Odbijanje i odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu lake telesne povrede

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbio je zahtev za zaštitu zakonitosti u delu koji se odnosi na prekoračenje optužbe, a odbacio ga u delu koji se tiče drugih povreda postupka. Sud nije prekoračio optužbu jer je činjenični opis ostao u granicama optužnog akta.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1101/2020
18.11.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Nenada Živkovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu K 857/17 od 12.09.2019.godine i Višeg suda u Pančevu Kž1 8/20 od 13.03.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 18.11.2020. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Nenada Živkovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pančevu K 857/17 od 12.09.2019. godine i Višeg suda u Pančevu Kž1 8/20 od 13.03.2020. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pančevu K 857/17 od 12.09.2019. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ i izrečena mu je uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca, za koju je određeno da se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Istom presudom privatni tužilac je upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, a okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka o čijoj visini će sud doneti odluku posebnim rešenjem.

Presudom Višeg suda u Pančevu Kž1 8/20 od 13.03.2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog i presuda Osnovnog suda u Pančevu K 857/17 od 12.09.2019. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Nenad Živković, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i 11), 438. stav 2. tačka 2) ZKP i povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. Ustava Republike Srbije, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, te da ukine pobijane presude ili samo odluku druogostepenog suda i postupak vrati na ponovno odlučivanje, ili preinači drugostepenu odluku i okrivljenog oslobodi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, dok je u ostalom delu odbačen.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) u vezi člana 420. ZKP, branilac okrivljenog AA u podnetom zahtevu ističe da je prvostepeni sud prekoračio optužbu jer je na drugačiji način opisao telesne povrede u odnosu na krivičnu tužbu, tačnije povrede i latinski nazivi istih nisu identične povredama i latinskim nazivima koje se navode u privatnoj tužbi, pa je očigledno da se okrivljeni privatnom krivičnom tužbom optužuje za jedne povrede, a pravnosnažnom presudom osuđuje za neke druge povrede.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 420. stav 1. ZKP je propisano da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na delo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizilazi da između optužbe i presude mora postojati identitet i podudarnost u pogledu subjektivne i objektivne istovetnosti dela.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, sud nije prekoračio optužbu, odnosno nije povredio ni subjektivni, a ni objektivni identitet optužbe i presude na štetu okrivljenog. Ovo sa razloga jer su u preciziranoj krivičnoj tužbi privatnog tužioca od 14.06.2019. godine, u obrazloženju iste navedene sve povrede koje su i navedene u izreci prvostepene presude, a koje je kritičnom prilikom zadobio oštećeni, koje sve skupno predstavljaju laku telesnu povredu. Bitna obeležja bića krivičnog dela, su ista i u optužnom aktu privatnog tužioca i u izreci presude, odnosno postoji istovetnost činjeničnog opisa radnje izvršenja predmetnog krivičnog dela iz izreke presude sa činjeničnim opisom radnje dela datog u optužnom aktu privatnog tužioca, a okrivljeni nije oglašen krivim za više kriminalnih aktivnosti i veću kriminalnu volju (veću „kriminalnu količinu“) od one za koju je optužen. Dakle, kako je činjenični opis u izreci pravnosnažne presude ostao u granicama činjeničnog osnova iz privatne tužbe, odnosno u granicama onih činjenica i okolnosti na kojima se optužba zasniva, a iz kojih proizilaze zakonska obeležja krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ, to su u konkretnom slučaju neosnovani navodi branioca okrivljenog kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u ostalom delu je odbačen.

Naime, branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, navodeći da je izreka presude nerazumljiva, kao i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP objašnjavajući da sud daje potpuno nelogična obrazloženja iz kojih izvodi odgovornost okrivljenog i utvrđeno činjenično stanje, a koje utvrđuje iz iskaza privatnog tužioca koji se bazira jedino na iskazu svedoka kome je oštećeni prepričao događaj, dok svi ostali svedoci upućuju da okrivljeni nije izvršio krivično delo koje mu je stavljeno na teret.

Kako, bitne povrede odredaba krivičnog postuka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i 438. stav 2. tačka 2) ZKP, ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Pored toga, branilac okrivljenog zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi i zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana 32. Ustava Republike Srbije.

Kada se zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 1. tačka 3) ZKP, to se, prema odredbi člana 484. ZKP, uz zahtev mora dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda ljudskog prava i slobode okrivljenog ili drugog učesnika u postupku, a koje je zajemčeno Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima. Imajući u vidu da u konkretnom slučaju podnosilac zahteva za zaštitu zakonitosti uz zahtev nije dostavio odluku Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, to je Vrhovni kasacioni sud našao da u pogledu ovih povreda zahtev za zaštitu zakonitosti nema propisan sadržaj.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Nenada Živkovića, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, zahtev u odnosu na navedenu povredu odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) i člana 485. stav 4. i 484. ZKP, zahtev odbacio i odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Predsednik veća-sudija,

Vesna Zarić,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                      Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.