Rešenje o odbacivanju zahteva branioca zbog pobijanja činjeničnog stanja
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud odbacio je kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog. Iako je formalno označena povreda zakona, zahtev se suštinski bavio osporavanjem utvrđenog činjeničnog stanja i ocenom dokaza, što nije dozvoljen razlog za podnošenje ovog leka.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 256/2014
09.04.2014. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Predraga Gligorijevića, Veska Krstajića, Biljane Sinanović i Maje Kovačević-Tomić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Zoricom Stojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog P.Z., zbog krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, adv. mr. Z.D.L., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 4K br. 16/12 od 21.02.2013. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 2558/13 od 29.11.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 09.04.2014. godine, doneo je
R E Š E Nj E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog P.Z., advokata mr. Z.D.L., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 4K br. 16/12 od 21.02.2013. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 2558/13 od 29.11.2013. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 4K br. 16/12 od 21.02.2013. godine okrivljeni P.Z. oglašen je krivim zbog krivičnog dela ubistvo u pokušaju iz člana 113. u vezi člana 30. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine u koju mu je uračunato i vreme provedeno u pritvoru.
Istom presudom okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta, a zatim je obavezan i na plaćanje troškova krivičnog postupka, paušala sudu kao i troškova na ime zastupanja po punomoćniku oštećenom, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je oštećeni radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnicu.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 2558/13 od 29.11.2013. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Sremskoj Mitrovici i branioca okrivljenog P.Z., adv. mr. Z.D.L., a presuda Višeg suda u Sremskoj Mitrovici 4K br. 16/12 od 21.02.2013. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog P.Z., adv. mr. Z.D.L., podneo je zahev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1, tačka 1. ZKP-a i to člana 439. stav 1. tačka 1. i 2. ZKP-a, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači obe nižestepene presude i na osnovu člana 423. tačka 1. ZKP-a donese presudu kojom će okrivljenog osloboditi od optužbe ili pak da zahtev usvoji, ukine i prvostepenu i drugostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća nakon razmotranja spisa predmeta i zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, našao:
Zahtev je nedozvoljen.
Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP-a).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP- a), okrivljeni preko svog branioca a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP-a) takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP-a.
Obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1. ZKP-a) podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
U konkretnom slučaju, branilac okrivljenog P.Z. u zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja zahteva, samo formalno označava povredu zakona iz člana 439. stav 1. tačke 1. i 2. ZKP-a, zbog koje povrede je podnošenje zahteva dozvoljeno, ali ne opredeljuje u čemu se ova povreda materijalnopravne prirode sastoji. Suštinski se osporavanje prvostepene i drugostepene presude svodi na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja i ocenu izvedenih dokaza u vezi sa odbranom okrivljenog, te njenog neprihvatanja od strane suda u pogledu postojanja odlučnih činjenica koje bi u konkretnom slučaju ukazivale da je okrivljeni kritičnom prilikom postupao u nužnoj odbrani (član 19. KZ). U prvostepenoj presudi su označena sva bitna obeležja krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim a ukazivanje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne predstavlja razlog zbog kojeg je u smislu člana 485. stav 4. ZKP-a dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu a zbog povrede zakona.
Imajući u vidu da je u podnetom zahtevu samo formalno označena povreda zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno, a suštinski se ukazuje na nedozvoljene razloge za podnošenje zahteva, to je Vrhovni kasacioni sud isti, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP-a, odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Zorica Stojković, s.r. Nevenka Važić, s.r.
Slični dokumenti
- Kzz 881/2016: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog pobijanja činjeničnog stanja
- Kzz 114/2015: Rešenje o odbacivanju nedozvoljenog zahteva za zaštitu zakonitosti branioca
- Kzz 959/2015: Odbacivanje zahteva zbog nedozvoljenih razloga i nedostatka odluke Ustavnog suda
- Kzz 344/2016: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog nedozvoljenih razloga
- Kzz 1283/2014: Rešenje o odbacivanju nedozvoljenog zahteva zbog suštinskog pobijanja činjeničnog stanja
- Kzz 83/2015: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog nepostojanja taksativno navedenih razloga
- Kzz 192/2016: Odbacivanje zahteva za zaštitu zakonitosti zbog neosnovanog pozivanja na povrede zakona