Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti u saobraćajnom predmetu

Kratak pregled

Vrhovni sud je odbacio zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA. Branioci su osporavali nalaz veštaka saobraćajne struke, što predstavlja činjenično pitanje koje nije dozvoljen razlog za ovaj vanredni pravni lek.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 21/2026
22.01.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Gordane Kojić i Slobodana Velisavljevića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Nemanje Radinovića i Milice Dojić, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Subotici K 46/24 od 07.05.2025. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 483/25 od 29.10.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 22.01.2026. godine, doneo je

R E Š E Nj E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Nemanje Radinovića i Milice Dojić, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Subotici K 46/24 od 07.05.2025. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 483/25 od 29.10.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Subotici K 46/24 od 07.05.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim, zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) meseci, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 10.10.2023. godine do 01.11.2023. godine.

Na osnovu odredbe člana 297. stav 5. Krivičnog zakonika okrivljenom je izrečena mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jedne) godine, koja se računa od pravnosnažnosti presude, s tim što se vreme provedeno u zatvoru ne uračunava u vreme trajanja ove mere.

Istom presudom okrivljeni je obavezan da sudu na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 62.230,65 dinara i na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, a VJT u Subotici na ime troškova krivičnog postupka iznos od 175.914,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom izvršenja, kao i da oštećenima BB i VV naknadi troškove punomoćnika, o čijoj će visini biti odlučeno posebnim rešenjem, dok su oštećeni radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahteva upućeni na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 483/25 od 29.10.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe VJT u Subotici i branilaca okrivljenog i presuda Višeg suda u Subotici K 46/24 od 07.05.2025. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno su podneli branioci okrivljenog AA, advokati Nemanja Radinović i Milica Dojić, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev i ukine pobijane presude i predmet vrati nižestepenom sudu na ponovno suđenje, kao i da se izvršenje pravnosnažne presude odloži.

Vrhovni sud je, na osnovu člana 486. stav 1. i 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta zajedno sa podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti, pa je doneo odluku kao u izreci, nalazeći da je zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, nedozvoljen.

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku, propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda koje su učinjene u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1) člana 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Pri tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.

Branioci okrivljenog AA kao razlog podnošenja zahteva, navode bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i u vezi sa tim navode da je pravnosnažna presuda zasnovana na nalazu i mišljenju veštaka Milana Simeunovića, čija je izrada sporna, budući da su prilikom sačinjavanja istog, prema stavu branilaca, korišćene i primenjene metode, koje su suprotne pravilima i zakonitostima saobraćajne struke.

Po oceni Vrhovnog suda, iz izloženih navoda zahteva proizilazi da branioci okrivljenog, sadržinski ne obrazlažu pravnu prirodu bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, već istu obrazlažu osporavanjem nalaza i mišljenja veštaka saobraćajne struke i njegove dokazne snage, što predstavlja činjenično pitanje odnosno povredu odredbe člana 440. ZKP.

Pored ovoga, branioci u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističu da je pobijanim presudama učinjena povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, međutim obrazloženje istaknute povrede ne odnosi se na pogrešnu primenu krivičnog zakona na utvrđeno činjenično stanje, već se svodi na polemiku sa zaključcima suda u pogledu toga da li je oštećeni imao svojstvo pešaka, načina njegovog kretanja i dinamike saobraćajne nezgode, čime po oceni Vrhovnog suda, takođe dovode u pitanje utvrđeno činjenično stanje, odnosno ukazuju na povredu odredbe člana 440. ZKP.

Kako su, u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog pobijanja pravnosnažnih presuda, samo formalno označene povrede zakona zbog kojih je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom preko branioca (član 438. stav 2. tačka 1) i 439. tačka 2) ZKP), dok se suštinski ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (član 440. ZKP), a što ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog, zbog kojeg je u smislu člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branilaca okrivljenog AA, ocenio nedozvoljenim.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Predsednik veća-sudija

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Svetlana Tomić Jokić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.