Odbijen zahtev za zaštitu zakonitosti povodom izmene pravne kvalifikacije dela

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene. Utvrđeno je da se blagovremena krivična prijava oštećenog smatra blagovremenom privatnom tužbom kada sud, u postupku pokrenutom po optužnom aktu javnog tužioca, izmeni pravnu kvalifikaciju u delo koje se goni privatno.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1802/2024
23.01.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bojane Paunović, predsednika veća, Dijane Janković, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Dragana Joksimovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju K 148/24 od 02.08.2024. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž1 128/24 od 17.10.2024. godine, u sednici veća održanoj dana 23.01.2025. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Dragana Joksimovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju K 148/24 od 02.08.2024. godine i Višeg suda u Prokuplju Kž1 128/24 od 17.10.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Prokuplju K 148/24 od 02.08.2024. godine okrivljena AA oglašena je krivom zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika i osuđena na uslovnu osudu, kojom joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) meseci i istovremeno je određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljena za vreme proveravanja u trajanju od 1 (jedne) godine, ne učini novo krivično delo.

Istom presudom okrivljena je obavezana da sudu plati paušalni iznos od 5.000,00 dinara i troškove krivičnog postupka u iznosu od 25.000,00 dinara, kao i iznos od 10.000,00 dinara na ime nagrade sudskom veštaku – psihologu, a OJT u Prokuplju iznos od 24.922,80 dinara na ime veštačenja telesnih povreda oštećenog, te zakonskom zastupniku maloletnog oštećenog – BB, iznos od 373.500,00 dinara, na ime troškova koje je imao angažovanjem punomoćnika, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, a na način određen u izreci, dok je zakonski zastupnik maloletnog oštećenog – BB upućen na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.

Presudom Višeg suda u Prokuplju Kž1 128/24 od 17.10.2024. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene AA i prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljene AA, advokat Dragan Joksimović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 2. ZKP i bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. ZKP, koje u obrazloženju zahteva opredeljuje isticanjem bitnih povreda odredaba krivičnog postupka i 438. stav 2. tačka 1) i 2) ZKP i ukazivanjem na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 7) u vezi člana 65. stav 2. i 3. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud ukine pobijane presude ili samo presudu donetu u postupku po redovnom pravnom leku i predmet vrati na ponovno suđenje ili da iste delimično preinači i okrivljenu oslobodi od optužbe i istoj naknadi troškove krivičnog postupka u skladu sa Advokatskom tarifom.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, je neosnovan.

Branilac okrivljene AA, u zahtevu za zaštitu zakonitosti, iako numerički ne označava, ukazuje da je donošenjem pobijanih pravnosnažnih presuda učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP. Ovo stoga, što je postupak protiv okrivljene pokrenut zbog krivičnog dela iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, pri kojoj pravnoj kvalifikaciji je tužilac ostao do kraja postupka, dok je sud izvršio izmenu optužnog akta i okrivljenu oglasio krivom zbog krivičnog dela iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje se gonjenje preduzima po privatnoj tužbi, pa kako je protiv okrivljene optužni predlog OJT u Prokuplju Kt 398/22 podignut 30.08.2023. godine, a radnje krivičnog dela su preduzete 15.08.2022. godine, to se isti ne može smatrati blagovremenom privatnom tužbom, u smislu odredbe člana 65. stav 2. i 3. ZKP.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, Vrhovni sud ocenjuje neosnovanim, iz sledećih razloga:

Iz spisa predmeta proizilazi da je oštećeni maloletni VV u prisustvu zakonskog zastupnika – oca BB dana 15.08.2022. godine dao policijskim službenicima PU Prokuplje izjavu, kojom su obavešteni o događaju koji se dogodio 15.08.2022. godine u selu ..., na osnovu koje izjave je sačinjen izveštaj o kritičnom događaju ITD-101480/22 od 17.08.2022. godine, koji je prosleđen nadležnom javnom tužiocu.

Osnovni javni tužilac u Prokuplju je dana 30.08.2023. godine, podneo optužni predlog Kt 398/22 protiv okrivljene AA, zbog postojanja opravdane sumnje da je izvršila krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, kod kog optuženja je ostao do pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka. Sledstveno iznetom, za krivično gonjenje okrivljenog, u konkretnom slučaju ovlašćeni tužilac bio je javni tužilac.

Iz spisa takođe proizilazi da je zakonski zastupnik maloletnog oštećenog VV - otac BB dana 15.11.2022. godine ispitan u svojstvu svedoka pred Osnovnim javnim tužiocem u Prokuplju i tom prilikom se izjasnio da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog i da ističe imovinskopravni zahtev, pri kojoj izjavi je ostao i u svom iskazu datom na glavnom pretresu održanom dana 16.11.2023. godine.

Dakle, krivični postupak protiv okrivljene AA, vođen je po optužnom predlogu javnog tužioca, podnetom zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti i pri tom optužnom predlogu je nadležni javni tužilac ostao do pravnosnažnog okončanja postupka. Međutim, sud je shodno svojim ovlašćenjima propisanim članom 420. stav 2. ZKP, okrivljenu oglasio krivom zbog izvršenja krivično-pravnih radnji koje su bile obuhvaćene optužnim aktom Osnovnog javnog tužioca u Prokuplju, kvalifikujući ih kao krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika, dakle okrivljenu je osudio zbog izvršenja lakšeg krivičnog dela, za koje se krivično gonjenje preduzima po privatnoj tužbi.

Odredbom člana 65. stav 2. ZKP, propisano je da se privatna tužba podnosi u roku od tri meseca od dana kada je oštećeni saznao za krivično delo i osumnjičenog, a stavom 3. istog člana, propisano je da ako je oštećeni podneo krivičnu prijavu i predlog za krivično gonjenje, a u toku postupka se utvrdi da se radi o krivičnom delu za koje se goni po privatnoj tužbi, prijava, odnosno predlog smatraće se blagovremenom privatnom tužbom ako su podneti u roku predviđenom za privatnu tužbu.

Po oceni Vrhovnog suda, u smislu citiranih odredbi, oštećeni je tokom postupka imao svojstvo potencijalnog ovlašćenog tužioca za slučaj odustanka javnog tužioca od krivičnog gonjenja ili ako se tokom postupka utvrdi da se radi o krivičnom delu za koje se goni po privatnoj tužbi.

Shodno tome, Vrhovni sud nalazi da je zakonski zastupnik maloletnog oštećenog VV, podnošenjem prijave protiv okrivljenog policiji, istoga dana kada se kritični događaj dogodio - dana 15.08.2022. godine, dakle u roku predviđenom za podnošenje privatne tužbe i izjavom datom u istražnom i prvostepenom postpuku - da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog, jasno izrazio svoju volju za krivični progon okrivljenog.

Stoga u situaciji kada se sprovede krivični postupak po optužnom aktu javnog tužioca za krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, te sud nakon održanog glavnog pretresa na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja oceni da se u radnjama okrivljenog stiču zakonska obeležja krivičnog dela za koje se goni po privatnoj tužbi, krivična prijava oštećenog podneta u roku predviđenom za podnošenje privatne tužbe, smatraće se blagovremenom privatnom tužbom.

Pri tome, Vrhovni sud ukazuje da u konkretnoj situaciji oštećeni nije ni bio u mogućnosti da podnese privatnu tužbu za krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika za koje se krivično gonjenje preduzima po privatnoj tužbi, jer je krivični postupak vođen po optužnom predlogu javnog tužioca za krivično delo laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, a koje se goni po službenoj dužnosti.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je ocenio kao neosnovane navode zahteva kojima se ukazuje na povredu odredaba krivičnog postupka u pogledu postojanja optužbe ovlašćenog tužioca iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP.

Pored ovoga, branilac okrivljene u podnetom zahtevu navodi bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, koja ne predstavlja zakonski razlog u okviru povreda navedenih u članu 485. stav 4. ZKP, zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa se Vrhovni sud nije upuštao u razmatranje istaknute povrede.

Vrhovni sud se nije upuštao ni u ocenu istaknute bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, obzirom da zahtev za zaštitu zakonitosti u ovom delu nema propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP, koji propisuje da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje, što podrazumeva ne samo formalno označavanje povrede zakona, kako to branilac čini, već i ukazivanje na to u čemu se povreda zakona konkretno sastoji.

Iz svih iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 7) ZKP, na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Dragana Joksimovića, Vrhovni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci presude i zahtev odbio kao neosnovan.

Zapisničar-savetnik                                                                                                               Predsednik veća-sudija

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                           Bojana Paunović,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.