Odbacivanje inicijativa za ocenu ustavnosti Zakona o ozakonjenju objekata
Kratak pregled
Ustavni sud je odbacio zahteve i inicijative za ocenu ustavnosti Zakona o ozakonjenju objekata. O osporavanju zakona u celini već je odlučivano. Odredbe o satelitskom snimku kao uslovu za ozakonjenje spadaju u domen zakonodavne politike i ne diskriminišu.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
IUz-288/2018
22.12.2022.
Beograd
Ustavni sud, Veliko veće, u sastavu: predsednik Suda Snežana Marković, predsednik Veća i sudije Miroslav Nikolić, dr Dragana Kolarić, dr Tamaš Korhec (Korhecz Tamás), Gordana Ajnšpiler Popović, dr Vladan Petrov, dr Milan Škulić i Lidija Đukić članovi Veća, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava Republike Srbije, na sednici Veća održanoj 22. decembra 2022. godine, doneo je
R E Š E Nj E
1. Odbacuje se zahtev za ocenjivanje ustavnosti Zakona o ozakonjenju objekata („Službeni glasnik RS“, br. 96/15 i 83/18) u celini i inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti odredaba člana 6. st. 1, 3, 4, 5. i 7. i člana 23. istog zakona.
2. Odbacuje se inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti odredaba člana 25. st. 1. i 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o ozakonjenju objekata („Službeni glasnik RS“, broj 83/18).
3. Odbacuje se zahtev za ocenu saglasnosti odredaba člana 25. st. 1. i 2. Zakona iz tačke 2. sa odredbama Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 18/16).
O b r a z l o ž e nj e
I
Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti Zakona navedenog u tački 1. izreke, u celini, inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti odredaba čl. 6. i 23. istog zakona, kao i inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti odredaba člana 25. st. 1. i 2. Zakona navedenog u tački 2. izreke.
Osporavajući ustavnost Zakona o ozakonjenju objekata u celini u odnosu na odredbe člana 3, člana 4. stav 1, člana 21, člana 58. stav 1, člana 143. stav 1. i člana 190. stav 1. tačka 2) Ustava, podnosilac prve inicijative je naveo da je propisujući način, uslove i rokove za ozakonjenje bespravno izgrađenih objekata, suprotno načinu i uslovima izgradnje objekata koji su utvrđeni Zakonom o planiranju i izgradnji, zakonodavac prekršio ustavni princip vladavine prava iz člana 3. Ustava u delu koji se odnosi na obavezu povinovanja vlasti Ustavu. Inicijator smatra: da je Zakonom o ozakonjenju objekata prekršen princip jednakosti građana pred Ustavom i zakonom iz člana 21. Ustava jer je Zakon uredio „postupak izgradnje objekata koji se odnosi na potrebnu vrstu i sadržinu tehničke dokumentacije na način koji odstupa od osnovnog koncepta ovog zakona“; da propisivanje mogućnosti ozakonjenja objekata stvara nejednakost između građana „koji su objekte gradili tek po ispunjavanju uslova predviđenih odredbama Zakona o planiranju i izgradnji (uz pribavljanje potrebnih dozvola, plaćanje svih propisanih troškova, stručni nadzor nadležnog organa i dr.) i onih koji to nisu učinili“; da osporenim Zakonom nije regulisana udaljenost nelegalno izgrađenog objekta od susednog objekta i od granice parcele, niti je „bilo šta rečeno o tome ako deo objekta prelazi na susednu parcelu, da li će se i takvi objekti ozakoniti“; da Zakonom nije „razrešena situacija šta se dešava ukoliko je rešenje o rušenju objekta doneto pre donošenja osporenog Zakona“ i da li ima smetnji za ozakonjenje ukoliko nelegalni objekat ugrožava legalni objekat i ko to utvrđuje“; da „mnoge stvari nisu regulisane Zakonom o ozakonjenju, a one koje su regulisane su suprotne Zakonu o planiranju i izgradnji i drugačije su i povoljnije za nelegalne graditelje.“ Polazeći od navedenog, inicijator je predložio da Ustavni sud utvrdio neustavnost Zakona o ozakonjenju objekata u celini.
Podnosilac druge inicijative smatra da je odredbama čl. 6. i 23. Zakona povređeno načelo zabrane diskriminacije utvrđeno članom 21. Ustava i pravo na jednaku zaštitu prava utvrđeno članom 36. Ustava jer su građani koji su izgradili bespravne objekte nakon izrade satelitskog snimka teritorije Republike Srbije iz 2015. godine onemogućeni da ih ozakone i usled toga su diskriminisani i nemaju jednaku zakonsku zaštitu u odnosu na građane koji su takve objekte izgradili pre izrade satelitskog snimka. U inicijativi se takođe navodi: da se iz osporenih zakonskih odredaba „ne vidi“ zašto je satelitski snimak teritorije Republike iz 2015. godine ograničavajući faktor koji onemogućava ozakonjenje objekata izgrađenih posle izrade ovog snimka, te da se navedene odredbe mogu ceniti kao samovolja zakonodavca, bez „objektivno postojećih razloga za ovakvo ograničenje prava građana na ozakonjenje bespravno sagrađenih objekata“; da se svi bespravno izgrađeni objekti moraju tretirati na isti način, bez obzira na vreme kada su sagrađeni, te da je opšti interes Republike da se svaki tako izgrađeni objekat ozakoni ukoliko „se uklapa u uslove planskog akta i ako nije zahvaćen uslovima predviđenim u članu 5. Zakona, kao objektivnih uslova koji sprečavaju svaku gradnju“. Inicijator je predložio da Ustavni sud utvrdi neustavnost osporenih zakonskih odredaba i da obustavi njihovu primenu do donošenja svoje konačne odluke.
U trećoj inicijativi se ističe da su odredbe člana 25. st. 1. i 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o ozakonjenju objekata u suprotnosti sa članom 197. Ustava kojim je zabranjeno povratno dejstvo zakona, jer se navedene zakonske odredbe odnose na sve započete postupke koji su u toku, a koji nisu okončani do dana donošenja zakona „(upravni postupak je započeo po jednim pravilima definisanim ranije važećim zakonom, a na sred postupka se ta pravila menjaju jer je upravni organ dužan da nastavi rešavanje po novom zakonu)“. Podnosilac inicijative takođe smatra: da su odredbe člana 25. st. 1. i 2. Zakona u suprotnosti i sa članom 213. Zakona o opštem upravnom postupku kojim je uređen prelazni režim u vezi sa okončanjem započetih postupaka i kojim je, pored ostalog, propisano da će se postupci koji nisu okončani do početka primene ovog zakona, okončati prema odredbama zakona koji se primenjivao do početka primene ovog zakona; da, saglasno odredbi člana 3. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku, pojedina pitanja upravnog postupka mogu posebnim zakonom da se urede samo ako je to, pored ostalog, u saglasnosti sa osnovnim načelima određenim ovim zakonom i ne smanjuje nivo zaštite prava i pravnih interesa stranaka zajemčenih ovim zakonom, te da je ovom zakonskom odredbom zajemčeno pravo građanima da se u upravnom postupku primenjuje zakon koji je na snazi danom pokretanja ovog postupka. Inicijator navodi i da se osporenim zakonskim odredbama stavljaju u neravnopravan položaj stranke u upravnom postupku, jer je ona stranka kojoj je predmet bio rešen pre stupanja na snagu ovog zakona u povoljnijem položaju u odnosu na stranku kojoj usled neažurnosti uprave predmet nije bio rešen, „a što je još gore, zahtev će joj biti i odbijen jer je uprava dužna da usred započetog postupka primeni novi zakon“. Na kraju, inicijator je predložio da Ustavni sud utvrdi nesaglasnost osporenih zakonskih odredaba sa Ustavom.
II
Ustavni sud je dopisom od 22. maja 2020. godine dostavio inicijative Narodnoj skupštini na mišljenje. Kako Narodna skupština nije u ostavljenom roku, ni naknadno, dostavila mišljenje, Ustavni sud je, saglasno odredbi člana 34. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, br. 109/07, 99/11, 18/13-Odluka US, 40/15-dr. zakon i 103/15), nastavio postupak.
III
Osporenim Zakonom o ozakonjenju objekata („Službeni glasnik RS“, br. 96/15 i 83/18), koji je stupio na snagu 27. novembra 2015. godine, uređuju se uslovi, postupak i način ozakonjenja objekata, odnosno delova objekta izgrađenih bez građevinske dozvole, odnosno odobrenja za izgradnju (u daljem tekstu: nezakonito izgrađeni objekti), uslovi, način i postupak izdavanja rešenja o ozakonjenju, pravne posledice ozakonjenja, kao i druga pitanja od značaja za ozakonjenje objekata (član 1. stav 1.). Prema članu 2. Zakona ozakonjenje, u smislu ovog zakona, predstavlja javni interes za Republiku Srbiju.
Odredbama člana 6. Zakona, koji je sistematizovan u Poglavlju II osporenog Zakona (čl. 5. do 11.) kojim su propisani uslovi za ozakonjenje, određen je predmet ozakonjenja. Polazeći od navoda iznetih u drugoj inicijativi, Ustavni sud je kao osporene identifikovao odredbe člana 6. Zakona kojima je propisano: da je predmet ozakonjenja objekat za koji je podnet zahtev za legalizaciju u skladu sa ranije važećim zakonom kojim je bila uređena legalizacija objekata, do 29. januara 2014. godine i koji je vidljiv na satelitskom snimku teritorije Republike Srbije iz 2015. godine (stav 1.); da je predmet ozakonjenja i objekat za koji nije podnet zahtev za legalizaciju u skladu sa ranije važećim zakonom kojim je bila uređena legalizacija objekata, a koji je vidljiv na satelitskom snimku teritorije Republike Srbije iz 2015. godine, za koji je nadležni građevinski inspektor doneo rešenje o rušenju, u skladu sa odredbama Zakona o ozakonjenju objekata („Službeni glasnik RS“, broj 96/15) (stav 3.); da u slučaju da građevinski inspektor nije doneo rešenje o rušenju iz stava 3. ovog člana, a predmetni objekat je vidljiv na satelitskom snimku iz 2015. godine, takav objekat može biti predmet ozakonjenja, u skladu sa odredbama ovog zakona (stav 4.); da je provera vidljivosti na satelitskom snimku obavezna za sve objekte koji su predmet ozakonjenja u skladu sa ovim zakonom i da proveru postojanja objekata na satelitskom snimku za objekte iz st. 1, 3. i 4. ovog člana sprovodi organ nadležan za poslove ozakonjenja objekata (stav 5.); da satelitski snimak iz stava 1. ovog člana mora biti dostupan na uvid građanima u elektronskom obliku kod organa nadležnog za izdavanje rešenja o ozakonjenju, nadležnoj građevinskoj inspekciji kao i u nadležnoj službi za katastar nepokretnosti prema mestu gde se nepokretnost nalazi (stav 7.).
Osporenim članom 23. Zakona propisano je da se postupak ozakonjenja vodi za sve objekte iz člana 6. ovog zakona (stav 1.) i da se postupak ozakonjenja za objekte iz člana 6. stav 4. ovog zakona pokreće na osnovu obaveštenja o vidljivosti objekta na satelitskom snimku koje nadležnom organu za vođenje postupka ozakonjenja dostavlja organ nadležan za poslove državnog premera i katastra, u skladu sa odredbama ovog zakona (stav 2.).
Osporenim odredbama člana 25. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o ozakonjenju objekata („Službeni glasnik RS“, broj 83/18), koji je stupio na snagu 6. novembra 2018. godine, propisano je da će se postupci ozakonjenja koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog zakona, okončati po odredbama ovog zakona (stav 1.) i da se odredbe čl. 3. i 20. ovog zakona primenjuju i na upravne postupke, odnosno upravne sporove koji su započeti pre stupanja na snagu ovog zakona (stav 2.).
Odredbom člana 3. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o ozakonjenju objekata izmenjen je član 7. osnovnog Zakona i propisano je da se rešenje o rušenju objekta doneto od strane građevinskog inspektora na osnovu popisa i evidencije nezakonito izgrađenih objekata u skladu sa odredbama Zakona o ozakonjenju objekata („Službeni glasnik RS“, broj 96/15), ne izvršava do konačnosti rešenja kojim se odbija ili odbacuje zahtev za ozakonjenje u postupku pokrenutom na osnovu rešenja o rušenju. Odredbom člana 20. Zakona izmenjen je član 37. osnovnog Zakona i propisano je da se rušenje nezakonito izgrađenog objekta, u smislu ovog zakona, sprovodi na osnovu konačnog rešenja o ozakonjenju kojim se odbija ili odbacuje zahtev za ozakonjenje.
IV
Ustavom Republike Srbije utvrđeno je: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki i da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu, bez diskriminiacije (član 21. st. 1. i 2.); da se jemči jednaka zaštita prava pred sudovima i drugim državnim organima, imaocima javnih ovlašćenja i organima autonomne pokrajine i jedinica lokalne samouprave (član 36. stav 1.); da Ustavni sud odlučuje, pored ostalog, o saglasnosti zakona i drugih opštih akata sa Ustavom, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava i potvrđenim međunarodnim ugovorima (član 167. stav 1. tačka 1.); da zakoni i svi drugi opšti akti ne mogu imati povratno dejstvo i da, izuzetno, samo pojedine odredbe zakona mogu imati povratno dejstvo, ako to nalaže opšti interes utvrđen pri donošenju zakona (član 197. st. 1. i 2.).
V
Polazeći od navoda iznetih u prvoj inicijativi, Ustavni sud je utvrdio da je inicijator naveo čitav niz ustavnih odredaba u odnosu na koje osporava Zakon o ozakonjenju objekata u celini, a da je u razlozima inicijative obrazložio samo razloge osporavanja Zakona u odnosu na odredbe čl. 3. i 21. Ustava. S tim u vezi, Ustavni sud je utvrdio da su navedeni razlozi osporavanja Zakona u celini u odnosu na odredbe čl. 3. i 21. Ustava istovetni sa razlozima osporavanja koje su u predmetu IUz-316/2015 izneli oni predlagači i inicijatori koji su takođe tražili pokretanje postupka za ocenu saglasnosti Zakona u celini sa odredbama čl. 3. i 21. Ustava. Naime, razlozi osporavanja koji su izneti u ovom, ali i u predmetu IUz-316/2015, zasnivaju se na identičnom tumačenju predlagača i inicijatora da je propisujući osporenim Zakonom način i uslove ozakonjenja objekata, koji su povoljniji od načina i uslova koje Zakon o planiranju i izgradnji propisuje za izgradnju objekata, zakonodavac prekršio načelo vladavine prava i načelo jednakosti građana pred Ustavom i zakonom i time doveo nelegalne graditelje u privilegovani položaj u odnosu na one koji su gradili u skladu sa propisima.
Polazeći od navedenog, Ustavni sud ukazuje da je u tački 2. Odluke IUz-316/2015 od 5. marta 2020. godine, pored ostalog, odbio predloge za utvrđivanje neustavnosti, odnosno odbacio inicijative za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti, Zakona o ozakonjenju objekata u celini. Ustavni sud je u Odluci IUz-316/2015 izneo i obrazložio stav o tome zbog čega je cilj Zakona o ozakonjenju objekata uvođenje u legalne okvire što većeg broja nezakonito izgrađenih objekata, zbog čega je taj cilj legitiman i od interesa za državu i društvenu zajednicu u celini i zbog čega su propisane zakonske mere za ostvarivanje ovog cilja (minimalna tehnička dokumentacija koju je potrebno priložiti za ozakonjenje, pojednostavljen i ubrzan postupak ozakonjenja, smanjeni troškovi ovog postupka i uvođenje takse za ozakonjenje objekata) ustavno-pravno prihvatljive i u skladu sa javnim interesom za sprovođenje postupka ozakonjenja objekata i ne dovode u privilegovani položaj nelegalne graditelje suprotno Ustavu. Inicijator se stoga upućuje na razloge odbijanja predloga i odbacivanja inicijativa za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti osporenog Zakona u celini, navedene u obrazloženju Odluke Ustavnog suda IUz-316/2015 koja je javno objavljena u „Službenom glasniku Republike Srbije“, broj 81/20.
Budući da je o saglasnosti osporenog Zakona o ozakonjenju objekata u celini sa odredbama čl. 3. i 21. Ustava Ustavni sud već odlučivao, a da iz novih navoda, razloga i podnetih dokaza u inicijativi ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Sud je navedeni zahtev odbacio, saglasno odredbi člana 46. tačka 8) Zakona o Ustavnom sudu, i odlučio kao u tački 1. izreke.
U vezi sa osporavanjem Zakona u celini tako što se iznose primedbe u pogledu pitanja koja je, prema mišljenju podnosioca inicijative, trebalo regulisati ovim zakonom, Ustavni sud ukazuje da postupanje po navedenim primedbama nije, saglasno odredbi člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava, u nadležnosti Suda.
VI
Razmatrajući tvrdnje podnosioca druge inicijative da je odredbama čl. 6. i 23. Zakona povređeno načelo zabrane diskriminacije (član 21. Ustava) i pravo na jednaku zaštitu prava (član 36. stav 1. Ustava), jer su građani koji su izgradili bespravne objekte nakon izrade satelitskog snimka teritorije Republike Srbije iz 2015. godine onemogućeni da ih ozakone, za razliku od građana koji su takve objekte izgradili pre izrade satelitskog snimka, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 97. tač. 8. i 12. Ustava kojima je propisano da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje, pored ostalog, ekonomske i socijalne odnose od opšteg interesa, organizaciju i korišćenje prostora. Saglasno navedenom ustavnom ovlašćenju zakonodavac je doneo Zakon o ozakonjenju objekata kojim je, pored ostalog, propisao i uslove za ozakonjenje objekata (Poglavlje II Zakona, čl. 5. do 11.). S tim u vezi, odredbama člana 6. Zakona određeni su objekti koji mogu da budu predmet ozakonjenja, a jedan od uslova koji mora da bude ispunjen da bi nelegalni objekat mogao da bude predmet ozakonjenja je da je objekat vidljiv na satelitskom snimku teritorije Republike Srbije iz 2015. godine (st. 1, 3, 4, 5. i 7.). Polazeći od navedenog, Ustavni sud smatra da je zakonodavac postupio u granicama nadležnosti Republike Srbije iz člana 97. tač. 8. i 12. Ustava kada je osporenim odredbama člana 6. Zakona propisao vidljivost nelegalnih objekata na satelitskom snimku teritorije Republike iz 2015. godine kao jedan od uslova za njihovo moguće ozakonjenje, pri čemu je izbor navedenog uslova u domenu zakonodavne politike o čemu Ustavni sud, saglasno odredbama člana 167. Ustava, nije nadležan da odlučuje. Imajući u vidu da se osporene odredbe člana 6. st. 1, 3, 4, 5. i 7. i člana 23. Zakona pod jednakim uslovima ravnopravno odnose na sve one vlasnike nelegalnih objekata koji su vidljivi na satelitskom snimku iz 2015. godine, Ustavni sud smatra da osporenim zakonskim odredbama nije povređen princip zabrane diskriminacije iz člana 21. Ustava, niti je povređeno pravo na jednaku zaštitu prava iz člana 36. stav 1. Ustava.
Polazeći od izloženog, Ustavni sud je našao da razlozima iznetim u inicijativi nije potkrepljena tvrdnja da ima osnova za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti odredaba člana 6. st. 1, 3, 4, 5, i 7. i člana 23. Zakona, te je, saglasno odredbi člana 53. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odbacio inicijativu i rešio kao u tački 1. izreke.
Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da „obustavi primenu“ osporenih čl. 6. i 23. Zakona, kako je to zatražio inicijator, već da, saglasno članu 168. stav 4. Ustava, može obustaviti izvršenje pojedinačnog akta ili radnje preduzete na osnovu osporenih članova Zakona do donošenja svoje konačne odluke.
VII
Podnosilac treće inicijative smatra da su odredbe člana 25. st. 1. i 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o ozakonjenju objekata u suprotnosti sa odredbama člana 197. Ustava iz razloga što propisuju primenu odredaba Zakona o izmenama i dopunama Zakona o ozakonjenju objekata na postupke ozakonjenja koji nisu okončani do stupanja na snagu ovog zakona, odnosno na upravne postupke i upravne sporove po donetim rešenjima o rušenju nezakonito izgrađenih objekata, koji su započeti pre stupanja na snagu istog zakona. S tim u vezi, Ustavni sud je konstatovao da se osporene odredbe člana 25. Zakona nalaze u prelaznim i završnim odredbama Zakona, te da je ovim zakonskim odredbama određeno da će se postupci ozakonjenja koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog zakona, okončati po odredbama ovog zakona (stav 1.), odnosno da se odredbe čl. 3. (o neizvršavanju rešenja o rušenju objekta donetog u skladu sa osnovnim Zakonom o ozakonjenju objekata, do konačnosti rešenja kojim se odbija ili odbacuje zahtev za ozakonjenje u postupku pokrenutom na osnovu rešenja o rušenju) i 20. ovog zakona (da se rušenje nezakonito izgrađenog objekta sprovodi na osnovu konačnog rešenja o ozakonjenju kojim se odbija ili odbacuje zahtev za ozakonjenje) primenjuju i na upravne postupke, odnosno upravne sporove koji su započeti pre stupanja na snagu ovog zakona (stav 2.).
Po oceni Ustavnog suda, na osnovu odredbe člana 97. tačka 2. Ustava, zakonodavac je ovlašćen da uredi, pored ostalog, postupak pred sudovima i drugim državnim organima, a u okviru toga da propiše i po kom zakonu će se okončati postupci ozakonjenja koji nisu okončani do dana stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o ozakonjenju objekata, odnosno da propiše koji će se zakon primeniti na upravne postupke i upravne sporove (po donetim rešenjima o rušenju nelegalnih objekata) koji su započeti do dana stupanja na snagu navedenog zakona, pri čemu je stvar zakonodavne politike i procene zakonodavca za koje rešenje će se opredeliti prilikom uređivanja prelaznog režima, što ne može biti predmet ocene Ustavnog suda u smislu člana 167. Ustava.
Povratno dejstvo zakona, odnosno pojedinih njegovih odredaba, prema shvatanju Ustavnog suda, postoji kada se odredbe novog zakona primenjuju na one pravne situacije koje su okončane pre njegovog stupanja na snagu. Međutim, kako je u konkretnom slučaju propisano da se novi zakon (Zakon o izmenama i dopunama Zakona o ozakonjenju objekata), odnosno pojedine njegove odredbe, primenjuju na postupke koji su u toku, odnosno koji nisu okončani do dana stupanja na snagu ovog zakona (postupci ozakonjenja, upravni postupci i upravni sporovi), Ustavni sud je ocenio da osporene odredbe člana 25. st. 1. i 2. Zakona nemaju povratno dejstvo. Osporena rešenja iz člana 25. Zakona nisu u suprotnosti ni sa ustavnim principom o jednakoj zakonskoj zaštiti bez diskriminacije iz člana 21. st. 1. i 2. Ustava imajući u vidu da navedeni ustavni princip ne podrazumeva jednakost u apsolutnom smislu, već garantuje jednakost građana koji se nalaze u istim pravnim situacijama.
Polazeći od izloženog, Ustavni sud je našao da razlozima iznetim u inicijativi nije potkrepljena tvrdnja da ima osnova za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti odredaba člana 25. st. 1. i 2. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o ozakonjenju objekata, te je, saglasno odredbi člana 53. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu, odbacio inicijativu u ovom delu i rešio kao u tački 2. izreke.
Kada su u pitanju tvrdnje inicijatora o nesaglasnosti odredaba člana 25. st. 1. i 2. Zakona sa odredbama člana 213. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik RS“, broj 18/16), Ustavni sud ukazuje da ocena međusobne saglasnosti zakona nije, u smislu citirane odredbe člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava, u nadležnosti Ustavnog suda. Polazeći od navedenog, Ustavni sud je, na osnovu člana 36. stav 1. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio inicijativu i u ovom delu i odlučio kao u tački 3. izreke.
VIII
Na osnovu svega izloženog i odredaba člana 42b stav 1. tačka 2), člana 46. tačka 5), člana 47. stav 1. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu i odredbe člana 89. Poslovnika o radu Ustavnog suda („Službeni glasnik RS“, broj 103/13), Sud je doneo Rešenje kao u izreci.
PREDSEDNIK VEĆA
Snežana Marković