenih zajmova, u skladu sa Uredbom iz stava 2. ovog člana, opštim aktom utvrđuje guverner Narodne banke Srbije (član 54. stav 5.); da danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe Zakon o sredstvima u svojini Republike Srbije ("Službeni glasnik RS", br. 53/95, 3/96, 54/96, 32/97 i 101/05- dr.zakon) i Zakon o imovini Savezne Republike Jugoslavije ("Službeni list SRJ", br. 41/93, 50/93-dr.zakon, 24/94-dr.zakon, 28/96 dr.zakon, 30/96 i 30/00-US), a podzakonski akti doneti na osnovu ovih zakonskih propisa primenjivaće se do donošenja podzakonskih akata na osnovu ovog zakona, ako nisu u suprotnosti sa ovim zakonom (član 86.).

Uredbom o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kod korisnika sredstava u državnoj svojini ("Službeni glasnik RS", broj 102/10), koja je doneta na osnovu čl. 9. i 29. Zakona o sredstvima u svojini Republike Srbije ("Službeni glasnik RS", br. 53/95, 3/96, 54/96, 32/97 i 101/05), koji je prestao da važi na osnovu člana 86. Zakona o javnoj svojini, a koja se primenjuje na osnovu navedene odredbe Zakona o javnoj svojini, propisano je: da se stambene potrebe zaposlenih lica mogu rešavati na jedan od načina, i to - 1) davanjem stanova u zakup na određeno vreme i 2) davanjem stanova za službene potrebe (član 6. stav 1.); da korisnik državnih sredstava određuje način rešavanja stambenih potreba zavisno od sredstava kojima raspolaže (član 6. stav 3.); da ukoliko zaposleno lice ili član njegovog porodničnog domaćinstva ima u svojini neodgovarajući stan ili porodičnu stambenu zgradu u smislu ove uredbe, može da dobije stan u zakup u skladu sa ovom uredbom, pod uslovom da stan, odnosno porodičnu stambenu zgradu koju ono ili član njegovog porodičnog domaćinstva ima ili stekne u svojinu, prenese u svojinu Republike Srbije, što se uređuje ugovorom o susvojini (član 7.stav 1.); da ukoliko zaposleno lice podnese zahtev za kupovinu dela stana iz stava 1. ovog člana koji koristi po osnovu zakupa, cena tog dela stana utvrdiće se ugovorom po tržišnim uslovima (član 7. stav 2.); da se za utvrđivanje reda prvenstva određuju kao osnovi - 1) značaj radnog mesta s obzirom na složenost poslova i zadataka, uslove rada i stručnu spremu (u daljem tekstu: značaj radnog mesta), 2) stambena ugroženost, 3) radni staž, 4) rezultat rada i kvalitet obavljenog posla, 5) zdravstveno stanje, 6) invalidnost, 7) telesno oštećenje i 8) broj članova porodičnog domaćinstva (član 12. stav 1.); da se značaj radnog mesta vrednuje sa 250 bodova (član 13. stav 1.); da prema značaju radnog mesta koji se utvrđuje na osnovu akta o izboru, postavljenju i raspoređivanju zaposlenom licu u državnom organu i organizaciji pripada broj bodova, i to - 1) predsedniku Republike, Narodne skupštine, Vlade, potpredsedniku Narodne skupštine, Vlade, predsedniku Ustavnog suda, predsedniku Vrhovnog kasacionog suda, ministru, Republičkom tužiocu i sudiji Ustavnog suda – 250 bodova, 2) direktoru bezbednosno-informativne agencije, direktoru policije, tužiocu za ratne zločine i tužiocu za organizovani kriminal – 220 bodova, 3) predsedniku Privrednog Apelacionog suda, stalnog radnog tela Narodne skupštine, poslaničke grupe, sudiji Vrhovnog kasacionog suda, zameniku Republičkog javnog tužioca, predsedniku Upravnog suda, sudiji Privrednog, Apelacionog suda, Republičkom javnom pravobraniocu, direktoru posebne organizacije, Generalnom sekretaru predsednika Republike, sekretaru Narodne skupštine, Generalnom sekretaru Vlade i državnom sekretaru, zameniku direktora Bezbednosno-informativne agencije, zameniku direktora policije, zameniku tužioca za ratne zločine, zameniku tužioca za organizovani kriminal – 200 bodova, 4) zameniku predsednika stalnog radnog tela Narodne skupštine, zameniku poslaničke grupe, narodnom poslaniku na stalnom radu u Narodnoj skupštini, predsedniku Apelacionog i Višeg suda, apelacionom i višem javnom tužiocu, zameniku republičkog javnog pravobranioca, zameniku sekretara Narodne skupštine, zameniku Generalnog sekretara Vlade, zameniku direktora posebne organizacije; direktoru organa uprave u sastavu ministarstva – 180 bodova, 5) predsedniku Privrednog suda, predsedniku Višeg prekršajnog suda, sekretaru ministarstva, pomoćniku ministra, pomoćniku direktora organa uprave u sastavu ministarstva, pomoćniku direktora posebne organizacije, direktoru uprave za zajedničke poslove republičkih organa, načelniku sektora u MUP-u, načelniku operative i načelniku logistike u Bezbednosno-informativnoj agenciji – 170 bodova, 6) sudiji Apelacionog, Višeg suda, sudiji Višeg prekršajnog suda, sudiji Upravnog suda, predsedniku i sudiji Prekršajnog suda, zameniku Apelacionog višeg javnog tužioca, predsedniku osnovnog suda, osnovnom javnom tužiocu, sudiji Privrednog suda, sudiji osnovnog suda i zameniku osnovnog javnog tužioca, zameniku načenika sektora u MUP-u, zameniku načelnika operative i zameniku načelnika logistike u Bezbednosno-informativnoj agenciji – 160 bodova, 7) svim ostalim postavljenim licima 140 bodova, 8) ostalim zaposlenim licima u državnim organima i organizacijama raspoređenim na poslovima za čije obavljanje je predviđena visoka stručna sprema - 130 bodova, viša stručna sprema - 100 bodova, srednja stručna sprema – 80 bodova, ostalim zaposlenim licima – 60 bodova (član 13. stav 2.) ; da zaposlenim licima iz stava 2. tačka 8) ovog člana po osnovu rukovođenja pripada broj bodova za visoku stručnu spremu – 20 bodova, za višu stručnu spremu – 10 bodova, za srednju stručnu spremu – 5 bodova (član 13. stav 3.); da se na zaposlena lica kod drugih korisnika državnih sredstava iz ove uredbe, zavisno od značaja radnog mesta koje se utvrđuje na osnovu akta o izboru, postavljanju i raspoređivanju shodno primenjuje broj bodova za zaposlena lica navedena u st. 1. i 2. ovog člana, što se bliže utvrđuje aktom izvršnog odnosno upravnog organa korisnika državnih sredstava (član 13. stav 4.); da o rešavanju stambenih potreba zaposlenih lica u skladu sa ovom uredbom odlučuju stambene komisije korisnika državnih sredstava iz ove uredbe, kod kojih su ta lica zaposlena (u daljem tekstu: stambena komisija), a o prigovorima na odluku stambene komisije odlučuje izvršni organ, odnosno upravni odbor korisnika državnih sredstava, osim prigovora na odluke stambene komisije državnog organa i organizacije predsednika Republike, Narodne skupštine, Vlade, Ustavnog suda, ministarstva i posebne organizacije, sudova, javnih tužilaštva i Republičkog javnog pravobranilaštva o kojima odlučuje Stambena komisija Vlade (član 22. st. 1. i 2.); da Stambena komisija objavljuje predlog liste reda prvenstva na način dostupan svim zainteresovanim zaposlenim licima (na oglasnoj tabli i sl.) (član 26. stav 1.); da na predlog liste reda prvenstva podnosilac zahteva može uložiti prigovor u roku od 15 dana od dana objavljivanja predloga liste reda prvenstva (član 26. stav 2.); da izvršni organ, odnosno upravni odbor korisnika državnih sredstava, odnosno Stambena komisija Vlade, posle provere navoda u prigovoru i utvrđenog činjeničnog stanja donosi konačnu listu reda prvenstva, koju Stambena komisija objavljuje na način iz stava 1. ovog člana (član 26. stav 3.); da se protiv konačne liste reda prvenstva ne može ostvariti pravna zaštita (član 26. stav 4.).

Polazeći od izloženog, a posebno odredaba čl. 18. i 73. Zakona o Narodnoj banci Srbije, proizlazi da je guverner Narodne banke bio zakonom ovlašćen za donošenje osporenog Pravilnika kojim su utvrđeni uslovi i način rešavanja stambenih potreba zaposlenih u Narodnoj banci.

Odredbe čl. 10. i 13. Pravilnika, kojima je predviđena mogućnost rešavanja stambene potrebe davanjem kredita zaposlenima koji poseduju u svojini neodgovarajući stan ili porodičnu stambenu zgradu, donete su u granicama ovlašćenja guvernera Narodne banke iz člana 54. stav 5. Zakona o javnoj svojini i člana 6. stav 3. Uredbe o rešavanju stambenih potreba izabranih, postavljenih i zaposlenih lica kao korisnika sredstava u državnoj svojini, prema kojima je donosilac akta ovlašćen da svojim opštim aktom utvrđuje kriterijume i postupak davanja stanova u zakup i njihove kupovine i dodeljivanja stambenih zajmova. S tim u vezi, u konkretnom slučaju, donosilac akta se opredelio za mogućnost dodele stanova u zakup samo licima koja su bez stana, kako je to predviđeno članom 11. Pravilnika.

Ustavni sud posebno ukazuje da se krediti za rešavanje stambenih potreba zaposlenih odobravaju putem zaključivanja ugovora o susvojini na stanu od strane Direkcije za imovinu Republike Srbije, tako da uređivanje navedenih pitanja nije u nadležnosti guvernera Narodne banke u smislu člana 54. stav 5. Zakona o javnoj svojini.

Kada je u pitanju odredba člana 16. Pravilnika, kojom je vrednovan kriterijum "značaj radnog mesta", donosilac osporenog akta je kao korisnik državnih sredstava bio ovlašćen da svojim aktom (pravilnikom) utvrdi radna mesta, koja se, prema svom značaju, mogu upodobiti kategorijama zaposlenih u smislu odredaba člana 13. Uredbe i da utvrdi odgovarajući broj bodova, s tim da ukupan broj bodova po navedenim osnovama ne može preći iznos od 250 bodova kako je to propisano Uredbom. Međutim, Ustavni sud je ocenio da se osnovano može postaviti pitanje saglasnosti sa Uredbom dela odredaba člana 16. Pravilnika - stava 2. tačka 7. al. 1. i 2. kojima je vrednovan značaj visoke i više stručne spreme, s obzirom na to da je visokoj i višoj stručnoj spremi dat veći bodovni značaj od onog koji je predviđen članom 13. Uredbe.

Takođe, se po oceni Ustavnog suda, osnovano može postaviti pitanje ustavne i zakonske utemeljenosti odredbe člana 30. stav 3. Pravilnika, kojom je regulisan postupak po prigovoru na predlog liste reda prvenstva u rešavanju stambenih potreba zaposlenih. Ovo iz razloga što o prigovoru na predlog liste reda prvenstva odlučuje isti organ (stambena komisija) koja je i utvrdila predlog liste čime se prigovorom kao remonstrativnim pravnim sredstvom dovodi u pitanje realizacija ustavnog jemstva o pravu na žalbu ili drugo pravno sredstvom iz člana 36. stav 2. Ustava. Takođe postavlja se i pitanje da li se ovom osporenom odredbom Pravilnika ostvaruje svrha ustavnih jemstava iz člana 19. Ustava, imajući u vidu da se zaposlenima, osporenom odredbom Pravilnika, ne pruža adekvatna pravna zaštita, budući da o prigovoru odlučuje isti organ koji je utvrdio predlog liste reda prvenstva, a ne drugi nezavisan organ kako je to propisano odredbom člana 26. Uredbe.

Na osnovu izloženog, Ustavni sud je ocenio da se osnovano postavlja pitanje ustavnosti i zakonitosti odredaba člana 16. stav 2. tačka 7) al. 1. i 2. i člana 30. stav 3. Pravilnika, te je saglasno odredbi člana 53. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS”, br. 109/07 i 99/11), pokrenuo postupak za utvrđivanje neustavnosti i nezakonitosti osporednim odredaba Pravilnika i rešenje o pokretanju postupka dostavio donosiocu akata na odgovor, saglasno članu 33. stav 1. i članu 34. Zakona, rešavajući kao u tač. 1, 3. i 4. izreke.

Kako je Ustavni sud našao da je inicijativa u preostalom delu neprihvatljiva, jer iznetim razlozima osporavanja nije potkrepljena tvrdnja da ima osnova za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti, inicijativu je odbacio saglasno odredbi člana 53. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, kao u tački 2. izreke.

Polazeći od izloženog, Ustavni sud je na osnovu odredaba 42b stav 1 . tačka 1) i člana 46. tač. 1) i 5) Zakona o Ustavnom sudu i člana 45. stav 1. Pravilnika o radu Ustavnog suda ("Službeni glasnik RS", br. 24/08, 27/08 i 76/11), doneo Rešenje kao u izreci.

 

 

 

PREDSEDNIK VEĆA

 

dr Dragiša B. Slijepčević

 

 

 

 

 

 

 

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.