Odbacivanje inicijative za ocenu ustavnosti dodele mandata unutar koalicionih lista

Kratak pregled

Ustavni sud je odbacio inicijativu za ocenu ustavnosti odredbi Zakona o izboru narodnih poslanika koje regulišu popunu upražnjenog poslaničkog mesta sa koalicione liste. Sud je ocenio da dodela mandata kandidatu iste stranke, mimo redosleda, predstavlja dozvoljeno odstupanje.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
USTAVNI SUD
IUz-214/2011
05.07.2012.
Beograd

Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije dr Bosa Nenadić, Katarina Manojlović Andrić, dr Olivera Vučić, Predrag Ćetković, Milan Stanić, Bratislav Đokić i mr Tomislav Stojković, članovi Veća, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava Republike, na sednici Veća održanoj 5. jula 2012. godine, doneo je

 

R E Š E Nj E

 

Odbacuje se inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti člana 92. st. 3. i 7. Zakona o izboru narodnih poslanika („Službeni glasnik RS“, br. 35/2000, 69/02, 57/03, 72/03, 75/03, 18/04, 85/05, 101/05, 104/09, 28/11 i 36/11).

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti odredaba člana 92. st. 3. i 7. Zakona o izboru narodnih poslanika („Službeni glasnik RS“, br. 35/2000, 69/02, 57/03, 72/03, 75/03, 18/04, 85/05, 101/05, 104/09, 28/11 i 36/11). Iz sadržine navoda inicijative proističe da su predmet osporavanja ustavnost navedenih odredaba Zakona u odnosu na odredbe čl. 2. i 3, člana 5. stav 4, člana 21. stav 1. i člana 100. stav 1. Ustava Republike Srbije. Podnosilac inicijative ističe da se osporenim odredbama Zakona „odstupa od opšteg pravila da se mandati narodnih poslanika dodeljuju po redosledu na izbornoj listi utvrđenoj prilikom izbora kao i prilikom prestanka mandata poslanika pre isteka vremena na koje je izabran“, da osporeni „član 92. stav 3. suprotno navedenim ustavnim odredbama propisuje izuzetak koji omogućava sticanje mandata bez poštovanja redosleda kandidata na izbornoj listi time što se umesto prvog narednog kandidata na listi, mandat dodeljuje sledećem kandidatu koji je član iste stranke, bez obzira koje mesto na izbornoj listi zauzima“, da se „u potpunosti derogira princip izbora po redosledu na izbornoj listi, ustavna načela i pravila na kojima je taj princip zasnovan“, da „Ustav, Zakon o izboru narodnih poslanika i drugi propisi ne prave razliku između predlagača izbornih lista i izbornih lista koje podnose političke stranke, koalicije stranaka ili grupe građana, tako da nema nikakvog ustavnog ili pravnog osnova da se koalicijama kao predlagačima daje pravo da mandate dodeljuju mimo redosleda na jedinstvenoj izbornoj listi“, da „osporene odredbe pružaju praktično neograničene mogućnosti za dodelu mandata mimo redosleda na izbornoj listi i u samom konstituisanju“, i da se „spornim odredbama ovlašćuju koalicije i stranke kao članice koalicije da svojom voljom određuju redosled dodele mandata kandidatima sa liste u slučaju zamene poslanika, mimo redosleda sa jedinstvene izborne liste“.

U prethodnom postupku, Ustavni sud je utvrdio da je osporeni Zakon o izboru narodnih poslanika donela Narodna skupština u vreme važenja Ustava Republike Srbije od 1990. godine, da je objavljen 10. oktobra 2000. godine u „Službenom glasniku RS“, broj 35/2000, da je stupio na snagu 18. oktobra 2000. godine i da je pretrpeo izmene i dopune koje su objavljene u „Službenom glasniku RS“, broj 69/02, broj 57/03, broj 72/03, broj 75/03, broj 18/04, broj 85/05, broj 101/05, broj 104/09, broj 28/11 i broj 36/11. Zakonom o izmenama i dopunama Zakona o izboru narodnih poslanika koje su objavljene u „Službenom glasniku RS“, broj 36/11, od 27. maja 2011. godine, odredbom člana 15. dodat je osporeni stav 3. člana 92. Zakona.

Ustavom Republike Srbije, utvrđeno je: da suverenost potiče od građana koji je vrše referendumom, narodnom inicijativom i preko svojih slobodno izabranih predstavnika, i da nijedan državni organ, politička organizacija, grupa ili pojedinac ne može prisvojiti suverenost od građana, niti uspostaviti vlast mimo slobodno izražene volje građana (član 2.); da je vladavina prava osnovna pretpostavka Ustava i počiva na neotuđivim ljudskim pravima, i da se vladavina prava ostvaruje slobodnim i neposrednim izborima, ustavnim jemstvima ljudskih i manjinskih prava, podelom vlasti, nezavisnom sudskom vlašću i povinovanjem vlasti Ustavu i zakonu (član 3.); da se jemči i priznaje uloga političkih stranaka u demokratskom oblikovanju političke volje građana, i da je osnivanje političkih stranaka slobodno, i da je nedopušteno delovanje političkih stranaka koje je usmereno na nasilno rušenje ustavnog poretka, kršenje zajemčenih ljudskih ili manjinskih prava ili izazivanje rasne, nacionalne ili verske mržnje, i da političke stranke ne mogu neposredno vršiti vlast, niti je potčiniti sebi (član 5.); da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki (član 21. stav 1.); da svaki punoletan, poslovno sposoban državljanin Republike Srbije ima pravo da bira i da bude biran, i da je izborno pravo opšte i jednako, izbori su slobodni i neposredni, a glasanje je tajno i lično, i da izborno pravo uživa pravnu zaštitu u skladu sa zakonom (član 52.); da narodnu skupštinu čini 250 narodnih poslanika, koji se biraju na neposrednim izborima, tajnim glasanjem, u skladu sa zakonom, i da se u Narodnoj skupštini obezbeđuje ravnopravnost i zastupljenost polova i predstavnika nacionalnih manjina, u skladu sa zakonom (član 100.).

Osporenim odredbama člana 92. st. 3. i 7. Zakona o izboru narodnih poslanika propisano je: kada poslaniku koji je izabran sa koalicione izborne liste prestane mandat pre isteka vremena na koje je izabran, mandat se dodeljuje prvom sledećem kandidatu na izbornoj listi kome nije bio dodeljen mandat – pripadniku iste političke stranke, i da se u slučajevima iz st. 2, 3. i 5. ovog člana od kandidata pre utvrđivanja mandata pribavlja pismena saglasnost da prihvata mandat.

Ustavni sud je konstatovao da je više puta ocenjivao ustavnost pojedinih odredaba Zakona o izboru narodnih poslanika koji su od značaja i za ocenu osporenih odredaba Zakona ove inicijative, ali nije cenio ustavnost ovde osporenih odredaba člana 92. Zakona.

Odlukom IUp-42/2008 („Službeni glasnik RS“ broj 28/11) Ustavni sud je odlučivao o ustavnosti odredaba člana 43. st. 1. do 4, člana 80. i čl. 82. do 84. Zakona o izboru narodnih poslanika. Ustavni sud je utvrdio, između ostalog, da odredbe člana 84. Zakona nisu u saglasnosti sa Ustavom od 2006. godine. Članom 84. Zakona bilo je propisano da će podnosilac izborne liste, najkasnije u roku od deset dana od dana objavljivanja ukupnih rezultata izbora, dostaviti Republičkoj izbornoj komisiji podatke o tome kojim kandidatima sa izborne liste se dodeljuju dobijeni poslanički mandati, u skladu sa odredbama ovog zakona (stav 1.), da ako podnosilac izborne liste ne dostavi podatke, Republička izborna komisija će ga pismeno obavestiti da je dužan da to učini u naknadnom roku od pet dana, uz upozorenje na posledice nepostupanja (stav 2.), da ako podnosilac izborne liste ne dostavi podatke ni u naknadno ostavljenom roku, Republička izborna komisija će posebnim rešenjem sve dobijene mandate sa te izborne liste dodeliti kandidatima sa liste prema njihovom redosledu na listi, te da protiv ovog rešenja nije dozvoljen prigovor, niti žalba (stav 3.). U obrazloženju ove odluke Ustavni sud je ocenio da ne treba pokrenuti postupak za ocenu ustavnosti odredaba člana 92. Zakona kojim je predviđen način popunjavanja upražnjenih poslaničkih mesta, tako da u slučaju da je poslanički mandat prestao pre isteka vremena na koje je poslanik izabran, mandat „pripada“ političkoj stranci sa čije je izborne liste bio izabran poslanik kome je prestao mandat. Pri tome, „zamenu“ poslanika politička stranka vrši nezavisno od redosleda kandidata na izbornoj listi. Sud je ocenio da se navedene odredbe člana 92. Zakona moraju interpretirati u svetlu činjenice da je Sud utvrdio da osnovno rešenje za sticanje pojedinačnog mandata narodnog poslanika iz člana 84. Zakona nije u skladu sa Ustavom. Sud je stao na stanovište da se dodeljivanje pojedinačnog poslaničkog mandata i u slučaju kada je poslaničko mesto ostalo upražnjeno, odnosno kada je mandat prestao pre isteka vremena na koje je narodni poslanik izabran, mora izvršiti prema osnovnom pravilu za sticanje pojedinačnog parlamentarnog mandata.

Rešenjem IUz-375/2011 Ustavni sud nije prihvatio inicijativu za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 48. stav 2. Zakona o lokalnim izborima („Službeni glasnik RS“, br. 127/07, 34/10 i 54/11), koje glase: „Kada odborniku koji je izabran sa koalicione izborne liste prestane mandat pre isteka vremena na koje je izabran, mandat se dodeljuje prvom sledećem kandidatu na izbornoj listi kome nije bio dodeljen mandat – pripadniku iste političke stranke.“ Sud je zauzeo stav da je zakonsko pravo političkih stranaka da stupaju u izborne koalicije utemeljeno na ustavnoj slobodi političkog udruživanja. Kao predlagač izborne liste, koalicija političkih starnaka sačinjavanjem liste kandidata određuje ne samo redosled kandidata na koalicionoj listi nego redosledom kandidata iskazuje i međusobni odnos političkih stranaka – članica koalicije, shodno političkom dogovoru o zajedničkom nastupu na izborima, odnosno shodno dogovorenim ciljevima i svrsi koalicije. Kao što prema Zakonu o lokalnim izborima, političke stranke zadržavaju svoj pravni subjektivitet u svakom obliku udruživanja, tako i stupanjem u izbornu koaliciju ne gube, već zadržavaju i svoj politički identitet. Stoga propisano posebno pravilo u pogledu distribucije mandata na koalicionoj izbornoj listi nema značenje povrede prava neposrednih izbora, već ima karakter dozvoljenog odstupanja od opšteg pravila koje zakon propisuje, a radi ostvarivanja razumnog i opravdanog cilja. Naime, dodela odborničkog mandata prvom sledećem kandidatu sa koalicione liste koji pripada istoj političkoj stranci – članici koalicije čiji je mandat prestao, predstavlja nužnu meru odstupanja od opšteg pravila, sa ciljem da se održe, u najvećoj mogućoj meri, oni odnosi koje je sadržavala izborna lista o kojoj su se izjašnjavali birači na izborima i na osnovu čega je mandat bio i dodeljen određenom kandidatu – pripadniku jedne od političkih stranaka članica koalicije. Dakle, navedenim Rešenjem Ustavni sud je zauzeo izneti pravni stav u pogledu mandata narodnih odbornika.

Odredbom člana 40. stav 1. Zakona izboru narodnih poslanika zakonodavac terminološki i jezički izjednačava političke stranke sa stranačkim koalicijama, koje nastaju na osnovu koalicionih sporazuma pre izbora. Saglasno odredbama člana 42. st. 1. i 2. Zakona, dozvoljen je koalicioni sporazum i uređena su sva pitanja koalicione izborne liste kao posledice koalicionog sporazuma. Odredbom člana 45. stav 1. Zakona predviđeno je, između ostalog, da Republička izborna komisija proglašava koalicionu izbornu listu najkasnije u roku od 24 časa od prijema izborne liste. Sud konstatuje da se potpisivanjem izborne koalicione liste od strane birača, koje se vrši pre proglašenja te liste od strane Republičke izborne komisije, saglasno odredbi člana 43. stav 1. Zakona, koaliciona izborna lista verifikuje voljom birača.

U pogledu navoda podnosioca inicijative da osporene odredbe člana 92. st. 3. i 7. Zakona o izboru narodnih poslanika nisu u saglasnosti sa pojedinim odredbama Zakona o finansiranju političkih aktivnosti, Ustavni sud konstatuje da je ocena međusobne saglasnosti pojedinih odredaba različitih zakona, kao akata iste pravne snage, izvan okvira nadležnosti Suda koja je utvrđena odredbama člana 167. Ustava.

Što se tiče predloga podnosioca inicijative da Ustavni sud obustavi izvršenje pojedinačnih akata i radnji koje su preduzete u skladu sa osporenim odredbama Zakona, Sud je navedeni predlog smatrao bespredmetnim u situaciji kada je inicijativa odbačena.

Na osnovu navedenog saglasno članu 53. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07 i 99/11), Ustavni sud je našao da je inicijativa neprihvatljiva, jer iznetim razlozima osporavanja nije potkrepljena tvrdnja da ima osnova za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti, te je rešenjem inicijativu odbacio.

S obzirom na izneto, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 2) i člana 46. tačka 5) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.

 

 

PREDSEDNIK VEĆA

dr Dragiša B. Slijepčević

 

 

 

 

 

 

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.