Rešenje Ustavnog suda o ustavnosti ovlašćenja ministra da uređuje staž sa uvećanim trajanjem
Kratak pregled
Ustavni sud nije prihvatio inicijativu za ocenu ustavnosti, nalazeći da je ovlašćenje ministra da pravilnikom bliže uredi radna mesta sa uvećanim stažom u skladu sa Ustavom. Zakon postavlja okvire, a pravilnik ih samo razrađuje.
Tekst originalne odluke
Republika SrbijaUSTAVNI SUD
IUz-40/2010
30.09.2010.
Beograd
Ustavni sud u sastavu: predsednik dr Bosa Nenadić i sudije dr Olivera Vučić, dr Marija Draškić, Bratislav Đokić, Vesna Ilić Prelić, dr Goran Ilić, Katarina Manojlović Andrić, mr Milan Marković, dr Dragiša Slijepčević, Milan Stanić, dr Dragan Stojanović, mr Tomislav Stojković, Sabahudin Tahirović i Predrag Ćetković, na osnovu člana 167. stav 1. tačka 1. Ustava Republike Srbije, na sednici održanoj 30. septembra 2010. godine, doneo je
R E Š E Nj E
Ne prihvata se inicijativa za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 55. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik RS", br. 34/03, 64/04, 84/04, 85/05, 101/05, 63/06 i 5/09).
O b r a z l o ž e nj e
Ustavnom sudu podneta je inicijativa za pokretanje postupka za utvrđivanje neustavnosti odredbe člana 55.. stav 1. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju ("Službeni glasnik RS", br. 34/03, 64/04, 84/04, 85/05, 101/05, 63/06 i 5/09). Podnosilac inicijative smatra da je osporenom odredbom Zakona prema kojoj radna mesta, odnosno poslove na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, postupak i način za njihovo utvrđivanje, kao i stepen uvećanja staža osiguranja utvrđuje ministar nadležan za poslove penzijskog i invalidskog osiguranja, na predlog fonda, „kompletna regulativa“ za utvrđivanje staža koji se računa sa uvećanim trajanjem preneta na Pravilnik, o radnim mestima, odnosno poslovima na kojima se radni staž računa sa uvećanim trajanjem ("Službeni glasnik RS", br. 105/03, 126/04, 93/05, 3/07, 8/07, 56/07 i 23/08). Kako se inicijativom osporava i navedeni Pravilnik, za ocenu njegove ustavnosti i zakonitosti Ustavni sud je formirao poseban predmet. Inicijator smatra da se „državna uprava i penzijsko osiguranje uređuju samo zakonom“, pa je stoga ovlašćenje za uređivanje navedenih pitanja od strane nadležnog ministra nesaglasno sa odredbama člana 70. stav 1, člana 97. tačka 8, člana 123. stav 1. tačka 3, člana 136. stav 1. i člana 194. stav 3. Ustava.
Ustavni sud je, u sprovedenom prethodnom postupku, utvrdio da je odredbama osporenog Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, pored ostalog, propisano da se prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja stiču i ostvaruju zavisno od dužine ulaganja i visine osnovice na koju je plaćen doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje i uz primenu načela solidarnosti (član 5. stav 1.), kao i da pojedine kategorije osiguranika mogu izuzetno, u slučajevima i na način utvrđen ovim zakonom, sticati i ostvarivati pravo na penziju pod posebnim uslovima, pri čemu se kategorije osiguranika, bliži kriterijumi za ostvarivanje prava u smislu stava 1. ovog člana, kao i način finansiranja tih prava uređuju ovim zakonom (član 7.). Takođe, odredbama Glave VII Zakona uređen je institut penzijskog staža na osnovu koga se stiču i ostvaruju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, a koji obuhvata vreme koje se računa u staž osiguranja i poseban staž prema odredbama ovog zakona, kao i vreme koje je računato u penzijski staž prema ranije važećim propisima. Odredbama člana 20. Zakona propisani su kriterijumi prema kojima se osiguraniku kome se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem snižava starosna granica za sticanje prava na starosnu penziju utvrđena u članu 19. tačka 1) ovog Zakona. Odredbe čl. 47. do 51. Zakona uređuju staž osiguranja koji se računa sa efektivnim trajanjem, a to je, prvenstveno, vreme provedeno na radu, odnosno u osiguranju u efektivnom trajanju. Odredbama čl. 52. do 59. Zakona propisuje se u kojim slučajevima, pod kojim uslovima i na koji način se staž osiguranja u efektivnom trajanju računa sa uvećanim trajanjem. Vezano za staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem, Zakonom je, između ostalog, propisano da se osiguraniku koji radi na naročito teškim, opasnim i za zdravlje štetnim radnim mestima, odnosno poslovima, kao i osiguraniku koji radi na radnim mestima, odnosno poslovima na kojima posle navršenja određenih godina života ne može uspešno obavljati svoju profesionalnu delatnost, staž osiguranja u efektivnom trajanju računa sa uvećanim trajanjem, pod uslovima utvrđenim ovim zakonom i da stepen uvećanja staža osiguranja zavisi od težine, opasnosti i štetnosti rada, odnosno od prirode posla, a može iznositi najviše 50% (član 52.), a da je radno mesto, odnosno posao na kome se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem - radno mesto, odnosno posao na kome je rad naročito težak, opasan i štetan za zdravlje i pored toga što su primenjene sve opšte i posebne zaštitne mere utvrđene propisima, kao i radno mesto, odnosno posao na kome je obavljanje profesionalne delatnosti ograničeno navršenjem određenih godina života ili zbog prirode i težine posla fiziološke funkcije opadaju u toj meri da onemogućavaju njeno dalje uspešno obavljanje (član 53.). Prema odredbama člana 54. Zakona, osiguraniku iz člana 52. stav 1. ovog zakona staž osiguranja se računa sa uvećanim trajanjem pod uslovom da je na radnim mestima, odnosno poslovima iz člana 53. ovog zakona efektivno proveo ukupno najmanje 10 godina, odnosno ukupno najmanje pet godina ako je utvrđena invalidnost (stav 1.), staž osiguranja se uvećava samo za vreme koje je efektivno provedeno na radu (stav 2.), a prilikom utvrđivanja uslova za ostvarivanje prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja, kumulativno se uzima staž osiguranja sa uvećanim trajanjem ostvaren na radnim mestima, odnosno poslovima iz člana 53. ovog zakona (stav 3.).
Osporenom odredbom člana 55. stav 1. Zakona utvrđeno je da radna mesta, odnosno poslove na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, postupak i način za njihovo utvrđivanje, kao i stepen uvećanja staža osiguranja utvrđuje ministar nadležan za poslove penzijskog i invalidskog osiguranja, na predlog fonda.
Ustav Republike Srbije utvrđuje: da se penzijsko osiguranje uređuje zakonom i da se Republika Srbija stara o ekonomskoj sigurnosti penzionera (član 70.); da Republika Srbija uređuje i obezbeđuje, pored ostalog, sistem u oblasti radnih odnosa, zaštite na radu, zapošljavanja, socijalnog osiguranja i drugih oblika socijalne sigurnosti i organizaciju, nadležnost i rad republičkih organa (član 97. tač. 8. i 16.); da Vlada, pored ostalog, donosi uredbe i druge opšte akte radi izvršavanja zakona (član 123. tačka 3.); da je državna uprava samostalna, vezana Ustavom i zakonom, a za svoj rad odgovorna je Vladi, da poslove državne uprave obavljaju ministarstva i drugi organi državne uprave određeni zakonom i da se poslovi državne uprave i broj ministarstava određuju zakonom (član 136. st. 1. do 3.); da svi zakoni i drugi opšti akti doneti u Republici Srbiji moraju biti saglasni sa Ustavom (član 194. stav 3.).
Iz navedenih odredaba Ustava o nadležnostima Republike Srbije, po oceni Ustavnog suda, proizlazi da je zakonodavac bio ovlašćen da, uređujući sistem u oblasti socijalnog osiguranja i drugih oblika socijalne sigurnosti, zakonom uredi oblast penzijskog i invalidskog osiguranja, što obuhvata i ovlašćenje da se zakonom propišu prava i obaveze po osnovu ovog osiguranja, kao i uslovi i način njihovog ostvarivanja, a u okviru toga i staž osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem.
Iz navedenih odredaba Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju proizlazi da su pojam staža osiguranja koji se računa sa uvećanim trajanjem i opšti uslovi za primenu ovog instituta propisani odredbama čl. 52. i 53. Zakona, iz kojih sledi da do računanja staža osiguranja sa uvećanim trajanjem dolazi samo u slučajevima da osiguranik radi na radnim mestima, odnosno poslovima koji su naročito teški, opasni ili štetni po zdravlje, i to i pored toga što su primenjene sve opšte i posebne zaštitne mere utvrđene propisima, odnosno kada osiguranik radi na radnim mestima, odnosno poslovima na kojima posle navršenja određenih godina života ne može uspešno da obavlja svoju profesionalnu delatnost, bilo zato što je obavljanje te delatnosti ograničeno navršenjem određenih godina života, bilo zato što zbog prirode i težine posla fiziološke funkcije osiguranika posle određenih godina života opadaju u toj meri da onemogućavaju uspešno obavljanje te delatnosti. Odredbama člana 54. Zakona propisano da samo efektivno provedeno vreme od ukupno najmanje deset godina, odnosno ukupno najmanje pet godina ako je utvrđena invalidnost, na radnim mestima, odnosno poslovima koji su naročito teški, opasni ili štetni po zdravlje ima za posledicu da se staž osiguranja u konkretnom slučaju računa sa uvećanim trajanjem. Zakon propisuje uslove i kriterijume za određivanje konkretnih radnih mesta na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, ali je za izvršavanje (primenu) navedenih zakonskih normi neophodno postojanje odgovarajućeg podzakonskog propisa.
U tom smislu, a povodom navoda iz inicijative o nesaglasnosti osporene odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju sa Ustavom utvrđenim položajem i nadležnostima Vlade i državne uprave, Ustavni sud ukazuje da je, saglasno odredbi člana 123. tačka 3. Ustava, Vlada kao nosilac izvršne vlasti nadležna da donosi uredbe i druge opšte akte radi izvršavanja zakona, ali da izvršnu vlast ne čini samo Vlada, već i organi državne uprave, koji, u skladu sa članom 136. Ustava, obavljaju poslove državne uprave. Stoga se prilikom ocene ustavnosti osporene odredbe Zakona moraju imati u vidu i odredbe Zakona o državnoj upravi ("Službeni glasnik RS", br. 79/05 i 101/07), kojima su uređeni poslovi državne uprave i kojima je razrađen ustavni položaj organa državne uprave. Tako je tim sistemskim zakonom predviđeno da organi državne uprave, pored ostalog, izvršavaju zakone, druge propise i opšte akte Narodne skupštine i Vlade tako što donose propise (član 14. stav 1.), da ministarstva i posebne organizacije donose pravilnike, naredbe i uputstva i da se pravilnikom razrađuju pojedine odredbe zakona ili propisa Vlade (član 15. st. 1. i 2.) i da ministarstva i posebne organizacije mogu donositi propise samo kad su na to izričito ovlašćeni zakonom ili propisom Vlade (član 16. stav 1.).
S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocenio da osporena odredba člana člana 55. stav 1. Zakona, kojom je dato ovlašćenje ministru nadležanom za poslove penzijskog i invalidskog osiguranja da, na predlog fonda, utvrdi radna mesta, odnosno poslove na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, postupak i način za njihovo utvrđivanje, kao i stepen uvećanja staža osiguranja, ne predstavlja prenošenje ustavnog ovlašćenja za uređivanje instituta staža osiguranja sa uvećanim trajanjem podzakonskim aktom, kako se to u inicijativi navodi. Ovo iz razloga što osporena odredba člana člana 55. stav 1. Zakona sadrži zakonski nalog da se aktom nadležnog ministra, radi izvršenja zakona, bliže i konkretno utvrdi koja su to radna mesta, odnosno poslovi, prema vrsti i delatnosti iz čl. 52. i 53. Zakona na kojima se staž osiguranja računa sa uvećanim trajanjem, odnosno da se bliže razradi postupak i način za njihovo utvrđivanje, kao i precizira stepen uvećanja staža osiguranja, što znači, da navedeno ovlašćenje ne predviđa da se aktom ministra, kao podzakonskim aktom, menjaju zakonska rešenja u ovoj oblasti, već da donošenje podzakonskog akta omogući njihovu primenu u praksi. Stoga, po oceni Suda, osporenom odredbom Zakona nije povređeno ustavno načelo da se penzijsko osiguranje uređuje zakonom i da se Republika Srbija stara o ekonomskoj sigurnosti penzionera iz člana 70. Ustava, a s druge strane, nisu prekoračena ustavna ovlašćenja zakonodavca da uređuje i obezbeđuje, pored ostalog, sistem u oblasti socijalnog osiguranja i drugih oblika socijalne sigurnosti, kao i organizaciju, nadležnost i rad republičkih organa iz člana 97. tač. 8. i 16. Ustava. Naime, zakonodavac je postupio saglasno navedenim ustavnim ovlašćenima kada je, osporenom odredbom člana 55. stav 1. Zakona ovlastio ministra nadležanog za poslove penzijskog i invalidskog osiguranja da donese propis kojim se bliže razrađuju odredbe Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju koje se odnose na radna mesta, odnosno vrste poslova na kojima se staž o siguranja računa sa uvećanim trajanjem.
Na osnovu svega iznetog, Ustavni sud je utvrdio da nema osnova za pokretanje postupka povodom podnete inicijative, te inicijativu nije prihvatio, saglasno odredbi člana 53. stav 3. Zakona o Ustavnom sudu („Službeni glasnik RS“, broj 109/07).
Na osnovu odredbe člana 46. tačka 5) Zakona o Ustavnom sudu, Sud je doneo Rešenje kao u izreci.
PREDSEDNIK
USTAVNOG SUDA
dr Bosa Nenadić
Slični dokumenti
- Rev2 3251/2023: Vrhovni sud: Sud nije nadležan za utvrđivanje beneficiranog staža
- IUp 99/2009: Ustavni sud: Odluka o inicijativi za ocenu ustavnosti pravilnika o beneficiranom radnom stažu
- IUz 118/2009: Rešenje Ustavnog suda o ustavnosti uslova za računanje staža osiguranja sa uvećanim trajanjem
- Už 9682/2012: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na suđenje u razumnom roku u upravnom postupku
- Už 4822/2014: Odluka Ustavnog suda o povredi prava na pravično suđenje u sporu o beneficiranom stažu
- IU 342/2005: Ustavnost zakonskih odredaba o penzijskom osiguranju i naknadi za tuđu negu i pomoć
- U 10906/2012: Presuda Upravnog suda o poništaju rešenja o utvrđivanju staža osiguranja