Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti; zasnovanost presude na dokazima

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbio je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Utvrđeno je da se pravnosnažna presuda ne zasniva na nezakonitom dokazu, jer osporeni zapisnik o prepoznavanju predmeta nije ni izveden kao dokaz u postupku.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1242/2021
17.11.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Dubravke Damjanović, Dragana Aćimovića, Biljane Sinanović i Radmile Dragičević Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 3. Krivičnog zakonika u vezi člana 61. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milene Milošević, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju K 361/20 od 21.04.2021. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 616/2021 od 17.09.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 17.11.2021. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milene Milošević, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju K 361/20 od 21.04.2021. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 616/2021 od 17.09.2021. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju K 361/20 od 21.04.2021. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja produženog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 1. tačka 3. KZ u vezi člana 61. KZ za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i četiri meseca i produženog krivičnog dela falsifikovanje i zloupotreba platnih kartica iz člana 243. stav 4. u vezi stava 2. KZ u vezi člana 61. KZ za koje delo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i novčana kazna u određenom iznosu od 30.000,00 dinara, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dve godine i novčanu kaznu u određenom iznosu od 30.000,00 dinara.

Istom presudom okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka, a oštećena je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućena na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 616/2021 od 17.09.2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog, a presuda Osnovnog suda u Prokuplju K 361/20 od 21.04.2021. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Milena Milošević, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) i 485. stav 2. ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, preinači presudu Apelacionog suda u Nišu u smislu navoda iz zahteva ili ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu kao razlog podnošenja navodi povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) i 485. stav 2. ZKP, ali iz obrazloženja zahteva proizilazi da ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP. U obrazloženju navedene povrede napominje da se pravnosnažna presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ZKP ne može zasnivati i to na zapisniku o prepoznavanju predmeta od strane svedoka BB od 16.09.2017. godine. Po stavu branioca navedeni zapisnik je nezakonit jer je oštećenoj prilikom prepoznavanja predmeta – majice, pokazan samo jedan predmet odnosno majica za koju je rečeno da je oduzeta upravo od lica osumnjičenog da je izvršilo krivično delo, pa imajući u vidu da navedeni zapisnik nije izdvojen iz spisa predmeta, nesporno je da su pobijane presude zasnovane i na njemu, iako ovaj dokaz ne ispunjava uslove za zakoniti dokaz, zbog čega na njemu ne može biti zasnovana osuđujuća presuda.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Bitna povreda odredba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP postoji ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona ne može zasnivati, osim ako je, s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda.

Iz pravnosnažne presude proizilazi da zapisnik o prepoznavanju predmeta od strane svedoka BB od 16.09.2017. godine, čija zakonitost se osporava u podnetom zahtevu, nije ni izveden kao dokaz u postupku, pa samim tim ni pravnosnažna presuda nije zasnovana na njemu, pa je stoga Vrhovni kasacioni sud izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA ocenio neosnovanim.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u ostalom delu odbačen je kao nedozvoljen.

Branilac u zahtevu ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, pri čemu samo formalno označava ovu povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, a u obrazloženju navodi da u kaznu zatvora koja je okrivljenom izrečena pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Prokuplju K 361/20 od 21.04.2021. godine nije uračunato vreme koje je okrivljeni proveo po prethodnoj pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Prokuplju K 70/19 od 06.11.2019. godine, koja je ukinuta presudom Vrhovnog kasacionog suda Kzz 596/20 od 01.09.2020. godine, nakon koje je doneta presuda (Osnovnog suda u Prokuplju K 361/20 od 21.04.2021. godine) protiv koje je podnet predmetni zahtev. Na ovaj način branilac okrivljenog suštinski ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 4) ZKP.

Kako, dakle, iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog pobijanja pravnosnažnih presuda, samo formalno označava povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, dok suštinski ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 4) ZKP, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu, zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog AA ocenio nedozvoljenim.

Dalje, se u zahtevu navodi i da je sud prihvatio iskaz oštećene samo iz razloga što je navodno prepoznala majicu okrivljenog, te da je odluku o odgovornosti okrivljenog zasnovao isključivo na iskazu oštećene koja prilikom izvođenja radnje prepoznavanja u policiji nije mogla da prepozna okrivljenog jer je staklo kroz koje je posmatrala uticalo da garderoba bude još tamnija, a na glavnom pretresu joj nije pokazana majica koju je prethodno opisala, pri čemu opis opis garderobe okrivljenog koji je dala oštećena, se ne podudara sa iskazom okrivljenog vezanim za opis garderobe koju je nosio kritičnog dana. Na ovaj način branilac okrivljenog suštinski osporava ocenu dokaza – iskaza oštećene datu od strane suda i ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, pa je Vrhovni kasacioni sud i u ovom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milene Milošević, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP zahtev branioca okrivljenog u odnosu na navedenu povredu odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu zahtev odbacio na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 484. ZKP.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Predsednik veća-sudija

Vesna Zarić,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.