Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog nedostatka propisanog sadržaja
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbacio je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Zahtev je samo formalno označio zakonski osnov, ali nije konkretizovao niti obrazložio nijednu od taksativno navedenih povreda zakona, zbog čega nije imao propisani sadržaj i bio je nedozvoljen.
Preuzmite dokument u PDF formatuTekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 232/2014
07.04.2014. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Predraga Gligorijevića, Veska Krstajića, Biljane Sinanović i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.Lj., zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.Lj., advokata V.G., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Boru K br. 5/13 od 13.09.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 6167/13 od 19.12.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 07.04.2014. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.Lj., advokata V.G., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Boru K br. 5/13 od 13.09.2013. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 6167/13 od 19.12.2013. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Boru K br. 5/13 od 13.09.2013. godine okrivljeni D.Lj. oglašen je krivim zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 2. u vezi stava 1. KZ za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se ona neće izvršiti ako okrivljeni u roku od dve godine ne učini novo krivično delo. U slučaju opoziva uslovne osude, odlučeno je da će se okrivljenom u izrečenu kaznu zatvora uračunati i vreme provedeno u pritvoru.
Okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka i paušala u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 6167/13 od 19.12.2013. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog D.Lj., adv. V.G., a presuda Osnovnog suda u Boru K br. 5/13 od 13.09.2013. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog D.Lj. je u smislu odredbe člana 483. stav 1. i 3. ZKP-a podneo zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 485. stav 4, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud u smislu odredbe člana 492. stav 1. tačka 2. ZKP-a, preinači i prvostepenu i drugostepenu presudu i okrivljenog oslobodi krivice.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.Lj., pa je našao:
Prema odredbi člana 484. ZKP-a koja propisuje sadržaj zahteva, u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora se navesti razlog za podnošenje propisan odredbom člana 485. stav 1. ZKP-a, dakle, da li se zahtev podnosi zbog povrede zakona (tačka 1) primene „neustavnog zakona“ (tačka 2) ili povrede odnosno uskraćivanja ljudskih prava i sloboda (tačka 3).
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. istog člana 485. ZKP-a propisano je zbog kojih povreda zakona u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti i te povrede su taksativno navedene: član 74, član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP-a.
Prema tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (485. stav 1. tačka 1. ZKP-a), podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
U konkretnom slučaju branilac okrivljenog D.Lj. u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja zahteva, samo formalno označava povredu zakona iz člana 485. stav 4. ZKP-a, koja propisuje dozvoljene razloge za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, ali konkretnu povredu zakona u pravnosnažnoj odluci ili postupku koji joj je prethodio iz člana 485. stav 4. ZKP-a nije jasno opredelio niti označio.
Vrhovni kasacioni sud je prilikom odlučivanja o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.Lj. vezan razlozima (član 485. stav 1. u vezi stava 4. ZKP-a), delom i pravcem pobijanja koji su istaknuti u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kako je to izričito propisano članom 489. stav 1. ZKP-a, što znači da sud odlučujući po zahtevu za zaštitu zakonitosti, ukoliko razlozi povrede zakona nisu izričito navedeni, nema zakonskih ovlašćenja da po službenoj dužnosti tumači i ocenjuje o kojoj povredi zakona se radi.
S`toga je Vrhovni kasacioni sud iz napred iznetih razloga nalazeći da zahtev za zaštitu zakonitosti nema zakonom propisan sadržaj, postupio u smislu člana 487. stav 1. tačka 3. u vezi člana 484. ZKP-a, i odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Zorica Stojković, s.r. Nevenka Važić, s.r.
Slični dokumenti
- Kzz 282/2013: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog nedostatka propisanog sadržaja
- Kzz 763/2016: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog nepostojanja zakonskih razloga
- Kzz 854/2015: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti kao nedozvoljenog
- Kzz 33/2014: Odbijanje zahteva u delu o presuđenoj stvari i odbacivanje nedozvoljenog dela
- Kzz 504/2014: Rešenje o odbacivanju zahteva branioca okrivljenog zbog nedozvoljenih razloga
- Kzz 335/2015: Odbačen zahtev za zaštitu zakonitosti jer ne sadrži propisane elemente
- Kzz 337/2014: Odbačen zahtev za zaštitu zakonitosti zbog pozivanja na nedozvoljene zakonske osnove