Odluka Vrhovnog suda o identitetu optužbe i presude u postupku

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbio zahtev za zaštitu zakonitosti, zaključivši da nije došlo do prekoračenja optužbe. Sud je utvrdio da izmena činjeničnog opisa radi usklađivanja sa dokazima, bez pogoršanja položaja okrivljenog, ne predstavlja bitnu povredu postupka. Navodi o nužnoj odbrani su ocenjeni kao neosnovani.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1332/2025
12.11.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Miroljuba Tomića i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog - advokata Dejana Jovanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kruševcu K br.51/24 od 07.05.2025. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.361/25 od 03.09.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 12. novembra 2025. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Dejana Jovanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Kruševcu K br.51/24 od 07.05.2025. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.361/25 od 03.09.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Kruševcu K br.51/24 od 07.05.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 4. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam meseci, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 25.12.2022. godine do 26.02.2024. godine.

Istom presudom na osnovu člana 87. KZ, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta – pištolja marke „Glok“ kalibra 9mm ,,PARA“ serijskog broja ... .

Okrivljeni je obavezan da Višem sudu u Kruševcu na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 145.052,26 dinara, te da Višem javnom tužilaštvu u Kruševcu na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 161.438,05 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1 br.361/25 od 03.09.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca Višeg javnog tužilaštva u Kruševcu i branioca okrivljenog AA, a presuda Višeg suda u Kruševcu K br.51/24 od 07.05.2025. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Dejan Jovanović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP,te zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, s tim što iz obrazloženja proizilazi da ukazuje i na povredu krivičnog zakona iz člana 439 tačka 2 ZKP sa predlogom da Vrhovni sud preinači pobijane presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, ili da pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, uz istovremeni zahtev da Vrhovni sud odredi da se izvršenje pravnosnažne presude odlaže, odnosno prekida, u smislu člana 488. stav 3. ZKP.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio Vrhovnom javnom tužiocu, Vrhovni sud je održao sednicu veća o kojoj, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije obavestio javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo sednici bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća, Vrhovni sud je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, branilac okrivljenog AA - advokat Dejan Jovanović u podnetom zahtevu navodi da je sud prekoračio optužbu, jer u optužnom aktu nije sadržan subjektivni odnos okrivljenog prema izvršenom krivičnom delu, a prvostepeni sud je „dopunio“ optužnicu tako što je utvrdio da je okrivljeni kritičnom prilikom postupao sa eventualnim umišljajem, na koji način je učinio navedenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, po oceni Vrhovnog suda su neosnovani, a ovo iz sledećih razloga:

Odredbom člana 420. stav 1. ZKP je propisano da se presuda može odnositi samo na lice koje je optuženo i samo na delo koje je predmet optužbe sadržano u podnesenoj ili na glavnom pretresu izmenjenoj ili proširenoj optužnici.

Iz citirane zakonske odredbe proizilazi da između optužbe i presude mora postojati identitet i podudarnost u pogledu subjektivne i objektivne istovetnosti dela.

Prekoračenje optužbe na štetu okrivljenog podrazumeva izmenu činjeničnog opisa dela koji je dat u optužnom aktu dodavanjem nove radnje izvršenja, odnosno veće kriminalne volje okrivljenog, na koji način se pogoršava položaj okrivljenog u pogledu pravne ocene dela ili krivične sankcije.

U konkretnom slučaju, pravnosnažna presuda se odnosi na isto lice – na okrivljenog AA, koji je pravnosnažnom presudom oglašen krivim za lakše krivično delo – krivično delo izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 4. u vezi stava 1. KZ, a ne za krivično delo teško ubistvo u pokušaju iz člana 114. stav 1. tačka 11) u vezi člana 30. KZ, kako mu je to optužnicom stavljeno na teret, a time što je u izreku presude uneo da je okrivljeni postupao sa eventualnim umišljajem, prvostepeni sud je samo upodobio činjenični opis dela sa činjeničnim stanjem utvrđenim na osnovu dokaza izvedenih u toku postupka, što je bio i ovlašćen da učini.

Kako se, dakle, sud navedenom izmenom u izreci presude kretao u okvirima optužnog akta, pri čemu okrivljeni nije oglašen krivim za teže krivično delo, niti za veću kriminalnu količinu, niti stepen krivice, odnosno nije oglašen krivim za više kriminalnih aktivnosti i veću kriminalnu volju od one za koju je optužen, već je oglašen krivim za lakše krivično delo, to je očigledno da navedena izmena nije izvršena na štetu okrivljenog i da okrivljeni time nije doveden u nepovoljniji krivično-procesni položaj.

Stoga su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – da su nižestepene presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, ocenjeni neosnovanim.

Neosnovani su i navodi zahteva kojima se ukazuje da su nižestepene presude donete uz povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Ovo stoga što iz izreke pravnosnažne presude jasno proizilaze svi bitni elementi krivičnog dela izazivanje opšte opasnosti iz člana 278. stav 4. u vezi stava 1. KZ, zbog kog je okrivljeni oglašen krivim, obzirom da iz izreke proizilazi da je kritičnom prilikom, svestan da njegovo delo zabranjeno, te postupajući sa eventualnim umišljajem, pri čemu je bio svestan da može učiniti krivično delo, na to i pristao i izazvao opasnost za život i telo ljudi upotrebom vatrenog oružja, izpalivši četiri hica iz svog službenog pištolja, što predstavlja opšte opasnu radnju, na način opisan u izreci prvostepene presude, pri čemu je jedno od ispaljenih zrna pogodilo BB, od kog hica je zadobio laku telesnu povredu u vidu površne strelne rane.

Stoga su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti i u delu u kojem se nižestepene presude pobijaju zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, ocenjeni neosnovanim.

Najzad, u podnetom zahtevu branilac ističe da je na činjenično stanje utvrđeno u pravnosnžanoj odluci pogrešno primenjen zakon, jer je okrivljeni postupao u nužnoj odbrani, obzirom da iz svih dokaza prikupljenih tokom postupka proizilazi da je protivpravni, istovremeni i ničim izazvani napad prema okrivljenom bio u toku, odnosno jasno je da je predstojao.

Ni ove navode zahteva, kojima se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, Vrhovni sud nije mogao prihvatiti kao osnovane, obzirom da iz izreke presude ne proizilazi da je okrivljeni AA kritičnom prilikom postupao u nužnoj odbrani. Ovo stoga što je ista povreda zakona neosnovano isticana u postupku po redovnom pravnom leku, pa kako je Apelacioni sud u Kragujevcu, kao drugostepeni, o tome izneo jasne razloge na strani 4 stav četvrti i strani 5 stav prvi svoje odluke, koje razloge ovaj sud u svemu prihvata kao pravilne, to na ove razloge Vrhovni sud i upućuje, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneta je odluka kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.