Presuda o postojanju elemenata bića krivičnog dela prevare

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, potvrdivši da izreka presude sadrži sve bitne elemente prevare. Lažno predstavljanje i prikazivanje tuđe lične karte radi pribavljanja robe predstavljaju radnje dovođenja u zabludu.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1527/2025
21.01.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Tatjane Vuković i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prevara u saizvršilaštvu iz člana 208. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Zlatana Kurtovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sjenici K br.52/2024 od 29.11.2024. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 br.172/25 od 03.10.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 21. januara 2026. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Zlatana Kurtovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sjenici K br.52/2024 od 29.11.2024. godine i Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 br.172/25 od 03.10.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sjenici K br.52/2024 od 29.11.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam meseci, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 23.09.2024. godine do 07.10.2024. godine. Istovremeno je određeno da će se kazna zatvora izvršiti tako što će je okrivljeni izdržavati u prostrijama u kojima stanuje, uz elektronski nadzor, te da za vreme izdržavanja kazne okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje osim u slučajevima propisanim zakonom kojim se uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora.

Istom presudom, okrivljeni je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 dinara, koju je dužan da uplati budžetu Republike Srbije u roku od dva meseca od dana pravnosnažnosti presude, s tim što ukoliko novčanu kaznu ne plati u tom roku, ista će biti zamenjena kaznom zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.

Okrivljeni je obavezan da u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude u korist budžetskih sredstava suda, a na ime troškova krivičnog postupka, plati iznos od 68.437,00 dinara ukupno, i to na ime paušala iznos od 15.000,00 dinara, a na ime nagrade punomoćnika oštećenog iznos od 53.437,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Novom Pazaru Kž1 br.172/25 od 03.10.2025. godine, delimičnim usvajanjem žalbe branioca okrivljenog AA – advokata Zlatana Kurtovića, presuda Osnovnog suda u Sjenici K br.52/2024 od 29.11.2024. godine preinačena je samo u pogledu odluke o troškovima postupka, tako što je okrivljeni obavezan da oštećenom BB naknadi troškove postupka u iznosu od 53.437,00 dinara na ime nagrade punomoćnika, u roku od 15 od dana pravnosnažnosti presude, dok je žalba branioca okrivljenog u preostalom delu odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Zlatan Kurtović, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i preinači pobijane presude, tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, ili da pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom ili drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan.

Ukazujući na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu navodi da u radnjama okrivljenog, opisanim u izreci pravnosnažne presude, nisu navedeni konstitutivni elementi bića krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ, obzirom da se kao radnje navode „lažno predstavljanje okrivljenog“ i po tom osnovu prikazivanje lične karte DD, a sve u cilju garancije za plaćanje ugovorene cene preuzete robe, dok nisu opisane radnje vezane za objektivno dovođenje oštećenog u zabludu.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni sud nije prihvatio kao osnovane, jer iz činjenica i okolnosti naznačenih u izreci pravnosnažne presude jasno proizilazi da je okrivljeni AA, sposoban da shvati značaj svog dela i upravlja svojim postupcima, u nameri da sebi pribavi protivpravnu imovinsku korist, lažnim prikazivanjem činjenica, doveo i održavao u zabludi oštećenog BB iz ..., vlasnika preduzetničke radnje „VV“ i naveo ga da nešto učini na štetu svoje imovine, predstavljajući se lažno kao radnik i predstavnik preduzeća „GG“,tako što je iz radnje oštećenog preuzeo robu koju je prethodnog dana naručio u vrednosti od 140.000,00 dinara, te pokazao ličnu kartu DD kao navodnog garanta da će roba biti plaćena, i dogovorio se da narednog dana dođe po ostatak robe, što nije ucinio, a na koji način je oštećenom pričinio štetu u iznosu od 140.000,00 dinara i za ovaj iznos sebi pribavio protivpravnu imovinsku korist, pri čemu je bio svestan svoga dela, hteo njegovo izvršenje i nastupanje zabranjene posledice.

Imajući u vidu navedeno, to su po oceni ovoga suda u izreci pravnosnažne presude jasno navedeni svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela prevara iz člana 208. stav 1. KZ u vezi člana 33. KZ, zbog kog je okrivljeni AA pravnosnažnom presudom oglašen krivim, te Vrhovni sud nalazi da se zahtevom branioca okrivljenog nižestepene presude neosnovano pobijaju zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.