Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu sprečavanja službenog lica

Kratak pregled

Vrhovni sud odbio je zahtev za zaštitu zakonitosti, utvrđujući da radnje okrivljenog sadrže sva obeležja krivičnog dela sprečavanje službenog lica. Takođe, odbačen je argument o neovlašćenom tužiocu, jer zamenik javnog tužioca ima zakonsko ovlašćenje za podizanje i zastupanje optužbe.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 126/2024
13.02.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Gordane Kojić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Emira Kalića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sjenici K. br. 124/21 od 29.12.2022. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-145/23 od 06.03.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 13.02.2024. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Emira Kalića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sjenici K. br. 124/21 od 29.12.2022. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-145/23 od 06.03.2023. godine, u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) i člana 439. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti odbacuje kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sjenici K. br. 124/21 od 29.12.2022. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim da je izvršio krivično delo sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 meseci i obavezan je da snosi troškove krivičnog postupka, te da plati sudu na ime paušala iznos od 6.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva oštećeni je upućen na parnični postupak.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-145/23 od 06.03.2023. godine odbijena je, kao neosnovana, žalba branioca okrivljenog AA, advokata Emira Kalića i presuda Osnovnog suda u Sjenici K. br. 124/21 od 29.12.2022. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog, advokat Emir Kalić, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti,pobijane presude ukine i spise predmeta vrati na ponovno odlučivanje organu postupka ili da pobijane presude preinači tako da okrivljenog oslobodi od optužbe za krivično delo koje mu je stavljeno na teret.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu (člana 488. stav 1. ZKP) i na sednici veća koju je održao u smislu člana 490. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog je neosnovan u odnosu na povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP i člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP, dok je u preostalom delu nedozvoljen.

U podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP na taj način što je okrivljeni oglašen krivim za krivično delo sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika iako izreka ne sadrži radnju izvršenja ovog krivičnog dela, jer okrivljeni ničim nije pretio oštećenom, niti je izjavio da će istom učiniti nešto, niti je preduzeo bilo koju radnju koja ima prinudni karakter, a kako okrivljeni nije bio upućen da oštećeni preduzima službenu radnju to nije mogao ni imati umišljaj usmeren na sprečavanje iste.

Izloženi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se po oceni Vrhovnog suda ne mogu prihvatiti kao osnovani iz sledećih razloga:

Odredbom člana 322. stav 1. Krivičnog zakonika (KZ) propisano je da krivično delo sprečavanje lica u vršenju službene radnje čini onaj ko silom ili pretnjom da će neposredno upotrebiti silu spreči službeno lice u vršenju službene radnje koju preduzima u okviru svojih ovlašćenja ili ga na isti način prinudni na vršenje službene radnje, dok je stavom 3. propisano da ko delo iz stava 1. i 2. ovog člana učini prema službenom licu u vršenju poslova javne ili državne bezbednosti ili dužnosti čuvanja javnog reda i mira, sprečavanja ili otkrivanja krivičnog dela, hvatanje učinioca krivičnog dela ili čuvanja lica lišenog slobode, kazniće se zatvorom od 3 do 10 godina.

U činjeničnom opisu krivičnog dela u izreci prvostepene presude navedeno je da je okrivljeni AA „... sposoban da shvati značaj svog dela i upravlja svojim postupcima sprečio službeno lice oštećenog policijskog službenika PS Sjenica BB u vršenju poslova javne bezbednosti i čuvanja javnog reda i mira, pretnjom da će upotrebiti silu, na taj način kada je oštećeni policijski službenik BB upozorio građane koji su bili na javnom skupu, održavanju konjičkih trka, da prestanu sa narušavanjem javnog reda i mira... što su građani negodovali i nisu postupili po naredbi i da ne bi došlo do sukoba većih razmera ispalio dva metka u vazduh kao znak upozorenja iz službenog pištolja, nasrnuo na oštećenog policijskog službenika u nameri da spreči službeno lice, da utvrdi identitet motocikliste koji je vozio motocikl konjičkom stazom, stisnutih pesnica obraćajući mu se rečima: „Otkud tebi pravo da pucaš, majku ti je.em, sve ti je.em“ i to ponovio više puta... s obzirom da je bio svestan krivičnog dela koje čini, hteo njegovo izvršenje i nastupanje zabranjene posledice“.

Iz napred opisane radnje izvršenja jasno i nedvosmisleno proizilazi da se u radnjama okrivljenog koje se ogledaju u pretnji da će upotrebiti silu u odnosu na oštećenog obraćanjem oštećenom stisnutih pesnica i izgovaranjem reči opisanih u izreci presude, te sprečavanjem oštećenog kao policijkog službenika PS Sjenica u vršenju službene radnje utvrđivanja identiteta motocikliste koji je vozio motocikl konjičkom stazom i otkrivanja učinioca u vršenju krivičnog dela, stiču sva objektivna obeležja krivičnog dela kao i subjektivna („svestan krivičnog dela koje čini, hteo njegovo izvršenje i nastupanje zabranjene posledice“) obeležja krivičnog dela sprečavanje službenog lica u vršenju službene radnje iz člana 322. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, zbog kog je pravnosnažno i oglašen krivim, te su suprotni navodi branioca okrivljenog ocenjeni neosnovanim.

Dalje u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac navodi da je pobijanim presudama učinjena i bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP, a koja povreda se sastoji u činjenici da je čitav postupak vođen od strane neovlašćenog lica, odnosno od strane zamenika javnog tužioca kao lica ovlašćenog na vođenje postupka koji crpi svoja ovlašćenja iz ovlašćenog javnog tužioca, te kako na teritoriji Novog Pazara već dugi niz godina ne postoji javni tužilac iz čijeg bi ovlašćenja zamenik javnog tužioca crpeo svoja, to je na ovaj način učinjena označena povreda zakona.

Iznete navode zahteva Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.

Iz spisa predmeta proizilazi da je optužnica javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Novom Pazaru – Odeljenje u Sjenici KTO br. 78/21 (KT br. 102/21, Kti br. 1/21) od 07.09.2021. godine podneta od strane zamenika Osnovnog javnog tužioca Petka Pucarevića, koji je na glavom pretresu i zastupao optužbu.

Odredbom člana 11. tačka 1. tada važećeg Zakona o javnom tužilaštvu propisano je da je „javnotužilačka funkcija“ funkcija javnog tužioca i funkcija zamenika javnog tužioca („Službeni glasnik RS“, br. 116/2008... 63/2016 US) dakle, javni tužilac i zamenik javnog tužioca su ovlašćeni da podignu i zastupaju optužbu, u smislu člana 43. stav 2. tačka 5) ZKP, i da vrše druga prava i dužnosti radi gonjenja učinilaca krivičnih dela, iz kog razloga je bez značaja činjenica što je u vreme podnošenja optužnice i postupka pred prvostepenim sudom bio postavljen vršilac funkcije javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Novom Pazaru.

Shodno iznetom, u vreme podnošenja i zastupanja optužnog akta – optužnice Osnovnog javnog tužilaštva u Novom Pazaru, Odeljenje u Sjenici KTO br. 78/21 (KT br. 102/21, Kti br. 1/21), zamenik Osnovnog javnog tužioca u Novom Pazaru, Odeljenje u Sjenici bio je ovlašćeni tužilac za postupanje po istom, te su suprotni navodi zahteva za zaštitu zakonitosti kojima se ukazuje da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP od strane ovog suda ocenjeni kao neosnovani.

Branilac u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da su pobijanim presudama učinjene i povrede zakona koje numeriše kao povrede iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, člana 438. stav 2. tačka 3) u vezi odredbe člana 15. stav 2. i člana 16. stav 5. ZKP i člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP.

Kako odredbom člana 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz člana 15. stav 2, člana 16. stav 5. ZKP, člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP i člana 438. stav 2. tačka 2) i 3) ZKP, to je u ovim delovima Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio kao nedozvoljen.

Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP i člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                               Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                Bata Cvetković, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.