Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog pozivanja na nedozvoljene razloge

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbacio zahtev za zaštitu zakonitosti kao nedozvoljen. Iz navoda zahteva proizilazi da se pobija odluka o kazni, utvrđeno činjenično stanje i obrazloženje presude, što nisu razlozi zbog kojih je okrivljenom ili braniocu dozvoljeno podnošenje ovog pravnog leka.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1235/2025
09.10.2025. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenih AA i BB, zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika u sticaju sa krivičnim delom laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Vladimira Đorđevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K 310/22 od 29.04.2025. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 340/25 od 21.07.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 09.10.2025. godine, doneo je

R E Š E Nj E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, advokata Vladimira Đorđevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K 310/22 od 29.04.2025. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 340/25 od 21.07.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju K 310/22 od 29.04.2025. godine okrivljeni AA i BB oglašeni su krivim da su kao saizvršioci izvršili krivično delo teška telesna povreda iz člana 121. stav 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika u sticaju sa krivičnim delom laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, pa je okrivljenom AA zbog krivičnog dela iz člana 121. stav 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) meseci, a za krivično delo iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, kazna zatvora u trajnju od 4 (četiri) meseca, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 13.10.2019. godine do 10.12.2019. godine, koja će se izvršiti u prostorijama u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora, koje ne sme napuštati, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, s tim što će, ako okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova, samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud odrediti da ostatak kazne zatvora izdržava u zavodu za izvršenje kazne zatvora, dok je okrivljenom BB zbog krivičnog dela iz člana 121. stav 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) meseci, a za krivično delo iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) meseca, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) meseci, koja će se izvršiti u prostorijama u kojima stanuje, bez primene elektronskog nadzora, koje ne sme napuštati, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, s tim što će, ako okrivljeni jednom u trajanju preko šest časova ili dva puta u trajanju do šest časova, samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud odrediti da ostatak kazne zatvora izdržava u zavodu za izvršenje kazne zatvora.

Istom presudom okrivljeni su obavezani da na ime troškova krivičnog postupka Osnovnom sudu u Vranju plate paušalni iznos od po 5.000,00 dinara i iznos od 81.325,00 dinara (svaki po 40.662,50 dinara), a OJT u Vranju troškove krivičnog postupka nastale pred tim organom u iznosu od 6.472,00 dinara (svaki po 3.236,00 dinara), kao i da na ime troškova krivičnog postupka oštećenima VV i GG solidarno plate iznos od po 438.750,00 dinara, sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok su imenovani oštećeni radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, upućeni na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 340/25 od 21.07.2025. godine delimičnim usvajanjem žalbe OJT u Vranju preinačena je presuda Osnovnog suda u Vranju K 310/22 od 29.04.2025. godine, u delu odluke o krivičnoj sankciji, pa su okrivljenima zbog krivičnih dela za koja su prvostepenom presudom oglašeni krivim i to – krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 2 (dve) godine, a zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) meseci, pa su primenom odredbe člana 60. Krivičnog zakonika, a u odnosu na okrivljenog AA i primenom odredbe člana 63. Krivičnog zakonika, osuđeni na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od po 2 (dve) godine i 3 (tri) meseca, koje će izdržati po pravnosnažnosti presude, a u koju se okrivljenom AA ima uračunati i vreme provedeno u pritvoru od 13.10.2019. godine do 10.12.2019. godine, dok su, žalba OJT u Vranju u ostalom delu, kao i žalba zajedničkog branioca okrivljenih AA i BB, odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda je u nepreinačenom delu potvrđena, osim u delu odluke o troškovima krivičnog postupka, u kom delu je prvostepena presuda, uvažavanjem žalbi punomoćnika oštećenih VV i GG, ukinuta i predmet u tom delu vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenih AA i BB, advokat Vladimir Đorđević, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud preinači pobijane presude i okrivljenom AA ublaži kaznu, a okrivljenog BB oslobodi od optužbe zbog izvršenja krivičnog dela iz člana 121. stav 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, dok će mu u odnosu na krivično delo iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika izreći blažu krivičnu sankciju, uzimajući u obzir njegovu bitno smanjenu uračunljivost.

Vrhovni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je doneo odluku kao u izreci, nalazeći da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih AA i BB, nedozvoljen.

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda koje su učinjene u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1) člana 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Branilac okrivljenih se u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti poziva na odredbu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, koja je opšteg karaktera i ne propisuje konkretne razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, pri čemu povredu ne opredeljuje navođenjem konkretne povrede zakona u smislu člana 485. stav 4. ZKP.

Međutim, po oceni Vrhovnog suda, iz navoda podnetog zahteva proizilazi da je isti podnet zbog povrede odredbe člana 441. stav 1. ZKP. Ovo imajući u vidu da branilac u obrazloženju podnetog zahteva ukazuje da nižestepeni sudovi prilikom izricanja kazne okrivljenima nisu u dovoljnoj meri cenili sve okolnosti iz člana 54. Krivičnog zakonika, kao i ostale okolnosti konkretnog slučaja, posebno činjenicu postojanja afekta kod okrivljenog AA, jer su oštećeni u događaju koji je prethodio kritičnom događaju, naneli teške telesne povrede sinu ovog okrivljenog - okrivljenom BB.

Pored ovoga, u zahtevu branilac navodi da se u radnjama okrivljenog BB nisu stekli zakonski elementi krivičnog dela 121. stav 2. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, jer je kritičnom prilikom vozilom upravljao njegov otac – okrivljeni AA, što isključuje krivicu okrivljenog BB u odnosu na ovo krivično delo, iznoseći pri tome i sopstveno mišljene o uračunljivosti ovog okrivljenog, na koji način, po oceni Vrhovnog suda, branilac okrivljenih osporava činjenično stanje u pravnosnažnoj presudi kao nerazjašnjeno i pogrešno utvrđeno, uz iznošenje sopstvene verzije kritičnog događaja, kao i sopstvenih činjeničnih zaključaka u pogledu dokazanosti činjenica koje se tiču radnje izvršenja predmetnih krivičnih dela, suprotnih činjeničnim utvrđenjima i zaključcima suda u pobijanoj pravnosnažnoj presudi. Ovakvi navodi branioca, po oceni Vrhovnog suda, predstavljaju ukazivanje na povredu odredbe člana 440. ZKP.

Navodi branioca, kojima se osporavaju razlozi drugostepene presude, predstavljaju bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Kako bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i povrede odredbi članova 440. i 441. stav 1. ZKP, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge zbog kojih je okrivljenom preko branioca dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, Vrhovni sud je podneti zahtev ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                             Predsednik veća-sudija

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                                        Svetlana Tomić Jokić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.