Odbijanje zahteva tužioca o obaveznosti pretresa pred drugostepenim sudom

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbio je zahtev tužioca, zaključivši da drugostepeni sud nije bio dužan da održi pretres. Obaveza održavanja pretresa nakon ukidanja presude postoji samo ako bi sud ponovo ukidao odluku, što u ovom slučaju nije bio slučaj.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 36/2014
28.01.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Nate Mesarović, Gorana Čavline i Radmile Dragičević-Dičić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog G.K., zbog krivičnog dela primanje mita iz člana 254. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srbije, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz br. 66/13 od 31.12.2013. godine, podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-4757/12 od 07.11.2012. godine, u sednici veća održanoj dana 28.01.2014. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz br. 66/13 od 31.12.2013. godine, podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-4757/12 od 07.11.2012. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Okružnog suda u Kragujevcu K-7/06 od 24.12.2008. godine, oglašeni su krivim, i to: okrivljeni G.K., za krivično delo primanje mita iz člana 254. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srbije (KZ RS) i okrivljena S.K., za krivično delo primanje mita u pomaganju iz člana 254. stav 1. KZ RS u vezi sa članom 24. Osnovnog krivičnog zakona (OKZ) i osuđeni, i to: okrivljeni G.K. na kaznu zatvora u trajanju od 2-dve godine, a okrivljena S.K. na kaznu zatvora u trajanju od 6-šest meseci.

Odlučujući o žalbi branioca okrivljenih, Apelacioni sud u Kragujevcu, rešenjem Kž1-99/10 od 12.03.2010. godine, uvaženjem žalbe i po službenoj dužnosti, ukinuo je presudu Okružnog suda u Kragujevcu K-7/06 od 24.12.2008. godine i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Presudom Višeg suda u Kragujevcu 2K-197/10 od 22.09.2011. godine, donesenom u ponovljenom prvostepenom postupku, okrivljeni G.K. i S.K, na osnovu člana 355. tačka 2. ZKP, oslobođeni su od optužbe, okrivljeni G.K. za krivično delo primanje mita iz člana 254. stav 1. KZ RS, a okrivljena S.K. za krivično delo primanje mita u pomaganju iz člana 254. stav 1. KZ RS u vezi sa članom 24 OKZ.

Odlučujući o žalbi Višeg javnog tužioca u Kragujevcu, Apelacioni sud u Kragujevcu, presudom Kž1-4970/11od 24.01.2012. godine, delimičnim uvaženjem žalbe i po službenoj dužnosti preinačio je presudu Višeg suda u Kragujevcu 2K 197/10 od 22.09.2011. godine u odnosu na okrivljenog G.K. tako što je okrivljenog oglasio krivim za krivično delo zloupotreba službenog položaja u pokušaju iz člana 242. stav 1. KZ RS u vezi sa članom 19. stav 1. OKZ i za to delo mu izrekao uslovnu osudu kojom mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 meseci, s tim da se ova kazna neće izvršiti ako okrivljeni u roku od 2 godine od pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo, dok je u odnosu na okrivljenu S.K. navedenu prvostepenu presudu potvrdio.

Odlučujući u trećem stepenu Apelacioni sud u Kragujevcu, rešenjem Kž3- 11/12 od 24.09.2012. godine, uvaženjem žalbe Višeg javnog tužioca u Kragujevcu, a povodom žalbi Apelacionog javnog tužioca u Kragujevcu i branioca okrivljenog G.K. i po službenoj dužnosti ukinuo je drugostepenu presudu tog suda Kž1-4970/11 od 24.01.2012. godine, u osuđujućem delu i predmet u tom delu vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-4757/12 od 07.11.2012. godine donesenom u ponovljenom drugostepenom postupku nakon održane sednice veća, odbijena je kao neosnovana žalba Višeg javnog tužioca u Kragujevcu i presuda Višeg suda u Kragujevcu 2K-197/10 od 22.09.2011. godine, u odnosu na okrivljenog G.K., potvrđena.

Republički javni tužilac podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz br. 66/13 od 31.12.2013. godine, protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-4757/12 od 07.11.2012. godine, zbog povrede zakona-član 485. stav 1. tačka 1. ZKP u vezi sa članom 368. stav 2. ZKP („Službeni list SRJ“ br. 70/2001 i „Službeni glasnik RS“ br. 58/2004 i dr.) u vezi sa članom 377. stav 5. istog zakona, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i utvrdi da je navedenom presudom Apelacionog suda u Kragujevcu povređen zakon.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti braniocu okrivljenog G.K., advokatu Ž.L., shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11, 101/11, 121/12, 32/13 i 45/13) (u daljem tekstu: ZKP) i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog G.K., smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke ( član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnom presudom protiv koje je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca je neosnovan.

Republički javni tužilac u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijana presuda Apelacionog suda u Kragujevcu doneta po održanoj sednici veća, protivno odredbi člana 377. stav 5. ZKP važećeg u vreme donošenja presude, kojom je propisano da se izuzetno od stava 1. istog člana pretres pred drugostepenim sudom mora održati ako je u istom krivičnom predmetu presuda jednom bila ukinuta, što je ovde slučaj (ukinuta je i prvostepena, kao i ranije doneta drugostepena presuda) i da je time Apelacioni sud učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 368. stav 2. istog Zakonika, što je moglo biti od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude, imajući u vidu i da su u ovoj krivičnoj stvari donošene osuđujuće i oslobađajuće presude, menjano činjenično stanje uz promene pravne kvalifikacije krivičnog dela.

Međutim, navodi i stavovi izloženi u zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu osnovani.

Tačno je da je odredbom člana 377. stav 5. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“ 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“ 58/04, 85/05, 115/05, 49/07, 122/08, 72/09 i 76/10) (u daljem tekstu: ranije važeći ZKP), koji je bio na snazi u vreme donošenja pobijane drugostepene presude i po kojem se ocenjuje zakonitost iste (član 604. stav 1. ZKP), predviđen izuzetak kojim je ovlašćenje drugostepenog suda iz stava 1. istog člana u pogledu ocene da li je i kada potrebno održati pretres pred tim sudom, ograničeno utoliko što je uspostavljena obaveza održavanja pretresa pred drugostepenim sudom ako je u istom krivičnom predmetu presuda jednom bila ukinuta.

Međutim, navedeni izuzetak, suprotno stanovištu iznetom u zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca, ne znači obavezu održavanja pretresa pred drugostepenim sudom uvek i u svakom slučaju odlučivanja tog suda o žalbi u predmetu u kojem je jednom bila ukinuta prvostepena presuda, već samo u situaciji kad drugostepeni sud, u sednici veća (član 376. ranije važećeg ZKP), nađe da ožalbena presuda donesena u ponovljenom prvostepenom postupku sadrži nedostatke zbog kojih bi morala biti ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

To sasvim jasno proizilazi iz odredaba ranije važećeg ZKP , koje se odnose na ovlašćenja drugostepenog suda u pogledu odluka koje može doneti prilikom rešavanja o žalbi (član 385. stav 1. i 2. ranije važećeg ZKP), a koje se moraju dovesti u vezu sa odredbom člana 377. stav 5. tog Zakonika.

Naime, odredbom člana 385. stav 2. ranije važećeg ZKP propisano je da izuzetno od odredaba stava 1. istog člana, u slučaju da je u istom predmetu već jedanput ukinuta prvostepena presuda, drugostepeni sud će u sednici veća ili nakon održanog pretresa doneti odluku, pri čemu ne može ukinuti pobijanu presudu i uputiti predmet prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Dakle, osim odluke o ukidanju prvostepene presude i vraćanju predmeta prvostepenom sudu na ponovno suđenje, sve druge odluke koje je drugostepeni sud odredbom stava 1. istog člana ovlašćen da donese (o odbacivanju žalbe kao neblagovremene ili nedozvoljene, o odbijanju žalbe kao neosnovane i potvrđivanju prvostepene presude i o preinačenju prvostepene presude), drugostepeni sud, i u predmetu u kojem je jednom već ukinuta prvostepena presuda, može da donese bilo u sednici veća, bilo nakon održanog pretresa.

Sledstveno rečenom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je Apelacioni sud u Kragujevcu, kao drugostepeni sud, u konkretnom slučaju postupio u skladu sa ovlašćenjima koja ima po zakonu kad je u sednici veća doneo presudu kojom je, primenom člana 388. ZKP, odbio kao neosnovanu žalbu Višeg javnog tužioca u Kragujevcu i potvrdio prvostepenu presudu Višeg suda u Kragujevcu 2 K-197/10 od 22.09.2011. godine, pa nije učinio povredu zakona-bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 368. stav 2. u vezi sa članom 377. stav 5. ranije važećeg ZKP, na koju se, u vezi sa članom 485. stav 1. tačka 1. sada važećeg ZKP, ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca. U svakom slučaju, nakon što sud u trećem stepenu ukine drugostepenu presudu (što je ovde slučaj) veće drugostepenog suda ovlašćeno je da odluči o izjavljenim žalbama, kako u sednici veća, tako i zakazivanjem pretresa pred drugostepenim sudom (načelni stav XVIII zajedničke sednice od 25. i 26. VI 1991. godine).

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 490. i člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar                                                                        Predsednik veća-sudija

Nataša Banjac,s.r.                                                          Janko Lazarević,s.r.

 

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.