Zahtev za zaštitu zakonitosti zbog prekoračenja optužbe u predmetu primanja mita
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbio je zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog za primanje mita. Sud je utvrdio da izmene u činjeničnom opisu dela u presudi nisu prekoračile optužbu, već su predstavljale preciziranje, čime identitet optužbe nije narušen.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1137/2020
08.10.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević Dičić, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Dragomira Milojevića, Biljane Sinanović i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 2. Krivičnog zakonika odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Vladana Vukčevića i Stefana Gorana Blagojevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 518/16 od 30.11.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 357/19 od 28.06.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 08.10.2020. godine, jednoglasno je doneo:
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA advokata Vladana Vukčevića i Stefana Gorana Blagojevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu K 518/16 od 30.11.2018. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 357/19 od 28.06.2019. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Beogradu K 518/16 od 30.11.2018. godine, pored ostalog, u stavu I, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 2. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru počev od 07.05.2014. godine do 20.06.2014. godine.
Istom presudom, na osnovu člana 262. stav 2. ZKP okrivljeni je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka, o čijoj će visini sud odlučiti posebnim rešenjem.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 357/19 od 28.06.2019. godine, pored ostalog, u stavu I, delimičnim usvajanjem žalbe VJT u Beogradu preinačena je prvostepena presuda u osuđujućem delu, samo u pogledu odluke o meri bezbednosti, tako što je okrivljenom AA, na osnovu člana 85. Krivičnog zakonika izrečena mera bezbednosti zabrana vršenja poziva, delatnosti i dužnosti, vezanih za raspolaganje, korišćenje, upravljanje, rukovanje tuđom imovinom i čuvanje tuđe imovine, u trajanju od 5 godina. U ostalom delu, žalba javnog tužioca VJT u Beogradu i žalba okrivljenog AA i njegovog branioca, odbijene su kao neosnovane i prvostepena presuda u osuđujućem delu, u stavu I izreke presude, u odnosu na okrivljenog AA, potvrđena.
Protiv prvostepene i drugostepene presude, u pravnosnažnom delu, koji se odnosi na okrivljenog AA zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno su podneli branioci okrivljenog AA, advokat Vladan Vukčević i Stefan Goran Blagojević, na osnovu člana 485. stav 1. ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud „ukine u celosti pobijane presude“, i naloži ponovno vođenje postupka pred prvostepenim sudom, uz naloge i uputstva koja bi bila saglasna navodima zahteva za zaštitu zakonitosti.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, je neosnovan.
Neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, kojima se ukazuje da su nižestepene presude u delu koji se odnosi na okrivljenog AA, donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, obzirom da je prvostepeni sud povredio identitet između optužbe i presude jer je u izreku prvostepene presude u osuđujućem delu uneo bitne činjenice i okolnosti, koje su od značaja za predmetno krivično delo, a koje činjenice i okolnosti optužni akt, nije sadržao i pri kojem je, u delu koji se odnosi okrivljenog AA, javni tužilac ostao do kraja glavnog pretresa.
Naime, navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv osuđujućeg dela prvostepene presude, a drugostepeni sud, je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude je dao jasne i dovoljne razloge za svoj zaključak da, u ovom konkretnom slučaju, unošenjem određenih izmena u izreku osuđujućeg dela presude, nije povređen identitet optužnog akta i presude, već je samo izvršeno preciziranje u pogledu vremena, mesta i načina izvršenja krivičnog dela (strana 6. stav 5. obrazloženja drugostepene presude), koje razloge Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i u smislu člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.
Kako je u konkretnom slučaju činjenični opis u izreci presude u odnosu na okrivljenog AA ostao u granicama činjeničnog osnova iz optužbe, odnosno u granicama onih činjenica i okolnosti na kojima se optužba zasniva, a iz kojih proizilaze zakonska obeležja krivičnog dela u pitanju, to su neosnovani navodi branilaca okrivljenog kojima se ukazuje da je nižestepenim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP.
Branioci okrivljenog, u podnetom zahtevu ističu povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, zbog kojih je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti dozvoljeno, međutim navedene povrede zakona, osim paušalnog navođenja da „kako nisu ispunjena sva obeležja bića predmetnog krivičnog dela, nema ni dela“, obrazlažu navodima koji se tiču činjeničnih utvrđenja suda i ocene dokaza posebno u pogledu službene radnje okrivljenog i delokruga njegovog ovlašćenja u konkretnom slučaju, što zapravo predstavlja povredu člana 440. ZKP.
Ostalim navodima podnetog zahteva branilac okrivljenog osporava razloge date u obrazloženju prvostepene i drugostepene presude, što predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Kako bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i povreda iz člana 440. ZKP, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, to se Vrhovni kasacioni sud u razmatranje istih nije upuštao.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Andrea Jakovljević,s.r. Radmila Dragičević Dičić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Kzz 1382/2017: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu krivičnog dela pronevere
- Kzz 807/2022: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o neosnovanosti zahteva zbog zabrane preinačenja na štetu okrivljenog
- Kzz 721/2019: Presuda o zahtevu za zaštitu zakonitosti zbog presuđene stvari
- Kzz 1208/2022: Odbijen zahtev za zaštitu zakonitosti zbog neosnovanih navoda o zastarelosti
- Kzz 28/2018: VKS: načelo ne bis in idem i upotreba iskaza saokrivljenog
- Kzz 1387/2021: Zahtev za zaštitu zakonitosti odbijen: dokazi u krivičnom postupku zakoniti
- Kzz 1453/2020: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zakonitosti dokaza u krivičnom postupku