Rešenje Ustavnog suda o pokretanju postupka za ocenu ustavnosti poreskog izuzeća
Kratak pregled
Ustavni sud pokrenuo je postupak za ocenu ustavnosti odredbe Zakona o porezu na dohodak građana kojom se od oporezivanja izuzimaju naknade za rad u organima za sprovođenje izbora. Sud će ispitati saglasnost ove odredbe sa načelima vladavine prava i zabrane diskriminacije.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
IUz-128/2011
13.06.2012.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 13. juna 2012. godine, doneo je
R E Š E Nj E
1. Pokreće se postupak za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 9. stav 1. tačka 16) Zakona o porezu na dohodak građana ("Službeni glasnik RS", br. 24/01, 80/02, 135/04, 62/06 i 65/06), u delu koji glasi: "za sprovođenje izbora ili".
2. Rešenje dostaviti Narodnoj skupštini radi davanja odgovora.
3. Rok za davanje odgovora je 90 dana od dana prijema Rešenja.
O b r a z l o ž e nj e
Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti odredbe člana 9. stav 1. tačka 16) Zakona o porezu na dohodak građana ("Službeni glasnik RS", br. 24/01, 80/02, 135/04, 62/06 i 65/06), u delu koji glasi: "za sprovođenje izbora ili". Po mišljenju inicijatora, odredba navedenog člana Zakona u osporenom delu u suprotnosti je sa odredbama čl. 3, 6, 51, 60, 69, 91. i 96. Ustava Republike Srbije. Inicijator ističe da su, polazeći od člana 69. Ustava koji garantuje građanima pravo na socijalnu zaštitu, članom 9. Zakona o porezu na dohodak građana predviđena oslobođenja od plaćanja poreza na dohodak građana koji kao ugroženi ostvaruju prihod kao ratni invalidi, zatim na roditeljski dečji dodatak, naknadu za tuđu negu i pomoć, naknadu za vreme nezaposlenosti, naknadu za pomoć u slučaju smrti i sl.
Međutim, prema navodima inicijatora, u kategoriju socijalno ugroženih građana kojima pomažu svi poreski obveznici u Republici Srbiji plaćanjem poreza uvršćena je "na neustavan, nezakonit i nemoralan način kategorija funkcionera Republičke izborne komisije čije su naknade za rad izuzete od oporezivanja". Prema mišljenju inicijatora, osporeni deo zakonske regulative suprotan je i članu 91. Ustava koji utvrđuje opštu obavezu plaćanja poreza i drugih dažbina prema ekonomskoj moći obveznika.
Navedena inicijativa je, saglasno Zaključku sa sednice Suda od 10. marta 2011. godine, dostavljena na mišljenje Narodnoj skupštini, ali kako u ostavljenom roku, a ni naknadno, Narodna skupština nije dostavila traženo mišljenje, Sud je odlučio da nastavi postupak, saglasno odredbi člana 34. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", br. 109/07 i 99/11).
U postupku pred Ustavnim sudom utvrđeno je sledeće:
Odredbom člana 9. stav 1. tačka 16) Zakona o porezu na dohodak građana u osporenom delu propisano je da se ne plaća porez na dohodak građana na primanja ostvarena po osnovu naknada za rad lica u organima za sprovođenje izbora ili za popis stanovništva, a inicijativom je izričito osporen deo odredbe koji glasi: "za sprovođenje izbora ili", budući da se naknade za rad ostvarene iz navedenog izvora prihoda izuzimaju od oporezivanja ovom vrstom poreza.
Za rešavanje ustavnopravnih pitanja pokrenutih inicijativom od značaja su odredbe Ustava Republike Srbije kojima je utvrđeno: da je država zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti evropskim principima i vrednostima (član 1.); da je vladavina prava osnovna pretpostavka Ustava koja počiva na neotuđivim ljudskim pravima i ostvaruje se slobodnim i neposrednim izborima, ustavnim jemstvima ljudskih i manjinskih prava, podelom vlasti, nezavisnom sudskom vlašću i povinovanjem vlasti Ustavu i zakonu (član 3.); da se ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom neposredno primenjuju i da se Ustavom jemče, i kao takva, neposredno primenjuju ljudska i manjinska prava zajemčena opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, potvrđenim međunarodnim ugovorima i zakonima, kao i da se zakonom može propisati način ostvarivanja ovih prava samo ako je to Ustavom izričito predviđeno ili ako je to neophodno za ostvarenje pojedinog prava zbog njegove prirode, pri čemu zakon ni u kom slučaju ne sme da utiče na suštinu zajemčenog prava, te da se odredbe o ljudskim i manjinskim pravima tumače u korist unapređenja vrednosti demokratskog društva, saglasno važećim međunarodnim standardima ljudskih i manjinskih prava, kao i praksi međunarodnih institucija koje nadziru njihovo sprovođenje (član 18.); da jemstva neotuđivih ljudskih i manjinskih prava u Ustavu služe očuvanju ljudskog dostojanstva i ostvarenju pune slobode i jednakosti svakog pojedinca u pravednom, otvorenom i demokratskom društvu, zasnovanom na načelu vladavine prava (član 19.); da ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom mogu zakonom biti ograničena ako ograničenje dopušta Ustav, u svrhe radi kojih ga Ustav dopušta, u obimu neophodnom da se ustavna svrha ograničenja zadovolji u demokratskom društvu i bez zadiranja u suštinu zajemčenog prava (član 20. stav 1.); da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (član 21. st. 1. i 3.); da se jemči pravo na rad, u skladu sa zakonom i pravo na pravičnu naknadu za rad (član 60. st. 1. i 4.); da građani i porodice kojima je neophodna društvena pomoć radi savladavanja socijalnih i životnih teškoća i stvaranja uslova za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba imaju pravo na socijalnu zaštitu, čije se pružanje zasniva na načelima socijalne pravde, humanizma i poštovanja ljudskog dostojanstva (član 69. stav 1.); da se sredstva iz kojih se finansiraju nadležnosti Republike Srbije, autonomnih pokrajina i jedinica lokalne samouprave obezbeđuju iz poreza i drugih prihoda utvrđenih zakonom, a da je obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina opšta i zasniva se na ekonomskoj moći obveznika (član 91.); da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje, pored ostalog, poreski sistem (član 97. stav 1. tačka 6).
Polazeći od navedenih odredaba Ustava, Ustavni sud je prilikom razmatranja ustavnosti odredbe člana 9. stav 1. tačka 16) Zakona o porezu na dohodak građana u osporenom delu, ocenio da se osnovano postavljaju sledeća sporna ustavnopravna pitanja:
1) da li se navedenom odredbom Zakona, u osporenom delu, zadire u osnovne ustavne principe o vladavini prava i socijalnoj pravdi iz čl. 1. i 3. Ustava, imajući u vidu da se poreski sistem i poreska politika koju Ustav izražava zasnivaju na načelima jednakosti i pravednosti;
2) da li se osporenim delom navedene odredbe Zakona krši ustavni princip iz člana 91. stav 2. Ustava, prema kome je poreska obaveza konstituisana kao opšta obaveza koja se zasniva na ekonomskoj moći obveznika, te da li je zakonodavac u slučaju osporenog dela odredbe Zakona uzeo u obzir navedeni kriterijum koji predstavlja ustavni uslov na kome se zasniva uređivanje poreskog sistema, a to znači i propisivanje poreske obaveze i poreskih oslobođenja (izuzimanja) kao elemenata ovog sistema;
3) da li se navedenom odredbom Zakona u osporenom delu povređuje ustavni princip zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava, kao i ustavni principi iz čl. 18. do 20. Ustava, polazeći od toga da su porezi sredstva za ostvarivanje određenih socijalnih i ekonomskih ciljeva poreske politike, te se postavlja pitanje da li ovakvo propisivanje ima objektivnog i razumnog opravdanja, da li se njime teži legitimnom cilju i da li postoji "razumni odnos proporcionalnosti između osporenog dela regulative i cilja čijoj se realizaciji teži".
Na osnovu iznetog, Ustavni sud je ocenio da se osnovano postavlja pitanje saglasnosti osporenog dela odredbe člana 9. stav 1. tačka 16) Zakona o porezu na dohodak građana navedenog u tački 1. izreke, sa Ustavom, te je saglasno odredbi člana 53. stav 1. Zakona o Ustavnom sudu, pokrenuo postupak za ocenu ustavnosti ovog dela osporene odredbe navedenog Zakona.
Polazeći od izloženog, a na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 2) i člana 46. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu, Ustavni sud je doneo Rešenje kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević
Slični dokumenti
- IUz 128/2011: Odluka Ustavnog suda o neustavnosti poreskog izuzeća za naknade u izbornim organima
- IUz 61/2009: Rešenje Ustavnog suda o pokretanju postupka za ocenu ustavnosti odredbe Zakona o porezu na dohodak građana
- IUz 61/2009: Odluka Ustavnog suda o neustavnosti poreskog izuzeća za budžetske korisnike
- IUz 11/2008: Rešenje Ustavnog suda o ustavnosti odredaba zakona o porezima na registrovano oružje
- IUz 35/2009: Neprihvatanje inicijativa za ocenu ustavnosti Zakona o otpisu kamate na poreske obaveze
- IUz 138/2016: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju ustavne žalbe u upravnom sporu
- IUz 60/2014: Pokretanje postupka za ocenu ustavnosti Zakona o umanjenju neto prihoda u javnom sektoru