Presuda Vrhovnog suda o zahtevu za zaštitu zakonitosti zbog dela izazivanja opšte opasnosti
Kratak pregled
Vrhovni sud odbio je kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene. Sud je potvrdio pravnosnažne presude, zaključivši da su u radnjama okrivljene, koja je držala psa bez nadzora, ostvareni svi elementi krivičnog dela izazivanje opšte opasnosti.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1301/2024
08.10.2024. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Milene Rašić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 5. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA – advokata Dejana Atanasovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K.br. 176/23 od 13.12.2023. godine i Višeg suda u Vranju 4Kž1. br. 32/24 od 11.06.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 08.10.2024. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA – advokata Dejana Atanasovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K.br. 176/23 od 13.12.2023. godine i Višeg suda u Vranju 4Kž1. br. 32/24 od 11.06.2024. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju K.br. 176/23 od 13.12.2023. godine okrivljena AA oglašena je krivom zbog izvršenja krivičnog dela izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 5. u vezi stava 1. KZ, izrečena joj je uslovna osuda i to tako što je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 meseca i istovremeno određeno da se navedena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od jedne godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo. Odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu oštećenog, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Višeg suda u Vranju 4Kž1. br. 32/24 od 11.06.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene AA i presuda Osnovnog suda u Vranju K.br. 176/23 od 13.12.2023. godine godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljene AA – advokat Dejan Atanasović, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude preinači i okrivljenu AA oslobodi krivice ili iste ukine i predmet vrati na ponovnu odluku.
Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa članom 488. stav 1. KZ, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (čl. 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.
Branilac okrivljene u zahtevu ukazuje da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, jer u radnjama okrivljene nema protivpravnosti. U vezi sa iznetim navodi da iz izreke presude jasno proizilazi da je okrivljena oglašena krivom, jer je u prisustvu više lica – unuka i drugih odraslih držala bez povodca i zaštitne korpe van boksa psa mešanca žute boje. Međutim, biće krivičnog dela iz člana 278. stav 5. u vezi stava 1. KZ se odnosi na izazivanje opšte opasnosti, dakle, zaštita se odnosi na veći broj individualno neodređenih lica. Unuci koji se navode u izreci presude se ne mogu smatrati kao lica koja su bila ugrožena, jer su to lica koja žive u toj kući i lica koja su vlasnici i držaoci psa, pa se ne može govoriti da su ispunjeni objektivni elementi bića krivičnog dela. U konkretnom slučaju, nije bila izazvana opasnost za telo ljudi, odnosno drugih lica, a ne bi došlo ni do povređivanja oštećenog, da je isti pratio znake upozorenja koja su stajala na kapiji (da u dvorištu postoji pas), pa nije trebalo da ukloni rajber i otključa kapiju. Takođe, odbrana navodi da ako su u dvorištu bili BB i njegov mlađi brat maloletni VV i igrali se sa psom onda ne može biti izazvana opasnost prema njima kada oni nisu treća lica niti zaštitni subjekt, a psi su držani u ograđenom prostoru iz koga nisu mogli sami da izađu niti su bili bez nadzora. Dalje se navodi da se ne može govoriti o postojanju opasnosti za više ljudi, jer je nastupila povreda za jedno lice, a pri tome nije nastupila opasnost za više lica, u smislu navedenog krivičnog dela iz člana 278. KZ, a što je i stav Vrhovnog kasacionog suda izražen u presudi Kzz 524/2022 od 25.05.2022. godine. Pri tome, prvostepeni sud prilikom ocene izvedenih dokaza i primene materijalnog prava nije imao u vidu odredbe člana 11. stav 7. i 8. Odluke o držanju pasa i mačaka na teritoriji Grada Vranja.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti, Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.
Na navedenu povredu zakona odbrana okrivljene ukazivala je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i o tome u obrazloženju presude, na strani 3, stav dva, tri, četiri, pet i strani 4 stav jedan, dao dovoljne i jasne razloge, koje Vrhovni sud, u svemu prihvata i, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge i upućuje.
Vrhovni sud je imao u vidu i presudu Vrhovnog kasacionog suda Kzz 524/2022 od 25.05.2022. godine, na koju se branilac u zahtevu za zaštitu zakonitosti poziva, ali nalazi da stav iznet u istoj, nije od uticaja na drugačiju odluku u ovom predmetu, imajući u vidu da se ne radi o istom činjeničnom stanju.
Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Miroljub Tomić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković