Rešenje Ustavnog suda o ustavnosti završne odredbe Zakona o ukidanju Ukaza o porodici Karađorđević
Kratak pregled
Ustavni sud nije prihvatio inicijativu za ocenu ustavnosti člana 3. Zakona o ukidanju Ukaza o oduzimanju državljanstva i imovine porodici Karađorđević. Osporena odredba, koja uređuje stupanje zakona na snagu, u skladu je sa Ustavom.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
IUz-1488/2010
24.03.2011.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, dr Goran Ilić, Vesna Ilić Prelić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 24. marta 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 3. Zakona o ukidanju Ukaza o oduzimanju državljanstva i imovine porodici Karađorđević („Službeni list SRJ“, broj 9/01).
O b r a z l o ž e nj e
Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti člana 3. Zakona navedenog u izreci. Podnosilac inicijative smatra da je ukidanjem Ukaza kojim je bilo oduzeto državljanstvo i konfiskovana imovina porodici Karađorđević otpao i pravni osnov oduzimanja njihove imovine, te da je Republika kao sticalac u obavezi da je odmah vrati po opštim pravilima vraćanja imovine propisanim odredbama čl. 210. do 219. Zakona o obligacionim odnosima. Zakonom propisana pravila vraćanja imovine, kako se navodi u inicijativi, treba da važe za sve građane i državljane Republike Srbije jer Ustav „nije dopustio zakonodavcu da na poseban način uređuje vraćanje imovine bilo kojoj grupi grupi građana, pogotovo ne sa razloga njihovog porekla i imovnog stanja“. Stoga je, po mišljenju podnosioca inicijative, porodici Karađorđević ponovo oduzeto, odnosno ograničeno njihovo pravo na imovinu suprotno odredbama čl. 20, 21. i 58. Ustava. Polazeći od navedenog, podnosilac inicijative predložio je da Ustavni sud „donese odluku kojom će utvrditi da odredba člana 3. Zakona o ukidanju Ukaza o oduzimanju državljanstva i imovine porodici Karađorđević nije saglasna sa Ustavom i da odredba člana 3. Zakona prestaje da važi sa danom objavljivanja odluke Ustavnog suda“.
U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da je osporenom odredbom člana 3. Zakona o ukidanju Ukaza o oduzimanju državljanstva i imovine porodici Karađorđević („Službeni list SRJ“, broj 9/01) propisano da ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom listu SRJ“. Ustavni sud je konstatovao i da je osporeni Zakon donet kao zakon Savezne Republike Jugoslavije i da je na osnovu odredaba člana 64. stav 2. Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora („Službeni list SCG“, broj 1/03) i člana 20. stav 5. Zakona za sprovođenje Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora („Službeni list SCG“, broj 1/03), od dana stupanja na snagu Ustavne povelje, u delu koji se odnosi na Republiku Srbiju, nastavio da se primenjuje kao republički propis. Stoga je ocena ustavnosti osporene odredbe člana 3. Zakona, na osnovu odredaba člana 167. Ustava Republike Srbije od 2006. godine, izvršena u odnosu na Ustav koji je na snazi.
S obzirom na sadržinu osporene odredbe člana 3. Zakona, za ocenu njene ustavnosti od značaja su odredbe Ustava kojima je utvrđeno da se zakoni i svi drugi opšti akti objavljuju pre stupanja na snagu i da zakoni i drugi opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja i mogu da stupe na snagu ranije samo ako za to postoje naročito opravdani razlozi, utvrđeni prilikom njihovog donošenja (član 196. st. 1. i 4.).
Budući da, saglasno Ustavu, zakoni i svi drugi opšti akti stupaju na snagu najranije osmog dana od dana objavljivanja, kao i da je istovetno rešenje u pogledu stupanja na snagu opštih akata sadržao i Ustav Savezne Republike Jugoslavije na osnovu koga je osporeni Zakon donet, Ustavni sud je, s obzirom na to da je osporenom odredbom člana 3. Zakona propisano da Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u odgovarajućem glasilu, ocenio da nema osnova za pokretanje postupka povodom podnete inicijative. Kako se, po oceni Suda, osporena odredba člana 3. Zakona ne može dovesti ni u ustavnopravnu vezu sa odredbama čl. 20, 21. i 58. Ustava u odnosu na koje podnosilac inicijative osporava ustavnost ove odredbe Zakona, Ustavni sud, saglasno odredbi člana 53. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07), nije prihvatio inicijativu.
Polazeći od izloženog, Ustavni sud je, na osnovu odredbe člana 46. tačka 5) Zakona o Ustavnom sudu, doneo Rešenje kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 4332/2020: Odluka o povredi prava na suđenje u razumnom roku u restituciji
- Už 8455/2023: Odbijanje zahteva za restituciju imovine mađarskim državljanima
- IUz 156/2011: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju inicijative za ocenu ustavnosti zakona o imovini Karađorđevića
- IU 260/2003: Rešenje Ustavnog suda o inicijativama za ocenu ustavnosti Zakona o javnom dugu Dafiment banke
- IUz 462/2011: Rešenje Ustavnog suda o inicijativama za ocenu ustavnosti Zakona o vraćanju oduzete imovine
- IU 152/2004: Odluka Ustavnog suda o ustavnosti Zakona o pravima optuženih u pritvoru Haškog tribunala
- IUz 3/2013: Rešenje Ustavnog suda o ustavnosti Zakona o vraćanju oduzete imovine i obeštećenju