Presuda Vrhovnog suda o zahtevu za zaštitu zakonitosti
Kratak pregled
Vrhovni sud odbio je kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Sud je utvrdio da nije došlo do prekoračenja optužbe izmenom stepena uračunljivosti u izreci presude, niti je povređen krivični zakon, jer činjenični opis dela sadrži sve elemente krivičnog dela.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1193/2023
02.11.2023. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Svetlane Tomić Jokić, Bojane Paunović, Gordane Kojić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA-advokata Miroslava Lepojevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K.br.954/21 od 09.03.2022.godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 br.62/23 od 05.06.2023.godine, u sednici veća održanoj dana 02.11.2023.godine, jednoglasno je doneo:
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA-advokata Miroslava Lepojevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K.br.954/21 od 09.03.2022.godine i Višeg suda u Kragujevcu Kž1 br.62/23 od 05.06.2023.godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu K.br.954/21 od 09.03.2022.godine, okrivljeni AA je oglašen krivim da je izvršio krivično delo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 1. KZ, pa mu je sud izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno odredio da se ona neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme od dve godine ne učini novo krivično delo.
Istom presudom, okrivljenom je izrečena mera bezbednosti–zabrana upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od sedam meseci od pravnosnažnosti presude. Okrivljeni je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka i to da plati sudu iznos od 5.000,00 dinara na ime paušala i na ime sredstava isplaćenih iz budžeta suda iznos od 21.129,59 dinara i Osnovnom javnom tužilaštvu u Kragujevcu iznos od 52.540,93 dinara, na ime sredstava isplaćenih iz sredstava budžeta tužilaštva.
Presudom Višeg suda u Kragujevcu Kž1 br.62/23 od 05.06.2023.godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Kragujevcu i branioca okrivljenog AA, pa je presuda Osnovnog suda u Kragujevcu K.br.954/21 od 09.03.2022.godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo branilac okrivljenog AA-advokat Miroslav Lepojević, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) i stav 2. tačka 1) i člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i spise predmeta vrati na ponovno odlučivanje ili da preinači navedene presude i okrivljenog oslobodi od optužbe.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, branilac okrivljenog AA-advokat Miroslav Lepojević ističe da je pobijanim presudama prekoračena optužba iz razloga što je okrivljenom optužnim aktom stavljeno na teret da je krivično delo iz člana 289. stav 1. KZ izvršio u stanju uračunljivosti, dok je u izreci presude navedeno da je krivično delo izvršio u stanju bitno smanjene uračunljivosti. Po oceni branioca, ovakva izmena je učinjena na štetu okrivljenog, u smislu odredbe člana 24. stav 2. KZ, kada se položaj okrivljenog otežava isključenjem instituta ublažavanja kazne, te su nižestepeni sudovi zauzeli pogrešan stav da je ovakva izmena optužbe dozvoljena.
Iznete navode zahteva braniloca Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:
Optužnim predlogom Osnovnog javnog tužilaštva u Kragujevcu Kto.br.692/21 od 30.11.2021.godine, okrivljenom AA je stavljeno na teret da je „dana 22.08.2021.godine oko 20,40 sati u ..., u ul. ..., kod prodavnice SZTR „BB", kao učesnik u saobraćaju na putevima, nepridržavajući se saobraćajnih propisa, u stanju uračunljivosti i uz svest o zabranjenosti dela, tako ugrozio javni saobraćaj da je doveo u opasnost telo i život ljudi, na taj način što upravljajući putničkim vozilom marke „Volksvagen ...", reg.oznake ..., krećući se smerom od škole u naselju ..., suprotno odredbama čl.41 st.2 tač. 4 i čl.187.st.2 Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, ne pokazujući obzir prema bezbednosti ostalih učesnika u saobraćaju i znajući da mu predstoji vožnja, stavio sebe pod dejstvo 3,54 promila alkohola u krvi, pri čemu je bio svestan da nepridržavanjem navedenih zakonskih odredbi može da ugrozi javni saobraćaj, pa je na to pristao, kao i da ovakvom vožnjom može dovesti u opasnost život i telo ljudi, ali je olako držao da do toga neće doći, ili da će te posledice moći da spreči, a do čega je došlo kada je u nepokazavši obzir prema drugim učesnicima, u stanju potpune alkoholisanosti pod dejstvom 3,54 promila alkohola u krvi, nesposoban za bezbednu vožnju izgubio kontrolu nad svojim vozilom, sleteo sa kolovoza i prednjom desnom stranom svoga vozila udario u desnu stranu zaustavljeno putničkog vozila marke „Jugo ...“ reg oznake ..., koje je od siline udarca odbačeno, a u kome se u tom trenutku na mestu suvozača, nalazila oštećena VV iz ..., koja je tom prilikom zadobila lake telesne povrede u vidu nagnječenja čela sa desne strane i uganuća i istegnuća vratne kičme, čime je izvršio krivično delo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 1. KZ.
Prema sadržini izreke presude Osnovnog suda u Kragujevcu K.br.954/21 od 09.03.2022.godine. okrivljeni AA je oglašen krivim da je „dana 22.08.2021.godine oko 20,40 sati u ..., u ul. ..., kod prodavnice SZTR „BB", kao učesnik u saobraćaju na putevima, nepridržavajući se saobraćajnih propisa, u stanju bitno smanjene uračunljivosti i uz svest o zabranjenosti dela, tako ugrozio javni saobraćaj da je doveo u opasnost telo i život ljudi, na taj način što je upravljajući putničkim vozilom marke „Volksvagen ...", reg.oznake ..., krećući se smerom od škole u naselju ..., suprotno odredbama čl.41 st.2 tač. 4 i čl.187.st.2 Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, ne pokazujući obzir prema bezbednosti ostalih učesnika u saobraćaju i znajući da mu predstoji vožnja, stavio sebe pod dejstvo 3,54 promila alkohola u krvi, pri čemu je bio svestan da nepridržavanjem navedenih zakonskih odredbi može da ugrozi javni saobraćaj, pa je na to pristao, kao i da ovakvom vožnjom može dovesti u opasnost život i telo ljudi, ali je olako držao da do toga neće doći, ili da će te posledice moći da spreči, a do čega je došlo kada je u nepokazavši obzir prema drugim učesnicima, u stanju potpune alkoholisanosti pod dejstvom 3,54 promila alkohola u krvi, nesposoban za bezbednu vožnju izgubio kontrolu nad svojim vozilom, sleteo sa kolovoza i prednjom desnom stranom svoga vozila udario u desnu stranu zaustavljeno putničkog vozila marke „Jugo ...“ reg oznake ..., koje je od siline udarca odbačeno, a u kome se u tom trenutku na mestu suvozača, nalazila oštećena VV iz ..., koja je tom prilikom zadobila lake telesne povrede u vidu nagnječenja čela sa desne strane i uganuća i istegnuća vratne kičme, čime je izvršio krivično delo ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 1. KZ.
Iz navedenog sledi da je razlika u činjeničnom opisu u tome što je u izreci optužnog akta navedeno da je okrivljeni krivično delo izvršio u stanju uračunljivosti, dok je u izreci presude navedeno da je okrivljeni krivično delo izvršio u stanju bitno smanjene uračunljivosti, dok je u ostalom delu činjenični opis ostao neizmenjen.
Isti navodi zahteva bili su istaknuti u žalbi branioca okrivljenog AA, advokata Miroslava Lepojevića i bili su predmet razmatranja Višeg suda u Kragujevcu, koji je u ovom krivičnom postupku postupao u drugom stepenu po žalbama izjavljenim protiv prvostepene presude Osnovnog suda u Kragujevcu K.br.954/21 od 09.03.2022.godine. Viši sud u Kragujevcu, kao drugostepeni, je ove navode ocenio neosnovanim i o tome na strani dva, stav devet svoje odluke Kž1 br. 62/23 od 05.06.2023.godine izneo jasne i dovoljne razloge koje Vrhovni sud u svemu prihvata kao pravilne, te u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge i upućuje.
Pored navedenog, po oceni Vrhovnog suda, u konkretnom slučaju nije prekoračena optužba jer je okrivljeni oglašen krivim da je krivično delo izvršio u stanju bitno smanjene uračunljivosti, jer je i u tom slučaju moguća primena instituta ublažavanja kazne, pa samim tim okrivljeni nije doveden u nepovoljniji položaj, niti je optužba prekoračena, već je u izreku presude uneta činjenica koja je utvrđena u dokaznom postupku.
Branilac okrivljenog ukazuje i na povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, navodeći da činjenični opis radnje izvršenja opisane u izreci presude ne predstavlja krivično delo već prekršaj, iz razloga što alkoholisanost učesnika u saobraćaju može da bude element krivičnog dela samo kada je u uzročnoj vezi sa određenom nepropisnošću postupanja u saobraćaju. U prilog tome, branilac ističe da je prema odredbi člana 289. stav 1. KZ elemenat krivičnog dela nepridržavanje saobraćajnih propisa i usled toga ugrožavanje javnog saobraćaja i prouzrokovano posledicom, pa zbog toga krivična dela sa blanketnom dispozicijom moraju da imaju opisanu povredu određene materijalne odredbe iz zakona kojima se uređuje postupanje i bezbednost u saobraćaju.
Odredbom člana 289. stav 1. KZ je propisano da učesnik u saobraćaju na putevima koji se ne pridržava saobraćajnih propisa i time tako ugrozi javni saobraćaj da dovede u opasnost život ili telo ljudi ili imovinu većeg obima, pa usled toga kod drugog nastupi laka telesna povreda ili prouzrokuje imovinsku štetu koja prelazi iznos od dvesta hiljada dinara, kazniće se zatvorom do tri godine.
Kako je u konkretnom slučaju u izreci pobijane presude Osnovnog suda u Kragujevcu K.br.954/21 od 09.03.2022.godine navedeno da je okrivljeni, na opisani način, kao učesnik u saobraćaju na putevima, nepridržavajući se saobraćajnih propisa, u stanju bitno smanjene uračunljivosti i uz svest o zabranjenosti dela, tako ugrozio javni saobraćaj da je doveo u opasnost telo i život ljudi, postupajući suprotno odredbama člana 41 stav 2 tačka 4 i člana 187. stav 2 Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, pri čemu je bio svestan da nepridržavanjem navedenih zakonskih odredbi može da ugrozi javni saobraćaj, pa je na to pristao, kao i da ovakvom vožnjom može dovesti u opasnost život i telo ljudi, ali je olako držao da do toga neće doći, ili da će te posledice koje su u uzročnoj vezi sa stanjem alkoholisanosti moći da spreči, a da je oštećena VV tom prilikom zadobila lake telesne povrede, ispunjeni su svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 1. KZ, za koje delo je okrivljeni AA pravnosnažno oglašen krivim, pa se zbog svega navedenog, suprotni navodi branioca okrivljenog, izloženi u zahtevu za zaštitu zakonitosti a vezano za povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, ocenjuju neosnovanim.
Iako je branilac u zahtevu za zaštitu zakonitosti formalno označio i povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, koja predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, u obrazloženju zahteva, branilac ne konkretizuje u čemu se navedena povreda zakona sastoji, pa po oceni Vrhovnog suda, u ovom delu podneti zahtev nema propisani sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja u zahtevu za zaštitu zakonitosti razloga za njegovo podnošenje, a što u slučaju isticanja povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), po nalaženju ovoga suda, podrazumeva ne samo formalno opredeljenje o kojoj povredi zakona je reč, već i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji, pa se ovaj sud u razmatranje i ocenu ove povrede nije upuštao.
Sa svega izloženog, na osnovu odredaba člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Nemanja Simićević, s.r. Biljana Sinanović, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Kzz 636/2023: Presuda Vrhovnog suda o neosnovanosti zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu saobraćajne nezgode
- Kzz 827/2023: Presuda Vrhovnog suda o zahtevu za zaštitu zakonitosti
- Kzz 688/2025: Odluka o zahtevu za zaštitu zakonitosti u predmetu ugrožavanja javnog saobraćaja
- Kzz 1670/2024: Presuda Vrhovnog suda o identitetu optužbe i presude
- Kzz 1342/2023: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu bezbednosti saobraćaja
- Kzz 796/2023: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu ugrožavanja javnog saobraćaja