Odbijen zahtev za zaštitu zakonitosti u predmetu polnog uznemiravanja maloletnica
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbio je kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, osuđenog za tri krivična dela polnog uznemiravanja. Sud je utvrdio da su iskazi maloletnih oštećenih pribavljeni na zakonit način, u skladu sa odredbama ZKP-a.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1289/2022
29.11.2022. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Milene Rašić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Zvezdanom Govedarica Carić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog tri krivična dela polno uznemiravanje iz člana 182.a stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Srećka Stankovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu K 574/21 od 18.11.2021. godine i Višeg suda u Šapcu Kž1 5/22 od 10.03.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 29.11.2022. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Srećka Stankovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu K 574/21 od 18.11.2021. godine i Višeg suda u Šapcu Kž1 5/22 od 10.03.2022. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtev branioca okrivljenog u preostalom delu, ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Šapcu K 574/21 od 18.11.2021. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja tri krivična dela polno uznemiravanje iz člana 182a stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koja su mu utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 7 (sedam) meseci, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru u periodu od 10.08.2021. godine pa nadalje. Istom presudom, prema okrivljenom AA je izrečena mera bezbednosti obaveznog lečenja alkoholičara koja će trajati dok za tim postoji potreba, ali ne duže od izrečene kazne zatvora, s tim da se vreme provedeno na lečenju ima uračunati u izrečenu kaznu zatvora. Okrivljeni je obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 7.000,00 dinara, a Osnovnom javnom tužilaštvu u Šapcu iznos od 31.201,50 dinara, na ime troškova krivičnog postupka, u roku od 30 dana računajući od pravnosnažnosti presude, kao i ostale troškove krivičnog postupka, čija će visina biti utvrđena posebnim rešenjem.
Presudom Višeg suda u Šapcu Kž1 5/22 od 10.03.2022. godine, delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog AA, advokata Dušana Pašića, preinačena je presuda Osnovnog suda u Šapcu K 574/21 od 18.11.2021. godine, i to samo u delu odluke o krivičnoj sankciji tako što je Viši sud u Šapcu, okrivljenom AA, za svako od tri krivična dela polno uznemiravanje iz člana 182.a stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, pa okrivljenog na osnovu navedenog zakonskog propisa i članova 4, 42, 45, 54, 60. i 63. Krivičnog zakonika, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dve) godine i 11 (jedanaest) meseci u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru u periodu od 10.08.2021. godine pa nadalje, dok su žalbe Osnovnog javnog tužioca u Šapcu, branioca okrivljenog AA, advokata Srećka Stankovića i branioca okrivljenog AA, advokata Dušana Pašića, u preostalom delu odbijene kao neosnovane, a presuda Osnovnog suda u Šapcu K 574/21 od 18.11.2021. godine, u nepreinačenom delu, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Srećko Stanković, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje, ili da iste preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Branilac okrivljenog AA, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i navodi da nezakonite dokaze na kojima se zasnivaju pobijane presude, čine zapisnici o saslušanju maloletnih oštećenih, s obzirom na uzrast maloletnih, a sve u vezi sa odredbama članova 16. i 84. ZKP. Prema stavu odbrane maloletne oštećene nisu bile sposobne da shvate značaj prava da ne svedoče, u smislu člana 94. ZKP. Branilac okrivljenog takođe ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o posebno osetljivim svedocima, čije ispitivanje mora da se sprovede pod određenim uslovima. Takođe ukazuje da saslušanje svedoka nije sprovedeno na način kako je to predviđeno Zakonom o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivičnopravnoj zaštiti maloletnih lica i to članom 152. istog zakona.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA se po oceni Vrhovnog kasacionog suda ne mogu prihvatiti kao osnovani.
Naime, odredbom člana 103. stav 1. ZKP je propisano da svedoku koji je s`obzirom na uzrast, životno iskustvo, način života, pol, zdravstveno stanje, prirodu, način ili posledice izvršenog krivičnog dela, odnosno druge okolnosti slučaja posebno osetljiv, organ postupka može po službenoj dužnosti, na zahtev stranaka ili samog svedoka, odrediti status posebno osetljivog svedoka.
Odredbom člana 104. stav 1. ZKP je propisano da se posebno osetljivom svedoku pitanja mogu postavljati samo preko organa postupka koji će se prema njemu odnositi sa posebnom pažnjom, nastojeći da se izbegnu moguće štetne posledice krivičnog postupka po ličnost, telesno i duševno stanje svedoka. Ispitivanje se može obaviti i uz pomoć psihologa, socijalnog radnika ili drugog stručnog lica, o čemu odlučuje organ postupka. U stavu 2. istog člana predviđeno je da ako organ postupka odluči da se posebno osetljivi svedok ispita upotrebom tehničkih sredstava za prenos slike i zvuka, ispitivanje se sprovodi bez prisustva stranaka i drugih učesnika u postupku u prostoriji u kojoj se svedok nalazi.
Odredbom člana 152. stav 1. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivično-pravnoj zaštiti maloletnih lica („Službeni glasnik Republike Srbije“ broj 85/2005), propisano je da kada vode postupak za krivična dela učinjena na štetu maloletnih lica, javni tužilac, istražni sudija i sudija u veću će se odnositi prema oštećenom vodeći računa o njegovom uzrastu, svojstvima ličnosti, obrazovanju i prilikama u kojima živi, posebno nastojeći da se izbegnu moguće štetne posledice postupka po njegovu ličnost i razvoj. Saslušanje maloletnih lica obaviće se uz pomoć psihologa, pedagoga ili drugog stručnog lica. U stavu 2. istog člana propisano je da ako se kao svedok saslušava maloletno lice koje je oštećeno krivičnim delom navedenom u članu 150. ovog zakona, saslušanje se može sprovesti najviše dva puta a izuzetno i više puta ako je to neophodno radi ostvarenja svrhe krivičnog postupka. U slučaju da se maloletno lice saslušava više od dva puta, sudija je dužan da posebno vodi računa o zaštiti ličnosti i razvoja maloletnog lica. Nadalje, u stavu 3. istog člana propisano je da, ako se s`obzirom na osobenosti krivičnog dela i svojstva ličnosti maloletnog lica, oceni da je to potrebno, sudija će narediti da se maloletno lice saslušava upotrebom tehničkih sredstava za prenos slike i zvuka, a saslušanje se sprovodi bez prisustva stranaka i drugih učesnika postupka, u prostoriji u kojoj se svedok nalazi, tako da mu stranke i lica koja na to imaju pravo, pitanja postavljaju posredstvom sudije, psihologa, pedagoga, socijalnog radnika ili drugog stručnog lica.
Iz spisa predmeta se utvrđuje da je rešenjem OJT u Šapcu Kt 1157/21 od 25.08.2021. godine, maloletnim oštećenima BB, VV i GG, na osnovu člana 103. ZKP dodeljen status posebno osetljivog svedoka, koje su u kasnijem toku postupka ispitivane u skladu sa odredbom člana 103. i 104. ZKP. S`tim u vezi su i neosnovani navodi iz zahteva da se radi o nezakonito pribavljenim dokazima, a imajući u vidu da su se i veštaci - psiholozi, izjasnili da su maloletne oštećene, u skladu sa svojim uzrastom i stepenom razvoja, sposobne da prenesu svoja saznanja i opažanja u vezi sa predmetom svedočenja, da shvate značaj posledica i davanja svog iskaza i da su sposobne da shvate značaj prava da su oslobođene od dužnosti svedočenja. Takođe je neosnovan navod branioca okrivljenog o tome da je maloletna BB saslušana bez prisustva zakonskog zastupnika, odnosno druge osobe od poverenja, jer iz spisa predmeta proizilazi da je maloletna oštećena BB ispitana, a prema zapisniku o ispitivanju svedoka od strane OJT od 25.08.2021. godine, u prisustvu branioca okrivljenog i punomoćnika po službenoj dužnosti, zaposlene u Centru za socijalni rad u Vladimircima, master psihologa Marije Pantelić, a po izričitom zahtevu maloletne oštećene, koja je pre ispitivanja oštećene, a nakon razgovora sa njom, utvrdila njenu sposobnost da shvati značaj svedočenja, kao i značaj prava da bude oslobođena od dužnosti svedočenja.
Takođe, na zapisniku o ispitivanju veštaka pred OJT u Šapcu, dana 07.09.2021. godine, stalni sudski veštak diplomirani psiholog Danijela Munjić, a u prisustvu branioca okrivljenog i punomoćnika po službenoj dužnosti maloletnih oštećenih, dala je svoj nalaz i mišljenje i utvrdila sposobnost maloletnih oštećenih VV i GG, da shvate značaj svedočenja i prava da budu oslobođene od dužnosti svedočenja, te su obe oštećene ispitane u prisustvu pomenutih lica i zakonskog zastupnika, majke DD.
Imajući u vidu sadržinu citiranih zakonskih odredaba, iz spisa predmeta proizilazi da su maloletne oštećene ispitane u skladu, kako sa članom 103. i članom 104. ZKP, tako i sa odredbom člana 152. stav 3. Zakona o maloletnim učiniocima krivičnih dela i krivično-pravnoj zaštiti maloletnih lica, pa se u konkretnom slučaju ne može govoriti o nezakonito pribavljenim dokazima.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, ocenio kao neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
U preostalom delu ovog zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog nižestepene presude pobija zbog povrede odredaba člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, a koja povreda odredba ZKP ne predstavlja zakonski razlog zbog koga je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, te je Vrhovni kasacioni sud u ovom delu zahtev branioca okrivljenog ocenio kao nedozvoljen.
Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti u odnosu na navedenu povredu zakona odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP i člana 485. stav 4. ZKP, zahtev odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci presude.
Zapisničar – savetnik
Zvezdana Govedarica Carić, s.r.
Predsednik veća – sudija
Bata Cvetković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić