Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zakonitosti simulovanog posla u krivičnom postupku
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbija zahtev za zaštitu zakonitosti, smatrajući da nije došlo do prekoračenja optužbe u pogledu vremena izvršenja dela. Takođe, potvrđuje da je dokaz pribavljen simulovanim poslom zakonit, iako je obeleženi novac predao oštećeni a ne službeno lice policije.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1333/2018
12.12.2018. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković, Sonje Pavlović i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Milorada Marjanovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Leskovcu 1K br.22/17 od 20.04.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.656/2018 od 28.08.2018. godine, u sednici veća održanoj dana 12. decembra 2018. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Milorada Marjanovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Leskovcu 1K br.22/17 od 20.04.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.656/2018 od 28.08.2018. godine u odnosu na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Leskovcu 1K br.22/17 od 20.04.2018. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. U ovu kaznu, okrivljenom je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 06.12.2016. do 30.12.2016. godine, te određeno da će se izrečena kazna zatvora izvršiti sa primenom elektronskog nadzora, tako što će je okrivljeni izdržavati u prostorijama u kojima stanuje, koje ne sme napuštati, osim u slučajevima predviđenim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija – Zakon o izvršenju vanzavodskih sankcija i mera, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do šest časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora.
Istom presudom, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrane vršenja poziva veterinarskog inspektora za zdravstvenu zaštitu i zaštitu dobrobiti životinja u trajanju od jedne godine, računajući od dana pravnosnažnosti presude, s tim da se vreme provedeno u zatvoru ne uračunava u vreme trajanja izrečene mere, na osnovu člana 79. stav 1. tačka 5) u vezi sa članom 85. stav 1. i 2. KZ.
Okrivljeni je obavezan da sudu na ime sudskog paušala plati iznos od 10.000,00 dinara, te da na ime troškova krivičnog postupka plati sudu iznos od 76.550,00 dinara a VJT u Leskovcu iznos od 56.140,00 dinara, kao i oštećenom BB iznos od 132.750,00 dinara, sve u roku od mesec dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.656/2018 od 28.08.2018. godine, usvajanjem žalbe Višeg javnog tužioca u Leskovcu, presuda Višeg suda u Leskovcu 1K br.22/17 od 20.04.2018. godine preinačena je u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je na osnovu člana 45. stav 1. i 2. KZ određeno da će se kazna zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 06.12.2016. godine do 30.12.2016. godine, na koju je okrivljeni AA osuđen prvostepenom presudom zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. Krivičnog zakonika, izvršiti u Zavodu za izvršenje kazne zatvora, te tako što je na osnovu člana 85. stav 2. KZ prema okrivljenom određeno trajanje izrečene mere bezbednosti – zabrane vršenja poziva veterinarskog inspektora za zdravstvenu zaštitu i zaštitu dobrobiti životinja u trajanju od dve godine, s tim da se vreme provedeno u zatvoru ne uračunava u vreme trajanja izrečene mere, dok je žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Milorad Marjanović, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, 438. stav 1. tačka 11) ZKP, 438. stav 2. tačka 1) ZKP, 438. stav 2. tačka 2) ZKP i 438. stav 2. tačka 3) ZKP, te zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude, tako što će okrivljenog AA osloboditi od optužbe na osnovu člana 423. tačka 2) ZKP, uz istovremeni zahtev da okrivljeni i njegov branilac na osnovu člana 488. stav 2. ZKP budu obavešteni o sednici veća.
Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev je neosnovan u delu koji se odnosi na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) i stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu, nedozvoljen.
Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi da je pobijanim presudama prekoračena optužba jer je javni tužilac u izmenjenom optužnom predlogu naveo da je okrivljeni krivično delo izvršio „neutvrđenog dana septembra meseca 2016. godine“, dok je u izreci prvostepene presude navedeno da je krivično delo izvršio „u vremenskom periodu od septembra meseca 2016. godine do 06.12.2016. godine“.
Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.
Prema stanju u spisima predmeta, izmenjenim optužnim predlogom Višeg javnog tužioca u Leskovcu Kt br.99/16 od 13.03.2018. godine, okrivljenom je stavljeno na teret izvršenje krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. Krivičnog zakonika, a u dispozitivu optužnog akta je navedeno da je okrivljeni „neutvrđenog dana septembra meseca 2016. godine ... iskorišćavanjem svog službenog položaja pribavio sebi imovinsku korist od oštećenog BB i dana 06.12.2016. godine od oštećenog neposredno zahtevao i primio korist – novac u iznosu od 200 eura ...“.
Izrekom prvostepene presude, okrivljeni je oglašen krivim da je krivično delo izvršio u periodu od septembra meseca 2016. godine do 06.12.2016. godine, dakle, upravo u periodu koji je i označen u izmenjenom optužnom aktu kao period izvršenja predmetnog krivičnog dela. Stoga, i pored neznatnih izmena koje je prvostepeni sud učinio u konkretnom slučaju, izrekom prvostepene presude ni na koji način nije učinjeno prekoračenje optužbe, odnosno bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, kako se to neosnovano navodi u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Ovo posebno kada se ima u vidu da navedena bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji samo ukoliko se izmene bitna obeležja krivičnog dela u pitanju, da se činjenični opis predmetnog krivičnog dela u izreci presudi ne razlikuje od činjeničnog opisa dela u optužnom aktu, te da vreme izvršenja dela ne predstavlja bitno obeležje krivičnog dela iz člana 359. stav 1. KZ.
Pobijanim presudama, po oceni ovoga suda, nije učinjena ni bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, koja se prema navodima zahteva sastoji u tome što se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ZKP ne može zasnivati – na naredbi Kpp-Pov.br.148/16 od 05.12.2016. godine, kojom je naređeno preduzimanje dokazne radnje vršenje simulovanog posla prema osumnjičenom AA predajom novčanog iznosa od 200 evra u obleženim novčanicama. Prema navodima zahteva, naredbu za sprovođenje simulovanih poslova izvršava po pravilu ovlašćeno lice policije, BIE ili VBA, a ako to zahtevaju posebne okolnosti slučaja i drugo ovlašćeno lice, a iz spisa predmeta vidljivo je da je dve novčanice od po 100 eura okrivljenom AA predao oštećeni BB, koji prema stavu branioca u smislu člana 176. stav 1. ZKP ne predstavlja ovlašćeno lice za sprovođenje ove naredbe.
Izloženi navodi zahteva su neosnovani, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 176. stav 1. ZKP propisano je da naredbu iz člana 175. stav 1. ZKP (naredbu o zaključenju simulovanih poslova) izvršava po pravilu ovlašćeno lice policije, Bezbednosno-informativne agencije ili Vojnobezbednosne agencije, a ako to zahtevaju posebne okolnosti slučaja, i drugo ovlašćeno lice.
Prema stanju u spisima, u naredbi sudije za prethodni postupak Višeg suda u Leskovcu Kpp-Pov.br.148/16 od 05.12.2016. godine, naređeno je preduzimanje dokazne radnje – vršenje simulovanog posla prema osumnjičenom AA u vezi izvršenja krivičnog dela primanje mita, i to predaje novčanog iznosa od 200 eura u obeleženim novčanicama, odnosno dve novčanice u apoenima od po 100 evra, koje obeležavanje će izvršiti ovlašćena službena lica PU OKP Leskovac, a novac će osumnjičenom predati BB.
Imajući u vidu odredbu člana 176. stav 1. ZKP, kojom je propisano da naredbu za sprovođenje simulovanih poslova, ako to zahtevaju posebne okolnosti slučaja, izvršava i drugo ovlašćeno lice, te da je naredbom Kpp-Pov.br.148/16 od 05.12.2016. godine, određeno da će obeležene novčanice u iznosu od 200 evra, odnosno dve novčanice od po 100 evra, okrivljenom AA predati oštećeni BB, to su neosnovani navodi zahteva da ovaj dokaz predstavlja dokaz na kome se pravnosnažna presuda ne može zasnivati, te da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
U preostalom delu, isti zahtev odbačen je kao nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povrede odredaba člana 74., člana 438. stav 1. tačka 1) i 4), tačka 7) do 10), stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP, učinjenih u postupku pred prvostepenim i pred apelacionim sudom.
Ostalim navodima zahteva branioca okrivljenog AA, ukazuje se na bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11) i 438. stav 2. tačka 2) i 3) ZKP, u vezi člana 16. stav 5. ZKP, koje povrede u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP ne predstavljaju razloge zbog kojih je dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca. Stoga je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u ovom delu odbačen kao nedozvoljen.
U istom zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja, navodi se i povreda zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenima preko branilaca dozvoljeno. Međutim, u zahtevu se ne navodi u čemu se ova povreda sastoji, već se ističe da „iz nespornog dela utvrđenog činjeničnog stanja proizilazi da okrivljeni, kao službeno lice, nije iskoristio svoj službeni položaj ili ovlašćenje, niti je pribavio sebi korist, pa na njegovoj strani nema umišljaja niti krivične odgovornosti“.
Kako branilac okrivljenog izloženim navodima zahteva u suštini iznosi svoj stav o nepostojanju umišljaja i krivične odgovornosti okrivljenog, i ističe da iz činjeničnog stanja proizilazi da okrivljeni nije iskoristio svoj službeni položaj ili ovlašćenje, dakle, ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, a iz kog razloga u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP nije dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, to je zahtev i u ovom delu odbačen kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP u odbijajućem delu, te na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Nevenka Važić, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Kzz 176/2020: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o primeni blažeg krivičnog zakona
- Kzz 424/2018: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti kao nedozvoljenog
- Kzz 1476/2025: Presuda o obuhvatu optužbe kod krivičnog dela sa više radnji
- Kzz 245/2020: Odbijen zahtev za zaštitu zakonitosti zbog navodne povrede načela ne bis in idem
- Kzz 1486/2016: Presuda o zahtevu za zaštitu zakonitosti u predmetu zloupotrebe položaja
- Kzz 1043/2020: Odluka Vrhovnog kasacionog suda o načelu ne bis in idem
- Kzz 162/2019: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o neosnovanosti primene načela ne bis in idem