Odbačen kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti u predmetu za silovanje
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbacio je kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog za silovanje. Zahtev je odbačen jer se, iako formalno ukazuje na povredu zakona, suštinski osporava utvrđeno činjenično stanje i ocena dokaza, što nije dozvoljen razlog.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1145/2015
19.01.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Ivanom Trkuljom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.Ž., zbog krivičnog dela silovanje iz člana 178. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.Ž., advokata B.U., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu K 23/15 od 13.05.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 780/15 od 29.10.2015. godine, u sednici veća održanoj 19.01.2016. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.Ž., advokata B.U., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu K 23/15 od 13.05.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 780/15 od 29.10.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Nišu K 23/15 od 13.05.2015. godine okrivljeni M.Ž., je oglašen krivim da je izvršio krivično delo silovanje iz člana 178. stav 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju će mu se uračunati vreme provedeno u pritvoru počev od 27.10.2014. godine do 13.05.2015. godine. Okrivljeni M.Ž. je obavezan da Višem javnom tužiocu u Nišu na ime troškova krivičnog postupka isplati iznos od 41.580,73 dinara, kao i da sudu na ime troškova krivičnog postupka isplati iznos od 800,00 dinara, a na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, sve u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 780/15 od 29.10.2015. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Nišu i okrivljenog M.Ž., a presuda Višeg suda u Nišu K 23/15 od 13.05.2015. godine je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je blagovremeno podneo branilac okrivljenog M.Ž., advokat B.U., u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) u vezi stava 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je nakon ocene navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da delo za koje je optuženi gonjen uopšte nije krivično delo, odnosno ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. U vezi sa tim branilac ističe da su nižestepeni sudovi tokom postupka nesporno utvrdili da su okrivljeni i oštećena bili u emotivnoj vezi, te da iz nalaza i mišljenja veštaka medicinske struke proizilazi samo da je pregledom oštećene utvrđeno prisustvo povreda koje po svojoj prirodi predstavljaju laku telesnu povredu, a da je prilikom veštačenja okrivljenog utvrđeno da kod istog postoji ispravno usmeren seksualni nagon sa mogućnošću ostvarivanja seksualnog zadovoljsva na uobičajeni način i sa adekvatnom osobom, pri čemu je u nalazu i mišljenju veštaka jasno utvrđena i fizička konstitucija, građa, kao i telesna težina okrivljenog i oštećene, iz čega se jasno može zaključiti da okrivljeni ni objektivno nije mogao da izvrši krivično delo silovanja. Zbog svega navedenog branilac smatra da u konkretnom slučaju nema elemenata krivičnog dela silovanje, već da se jedino može raditi o krivičnom delu lake telesne povrede iz člana 122. KZ ili pak o krivičnom delu nasilje u porodici iz člana 194. KZ, a koji zaključak se može izvući i iz iskaza oštećene na kome je zasnovana presuda.
Iznetim navodima, po oceni ovog suda, branilac okrivljenog iako ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, u suštini daje sopstvenu ocenu izvedenih dokaza tokom postupka iz koje izvodi činjenične zaključke drugačije od onih utvrđenih u pravnosnažnim presudama, odnosno osporava ocenu dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnim presudama.
Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog M.Ž., ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar - savetnik Predsednik veća-sudija
Ivana Trkulja Veselinović,s.r. Janko Lazarević,s.r.