Rešenje Ustavnog suda o ustavnosti ograničenja isplate novčane naknade za vreme bolovanja nezaposlenih
Kratak pregled
Ustavni sud nije prihvatio inicijativu za ocenu ustavnosti odredbe koja ograničava isplatu novčane naknade nezaposlenima za vreme bolovanja na 30 dana. Sud smatra da ne postoji diskriminacija jer se zaposleni i nezaposleni nalaze u različitim pravnim situacijama.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
IUz-349/2009
02.06.2011.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Dragiša Slijepčević i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, dr Agneš Kartag Odri, Katarina Manojlović Andrić, dr Bosa Nenadić, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 2. juna 2011. godine, doneo je
R E Š E Nj E
1. Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 73. tačka 2. Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti ("Službeni glasnik RS", br. 36/09 i 88/10).
2. Odbacuje se inicijativa za pokretanje postupka za utvrđivanje nesaglasnosti odredbe člana 73. tačka 2. Zakona iz tačke 1. sa odredbama čl. 151. do 157. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službeni glasnik RS", br. 107/05, 109/05 i 30/10).
O b r a z l o ž e nj e
Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 73. tačka 2. Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti ("Službeni glasnik RS", br. 36/09 i 88/10).
U inicijativi se navodi da su korisnici prava na novčanu naknadu po osnovu nezaposlenosti dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na ostale zaposlene jer im se pravo na isplatu novčane naknade za vreme privremene sprečenosti za rad utvrđene prema propisima o zdravstvenom osiguranju, ograničava na 30 dana od dana nastanka privremene sprečenosti, što je suprotno odredbi člana 21. Ustava Republike Srbije. Osim toga, inicijator smatra da je osporena odredba zakona direktno suprotna i odredbama čl. 151. do 157. Zakona o zdravstvenom osiguranju ("Službeni glasnik RS", br. 107/05, 109/05 i 30/10).
Osporenom odredbom člana 73. tačka 2. Zakona o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti ("Službeni glasnik RS", br. 36/09 i 88/10) propisano je da se isplata novčane naknade nezaposlenom licu nastavlja za vreme privremene sprečenosti za rad utvrđene prema propisima o zdravstvenom osiguranju, ali ne duže od 30 dana od dana nastanka privremene sprečenosti.
Ustavom Republike Srbije utvrđeno je: da su pred Ustavom i zakonom svi jednaki, da svako ima pravo na jednaku zakonsku zaštitu bez diskriminacije, kao i da je zabranjena svaka diskriminacija, neposredna ili posredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacionalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i psihičkog ili fizičkog invaliditeta (član 21. st. 1. do 3.); da svako ima pravo na poštovanje dostojanstva svoje ličnosti na radu, bezbedne i zdrave uslove rada, potrebnu zaštitu na radu, ograničeno radno vreme, dnevni i nedeljni odmor, plaćeni godišnji odmor, pravičnu naknadu za rad i na pravnu zaštitu za slučaj prestanka radnog odnosa i niko se tih prava ne može odreći (član 60. stav 4.); da zaposleni ima pravo na naknadu zarade u slučaju privremene sprečenosti za rad, kao i pravo na naknadu u slučaju privremene nezaposlenosti, u skladu sa zakonom (član 69. stav 3.); da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje sistem u oblasti radnih odnosa, zaštite na radu, zapošljavanja, socijalnog osiguranja i drugih oblasti socijalne sigurnosti, druge ekonomske i socijalne odnose od opšteg interesa (član 97. tačka 8.); da svi zakoni i drugi opšti akti doneti u Republici Srbiji moraju biti saglasni sa Ustavom (član 194. stav 3.).
Iz navedenih odredaba Ustava, prema nalaženju Ustavnog suda, proizlazi da je osiguranje za slučaj nezaposlenosti deo sistema obaveznog socijalnog osiguranja građana kojim se na načelima obaveznosti, uzajamnosti i solidarnosti obezbeđuju prava za slučaj nezaposlenosti. Obaveznim osiguranjem obezbeđuju se prava na novčanu naknadu, zdravstveno i penzijsko i invalidsko osiguranje i druga prava u skladu sa zakonom i opštim aktom Nacionalne službe za zapošljavanje. Polazeći od Ustavom utvrđenih ovlašćenja iz člana 97. tačka 8. Ustava, Narodna skupština je Zakonom o zapošljavanju i osiguranju za slučaj nezaposlenosti uredila uslove za ostvarivanje prava na materijalno obezbeđenje za vreme privremene nezaposlenosti, odnosno pravo nezaposlenih lica na novčanu naknadu. Propisujući u osporenoj odredbi Zakona vremensko ograničenje u isplati novčane naknade nezaposlenom licu za vreme privremene sprečenosti za rad utvrđene prema propisima o zdravstvenom osiguranju, zakonodavni organ je, po oceni Ustavnog suda, postupio u okviru svojih ustavnih ovlašćenja da propiše slučajeve i uslove pod kojima se nezaposlenim licima može produžiti isplata novčane naknade na način kako je to regulisano osporenom odredbom Zakona. Po oceni Ustavnog suda, osporenom odredbom Zakona, takođe, nije narušen ustavni princip o zabrani diskriminacije sadržan u članu 21. Ustava jer su nezaposlena lica u smislu osporene odredbe zakona i zaposlena lica koja se nalaze na bolovanju različite kategorije pravnih subjekata koje se nalaze u bitno različitoj pravnoj situaciji, te se njihov različiti položaj ne može dovesti u vezu sa povredom Ustavnog načela zabrane diskriminacije. Osim toga, Ustavni sud nalazi da je propisima o zdravstvenom osiguranju utvrđeno da naknadu za zaposlene za vreme privremene sprečenosti za rad do 30 dana isplaćuje poslodavac, a za nezaposlena lica Nacionalna služba za zapošljavanje, dok za period preko 30 dana, naknadu za obe kategorije lica isplaćuje Republički zavod za zdravstveno osiguranje, pa stoga nezaposlena lica nisu dovedena u neravnopravan položaj u odnosu na zaposlene. Prema stavu Ustavnog suda, Ustav ne poznaje princip pravne jednakosti kao opšti, apstraktni pojam koji se u svakoj pravnoj situaciji podjednako odnosi i na različite pravne subjekte, već garantuje jednakost u okviru iste kategorije pravnih subjekata, odnosno iste vrste prava.
Imajući u vidu da Ustavni sud nije našao osnova za pokretanje postupka povodom podnete inicijative, inicijativu nije prihvatio, saglasno odredbi člana 53. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu ("Službeni glasnik RS", broj 109/07), te je odlučeno kao u tački 1. izreke.
Ustavni sud je, na osnovu člana 36. stav 1. tačka 1) Zakona o Ustavnom sudu, odbacio inicijativu u delu u kome je tražena ocena saglasnosti osporene odredbe Zakona sa odredbama čl. 151. do 157. Zakona o zdravstvenom osiguranju, jer prema članu 167. Ustava, Ustavni sud nije nadležan da ocenjuje međusobnu usklađenost Zakona kao opštih akata iste pravne snage, odlučujući kao u tački 2. izreke.
Na osnovu izloženog i odredaba člana 46. tačka 5) Zakona o Ustavnom sudu i člana 82. stav 1. tačka 1. i člana 84. Poslovnika o radu Ustavnog suda ("Službeni glasnik RS", br. 24/08 i 27/08), Ustavni sud je doneo Rešenje kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Dragiša Slijepčević
Slični dokumenti
- Už 4190/2020: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u postupku za invalidsku penziju
- IUz 67/2020: Rešenje Ustavnog suda o odbacivanju inicijativa za ocenu ustavnosti Zakona o zapošljavanju
- IUz 314/2011: Rešenje Ustavnog suda o pokretanju postupka ocene ustavnosti Zakona
- IUz 314/2011: Odluka Ustavnog suda o neustavnosti odredbe Zakona o zdravstvenom osiguranju