Rešenje Vrhovnog kasacionog suda o odbacivanju zahteva za zaštitu zakonitosti branioca

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbacuje kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti jer branilac, iako formalno navodi dozvoljen razlog, suštinski osporava utvrđeno činjenično stanje i ocenu dokaza, što nije dozvoljeno u postupku po ovom vanrednom pravnom leku.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1331/2018
28.11.2018. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radmile Dragičević-Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog dva krivična dela nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Bojana Milosavljevića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Velikom Gradištu K.br.174/16 od 05.04.2018. godine i Višeg suda u Požarevcu 1Kž1 54/18(2016) od 11.09.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 28.11.2018. godine, doneo je

R E Š E Nj E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Bojana Milosavljevića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Velikom Gradištu K.br.174/16 od 05.04.2018. godine i Višeg suda u Požarevcu 1Kž1 54/18(2016) od 11.09.2018. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Velikom Gradištu K.br.174/16 od 05.04.2018. godine okrivljeni AA je oglašen krivim zbog izvršenja dva krivična dela nedavanje izdržavanja iz člana 195. stav 1. KZ, za koja su mu prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 4 meseca i zatim mu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti pod uslovom da okrivljeni u roku od 2 (dve) godine od dana pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo i pod uslovom da u roku od 6 meseci od dana pravnosnažnosti presude plati na ime dospelih, a neplaćenih obaveza izdržavanja i to zakonskom zastupniku maloletne oštećene BB, majci VV iznos od 126.093,93 dinara, a oštećenom GG iznos od 177.404,57 dinara i da ubuduće uredno daje izdržavanje.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da plati sudu na ime paušala iznos od 20.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Okrivljeni je obavezan da plati sudu i troškove krivičnog postupka u visini koja će biti naknadno određena posebnim rešenjem.

Presudom Višeg suda u Požarevcu 1Kž1 54/18(2016) od 11.09.2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog AA - advokata Bojana Milosavljevića i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Velikom Gradištu K.br.174/16 od 05.04.2018. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Bojan Milosavljević, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, te da ukine pravnosnažne presude Osnovnog suda u Velikom Gradištu K.br.174/16 od 05.04.2018. godine i Višeg suda u Požarevcu 1Kž1 54/18(2016) od 11.09.2018. godine ili da preinači navedene presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim, odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.

Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).

U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti samo formalno ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, s tim što iz navoda u obrazloženju zahteva proizilazi da se pravnosnažne presude zapravo pobijaju zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva takođe dozvoljeno okrivljenom. Međutim, nepostojanje subjektivnog obeležja bića krivičnog dela - umišljaja kod okrivljenog, pa samim tim i nepostojanje njegove krivice, branilac obrazlaže tako što osporava i polemiše sa činjeničnim utvrđenjima u pravnosnažnim odlukama i ukazuje na pogrešnu ocenu dokaza od strane nižestepenih sudova. Ovo imajući u vidu da ističe da je sud trebalo da prihvati doslednu odbranu okrivljenog da on nije znao da je presudom Osnovnog suda u Velikom Gradištu P2 487/12 od 01.11.2013. godine obavezan da daje izdržavanje za svoju decu.

Kako, dakle, iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u podnetom zahtevu, kao razlog pobijanja pravnosnažnih presuda, samo formalno označava povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, dok suštinski ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza od strane nižestepenih sudova, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.

Iz napred iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Bojana Milosavljevića, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                    Za Predsednika veća-sudija

Snežana Lazin,s.r.                                                                                                                         Vesko Krstajić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.