Ukidanje pravnosnažne presude za poresku utaju zbog pogrešnog obračuna poreske obaveze

Kratak pregled

Vrhovni sud je usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti i ukinuo pravnosnažne presude zbog povrede krivičnog zakona, utvrdivši da su nižestepeni sudovi pogrešno obračunali poresku obavezu zbirno za dve godine, umesto za svaki pojedinačno isplaćeni prihod shodno Zakonu o porezu na dohodak građana.

Preuzmite dokument u PDF formatu

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 188/2026
18.02.2026. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Kojić, predsednika veća, Aleksandra Stepanovića, Miroljuba Tomića, Slobodana Velisavljevića i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog - advokata Miroslava Danojlića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Šapcu K br.318/22 od 06.08.2025.godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.717/25 od 19.11.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 18. februara 2026. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE kao osnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Miroslava Danojlića, pa se UKIDAJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Šapcu K br.318/22 od 06.08.2025. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.717/25 od 19.11.2025. godine i predmet vraća Osnovnom sudu u Šapcu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Šapcu K br.318/22 od 06.08.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 01.06.2025. godine do 06.08.2025. godine.

Istom presudom, okrivljeni je osuđen na novčanu kaznu, kao sporednu, u iznosu od 200.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude, s tim što ukoliko ne plati ovu kaznu u navedenom roku, ista će biti zamenjena kaznom zatvora, tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.

Okrivljeni je obavezan da sudu na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 12.802,00 dinara, a na ime paušala iznos od 7.000,00 dinara, sve u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja, kao i da nadoknadi ostale troškove krivičnog postupka, o čijem će iznosu biti odlučeno posebnim rešenjem.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 br.717/25 od 19.11.2025. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca Osnovnog javnog tužilaštva u Šapcu i branioca okrivljenog AA, a presuda Osnovnog suda u Šapcu K br.318/22 od 06.08.2025. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Miroslav Danojlić, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. i stav 2. ZKP, ne navodeći konkretno o kojoj povredi se radi, s tim što iz obrazloženja proizilazi da ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i ukine pobijane presude, ili da pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.

Vrhovni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku i u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda izloženih u zahtevu, našao:

Zahtev je osnovan.

Osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti ukazuje na učinjenu povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP isticanjem da su pobijanim odlukama nižestepeni sudovi pogrešno primenili krivični zakon na štetu okrivljenog na taj način što su pogrešno primenili član 99. i član 101. Zakona o porezu na dohodak građana.

Naime, prema činjeničnom opisu krivičnog dela, datom u izreci pobijane prvostepene presude, okrivljeni AA je u periodu od marta meseca 2015. do maja meseca 2016. godine, u uračunljivom stanju, svestan zabranjenosti svog dela, kao osnivač i direktor privrednog društva „Mercure“ DOO ..., u nameri da potpuno izbegne plaćanje poreza za gotov novac izvršio prodaju korišćenih motornih vozila u ukupnoj vrednosti od 179.067.500,00 dinara, od čega kao pazar na tekući račun društva u 2015. godini nije uplatio sredstva u iznosu od 144.490.110,00 dinara, a u 2016. godini sredstva u iznosu od 8.610.000,00 dinara, dakle ukupno 153.100.110,00 dinara a u poslovnoj dokumentaciji nema dokaza da je sredstva od predatog pazara upotrebio za poslovanje PD „Mercure“ na koji način je kao vlasnik društva ostvario prihode od uzimanja iz imovine društva, na koje u 2015. godini nije obračunao i platio porez na prihod od kapitala u iznosu od 27.521.927,00 dinara, a u 2016. godini porez na prihod od kapitala u iznosu od 1.722.000,00 dinara, niti je za ostvarene prihode nadležnom poreskom organu dostavio poreske prijave sa iskazanom poreskom obavezom, što je suprotno odredbama članova 61, 62, 63, 64, 85. i 86. Zakona o porezu na dohodak građana, a čime je izbegao plaćanje poreza u iznosu od 29.243.927,00 dianra, za koji iznos je oštetio budžet Republike Srbije, pri čemu je bio svestan svog dela i hteo njegovo izvršenje, a koje radnje su pravno kvalifikovane kao krivično delo poreska utaja iz člana 229. stav 3. u vezi stava 1. KZ.

Objektivno obeležje krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 3. u vezi stava 1. KZ, zbog kog je okrivljeni AA oglašen krivim, je da iznos obaveze – poreza čije se plaćanje izbegava, prelazi 7.500.000,00 dinara.

Odredbom člana 101. Zakona o porezu na dohodak građana („Sl. glasnik RS“, broj 108/2013), koja je važila u vreme izvršenja krivičnog dela, propisano je da porez po odbitku iz člana 99. ovog zakona, za svakog obveznika i za svaki pojedinačno isplaćeni prihod, isplatilac obračunava, obustavlja i uplaćuje na propisane račune u momentu isplate prihoda, u skladu sa propisima koji važe na dan isplate prihoda, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

Odredbom člana 99. stav 1. tačka 3. istog zakona, propisano je da se po odbitku od svakog pojedinačno ostvarenog prihoda utvrđuju i plaćaju porezi na prihode od kapitala, ako je isplatilac prihoda pravno lice, preduzetnik, preduzetnik paušalac ili otvoreni investicioni fond, odnosno alternativni investicioni fond koji nema svojstvo pravnog lica, a koji je organizovan u skladu sa dozvolom nadležnog organa.

Imajući u vidu citirane zakonske odredbe, Vrhovni sud nalazi da se radnja izvršenja krivičnog dela poreska utaja iz člana 229. stav 3. u vezi stava 1. KZ, kao i iznos poreske obaveze čije se plaćanje izbegava ne vezuje za određeni vremenski period, odnosno kalendarsku godinu, već se shodno članu 101. Zakona o porezu na dohodak građana, porez po odbitku iz člana 99. tog zakona vezuje za svaki pojedinačno isplaćeni prihod.

Nižestepenim presudama, ukupan iznos poreske obaveze sud je obračunao uzimajući u obzir neplaćen porez u toku 2015. i 2016. godine zbirno, a ne onako kako je to propisano Zakonom o porezu na dohodak građana – da se porez obračunava prilikom svake isplate prihoda pojedinačno.

Pri tome, sud nije pravno kvalifikovao radnje okrivljenog kao jedno produženo krivično delo, iako je okrivljeni u kontinuitetu preduzimao radnje opisane u izreci pravnosnažne presude, sa jedinstvenom namerom da u tom periodu izbegne plaćanje poreza.

Pored toga, nižestepeni sudovi su u konkretnom slučaju sabrali iznos dugovanog poreza, čije je izbegavanje, obračunavanje i plaćanje od strane okrivljenog predmet ovog krivičnog postupka, pa u konkretnom slučaju nisu pravilno primenjene odredbe člana 99. i 101. Zakona o porezu na dohodak građana, što se osnovano ističe u podnetom zahtevu.

Stoga je Vrhovni sud usvojio kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP i na osnovu člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP ukinuo nižestepene presude, a predmet vratio Osnovnom sudu u Šapcu na ponovno odlučivanje, u smislu razloga iznetih u ovoj presudi.

U ponovnom postupku, Osnovni sud u Šapcu će prilikom odlučivanja imati u vidu primedbe iz ove presude, te postupiti po istima i otkloniti povredu krivičnog zakona na koju mu je ukazano, nakon čega će biti u mogućnosti da donese pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku, o kojoj će izneti jasne i argumentovane razloge.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Gordana Kojić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.