Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju inicijative za ocenu ustavnosti poreza na oružje

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio inicijativu za ocenu ustavnosti odredbe Zakona o porezima na upotrebu, držanje i nošenje dobara. Sud je istakao da nije nadležan da ocenjuje celishodnost poreske politike, koja je u domenu zakonodavne vlasti.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
IUz-152/2011
13.02.2013.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, dr Goran Ilić, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća , na osnovu člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava Republike Srbije Zakona o Ustavnom sudu na sednici Veća održanoj 13. februara 2013. godine, doneo je

R E Š E Nj E

Odbacuje se inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti odredbe člana 24. stav 2. Zakona o porezima na upotrebu, držanje i nošenje dobara ("Službeni glasnik RS", br. 26/01, 80/02, 43/04, 132/04, 112/05, 114/06, 118/07, 114/08, 31/09, 106/09 i 95/10).

O b r a z l o ž e nj e

Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti odredbe člana 24. stav 2. Zakona navedenog u izreci, kojom je propisano da se porez na oružje za ličnu bezbednost za koje je izdat oružni list za držanje oružja, odnosno oružni list za držanje i dozvola za nošenje oružja plaća u godišnjem iznosu, i to za: 1) oružje za koje je izdat oružni list za držanje oružja - 2.700 dinara i 2) oružje za koje je izdat oružni list za držanje i dozvola za nošenje oružja - 13.460 dinara. Iz sadržine navoda inicijative proističe da se navedena odredba Zakona osporava u odnosu na odredbu člana 91. stav 3. Ustava Republike Srbije , kojom je propisano da je obaveza plaćanja poreza i drugih dažbina opšta i zasniva se na ekonomskoj moći obveznika. Prema navodima inicijatora, propisivanjem obaveze plaćanja poreza na registrovano oružje na osnovu izdatog oružnog lista za držanje oružja narušava se ekonomska moć poreskog obveznika. Inicijator osporava visinu propisanog poreza , navodeći da prekomerno povećanje iznosa poreza za držanje i nošenje oružja za ličnu bezbednost "onemogućava građanima da brane sebe od napada". Od Ustavnog suda zatražio je i obustavu izvršenja akata donetih na osnovu osporene odredbe Zakona zbog nenadoknadive štete koju osporena odredba Zakona proizvodi.

Razmatrajući navode inicijative kojima se osporava ustavnost odredbe člana 24. stav 2. Zakona o porezima na upotrebu, držanje i nošenje dobara ("Sčužbeni glasnik RS", br. 26/01, 80/02, 43/04, 132/04, 112/05, 114/06, 118/07, 114/08, 31/09, 106/09 i 95/10), Ustavni sud je najpre konstatovao, da je, na sednici održanoj 9. decembra 2010. godine, u predmetu IUz-11/2008 doneo Rešenje o neprihvatanju inicijative za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti odredaba člana 24. i člana 27a st. 1. i 2. navedenog Zakona, sa izmenama koje su objavljene u "Službenom glasniku RS", broj 43/04, kao i za ocenu saglasnosti odredbe člana 24. stav 2. istog zakona sa Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1. Protokola 12 uz Evropsku konvenciju. U navedenom rešenju Sud je izrazio stav da o celishodnosti mera poreske politike Ustavni sud nije nadležan da odlučuje, jer je to u domenu volje zakonodavnog organa.

Evropski sud za ljudska prava polazi od načelnog stava da je svako oporezivanje prima facie mešanje u pravo na mirno uživanje imovine zajamčeno članom 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda , budući da ono "pogođenu" osobu lišava imovine, tj. iznosa novca koji mora platiti (vidi: presudu Velikog veća Evropskog suda u predmetu ''Burden protiv Ujedinjenog kraljevstva'' od 20. aprila 2008. godine, predstavka broj 13378/05, stav 59.). Međutim, to ne znači da je država lišena prava da donese i primeni zakone koje smatra potrebnim da bi osigurala plaćanje poreza neophodnih za ostvarivanje javnih potreba i u tom domenu ima široko polje procene. Ustav je prepustio zakonodavcu da uređuje i obezbeđuje poreski sistem (član 97. tačka 6.), pa je zakonodavac ovlašćen da odredi parametre na osnovu kojih će se realizovati ustavno načelo srazmernosti plaćanja poreza sa ekonomskom moći obveznika (član 91. stav 2.).

Razmatrajući prihvatljivost podnete inicijative, Ustavni sud je najpre konstatovao da je odredba člana 24. stav 2. Zakona o porezima na upotrebu, držanje i nošenje dobara od 2004. godine pretrpela više izmena koje se odnose na povećanje iznosa poreza na oružje za koje je izdat oružni list za držanje oružja za ličnu bezbednost (tačka 1)), odnosno oružje za koje je izdata dozvola za nošenje oružja za ličnu bezbednost (tačka 2)), tako da je visina tih poreza utvrđivana u sledećim iznosima: 1.350 i 6.750 dinara ("Službeni glasnik RS", broj 43/04); 1.460 i 7.300 dinara ("Službeni glasnik RS", broj 132/04); 1.720 i 8.610 dinara ("Službeni glasnik RS", broj 115/05); 1.870 i 9.370 dinara ("Službeni glasnik RS", broj 114/06); 2.040 i 10.190 dinara ("Službeni glasnik RS", broj 118/07); 2.230 i 11.130 dinara ("Službeni glasnik RS", broj 114/08); 2.230 i 11.130 dinara ("Službeni glasnik RS", broj 31/09); 2440 i 12.150 dinara ("Službeni glasnik RS", broj 106/09); 2700 i 13.460 dinara ("Službeni glasnik RS", broj 95/10).

U pogledu navoda inicijatora da je prekomerno povećana visina poreza za držanje i nošenje oružja za ličnu bezbednost, a posebno nominalni iznosi poreza koji se primenjuju od 1. januara 2011. godine, zbog čega osporena odredba člana 24. stav 2. Zakona nije u saglasnosti sa članom 91. stav 2. Ustava jer narušava ekonomsku moć poreskih obveznika, Ustavni sud ističe da faktičke razlike koje postoje u imovinskoj sferi pojedinaca ograničavaju ovaj Sud da u postupku normativne kontrole ocenjuje dejstvo apstraktnih pravnih normi, u ovom slučaju poreskih propisa, na ekonomsku moć poreskih obveznika koja je praktično neuporediva. Navedeno se posebno odnosi na poreze čija visina ne zavisi od vrednosti imovine poreskog obveznika ili njegovog dohotka, već je porez isti za sve poreske obveznike, kao što je slučaj sa porezom iz osporenog člana 24. stav 2. Zakona. O domašaju načela srazmernosti, pravednosti i jednakosti u poreskim zakonima Savezni ustavni sud Savezne Republike Nemačke je u dugogodišnjoj praksi izgradio sledeći stav: "Koji su elementi merodavni za životne odnose koje treba urediti da bi se prema njima postupalo jednako ili nejednako, načelno odlučuje zakonodavac... Pri utvrđivanju poreskih osnova zakonodavac ima široku slobodu odlučivanja, ona završava tek tamo gde jednako ili nejednako postupanje prema regulisanim činjeničnim stanjima više nije spojivo sa načinom posmatranja koji je usmeren prema zamisli pravde, gde, dakle, nedostaje očigledan razlog za jednako ili nejednako postupanje. Savezni ustavni sud proverava samo poštovanje ovih spoljnih granica zakonodavčeve slobode (zabrana proizvoljnosti), ali ne i to da li je zakonodavac u konkretnom slučaju pronašao najsvrsishodnije, najracionalnije i najpravednije rešenje." (B Verf GE 26, 302, Rešenje Drugog senata od 9. juna 1969. godine).

Polazeći od svega navedenog, Ustavni sud je ocenio da je inicijativa neprihvatljiva, jer iznetim razlozima osporavanja nije potkrepljena tvrdnja da ima osnova za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti osporene odredbe člana 24. stav 2. Zakona.

Ustavni sud je, stoga, podnetu inicijativu odbacio, saglasno odredbi člana 53. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", br. 109/07 i 99/11).

Budući da je Sud odbacio inicijativu za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti osporene odredbe Zakona, zahtev za obustavu izvršenja pojedinačnih akata donetih na osnovu ove odredbe Zakona je bespredmetan.

Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 2) i člana 46. tačka 5) Zakona o Ustavnom sudu doneo Rešenje kao u izreci.

PREDSEDNIK VEĆA

dr Dragiša B. Slijepčević

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.