Nedozvoljenost zahteva zbog pobijanja činjeničnog stanja umesto navođenja dozvoljenih razloga

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbacio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca kao nedozvoljen. Iako su formalno istaknute dozvoljene povrede zakona, branilac je suštinski osporavao utvrđeno činjenično stanje i ocenu dokaza, što ne predstavlja dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1201/2025
25.09.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Dijane Janković, Milene Rašić, Aleksandra Stepanovića i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ubijanje i zlostavljanje životinja iz člana 269. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Sanje Cakić Milošević, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K.br.474/24 od 06.03.2025.godine i Višeg suda u Leskovcu Kž1 br. 120/25 od 22.07.2025.godine, u sednici veća održanoj dana 25.09.2025. godine, doneo je:

R E Š E Nj E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Sanje Cakić Milošević, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K.br.474/24 od 06.03.2025.godine i Višeg suda u Leskovcu Kž1 br. 120/25 od 22.07.2025.godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu K.br.474/24 od 06.03.2025.godine okrivljeni AA je oglašen krivim da je izvršio krivično delo ubijanje i zlostavljanje životinja iz člana 269. stav 1. KZ i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara, koju kaznu je dužan da plati sudu u roku od trideset dana po pravnosnažnosti presude, s tim da ukoliko okrivljeni ne plati novčanu kaznu u određenom roku, sud će istu izvršiti tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan zatvora. Okrivljeni AA je obavezan da plati sudu na ime sudskog paušala iznos od 5.000,00 dinara, kao i da plati oštećenom BB troškove krivičnog postupka u iznosu od 94.500,00 dinara, a sve u roku od petnaest dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Oštećeni BB je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnicu, shodno članu 258. stav 4. ZKP.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Kž1 br. 120/25 od 22.07.2025.godine odbijene su kao neosnovane žalbe Osnovnog javnog tužioca u Leskovcu i okrivljenog AA i potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu K. br. 474/244 od 6. marta 2025. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je podnela branilac okrivljenog AA, advokat Sanja Cakić Milošević, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i preinači pobijane presude, tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.

Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 2. u vezi stava 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti ako je pravosnažnom odlukom ili u postupku koji je prethodio njenom donošenju, povređena odredba krivičnog postupka i to prpopisane članom 485.stav 4. ZKP ili ako je na činjenično stanje utvrđeno u pravosnažnoj odluci pogrešno primenjen zakon. Pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog povrede ZKP je ograničeno taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom (član 485. stav 4. ZKP) te se zahtev može podneti zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Branilac okrivljenog AA, advokat Sanja Cakić Milošević u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe povredu zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. Međutim, navedenu povredu branilac okrivljenog obrazlaže navodima da tokom postupka nije dokazano da je okrivljeni izvršio predmetno krivično delo, iz razloga što nije dokazano da je oštećeni uopšte posedovao i koliko štenaca, niti su u vezi sa tim izvođeni dokazi, a štenci uopšte nisu pronađeni, pa samim tim nema dokaza o njihovim eventualnim povredama, odnosno da ih je okrivljeni zlostavljao.

Branilac okrivljenog je zatim ukazala i na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, navodeći da je sud u dokaznom postupku izvršio uvid u fotografije sa nadzornih kamera oštećenog, na kojima se zasniva presuda, ali ne navodeći zbog čega iste predstavljaju nezakonit dokaz, već obrazlažući da okrivljenom nije data mogućnost da se upozna sa predmetnim fotografijama, jer je oštećeni dostavio samo jedan primerak, a nije dostavio snimak sa nadzornih kamera svoje kuće, iako je imao nalog suda, niti kopiju fotografije, niti je sud utvrdio verodostojnost istih, jer nije utvrđeno da li potiču sa nadzornih kamera oštećenog i da li su nastale kritičnog dana. Pored toga, navodi branioca da okrivljenom nije data mogućnost da se izjasni da li je vozilo na fotografiji njegovo, da navodi drugostepenog suda da odbrana nije imala primedbe na izvedene dokaze nisu tačni, te da viši sud kao drugostepeni nije dao bilo kakvo obrazloženje.

Po oceni Vrhovnog suda, iako branilac okrivljenog ukazuje na povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 439. tačka 1) ZKP, koje predstavljaju zakonom dozvoljene razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, branilac iste obrazlaže tako što osporava utvrđeno činjenično stanje i polemiše sa činjenicama utvrđenim u pravnosnažnim odlukama i osporava način izvođenja dokaza, te ukazuje na pogrešnu ocenu dokaza od strane nižestepenih sudova, pa na ovaj način suštinski ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP.

Branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva ističe da je povređena odredba člana 3. ZKP, jer je okrivljeni tokom postupka bio primoran da dokazuje svoju nevinost, iako navedena odredba predviđa da se svako smatra nevinim dok se njegova krivica ne utvrdi pravnosnažnom odlukom.

Kako povrede odredbi članova 3. i 440. ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog AA, advokata Sanje Cakić Milošević ocenio nedozvoljenim.

Iz iznetih razloga Vrhovni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                               Predsednik veća-sudija

Nemanja Simićević, s.r.                                                                                                         Svetlana Tomić Jokić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.