Presuda Vrhovnog suda o zabrani preinačenja presude na štetu okrivljenog

Kratak pregled

Vrhovni sud odbio je kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Utvrđeno je da u ponovljenom postupku, nakon ukidanja prvostepene presude, nije povređena zabrana preinačenja na gore (reformatio in peius), jer okrivljeni nije osuđen pod težim uslovima nego u ukinutoj presudi.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1696/2024
12.12.2024. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela utaja iz člana 207. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Jelića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu K 7/23 od 19.01.2024.godine i Višeg suda u Nišu Kž1 157/24 od 03.09.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 12.12.2024.godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Jelića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Nišu K 7/23 od 19.01.2024.godine i Višeg suda u Nišu Kž1 157/24 od 03.09.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Nišu K 7/23 od 19.01.2024.godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela utaja iz člana 207. stav 3. u vezi stava 1.KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od osam meseci, koju da izdrži po pravnosnažnosti presude, kao i na novčanu kaznu u određenom iznosu od 600.000,00 dinara, koju da plati u roku od tri meseca po pravnosnažnosti presude. Ukoliko okrivljeni ne plati novčanu kaznu, ista će biti zamenjena kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora, s tim da kazna zatvora ne može biti duža od šest meseci.

Istom presudom, okrivljeni je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka o čijoj visini će sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem, dok je oštećeni „Panalex ad“ Beograd, radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnicu.

Presudom Višeg suda u Nišu Kž1 157/24 od 03.09.2024. godine odbijene su kao neosnovane žalba okrivljenog AA i žalba branioca okrivljenog AA, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA, advokat Ivan Jelić, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinači navedene presude tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili da ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovnom javnom tužiocu, u skladu sa odredbom člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo, u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je nakon ocene navoda zahteva, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP u vezi člana 453. ZKP navodima da je prvostepeni sud, nakon ukidanja odluke u ponovljenom postupku izmenio presudu na štetu okrivljenog time što je izveo dokaz veštačenjem od strane veštaka ekonomsko – finansijske struke na okolnost vrednosti vozila i na osnovu tog dokaza doneo presudu koja je predmet ovog zahteva. Po stavu odbrane, u ponovljenom postupku, nakon ukidanja prvostepene presude, na koju javni tužilac nije izjavio žalbu, sud nije mogao izvoditi dokaze koji idu na štetu okrivljenog, utvrđivati vrednost vozila i menjati pravnu kvalifikaciju krivičnog dela utaja. Ovakvim postupanjem sudova, po stavu odbrane je povređen zakon na štetu okrivljenog.

Izloženi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, po oceni Vrhovnog suda, nisu osnovani.

Iste navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenog AA, advokat Ivan Jelić, isticao je i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud – Viši sud u Nišu je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude Kž1 157/24 od 03.09.2024. godine je dao jasne i dovoljne razloge za svoj stav (strana 3, treći i četvrti stav drugostepene presude), koje razloge Vrhovni sud u svemu prihvata i u smislu člana 491. stav 2. ZKP, na njih upućuje.

Prema nalaženju Vrhovnog suda, kako je to pravilno ocenio Viši sud u Nišu, okrivljeni AA je osuđen zbog istog krivičnog dela - utaja iz člana 207. stav 3. u vezi stava 1. KZ, na istu krivičnu sankciju - kaznu zatvora u trajanju od osam meseci, kao i na novčanu kaznu u određenom iznosu od 600.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od tri meseca po pravnosnažnosti presude. Pored toga, u ponovljenom postupku je izmenjena vrednost pribavljene protivpravne imovinske koristi, u korist okrivljenog i utvrđen iznos od 1.159.521,23 dinara, u odnosu na iznos od 1.205.291,42 dinara, koji je prethodno utvrđen u prvostepenoj presudi koja je ukinuta i postupak ponovljen.

Samim tim, po nalaženju Vrhovnog suda, nižestepeni sudovi u ponovljenom postupku, nakon ukidanja ranije prvostepene presude, nisu prekršili zabranu preinačenja na gore (reformatio in peius) propisanu odredbom člana 453. ZKP, s obzirom da nisu izmenili presudu na štetu okrivljenog ni u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim pravnosnažnom presudom, niti u pogledu krivične sankcije, pa su neosnovani navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog da je nižestepenim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP odlučio kao u izreci presude i zahtev odbio kao neosnovan.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                    Predsednik veća-sudija

Maša Denić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Svetlana Tomić Jokić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.