Presuda o zakonitosti dokaza u krivičnom postupku - iskaz pred policijom
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbija kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih. Sud je utvrdio da se pobijane presude ne zasnivaju na nezakonitom dokazu, jer su iskazi okrivljenih dati pred policijom u prisustvu branioca bili zakoniti.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1464/2020
22.12.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Jasmine Vasović, Radoslava Petrovića i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Irinom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela teška krađa u pomaganju iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika u vezi člana 35. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA i okrivljenog BB - advokata Borislava Perovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru 1K. 399/18 od 13.02.2020. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu KŽ1 403/20 od 25.08.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 22.12.2020. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA i okrivljenog BB - advokata Borislava Perovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru 1K. 399/18 od 13.02.2020. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu KŽ1 403/20 od 25.08.2020. godine, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u preostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih ODBACUJE.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Somboru 1K. 399/18 od 13.02.2020. godine, okrivljeni AA i okrivljeni BB oglašeni su krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška krađa u pomaganju iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 35. KZ i osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po jedne godine. Odlučeno je o troškovima krivičnog postupka i imovinskopravnom zahtevu oštećene, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu KŽ1 403/20 od 25.08.2020. godine, odbijena je žalba branioca okrivljenog AA i okrivljenog BB i presuda Osnovnog suda u Somboru 1K. 399/18 od 13.02.2020. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je zajednički branilac okrivljenog AA i okrivljenog BB - advokat Borislav Perović, u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP u vezi člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, pobijane presude preinači i okrivljene oslobodi od optužbe ili iste ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok u preostalom delu nema zakonom propisan sadržaj.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, jer se zasnivaju na dokazima na kojima se po zakonu ne mogu zasnivati. U tom smislu, kao nezakonite dokaze, branilac označava zapisnike o saslušanju okrivljenih date pred ovlašćenim službenim licima MUP – PU u Somboru dana 14.09.2015. godine, obzirom da tom prilikom nije u svemu postupljeno u skladu sa odredbom člana 85. stav 3. ZKP, jer u zapisnicima o saslušanju okrivljenih nema zabeležene njihove izričite izjave o tome da li će uzeti branioca po svom izboru, niti upozorenja da će im u suprotnom biti postavljen branilac po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama ZKP. Naime, u zapisnicima o saslušanju okrivljenih postoji upozorenje o pravima iz člana 68. stav 1. ZKP, stoji i da okrivljeni pristaju da u predistražnom postupku daju svoje iskaze u prisustvu branioca Knezi Antuna, međutim nema zabeležno da su se pre toga okrivljeni izričito izjasnili da li će ili neće uzeti branioca po svom izboru, uz upozorenje da će im, ako sami ne uzmu branioca po svom izboru biti postavljen branilac po službenoj dužnosti, već na zapisnicima samo postoji konstatacija da saslušanju prisustvuje branilac Antun Knezi, ali bez označenja da li je on branilac kojeg su okrivljni sami izabrali, ili je on branilac koji je postavljen po službenoj dužnosti i ko ga je postavio. Po stavu odbrane, a shodno iznetom, sudska odluka se ne može zasnivati na ovakvim zapisnicima, a predmetna prvostepena presuda se isključivo zasniva na navedenim iskazima – odbranama okrivljenih datim u policiji, iako su navedeni zapisnici morali biti izuzeti, shodno odredbi člana 84. stav 2. ZKP.
Po oceni Vrhovnog kasacionog suda, neosnovano branilac u podnetom zahtevu ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP. Okolnosti navedene u predmetnom zahtevu odbrana okrivljenih iznela je u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud – Apelacioni sud u Novom Sadu, je u svojoj presudi našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i s tim u vezi, u obrazloženju presude na strani 3, stav 1, dao dovoljne i jasne razloge, koje Vrhovni kasacioni sud prihvata i, u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na te razloge i upućuje.
Iz iznetih razloga, po oceni ovog suda, zahtev za zaštitu zakonitosti zajedničkog branioca okrivljenih je neosnovan u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
Pored toga, branilac u zahtevu za zaštitu zakonitosti numeriše i povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, a koja povreda je zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca. Međutim, u obrazloženju zahteva branilac ne obrazlaže u čemu se konkretno sastoji povreda zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP. Imajući u vidu da, Vrhovni kasacioni sud pravnosnažnu odluku i postupak koji je prethodio njenom donošenju ispituje u okviru razloga, dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu, u smislu člana 489. stav 1. ZKP, to je ovaj sud našao da zahtev branioca okrivljenih u ovom delu, nema propisan sadržaj, u smislu člana 484. ZKP, koji propisuje da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za podnošenje, a što u slučaju podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, podrazumeva opredeljenje povrede, zbog koje se zahtev podnosi, kao i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji.
Shodno iznetom, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude na osnovu člana 491. ZKP u delu u kome je zahtev odbio kao neosnovan, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 3) u vezi člana 484. ZKP u delu u kojem je zahtev odbacio, jer nema zakonom propisan sadržaj.
Zapisničar-savetnik Predsednika veća-sudija
Irina Ristić, s.r. Bata Cvetković, s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić
Slični dokumenti
- Kzz 587/2020: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o pravnoj kvalifikaciji neovlašćene potrošnje struje
- Kzz 227/2021: Presuda Vrhovnog kasacionog suda o zakonitosti učešća sudije u skraćenom postupku
- Kzz 166/2021: Presuda o zakonitosti pribavljanja listinga kao dokaza u krivičnom postupku
- Kzz 738/2018: Odbijanje i odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu teške krađe
- Kzz 102/2017: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu teške krađe
- Kzz 643/2017: Zahtev za zaštitu zakonitosti zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka
- Kzz 970/2020: Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog povrede prava okrivljenog