Neustavnost i nezakonitost opštinske odluke o auto-taksi prevozu

Kratak pregled

Ustavni sud je utvrdio da odredbe opštinske odluke o auto-taksi prevozu, koje su propisivale uslov starosti vozila i zabranu rada taksistima iz drugih opština, u vreme važenja nisu bile u saglasnosti sa Ustavom i zakonom zbog prekoračenja ovlašćenja.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
IUo-886/2010
23.01.2014.
Beograd

Ustavni sud, u sastavu: predsednik dr Dragiša B. Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić , dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 23. januara 2014. godine, doneo je

O D L U K U

Utvrđuje se da odredbe člana 25. tačka 1. i člana 29. stav 1. Odluke o izmenama i dopunama Odluke o javnom prevozu na teritoriji opštine Arilje („Službeni glasnik opštine Arilje“, broj 2/07), u vreme važenja, nisu bile u saglasnosti sa Ustavom i zakonom.

O b r a z l o ž e nj e

Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba člana 25. tačka 1. i člana 29. stav 1. Odluke navedene u izreci.

Inicijator navodi da su Zakonom o prevozu u drumskom saobraćaju propisani uslovi koje vozilo mora da ispunjava kako bi se istim mogao obavljati auto-taksi prevoz. Prema mišljenju inicijatora, propisivanjem dodatnog uslova da vozilo nije starije od deset godina opština je prekoračila zakonom dato ovlašćenje. Pored toga, inicijator smatra da je zabranom iz člana 29. stav 1. osporene Odluke kojom se određuje da je zabranjeno taksi vozačima koji imaju dozvole za rad izdate u drugim opštinama da na teritoriji opštine vrše prevoz putnika u lokalnom saobraćaju, povređeno ustavno pravo na rad.

U odgovoru donosioca osporenog akta se navodi da su osporenom odredbom Odluke uređeni odnosi u skladu sa zakonom propisanim ovlašćenjem opštine da uređuje i obezbeđuje posebne uslove i organizaciju auto taksi prevoza (član 20. stav 1. tačka 13. Zakona o lokalnoj samoupravi). U odgovoru se, pored toga, navodi: „U okviru datih zakonskih ovlašćenja Skupština opština Arilje je donela Odluku o izmenama i dopunama Odluke o javnom prevozu na teritoriji opštine Arilje (Sl. glasnik opštine Arilje, br 2/07) kojom je, imajući prvenstveno u vidu bezbednost svih učesnika u saobraćaju, propisala i da putničko vozilo za obavljanje taksi prevoza ne može biti starije od 10 godina.“. U odgovoru donosioca osporenog akta nije data pravna argumentacija koja se odnosi na osporenu odredbu člana 29. stav 1. Odluke.

U postupku pred Ustavnim sudom utvrđeno je: da je osporenu Odluku o izmenama i dopunama Odluke o javnom prevozu na teritoriji opštine Arilje („Službeni glasnik opštine Arilje“, broj 20/07) donela Skupština opštine Arilje, na sednici održanoj 5. aprila 2007. godine, na osnovu odredaba člana 7. Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik RS“, br. 46/95, 66/01, 61/05 i 91/05), člana 18. tačka 4. i 11. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik RS“, br. 9/02, 33/04 i 135/04) i člana 18. Statuta opštine Arilje („Službeni glasnik opštine Arilje“, broj 4/02 i 8/04); da je osporenom odredbom Odluke propisano da putničko vozilo za obavljanje taksi prevoza, pored opštih uslova propisanih Zakonom, mora da ispunjava i uslov da nije starije od 10 godina (član 25. tačka 1.) i da je taksi vozačima koji imaju dozvole za rad izdate u drugim opštinama zabranjeno da na teritoriji opštine vrše prevoz putnika u lokalnom saobraćaju (da započinju vožnju na teritoriji opštine i da istu završavaju na teritoriji)-(član 29. stav 1.). Na osnovu člana 47. Odluke o auto-taksi prevozu („Službeni glasnik opštine Arilje“, broj 3/13), koju je Skupština opština Arilje donela na sednici od 2. aprila 2013. godine, prestala je da važi Odluka o izmenama i dopunama Odluke o javnom prevozu na teritoriji opštine Arilje („Službeni glasnik opštine Arilje“, broj 2/07).

Odredbama Ustava Republike Srbije utvrđeno je: da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje režim i bezbednost u svim vrstama saobraćaja (član 97. tačka 13.); da se jemči pravo na rad u skladu sa zakonom (član 60. stav 1.); da svi imaju jednak položaj na tržištu (član 84. stav 1.), kao i da opština, preko svojih organa, u skladu sa zakonom, pored ostalog, uređuje i obezbeđuje lokalni javni prevoz (član 190. stav 1. tačka 3.).

Zakonom o prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik RS“, br. 46/95, 66/01, 61/05, 91/05, 62/06 i 31/11) propisano je: da „auto-taksi prevoz“ jeste vanlinijski prevoz putnika koji se obavlja putničkim automobilom koji ispunjava uslove propisane ovim zakonom (član 2. tačka 5)); da se prevoz u drumskom saobraćaju obavlja vozilima koja ispunjavaju uslove utvrđene propisima o bezbednosti saobraćaja na putevima i propisima o standardima za pojedine vrste vozila i da se vozila kojima se obavlja javni prevoz i prevoz za sopstvene potrebe moraju redovno održavati i kontrolisati radi obezbeđivanja njihove stalne tehničke ispravnosti i bezbednog korišćenja u saobraćaju (član 3. st. 1. i 2.); da auto-taksi prevoz mogu obavljati pravna lica i preduzetnici čija je pretežna delatnost auto-taksi prevoz putnika, koji su za obavljanje te delatnosti registrovani u Registru privrednih subjekata, u skladu sa zakonom kojim se uređuje registracija privrednih subjekata i koji imaju odobrenje nadležnog organa lokalne samouprave za obavljanje auto-taksi prevoza putnika (član 6a stav 1.); da privredni subjekti iz stava 1. ovog člana ne mogu bilo kojom svojom radnjom koja se odnosi na davanje na korišćenje krovne oznake sa nazivom „TAXI“ davanje dokumenata sa svojim poslovnim imenom, davanje taksi dozvole, davanje taksi vozila i drugo da omoguće drugim pravnim ili fizičkim licima koja ne ispunjavaju uslove propisane ovim zakonom da obavljaju auto-taksi prevoz putnika (član 6a stav 2.); da se auto-taksi prevoz pod uslovima iz stava 1. ovog člana može obavljati samo na teritoriji opštine, grada i grada Beograda za koju auto-taksi prevoznik ima izdato važeće odobrenje za obavljanje auto-taksi delatnosti (član 6a stav 3.); da, izuzetno, auto-taksi prevoznik može obaviti auto-taksi prevoz preko ili na teritoriji opštine, grada i grada Beograda, od koje nema izdato važeće odobrenje za obavljanje auto-taksi delatnosti, ako je auto-taksi prevoz započet na teritoriji opštine, grada i grada Beograda od koje auto-prevoznik ima izdato važeće odobrenje za obavljanje delatnosti (član 6a stav 4.); da je auto-taksi prevoznik koji obavi prevoz u smislu stava 4. ovog člana obavezan da odmah po obavljenom auto-taksi prevozu ukloni krovnu oznaku i ne može da pruža usluge auto-taksi prevoza na teritoriji opštine, grada i grada Beograda, od koje nema izdato važeće odobrenje za obavljanje auto-taksi delatnosti (član 6a stav 5.); da je, u slučaju prevoza iz stava 4. ovog člana, kada isti putnik ima nameru da nakon iskrcavanja istim vozilom nastavi prevoz, auto-taksi prevoznik dužan da ukloni krovnu oznaku u trenutku kada putnik napusti putnički prostor vozila, čeka na putnika bez zaustavljanja rada taksimetra, a da je po povratku tog putnika u putnički prostor vozila auto-taksi prevoznik obavezan da na propisan način ponovo istakne auto-taksi oznaku (član 6a stav 6.); da opština, odnosno grad uređuje i obezbeđuje, u skladu sa zakonom, organizaciju i način obavljanja javnog prevoza putnika koji se obavlja na teritoriji jedne opštine, odnosno grada i auto-taksi prevoza (član 7.); da se javni prevoz putnika i stvari može obavljati kao linijski i vanlinijski i auto-taksi prevoz (član 8.); da se auto-taksi prevoz putnika obavlja fabrički proizvedenim putničkim automobilom koji ima najviše pet sedišta računajući i sedište vozača i najmanje četvoro vrata, da u putničkom automobilu kojim se obavlja auto-taksi prevoz mora biti na vidnom mestu za korisnika prevoza ugrađen ispravan, plombiran i baždaren taksimetar i istaknut naziv auto-taksi prevoznika i da na krovu putničkog automobila kojim se obavlja auto-taksi prevoz mora biti istaknut naziv „TAXI“ (član 33.); da opština, odnosno grad propisuje bliže uslove za obavljanje auto-taksi prevoza (član 36. stav 1.).

Odredbom člana 18. tačka 11. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik RS“, br. 9/02, 33/04, 135/04 i 62/06), koja je navedena kao pravni osnov za donošenje osporene Odluke, bilo je propisano da je opština odgovorna da, preko svojih organa, u skladu sa Ustavom i zakonom, uređuje i obezbeđuje posebne uslove i organizaciju autotaksi prevoza putnika. Ovaj zakon prestao je da važi 30. decembra 2007. godine, stupanjem na snagu Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik RS“, broj 129/07), kojim je propisano da opština, preko svojih organa, u skladu s Ustavom i zakonom, uređuje i obezbeđuje posebne uslove i organizaciju autotaksi prevoza putnika (član 20. tačka 13.).

Navedenim Zakonom o lokalnoj samoupravi, kao ni Zakonom o prevozu u drumskom saobraćaju, nije bliže određeno koji se posebni, odnosno bliži uslovi za obavljanje auto taksi prevoza mogu propisati aktom jedinice lokalne samouprave.

Ustavni sud je utvrdio da je za ocenu zakonitosti osporene Odluke od značaja i Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima („Službeni glasnik RS“, br. 41/09, 53/10, 101/11 i 32/13-Odluka US), kojim su, pored ostalog, uređeni i uslovi koje moraju da ispunjavaju vozila u saobraćaju na putu. Odredbom člana 246. stav 6. Zakona propisano je ovlašćenje ministra nadležnog za poslove saobraćaja da donese bliže propise o uslovima koje moraju da ispunjavaju vozila u saobraćaju na putu u pogledu dimenzija, tehničkih uslova i uređaja, sklopova i opreme i tehničkih normativa.

Polazeći od toga da su uslovi koje mora da ispunjava vozilo kojim se obavlja auto-taksi prevoz propisani Zakonom o prevozu u drumskom saobraćaju, da je tim zakonom propisano da se prevoz u drumskom saobraćaju obavlja vozilima koja ispunjavaju uslove utvrđene propisima o bezbednosti saobraćaja na putevima i propisima i standardima za pojedine vrste vozila, da su uslovi koje mora da ispunjava vozilo u saobraćaju na putu uređeni Zakonom o bezbednosti saobraćaja na putevima, a bliže propisom koji donosi nadležni ministar, Ustavni sud je ocenio da je osporenom odredbom člana 25. tačka 1. Odluke - određivanjem uslova starosti vozila, jedinica lokalne samouprave prekoračila zakonom utvrđeno ovlašćenje da uređuje bliže, odnosno posebne uslove za obavljanje ove delatnosti, jer je uredila odnose koji su uređeni zakonom i bliže razrađeni aktom nadležnog ministra. Ustavni sud podseća da je identičan pravni stav zauzeo i u Odluci IUl-335/2009 od 28. oktobra 2009. godine („Službeni glasnik RS“, broj 97/10) .

U odnosu na osporenu odredbu člana 29. stav 1. Odluke, Ustavni sud konstatuje da je odredbama člana 6a Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju propisano da se auto-taksi prevoz pod uslovima iz stava 1. ovog člana može se obavljati samo na teritoriji opštine, grada i grada Beograda za koju auto-taksi prevoznik ima izdato važeće odobrenje za obavljanje auto-taksi delatnosti ( stav 3.), da izuzetno, auto-taksi prevoznik može obaviti auto-taksi prevoz preko ili na teritoriji opštine, grada i grada Beograda, od koje nema izdato važeće odobrenje za obavljanje auto-taksi delatnosti, ako je auto-taksi prevoz započet na teritoriji opštine, grada i grada Beograda od koje auto-prevoznik ima izdato važeće odobrenje za obavljanje delatnosti (stav 4.), da je auto-taksi prevoznik koji obavi prevoz u smislu stava 4. ovog člana obavezan da odmah po obavljenom auto-taksi prevozu ukloni krovnu oznaku i ne može da pruža usluge auto-taksi prevoza na teritoriji opštine, grada i grada Beograda, od koje nema izdato važeće odobrenje za obavljanje auto-taksi delatnosti (stav 5.) i da je, u slučaju prevoza iz stava 4. ovog člana, kada isti putnik ima nameru da nakon iskrcavanja istim vozilom nastavi prevoz, auto-taksi prevoznik dužan da ukloni krovnu oznaku u trenutku kada putnik napusti putnički prostor vozila, čeka na putnika bez zaustavljanja rada taksimetra, a po povratku tog putnika u putnički prostor vozila auto-taksi prevoznik je obavezan da na propisan način ponovo istakne auto-taksi oznaku ( stav 6.). Navedene zakonsk e odredbe stupile su na snagu 17. maja 2011. godine, stupanjem na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju („Službeni glasnik RS“, broj 31/11) - (član 6.) i bile su na snazi u vreme važenja osporene O dluke, što je dovelo do toga da je odlukom de facto u vreme njenog važenja bila uređena zakonska materija. Pored toga, Ustavni sud konstatuje da je osporenom odredbom člana 29. stav 1. Odluke bila uvedena zabrana započinjanja i završavanja vožnje na teritoriji opštine. Međutim, Ustavni sud je u Rešenju IUz-188/2012 od 14. februara 20 13. godine, kojim je odbacio inicijativu za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti člana 6a Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju, između ostalog, konstatovao i sledeće: „Imajući u vidu zakonsko određenje auto-taksi prevoza kao lokalnog prevoza, odnosno prevoza koji se obavlja na teritoriji jedinice lokalne samouprave, i uređivanje osporenim odredbama člana 6a st. 4. do 6. Zakona uslova i načina obavljanja taksi prevoza na teritoriji jedinice lokalne samouprave za koju prevoznik nema odobrenje za obavljanje delatnosti, po shvatanju Suda, ima značenje uređivanja graničnih situacija, odnosno određivanja da autoprevoznik koji je započeo prevoz na teritoriji jedinice lokalne samouprave od koje ima izdato odobrenje za obavljanje ove delatnosti može, kada zahtevi konkretnog prevoza nalažu, da obavi, odnosno završi započet prevoz na teritoriji jedinice lokalne samouprave za koju nema izdato odobrenje, ali ne i da obavlja ovu delatnost na teritoriji te jedinice lokalne samouprave, a što se, saglasno Ustavu, uređuje zakonom.“

Polazeći od toga da osporene odredbe Odluke nisu u saglasnosti sa zakonom, a da prema odredbi člana 195. stav 2. Ustava statuti, odluke i drugi opšti akti autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave moraju biti saglasni sa zakonom, Ustavni sud je ocenio da navedene odredbe Odluke nisu u saglasnosti ni sa Ustavom.

Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 53. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11 i 18/13-Odluka US), odlučio bez donošenja rešenja o pokretanju postupka, jer je ocenio da je u toku prethodnog postupka pravno stanje potpuno utvrđeno, da prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje i da o spornim pitanjima već ima zauzet stav i sudsku praksu.

Polazeći od izloženog Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42a stav 1. tačka 2) i člana 45. stav 1. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Odluku kao u izreci.

PREDSEDNIK

USTAVNOG SUDA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.