Odluka Ustavnog suda o nezakonitosti odredbi o udaljenosti objekata za stoku
Kratak pregled
Ustavni sud utvrđuje da su delovi Odluke grada Pančeva koji propisuju minimalnu udaljenost objekata za držanje životinja od stambenih objekata i međa nezakoniti. Ova materija je uređena Zakonom o planiranju i izgradnji i spada u domen planskih dokumenata.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
IUo-93/2022
18.05.2023.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik Snežana Marković i sudije Lidija Đukić, Tatjana Đurkić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), Miroslav Nikolić, dr Vladan Petrov, dr Nataša Plavšić i dr Tijana Šurlan, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 4. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 18. maja 2023. godine, doneo je
O D L U K U
1. Utvrđuje se da odredbe člana 15. alineja 1. u delu koji glasi: „se“ i „nalaze na udaljenosti koja ne može biti manja od 15m od stambenih objekata, a od 3 do 5m od međne linije, kao i da“ i alineja 3. u delu koji glasi: „ , a postavljene na udaljenosti koja ne može biti manja od 15m od stambenih objekata, a od 3 do 5m od međne linije“ Odluke o držanju domaćih životinja na teritoriji grada Pančeva („Službeni list grada Pančeva“, broj 34/19) nisu u saglasnosti sa zakonom.
2. Odbacuje se inicijativa za pokretanje postupka za ocenu zakonitosti odredbe člana 15. alineja 2. Odluke iz tačke 1.
3. Odbacuje se zahtev za obustavu izvršenja pojedinačnih radnji preduzetih na osnovu osporenih odredaba člana 15. al. 1. do 3. Odluke iz tačke 1.
O b r a z l o ž e nj e
I
Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti odredaba člana 15. al. 1. do 3. Odluke navedene u tački 1. izreke. Inicijatori su osporili odredbu člana 15. alineja 2. Odluke kojom je propisana obaveza za vlasnike i držaoce stoke i živine na teritoriji grada Pančeva da čiste objekte u kojima se životinje drže i određen je način uklanjanja đubra iz ovih objekata, a odredbe člana 15. al. 1. i 3. Odluke su osporili u delu kojim je propisano rastojanje od objekata u kojima se drže životinje do stambenih objekata i do međne linije (alineja 1.), odnosno u delu kojim je određena udaljenost na kojoj se postavljaju deponije stajskog smeća u odnosu na stambene objekte i međne linije (alineja 3.).
Podnosioci inicijative navode da je nesporno da opština ima delokrug svoje nadležnosti u skladu sa članom 20. Zakona o lokalnoj samoupravi, koji je naveden kao jedan od pravnih osnova za donošenje osporene Odluke, ali da odredbe člana 46. Zakona o veterinarstvu i odredbe čl. 54. i 66. Zakona o dobrobiti životinja „nemaju nikakve veze sa predmetom pobijane Odluke“, te da je „donosilac Odluke promašio pravnu podlogu za propisivanje uslova za držanje stoke“. Citirajući odredbu člana 2. tačka 24a) Zakona o planiranju i izgradnji, kojom je određeno značenje ekonomskih objekata u koje spadaju i objekti za gajenje životinja, inicijatori smatraju da „pobijani deo Odluke kojim se propisuje položaj pojedinih ekonomskih objekata u odnosu na susedne objekte (praktično u odnosu na regulaciju) i u odnosu na granice građevinske parcele, mora biti u skladu sa pravilima građenja“, s obzirom na to da je članom 31. Zakona o planiranju i izgradnji propisano da pravila građenja sadrže naročito, pored ostalog, položaj objekata u odnosu na regulaciju i u odnosu na granice građevinske parcele. U inicijativi se takođe navodi da, „pored ukazanog prekoračenja ovlašćenja grada da kroz odluku o držanju domaćih životinja uređuje položaj ekonomskih objekata“, inicijatori smatraju da je osporenim delom Odluke povređen i Ustav. S tim u vezi, inicijatori ističu da ako je članom 58. Ustava propisano pravo na imovinu i određeno da se samo zakonom može ograničiti način korišćenja imovine i ako je odredbom člana 60. Ustava zajemčeno pravo na rad, „a podnosilac inicijative je upisan u nadležni registar poljoprivrednih gazdinstava u skladu sa Zakonom o poljoprivredi i ruralnom razvoju, onda treba postaviti pitanje elementarne realnosti osporenog dela Odluke“. Naime, ako „svi podnosioci inicijative stanuju i rade u delu grada Pančeva koji je pretežno naseljen ljudima koji se bave poljoprivredom, postaje nemoguća ovakva odluka“ jer ne postoji nijedan objekat koji bi mogao da ispuni uslove iz osporenog dela Odluke, „tako da osporene odredbe Odluke formalno-pravno i suštinski onemogućavaju stanovnike da se bave stočarstvom i poljoprivredom, do te mere da ih sprečavaju u držanju čak i sitne živine.“ Inicijatori su ukazali na jedinice lokalne samouprave koje, za razliku od grada Pančeva, nisu svojim odlukama odredile „obaveznu udaljenost na kojoj se moraju nalaziti živinarnici“. Nadalje, podnosioci inicijative su se pozvali na Odluku IU-122/2006 od 16. jula 2009. godine („Službeni glasnik RS“, broj 60/09) u kojoj je Ustavni sud „izneo stav da je Ustavom utvrđeno da je preduzetništvo slobodno i da se preduzetništvo može ograničiti zakonom, radi zaštite zdravlja ljudi, životne sredine i prirodnih bogatstava i radi bezbednosti Republike Srbije.“ U vezi sa osporenom odredbom člana 15. alineja 2. Odluke inicijatori su citirali odredbe Zakona o zaštiti životne sredine, smatrajući da se radi o pitanju koje se uređuje ovim zakonom, bez navođenja ustavnopravnih razloga osporavanja zakonitosti ove odredbe Odluke. Na kraju, inicijatori su predložili da Ustavni sud utvrdi neustavnost i nezakonitost člana 15. Odluke i da, do donošenja svoje odluke, obustavi izvršenje radnji na osnovu osporenih odredaba Odluke jer bi mogle nastupiti neotklonjive štetne posledice.
U odgovoru na navode iz inicijative koje je dostavila Skupština grada Pančeva, a koji sadrži izjašnjenje Sekretarijata za inspekcijske poslove Gradske uprave grada Pančeva i Sekretarijata za urbanizam, građevinske, stambeno-komunalne poslove i saobraćaj, se ističe: da je inicijativa neosnovana i da je osporena Odluka doneta u saglasnosti s Ustavom, Zakonom o lokalnoj samoupravi, Zakonom o veterinarstvu i Zakonom o dobrobiti životinja; da grad Pančevo ima ingerencije da propisuje uslove za držanje domaćih životinja na teritoriji grada, kao i prava i obaveze lica koja drže ove životinje; da je nacrt osporene Odluke bio na javnoj raspravi i da podnosioci inicijative nisu stavili primedbe na član 15. nacrta osporene Odluke u toku javne rasprave; da su članom 15. Odluke određeni uslovi pod kojima je dozvoljeno držanje stoke i živine na području naseljenog mesta Pančevo i u drugim naseljenim mestima na teritoriji grada Pančeva; da je u planskim dokumentima koji su na snazi za delove grada Pančeva u kojima je dozvoljeno držanje stoke i živine navedeno da se ekonomski objekti (objekti za gajenje životinja) mogu graditi u zonama definisanim osporenom Odlukom i u planskim dokumentima ne postoje pravila građenja za te objekte, već su ova pravila navedena u osporenoj Odluci, te su neosnovani navodi inicijatora u vezi planskih dokumenata. U odgovoru se takođe navodi da su uslovi pod kojima je dozvoljeno držanje stoke i živine u skladu sa lokacijama na kojima se dozvoljava njihovo držanje, te da teritorija naseljenog mesta Pančevo obuhvata područje gde su, u skladu sa važećim planskim dokumentima, prethodnih godina u velikoj meri izgrađeni poslovni i višeporodični stambeni objekti, ali i područja u kojima je još uvek zastupljeno porodično stanovanje. Iz navedenog proizlazi da je udaljenje objekata za držanje stoke i živine od stambenih objekata, sadržaj prostorija za držanje životinja, higijensko održavanje, odnosno čišćenje, udaljenje deponije od stambenih objekata i drugo propisano članom 15. Odluke radi efikasne zaštite i sprečavanja negativnih efekata po zdravlje životinja, odnosno ljudi, koji mogu da proističu od organizama koji prouzrokuju bolesti ili od prisustva štetnih materija, jer se stoka i živina drži u neposrednoj blizini ljudi koji žive u višeporodičnim i porodičnim objektima u zonama određenim u gradu Pančevu. Polazeći od navedenog, u odgovoru se ističe da nema osnova za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti osporenog člana Odluke.
II
Osporenu Odluku o držanju domaćih životinja na teritoriji grada Pančeva („Službeni list grada Pančeva“, broj 34/19) donela je, 25. novembra 2019. godine, Skupština grada Pančeva na osnovu, pored ostalog, odredaba čl. 32. i 66. Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik RS“, br. 129/07, 84/14 – dr. zakon, 101/16 – dr. zakon i 47/18), odredaba člana 46. Zakona o veterinarstvu („Službeni glasnik RS“, br. 91/05, 30/10, 93/12 i 17/19 – dr. zakon) i odredaba člana 3. stav 2. i člana 54. stav 2. Zakona o dobrobiti životinja („Službeni glasnik RS“, broj 41/09).
Odlukom se uređuje držanje i postupanje sa domaćim životinjama, kao i uslovi za držanje, dobrobit i zaštitu životinja na teritoriji grada Pančeva, a domaćim životinjama u smislu ove odluke smatraju se životinje za društvo, krupna i sitna stoka, živina, golubovi i pčele (član 1. st. 1. i 2.). Prema odredbama člana 2. Odluke, držanje životinje jeste smeštaj, čuvanje, reprodukcija, nega i briga o životinjama (stav 1.), vlasnik životinje jeste pravno ili fizičko lice, odnosno preduzetnik, koji ima pravo čuvanja, držanja, prevoza, korišćenja i prodaje životinja i koji je odgovoran za život, zaštitu zdravlja i dobrobiti životinja, u skladu sa zakonom (stav 2.), držalac životinje jeste pravno ili fizičko lice, odnosno preduzetnik, koji ima pravo čuvanja, držanja, prevoza i korišćenja životinja, kao i pravo prodaje životinja na osnovu pismenog odobrenja vlasnika i koji je odgovoran za život, zaštitu zdravlja i dobrobiti životinja (stav 3.).
Odredbama Poglavlja IV Odluke (čl. 12. do 15.) uređeno je držanje stoke i živine na teritoriji grada Pančeva. Odredbama člana 12. Odluke određene su zone u kojima je dozvoljeno držanje stoke i živine u proizvodne i ekonomske svrhe na području naseljenog mesta Pančevo (stav 1. al. 1. i 2.), kao i prostor, unutar zone, gde nije dozvoljeno držanje ovih životinja (stav 2.). Prema odredbama člana 13. Odluke, u zoni šireg centra naseljenog mesta Pančevo nije dozvoljeno držanje stoke i živine (stav 1.) i propisano je šta se smatra zonom šireg centra (stav 2.). Saglasno članu 14. Odluke, van zona navedenih u članovima 12. i 13. ove odluke na teritoriji naseljenog mesta Pančevo dozvoljeno je držanje stoke i živine samo u registrovanim poljoprivrednim domaćinstvima.
Osporenim odredbama člana 15. Odluke propisano je da se u zonama u kojima je dozvoljeno držanje stoke i živine na području naseljenog mesta Pančevo i u drugim naseljenim mestima na teritoriji grada Pančeva, stoka i živina mogu držati pod sledećim uslovima: da se staje, torovi, svinjci i živinarnici nalaze na udaljenosti koja ne može biti manja od 15m od stambenih objekata, a od 3 do 5m od međne linije, kao i da su opremljeni svim potrebnim sadržajima (posebni objekti za držanje stoke, ograđen prostor od mrežaste žice za držanje živine, mogućnost lakog prilaza radi čišćenja i dr.) u cilju adekvatnog higijenskog održavanja (alineja 1.), da se staje, torovi, svinjci i živinarnici redovno čiste, a đubre izbacuje na deponije stajskog smeća (alineja 2.), da deponije stajskog smeća budu nepropusne, od betona i pokrivene pokretnim kapkom, a postavljene na udaljenosti koja ne može biti manja od 15m od stambenih objekata, a od 3 do 5m od međne linije (alineja 3.).
III
Razmatrajući navode inicijatora da je Skupština grada Pančeva prekoračila svoja ovlašćenja kada je odredbama člana 15. al. 1. i 3. Odluke uredila položaj ekonomskih objekata u odnosu na susedne objekte i granice građevinske parcele imajući u vidu da su pravila građenja određena članom 31. Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“, br. 72/09, 81/09-ispravka, 64/10-Odluka US, 24/11, 121/12, 42/13-Odluka US, 50/13-Odluka US, 98/13-Odluka US, 132/14, 145/14, 83/18, 31/19, 37/19, 9/20 i 52/21), Ustavni sud je pošao od odredbe člana 20. stav 1. tačka 15) Zakona o lokalnoj samoupravi („Službeni glasnik RS“, br. 129/07, 83/14 – dr. zakon, 101/16 – dr. zakon, 47/18 i 111/21 – dr. zakon) u kojoj je sadržan pravni osnov za donošenje osporene Odluke. Navedenom odredbom Zakona o lokalnoj samoupravi je propisano da opština, preko svojih organa, u skladu s Ustavom i zakonom obavlja i druge poslove od lokalnog značaja određene zakonom (npr. u oblastima odbrane, zaštite i spasavanja, zaštite od požara, omladinske politike, zoohigijene i dr.), kao i poslove od neposrednog interesa za građane, u skladu sa Ustavom, zakonom i statutom. Iz navedene zakonske odredbe, prema dosadašnjoj praksi Ustavnog suda (Rešenje IUo-213/17 od 17. septembra 2020. godine i Odluka IUo-142/19 od 17. decembra 2020. godine, koja je objavljena u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 6/21), proizlazi da uređivanje uslova i načina držanja i zaštite domaćih životinja na teritoriji jedinice lokalne samouprave nesumnjivo predstavlja posao od neposrednog interesa za lokalno stanovništvo koji je u nadležnosti jedinice lokalne samouprave.
Ustavni sud je takođe imao u vidu i odredbe Zakona o planiranju i izgradnji, u odnosu na koji je tražena ocena zakonitosti odredaba člana 15. al. 1. i 3. Odluke u osporenom delu, kojim je propisano: da ekonomski objekti jesu objekti za gajenje životinja (staje za gajenje konja, štale za gajenje goveda, objekti za gajenje živine, koza, ovaca i svinja, kao i objekti za gajenje golubova, kunića, ukrasne živine i ptica), prateći objekti za gajenje domaćih životinja (ispusti za stoku, betonske piste za odlaganje čvrstog stajnjaka, objekti za skladištenje osoke), objekti za skladištenje stočne hrane (senici, magacini za skladištenje koncentrovane stočne hrane, betonirane silo jame i silo trenčevi), objekti za skladištenje poljoprivrednih proizvoda (ambari, koševi), ribnjaci, krečane, ćumurane i drugi slični objekti na poljoprivrednom gazdinstvu (objekti za mašine i vozila, pušnice, sušionice i sl.) (član 2. tačka 24a); da su dokumenti prostornog i urbanističkog planiranja, pored ostalog, planski dokumenti (član 10. stav 1. tačka 1)); da su planski dokumenti prostorni i urbanistički planovi, da su prostorni planovi, pored ostalog, prostorni plan jedinice lokalne samouprave i prostorni plan područja posebne namene, da su urbanistički planovi generalni urbanistički plan, plan generalne regulacije i plan detaljne regulacije (član 11. stav 1, stav 2. tač. 3) i 4) i stav 3.). Sastavni delovi prostornog plana područja posebne namene, prostornog plana jedinice lokalne samouprave i urbanističkih planova su, pored ostalog, pravila građenja (član 29. tačka 2) Zakona). Prema odredbama člana 31. stav 1. Zakona, pravila građenja u prostornom planu područja posebne namene, prostornom planu jedinice lokalne samouprave i planovima generalne i detaljne regulacije sadrže, pored ostalog, naročito: vrstu i namenu, odnosno kompatibilne namene objekata koji se mogu graditi u pojedinačnim zonama pod uslovima utvrđenim planskim dokumentom, odnosno klasu i namenu objekata čija je izgradnja zabranjena u tim zonama (tačka 1)) i položaj objekata u odnosu na regulaciju i u odnosu na granice građevinske parcele (tačka 3)). Prostorni plan jedinice lokalne samouprave i urbanistički plan donosi skupština jedinice lokalne samouprave (član 35. st. 6. i 7. Zakona).
Planski dokumenti koji predstavljaju osnov za ostvarivanje prava na izgradnju, odnosno za izdavanje lokacijskih uslova, jesu prostorni plan područja posebne namene i prostorni plan jedinice lokalne samouprave, za delove teritorije u obuhvatu plana za koje nije predviđena izrada urbanističkog plana; plan generalne regulacije za delove teritorije za koje nije predviđena izrada plana detaljne regulacije i plan detaljne regulacije (član 57. st. 1. do 3. Zakona). Ukoliko je za područje, na kome se nalazi katastarska parcela za koju je podnet zahtev za izdavanje lokacijskih uslova, predviđena obaveza dalje planske razrade, a takav planski dokument nije donet u roku propisanom članom 27. stav 6. ovog zakona (rok od 12 meseci od dana donošenja odluke o izradi plana detaljne regulacije), lokacijski uslovi se izdaju na osnovu podzakonskog akta kojim se uređuju opšta pravila parcelacije, uređenja i građenja, i na osnovu postojećeg planskog dokumenta koji sadrži elemente regulacije (član 57. stav 5.).
Podzakonski akt kojim su, u smislu odredbe člana 57. stav 5. Zakona, propisana opšta pravila i uslovi za parcelaciju, regulaciju i izgradnju jeste Pravilnik o opštim pravilima za parcelaciju, regulaciju i izgradnju („Službeni glasnik RS“, broj 22/15), koji je doneo ministar građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture, na osnovu odredbe člana 201. stav 5. tačka 25) Zakona o planiranju i izgradnji („Službeni glasnik RS“, br. 72/09, 81/09-ispravka, 64/10-Odluka US, 24/11, 121/12, 42/13-Odluka US, 50/13-Odluka US, 98/13-Odluka US, 132/14 i 145/14). Odredbama Poglavlja IV Pravilnika propisana su opšta pravila za izgradnju kojima se, pored ostalog, uređuje položaj objekta u odnosu na regulaciju i u odnosu na granice građevinske parcele i udaljenost objekta (član 19.). S tim u vezi, odredbama tačke 4. Poglavlja IV Pravilnika (čl. 40. do 48.) propisana su opšta pravila za izgradnju za seoske zone i određen je, pored ostalog, pojam ekonomskih objekata (član 44.), propisana je pozicija ekonomskih objekata u odnosu na građevinsku liniju i međusobno rastojanje stambenog objekta i stočne staje, kao i udaljenost đubrišta od stambenog objekta, bunara, odnosno živog izvora vode (član 45.), te rastojanje novih ekonomskih objekata od granice parcele (član 46.).
Iz navedenog proizlazi da je udaljenost ekonomskih objekata u odnosu na građevinsku liniju, regulacionu liniju, stambene i druge objekte, kao sastavni deo pravila građenja ovih objekata, saglasno Zakonu o planiranju i izgradnji, određena planskim dokumentima iz člana 29. ovog zakona, odnosno podzakonskim aktom. S obzirom na izneto, Ustavni sud smatra da jedinica lokalne samouprave nije ovlašćena da nekim drugim svojim opštim aktom, osim planskim dokumentima za čije je donošenje nadležna, određuje pravila građenja ekonomskih objekata na svojoj teritoriji. Ustavni sud takođe ukazuje da, suprotno mišljenju donosioca osporene Odluke, ovlašćenje jedinice lokalne samouprave iz člana 20. stav 1. tačka 15) Zakona o lokalnoj samoupravi da propiše uslove pod kojima je dozvoljeno držanje stoke i živine na njenoj teritoriji, ne sadrži i ovlašćenje da jedinica lokalne samouprave propisuje pravila građenja objekata u kojima se drže i gaje ove domaće životinje.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud je utvrdio da je Skupština grada Pančeva prekoračila svoja ovlašćenja kada je odredbama člana 15. al. 1. i 3. Odluke, u osporenom delu, odredila udaljenost ekonomskih objekata (staje, torovi, svinjci, živinarnici i deponije stajskog smeća) od stambenih objekata i međne linije, s obzirom na to da se radi o materiji koja je uređena Zakonom o planiranju i izgradnji. S tim u vezi, Ustavni sud je utvrdio da odredbe člana 15. alineja 1. u delu koji glasi: „se“ i „nalaze na udaljenosti koja ne može biti manja od 15m od stambenih objekata, a od 3 do 5m od međne linije, kao i da“ i alineja 3. u delu koji glasi: „ , a postavljene na udaljenosti koja ne može biti manja od 15m od stambenih objekata, a od 3 do 5m od međne linije“ Odluke nisu u saglasnosti sa zakonom. Saglasno iznetom, Ustavni sud je odlučio kao u tački 1. izreke.
Kako je u toku postupka ocene zakonitosti odredaba člana 15. al. 1. i 3. Odluke, u osporenom delu, pravno stanje potpuno utvrđeno i prikupljeni podaci pružaju pouzdan osnov za odlučivanje, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 53. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon, 103/15 i 10/23), odlučio bez donošenja rešenja o pokretanju postupka.
Ustavni sud je zaključio da inicijatori razloge osporavanja saglasnosti odredaba člana 15. al. 1. i 3. Odluke sa odredbom člana 58. stav 3. Ustava kojom je utvrđeno da se zakonom može ograničiti način korišćenja imovine i odredbom člana 60. stav 1. Ustava kojom se jemči pravo na rad, u skladu sa zakonom, zasnivaju na mišljenju da „je ovakva Odluka nemoguća“ jer nijedan objekat na području dela grada Pančeva čiji se stanovnici pretežno bave poljoprivredom ne može da ispuni uslove iz osporenih odredaba Odluke, usled čega su ova lica suštinski onemogućena da se bave stočarstvom i poljoprivredom. S obzirom na to da se ovi navodi iz inicijative u suštini odnose na subjektivnu ocenu inicijatora o primeni odredaba člana 15. al. 1. i 3. Odluke, u osporenom delu, u praksi, te da izneti argumenti nemaju ustavnopravnu težinu i zasnovanost, Ustavni sud smatra da ne postoje pretpostavke za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti navedenih odredaba Odluke.
Ustavni sud takođe smatra da je neosnovano pozivanje inicijatora na Odluku IU-122/2006 od 16. jula 2009. godine („Službeni glasnik RS“, broj 60/09), imajući u vidu da u ovoj odluci nisu razmatrana pitanja u vezi sa uslovima držanja domaćih životinja na teritoriji jedinice lokalne samouprave.
U vezi sa osporenom odredbom člana 15. alineja 2. Odluke, kojom je propisano da se staje, torovi, svinjci i živinarnici redovno čiste, a đubre izbacuje na deponiju stajskog smeća, inicijator je citirao čitav niz članova Zakona o zaštiti životne sredine („Službeni glasnik RS“, br. 135/04, 36/09, 36/09 – dr.zakon, 72/09 – dr. zakon, 43/11 – Odluka US, 14/16, 76/18 i 95/18 – dr.zakon) ali u razlozima inicijative nije obrazložio u čemu je ustavnopravna veza između sadržine svakog od ovih članova Zakona i osporene odredbe Odluke. S obzirom na izneto, Ustavni sud je, saglasno članu 36. stav 1. tačka 7) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio podnetu inicijativu u ovom delu jer nisu ispunjene pretpostavke za pokretanje i vođenje ustavnosudskog postupka, pa je zaključio kao u tački 2. izreke.
Ustavni sud takođe ukazuje da navodi inicijatora o tome da su određene zakonske odredbe pogrešno navedene kao pravni osnov za donošenje osporene Odluke, kao i ukazivanje na to kako su druge jedinice lokalne samouprave uredile držanje domaćih životinja na svojoj teritoriji, ne predstavljaju ustavnopravne razloge koji bi bili osnov za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti odredaba člana 15. al. 1. do 3. Odluke.
IV
Budući da je Ustavni sud doneo konačnu odluku, zahtev za obustavu izvršenja pojedinačnih radnji preduzetih na osnovu osporenih odredaba Odluke Sud je odbacio, saglasno odredbi člana 56. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu i rešio kao u tački 3. izreke.
Polazeći od svega izloženog, na osnovu odredaba člana 42a stav 1. tačka 2), člana 45. tačka 4), člana 46. tačka 3) i člana 47. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu i člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Ustavni sud je doneo Odluku kao u izreci.
Na osnovu člana 168. stav 3. Ustava, odredbe člana 15. alineja 1. u delu koji glasi: „se“ i „nalaze na udaljenosti koja ne može biti manja od 15m od stambenih objekata, a od 3 do 5m od međne linije, kao i da“ i alineja 3. u delu koji glasi: „ , a postavljene na udaljenosti koja ne može biti manja od 15m od stambenih objekata, a od 3 do 5m od međne linije“ Odluke navedene u tački 1. izreke prestaju da važe danom objavljivanja Odluke Ustavnog suda u „Službenom glasniku Republike Srbije“.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
Snežana Marković
Slični dokumenti
- IUo 94/2025: Ocena zakonitosti odluke grada Kraljeva o držanju domaćih životinja
- IUo 257/2015: Utvrđivanje povrede prava na imovinu zbog nenamirenih potraživanja u stečaju
- IUo 53/2021: Rešenje Ustavnog suda o pokretanju postupka za ocenu ustavnosti odluke o držanju životinja
- IUo 53/2021: Odluka Ustavnog suda o neustavnosti i nezakonitosti gradske odluke o držanju životinja
- IUo 197/2017: Odluka Ustavnog suda o zakonitosti odluke o držanju domaćih životinja
- IUo 257/2015: Odluka Ustavnog suda o nezakonitosti odredbe o držanju kućnih ljubimaca