Odbijen zahtev zbog navodnog prekoračenja optužbe u predmetu ugrožavanja sigurnosti
Kratak pregled
Vrhovni kasacioni sud je odbio zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, osuđenog za ugrožavanje sigurnosti. Sud je zaključio da izostavljanjem dela pretećih reči iz optužnog akta u izreci presude nije došlo do prekoračenja optužbe.
Tekst originalne odluke
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 3/2022
24.02.2022. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević Dičić, predsednika veća, Svetlane Tomić Jokić, Nevenke Važić, Dubravke Damjanović i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ane Đinđić Stanimirović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Aleksincu K 395/20 od 10.05.2021. godine i Višeg suda u Nišu Kž1 225/21 od 06.10.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 24.02.2022. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ane Đinđić Stanimirović, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Aleksincu K 395/20 od 10.05.2021. godine i Višeg suda u Nišu Kž1 225/21 od 06.10.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aleksincu K 395/20 od 10.05.2021. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela ugrožavanje sigurnosti iz člana 138. stav 1. Krivičnog zakonika pa mu je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) meseca i istovremeno je određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni za vreme proveravanja u trajanju od 1 (jedne) godine po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.
Istom presudom obavezan je okrivljeni da sudu na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Višeg suda u Nišu Kž1 225/21 od 06.10.2021. godine odbijena je kao neosnovana zajednička žalba okrivljenog AA i njegovog branioca, advokata Ane Đinđić Stanimirović i prvostepena presuda je potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podnela branilac okrivljenog AA, advokat Ana Đinđić Stanimirović, zbog bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) i 9) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine pobijane presude i predmet vrati na ponovno suđenje prvostepenom sudu.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, je neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanim pravnosnažnim presudama prekoračena optužba i učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP i s tim u vezi navodi da je sud izostavljajući pojedine reči iz činjeničnog opisa navedenog u optužnom aktu, povredio objektivni identitet optuženja.
Stoje navodi zahteva da je okrivljenom optužnim aktom stavljeno na teret da je kritičnom prilikom oštećenom uputio reči pretnje „...Imaš sreće što ti kamera visi odozgo, inače bih te ubio. Sad ću da idem do kuće da uzmem pušku, sve ću da vas pobijem, sve vas treba j... i pobiti...“ , dok je u opisu dela u izreci prvostepene presude, u odnosu na radnju izvršenja krivičnog dela navedeno da je okrivljeni oštećenom uputio reči pretnje „...Sad ću da idem da uzmem pušku i sve ću vas pobiti....“.
Međutim, kako prekoračenje optužbe, u smislu člana 420. ZKP, podrazumeva izmenu činjeničnog opisa radnji izvršenja krivičnog dela opisanih u optužnom aktu dodavanjem veće kriminalne aktivnosti i volje okrivljenog, kojima se otežava položaj okrivljenog u pogledu pravne ocene dela ili krivične sankcije, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, navedenom izmenom činjeničnog opisa dela u izreci pobijane prvostepene presude, u odnosu na opis u optužnom aktu javnog tužioca OJT u Aleksincu Kto 298/20 od 25.11.2020. godine, nasuprot stavu branioca okrivljenog, nije prekoračena optužba na štetu okrivljenog.
Naime, radnja izvršenja krivičnog dela okrivljenog – „...ugrozio sigurnost oštećenog...pretnjom da će napasti na život ili telo oštećenog...“, navedena u činjeničnom opisu dela datom u izreci prvostepene presude sadržana je i u dispozitivu optužnog akta, tako da time što je prvostepeni sud, u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim na osnovu izvedenih dokaza, izmenio činjenični opis dela, izostavljanjem pojedinih reči okrivljenog - „...Imaš sreće što ti kamera visi odozgo, inače bih te ubio...sve vas treba j... i pobiti...“, objektivni identitet između optužbe i presude nije povređen, s obzirom na to da je okrivljeni oglašen krivim za manju kriminalnu aktivnost od one koja mu je optužbom bila stavljena na teret.
Sledstveno navedenom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da pobijanim pravnosnažnim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, na koju se neosnovano ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog.
Ostalim navodima zahteva branilac okrivljenog napada razloge drugostepene presude, što predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, te nadalje polemišući sa izvedenim dokazima i njihovom ocenom i ukazujući na dokaze koje je prema stavu branioca trebalo pribaviti, osporava činjenične zaključke suda, na koji način ukazuje na povredu iz člana 440. ZKP.
Kako bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i povreda člana 440. ZKP, u smislu člana 485. stav 4. ZKP ne predstavljaju zakonske razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom preko branioca, Vrhovni kasacioni sud se u ocenu ovih navoda nije upuštao.
Branilac okrivljenog, kao razlog podnošenja zahteva ističe i bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 8) ZKP, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom preko branioca, ali navodi zahteva ne sadrže objašnjenje u čemu se ova povreda zakona konkretno sastoji. Kako Vrhovni kasacioni sud pravnosnažnu odluku i postupak koji je prethodio njenom donošenju ispituje samo u smislu člana 489. stav 1. ZKP, to se ovaj sud u razmatranje navedene povrede, koja u smislu člana 484. ZKP, nema propisan sadržaj, nije upuštao.
Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Andrea Jakovljević,s.r. Radmila Dragičević Dičić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić