Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti; dopuštenost iskaza oštećenog kao dokaza

Kratak pregled

Vrhovni sud odbija zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, osuđenog za teško delo protiv bezbednosti saobraćaja. Sud je utvrdio da iskaz oštećenog, koji je u istom postupku bio okrivljen za drugo krivično delo, predstavlja zakonit dokaz jer ne postoji nedozvoljeni dualitet procesnih uloga.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1625/2024
03.12.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Gordane Kojić i Aleksandra Stepanovića, članova veća, sa savetnikom Jelenom Paravinja, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 1. u vezi člana 289. stav 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Marije Bogojević, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 7K-120/23 od 09.11.2023. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1- 493/24 od 26.07.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 03.12.2024. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Marije Bogojević, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 7K-120/23 od 09.11.2023. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-493/24 od 26.07.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu 7K-120/23 od 09.11.2023. godine okrivljeni AA, pored okrivljenog BB, koji je oglašen je krivim za krivično delo lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 3. Krivičnog zakonika, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 1. u vezi člana 289. stav 1. KZ i svaki od okrivljenih je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od po 9 meseci, pri čemu je određeno da će se kazna prema okrivljenima izvršiti u prostorijama u kojima svaki od njih stanuje, uz primenu elektronskog nadzora i upozorenje da navedene prostorije ne smeju napuštati osim u slučajevima propisanim Zakonom o izvršenju vanzavodskih sankcija i mera, s tim da ukoliko jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napuste prostorije u kojima stanuju, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrže u Zavodu za izvršenje karivičnih sanckija.

Prema okrivljenom AA izrečena je na osnovu člana 297. stav 5. KZ u vezi člana 86. KZ mera bezbednosti – zabrana upravljanja putničkim motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 godine, koja će se izvršiti po pravnosnažnosti presude.Istom presudom oštećeni BB je upućen da imovinskopravni zahtev u odnosu na AA može da ostvari u parničnom postupku, dok su na osnovu člana 264. ZKP u vezi člana 261. ZKP okrivljeni obavezani da naknade troškove krivičnog postupka, a kako je to bliže opredeljeno u izreci presude.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-493/24 od 26.07.2024. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Kragujevcu i branioca okrivljenog AA i presuda Osnovnog suda u Kragujevcu 7K- 120/23 od 09.11.2023. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podnela je branilac okrivljenog AA – advokat Marija Bogojević, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti, ukine u celosti pobijane presude i predmet vrati prvostepenom organu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa članom 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog AA kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti označava povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i kao nezakonite dokaze označava saslušanje BB koji je u ovom postupku saslušan u svojstvu okrivljenog, a potom u svojstvu oštećenog, što je suprotno načelu zabrane dualiteta procesnih svojstava stranaka u postupku.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni sud ocenjuje kao neosnovane.

Iz spisa predmeta proizilazi da su krivični postupci za AA i BB spojeni, iako okrivljeni odgovaraju za različita krivična dela, jer ista proizilaze iz istog događaja koji se odigrao dana 16.05.2022. godine u Batočini i između krivičnih dela postoji i međusobna veza i isti dokazi, a BB je na glavnom pretresu dana 25.07.2023. godine pred Osnovnim sudom u Kragujevcu saslušan prvo u svojstvu okrivljenog zbog krivičnog dela lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 3. KZ, a potom u istom krivičnom postupku dao iskaz kao svedok – oštećeni zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 1. u vezi člana 289. stav 1. KZ.

Imajući u vidu navedeno, ne postoji dualitet procesnog svojstva stranaka u postupku, odnosno BB, obzirom da je BB saslušan kao okrivljeni za krivično delo lažno prijavljivanje iz člana 334. stav 3. KZ, koje mu se javnom tužbom stavlja na teret i istovremeno u svojstvu oštećenog za krivično delo iz člana 297. stav 1. u vezi člana 289. stav 1. KZ, koje se okrivljenom AA stavlja na teret, pa imajući u vidu da je BB oštećeni izvršenjem ovog krivičnog dela, samim tim ne postoji dualitet procesnih uloga obzirom da okrivljeni AA ima svojstvo okrivljenog za jedno krivično delo, a da je oštećen izvršenjem drugog krivičnog dela od strane okrivljenog AA, pa se neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Pored iznetog branilac okrivljenog zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje i na povredu iz člana 441. stav 4. ZKP koju obrazlaže navodima da sud okrivljenog nije oslobodio obaveze plaćanja troškova iako je od olakšavajućih okolnosti našao da je isti otac maloletnog deteta, kao i njegove porodične prilike i da prihode ostvaruje obavljanjem privremenih i povremenih poslova.

Vrhovni sud nalazi da su izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti neosnovani. Ovo stoga što je odredbom člana 264. stav 4. ZKP propisano da u odluci kojom rešava o troškovima, sud može osloboditi okrivljenog od dužnosti da naknadi u celini ili delimično troškove krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tačka 1) do 6) i tačka 9) ovog Zakonika, kao i nagrada za veštaka i postavljenog stručnog savetnika, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdržavnje okrivljenog ili lica koja je on dužan da izdržava, a ukoliko se ove okolnosti utvrde posle donošenja odluke o troškovima, predsednik veća odnosno sudija pojedinac može posebnim rešenjem osloboditi okrivljenog od dužnosti naknade troškova krivičnog postupka.

Dakle, odredba člana 264. stav 4. ZKP predviđa fakultativni osnov za oslobađanje od plaćanja troškova krivičnog postupka, odnosno samo mogućnost, ali ne i obavezu suda da okrivljenog oslobodi od dužnosti da u celini ili delimično naknadi troškove krivičnog postupka ukoliko su za to ispunjeni zakonski uslovi i ukoliko okrivljeni dostavi dokaze – podatke o tome da bi plaćanjem navedenih troškova bilo dovedeno u pitanje izdržavanje okrivljenog ili lica koje je on dužan da izdržava, što u konkretnom slučaju nije učinjenio, pa kako je okrivljeni pravnosnažnom presudom oglašen krivim i osuđen zbog predmetnog krivičnog dela, to je pravilnom primenom člana 264. stav 1. KZ okrivljeni pobijanom pravnosnažnom presudom obavezan da snosi troškove krivičnog postupka.

Vrhovni sud je prilikom odlučivanja o zahtevu imao u vidu i presudu Vrhovnog suda Kzz 713/2023 na koju se branilac okrivljenog AA – advokat Marija Bogojević u zahtevu za zaštitu zakonitosti poziva, ali nalazi da je ista bez uticaja na odlučivanje u ovom krivičnom predmetu imajući u vidu da se ne odnosi na istu krivičnoprocesnu situaciju.

Sa iznetih razloga, Vrhovni sud je, na osnovu člana 491. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Predsednik veća-sudija

Jelena Paravinja, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                Miroljub Tomić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.