Rešenje Ustavnog suda o ustavnosti pretvaranja društvene svojine u državnu
Kratak pregled
Ustavni sud odbacuje inicijativu za ocenu ustavnosti člana 80. Zakona o udruženjima. Sud tumači da ustavna odredba o pretvaranju društvene svojine u privatnu ne isključuje mogućnost da se društvena svojina, u skladu sa zakonom, pretvori i u druge oblike svojine, uključujući državnu.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
IUz-251/2009
19.04.2012.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda dr Dragiša B. Slijepčević, predsednik Veća i sudije Vesna Ilić Prelić, Katarina Manojlović Andrić, dr Agneš Kartag Odri, Predrag Ćetković, Sabahudin Tahirović, dr Dragan Stojanović i mr Milan Marković, članovi Veća, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 19. aprila 2012. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Odbacuje se inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti odredbe člana 80. Zakona o udruženjima ("Službeni glasnik RS", broj 51/09).
O b r a z l o ž e nj e
Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti odredbe člana 80. Zakona o udruženjima ("Službeni glasnik RS", broj 51/09). U inicijativi se navodi da je osporena odredba člana 80. Zakona u suprotnsti sa odredbom člana 86. stav 2. Ustava Republike Srbije, kojom je utvrđeno da se postojeća društvena svojina pretvara u privatnu svojinu. Inicijator je mišljenja da Ustav ne predviđa mogućnost da postojeća društvena svojina postane državna ili da se pretvori u neki drugi oblik svojine, već isključivo utvrđuje obavezu pretvaranja društvene svojine u privatnu svojinu.
Dopisom Ustavnog suda od 15. juna 2010. godine od Narodne skupštine je traženo mišljenje na navode iz inicijative. Kako Narodna skupština nije ni nakon isteka određenog roka dostavila mišljenje, postupak je nastavljen, saglasno odredbi člana 34. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", br. 109/07 i 99/11).
U sprovedenom postupku Ustavni sud je utvrdio da je osporenom odredbom člana 80. Zakona propisano da nepokretnosti u društvenoj svojini na kojima pravo korišćenja imaju društvene organizacije, udruženja ili oblici povezivanja udruženja (savezi) sa sedištem na teritoriji Republike Srbije (u daljem tekstu: društvene organizacije), danom stupanja na snagu ovog zakona postaju sredstva u državnoj svojini na kojima pravo korišćenja ima jedinica lokalne samouprave na čijoj se teritoriji nepokretnosti nalaze.
Odredba člana 80. Zakona nalazi se u prelaznim odredbama kojima se uređuje zatečeno stanje i prelazak sa jednog na drugi režim svojinskopravnih odnosa, u konkretnom slučaju pretvaranje društvene svojine na nepokretnosti koje koristi udruženje u druge oblike svojine. U tom smislu odredba člana 80. Zakona predstavlja samo jedan od vidova transformacije postojeće društvene svojine na nepokretnosti u druge oblike svojine, i ona se odnosi samo na one nepokretnosti na kojima je društvena svojina stečena orginernim načinom, dakle nisu u pitanju nepokretnosti koje su ranije bile u svojini udruženja, niti nepokretnosti koje su u celini ili delom stečene sredstvima udruženja. Naime, odredbama Zakona koje slede predviđeno je da nepokretnosti u društvenoj svojini u delu kojim su društvene organizacije učestvovale u finansiranju tih nepokretnosti prelaze u svojinu, odnosno susvojinu društvenih organizacija srazmerno udelu kojim su društvene organizacije učestvovale u finansiranju ovih nepokretnosti sopstvenim sredstvima ostvarenim od dobrovoljnih članarina, poklona, donacija, legata i na drugi zakonom dozvoljeni način (član 80. stav 1.). Društvene organizacije koje su pre nego što su na osnovu Zakona preregistrovane iz statusa udruženja građana u društvene organizacije imale pravo svojine na nepokretnostima u društvenoj, odnosno državnoj svojini, prava po tom osnovu ostvaruju po zakonu kojim se uređuje denacionalizacija (član 82.).
Na ovaj način osporenom odredbom 80. Zakona određen je titular jednog dela društvene svojine na nepokretnostima na kojima su društvene organizacije imale pravo korišćenja do dana stupanja na snagu ovog zakona, dok je svojinskopravni režim na ostalim nepokretnostima u društvenoj svojini uređen odredbama čl. 81. i 82. Zakona u zavisnosti od toga da li je reč o svojini na nepokretnim ili pokretnim stvarima, da li su nepokretnosti i u kojoj meri stečene sopstvenim sredstvima društvene organizacije, odnosno udruženja, da li je društvenoj svojini prethodilo pravo svojine tog istog pravnog subjekta. Suština prava korišćenja koje su društvene organizacije imale kada su nepokretnosti bile u režimu društvene svojine očuvana je odredbama člana 83. Zakona, koje obezbeđuju da ova pravna lica nastave korišćenje istih nepokretnosti po osnovu ugovora, odnosno zakupa sa jedinicama lokalne samouprave, i to pod uslovima kakvi su postojali do dana stupanja na snagu ovog zakona.
Razmatranje pitanja ustavnosti osporene odredbe člana 80. Zakona o udruženjima zasnovano je na ustavnoj garanciji ravnopravnosti svih oblika svojine utvređenoj odredbom stava 1. člana 86. Ustava Republike Srbije kojom se jemči privatna, zadružna i javna svojina i utvrđuje da je javna svojina državna svojina, svojina autonomne pokrajine i svojina jedinice lokalne samouprave, a svi oblici svojine imaju jednaku pravnu zaštitu. Stavom 2. istog člana Ustava utvrđeno je da se postojeća društvena svojina pretvara u privatnu svojinu pod uslovima, na način i u rokovima predviđenim zakonom, a stavom 3. - da se sredstva iz javne svojine otuđuju na način i pod uslovima utvrđenim zakonom. Odredbom stava 1. člana 87. Ustava, kojom je definisan pojam državne imovine, utvrđeno je da, pored prirodnih bogatstava, dobara od opšteg interesa i imovine koje koriste organi Republike Srbije, u državnoj imovini mogu biti i druge stvari i prava u skladu sa zakonom. Odredbom člana 97. tačka 7. Ustava utvrđeno je da Republika Srbija u okviru svoje zakonodavne nadležnosti uređuje, pored ostalog, i svojinske i obligacione odnose i zaštitu svih oblika svojine.
Ustav od 2006. godine nije predvideo jemstvo za društvenu svojinu, jer odredba člana 86. stav 1. Ustava ne poznaje više društvenu svojinu kao poseban oblik svojine. Odredba član 86. stav 2. Ustava, kojom je utvrđeno da se društvena svojina pretvara u privatnu pod uslovima, na način i u rokovima predviđenim zakonom, ne propisuje obavezu pretvaranja društvene svojine samo u privatnu svojinu, niti isključuje mogućnost da sredstva u društvenoj svojini prelaze u jedan od oblika javne svojine, jer upravo odredba stava 1, člana 86. Ustava utvrđuje da su svi oblici svojine ravnopravni. Smisao odredbe člana 86. stav 2. Ustava nije isključivanje mogućnosti da se društvena svojina pretvori u drugi oblik svojine, već da se odredi zakon kao najviši pravni akt posle Ustava kojim će se urediti prelazak nepokretnosti iz društvene u privatnu svojinu, čime se obezbeđuje strožiji režim i kontrola privatizacije budući da ovaj oblik transformacije društvene svojine, pored promene titulara, podrazumeva i određene ekonomske i socijalne mere (dodela besplatnih akcija, zaštita prava zaposlenih i sl.), koje su obuhvaćene postupkom privatizacije.
Odredba člana 86. stav 2. Ustava ne sadrži imperativnu normu, jer ne utvrđuje da će se postojeća društvena svojina pretvoriti u privatnu, već kaže da se „pretvara“ u privatnu svojinu, pri čemu je apostrofirana obaveza da se zakonom regulišu uslovi i postupak pretvaranja tog oblika svojine u privatnu. Ustavom se posebno ne uređuje niti štiti bilo koji oblik svojine, već se ustanovljava princip jednakosti svih oblika svojine i ostavlja mogućnost da se zakonom odredi titular na preostalim sredstvima u društvenoj svojini. Zakonskim uređivanjem svojinskih prava na nepokretnostima u društvenoj svojini na kojima su društvene organizacije, udruženja ili savezi sa sedištem na teritoriji Republike Srbije do dana stupanja na snagu ovog zakona imali samo pravo korišćenja, menjaju se pravni odnosi proizašli iz ranijeg ustavno-pravnog poretka i usaglašavaju sa odredbom člana 86. stav 1. Ustava.
Ustavni sud je, imajući u vidu navedene ustavne odredbe, utvrdio da je inicijativa za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 80. Zakona o udruženjima neprihvatljiva, jer iznetim razlozima osporavanja nije potkrepljena tvrdnja da ima osnova za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti ovih odredaba Zakona, pa je, saglasno članu 53. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odlučio da inicijativu odbaci.
Shodno izloženom, Ustavni sud je, na osnovu odredaba člana 42b stav 1. tačka 2) i člana 46. tačka 5) Zakona o Ustavnom sudu, rešio kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
dr Dragiša B. Slijepčević
Slični dokumenti
- IUz 113/2015: Odbačena inicijativa za ocenu ustavnosti člana 80. Zakona o udruženjima
- IU 119/2005: Odluka Ustavnog suda o ustavnosti odredaba Zakona o preduzećima u vezi privatizacije
- IUz 55/2009: Neprihvatanje inicijative za ocenu ustavnosti Zakona o dopunama Zakona o zadrugama
- Už 1450/2011: Povreda prava na imovinu odbijanjem upisa svojine nakon privatizacije
- U 796/2019: Presuda Upravnog suda kojom se poništava rešenje o upisu prava korišćenja
- IUz 168/2014: Rešenje Ustavnog suda o pokretanju postupka za ocenu ustavnosti Zakona o javnim preduzećima
- IU 114/2006: Rešenje Ustavnog suda o ustavnosti odredaba Zakona o stanovanju