Odbijen zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zabrane preinačenja na teže

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbio je kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene sudije. Utvrđeno je da drugostepeni sud, postupajući po žalbi javnog tužioca, nije povredio zabranu preinačenja na teže kada je izrekao dužu kaznu zatvora od one utvrđene prvostepenom uslovnom osudom.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 363/2021
01.04.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević Dičić, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Biljane Sinanović, Dubravke Damjanović i Dragana Aćimovića, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela kršenje zakona od strane sudije u pokušaju iz člana 360. stav 1. u vezi člana 30. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, advokata Nenada Mihajlovića, podnetom protiv pravosnažnih presuda Višeg suda u Leskovcu K broj 7/19 od 16.12.2020. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 98/21 od 08.02.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 01.04.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA, podnet protiv pravosnažnih presuda Višeg suda u Leskovcu K broj 7/19 od 16.12.2020. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 98/21 od 08.02.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Leskovcu K broj 7/19 od 16.12.2020. godine, okrivljena AA oglašena je krivom zbog izvršenja krivičnog dela kršenje zakona od strane sudije, javnog tužioca i njegovog zamenika u pokušaju iz člana 360. stav 1. u vezi člana 30. KZ, za koje joj je izrečena uslovna osuda, tako što joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku proveravanja od 5 godina od dana pravnosnažnosti presude ne ponovi ili učini novo krivično delo.

Istom presudom, obavezana je okrivljena AA da Višem sudu u Leskovcu na ime sudskog paušala plati iznos od 30.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 98/21 od 08.02.2021. godine, delimično je usvojena žalba Višeg javnog tužioca u Leskovcu, pa je preinačena presuda Višeg suda u Leskovcu K broj 7/19 od 16.12.2020. godine u delu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Apelacioni sud u Nišu okrivljenu AA za krivično delo kršenje zakona od strane sudije u pokušaju iz člana 360. stav 1. u vezi člana 30. KZ, za koje je oglašena krivom prvostepenom presudom, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, koja će se izvršiti tako što će je okrivljena izdržavati u prostorijama u kojima stanuje u ... u ulici ... broj .., uz primenu elektronskog nadzora, a koje ne sme napuštati, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko jednom u trajanju od preko 6 časova, ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, ostatak kazne zatvora izdržaće u zavodu za izvršenje kazne zatvora, dok su žalbe Višeg javnog tužioca u Leskovcu, u ostalom delu i žalba branioca okrivljene AA u celosti, odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.

Protiv navednih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljene AA, advokat Nenad Mihajlović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP i povreda zakona iz člana 439. tačka 1), 2) i 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači, tako što će okrivljenu osloboditi od optužbe ili tako što će pobijane presude preinačiti u pogledu odluke o kazni i okrivljenoj izreći znatno blažu sankciju-meru upozorenja, na taj način što će utvrditi kaznu zatvora ispod zaprećene kazne za predmetno krivično delo i odrediti da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku proveravanja od 1 godine ne učini novo krivično delo, ili da pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, a da u smislu člana 488. stav 3. ZKP odloži izvršenje izrečene kazne zatvora.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća, o kojoj nije obavestio javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP).

Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA je neosnovan.

Branilac okrivljene AA, u zahtevu navodi da je drugostepeni sud povredio zakon na štetu okrivljene, jer je preinačenjem prvostepene presude u delu odluke o kazni i osudom okrivljene na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, prekoračio predlog iz žalbe Višeg javnog tužioca u Leskovcu KT broj 10/19 od 04.01.2021. godine, u kojoj je predloženo da se okrivljena osudi na kaznu zatvora bez uslovljavanja iz čega proizilazi da se okrivljenoj mogla izreći samo kazna efektivnog zatvora u onolikom trajanju koliko je to utvrđeno prvostepenom presudom, ali ne i kazna zatvora u dužem trajanju, pa budući da drugostepeni sud nije postupio na taj način, drugostepenom presudom je učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) u vezi člana 453. ZKP.

Za izvršenje krivičnog dela kršenje zakona od strane sudije, javnog tužioca i njegovog zamenika iz člana 360. stav 1. KZ, zaprećena je kazna zatvora od 6 meseci do 5 godina.

Institut ublažavanja kazne propisan odredbom člana 56. KZ predstavlja mogućnost da se okrivljenom kazna ublaži ispod granice propisane zakonom ili da se izrekne blaža kazna pod određenim uslovima, ali to ne predstavlja obavezu suda, da u svakom slučaju to i učini.

Iz spisa predmeta proizilazi da je Viši javni tužilac u Leskovcu izjavio je žalbu na prvostepenu presudu u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, sa predlogom da se okrivljena AA osudi na efektivnu kaznu zatvora, tako da je drugostepeni sud, postupajući po toj žalbi, ovlašćen da okrivljenu AA osudi na težu krivičnu sankciju i da tom prilikom sam ceni utvrđene olakšavajuće i otežavajuće okolnosti na strani okrivljene i konačno, dajući tim okolnostima adekvatan značaj, izrekne krivičnu sankciju u okviru zaprećene kazne za krivično delo za koje je oglašena krivom, bez obzira na to što u žalbi javnog tužioca predloženo da se izrekne kazna efektivnog zatvora, bez preciziranja u kolikom trajanju.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, okolnost da je izrečenom uslovnom osudom od strane prvostepenog suda utvrđena kazna zatvora u kraćem vremenskom trajanju, kod postojanja žalbe Višeg javnog tužioca u Leskovcu u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, ne predstavlja ograničenje za drugostepeni sud da okrivljenu osudi na kaznu zatvora u dužem vremenskom trajanju od one kazne zatvora koja je utvrđena prvostepenom presudom. Ovo stoga, što u slučaju preinačenja prvostepene odluke u pogledu krivične sankcije, a po žalbi javnog tužioca u tom pravcu, drugostepeni sud sam ceni okolnosti propisane članom 54. KZ, daje im adekvatan značaj i nije u obavezi da primeni član 56. KZ, iako je to prvostepeni sud učinio.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA kojima se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP u vezi člana 453. ZKP, ocenio kao neosnovane.

Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao u ocenu istaknutih povreda zakona iz člana 439. stav 1. i 2. ZKP, na koje se u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA ukazuje navodima da okrivljena nije mogla da bude oglašena krivom zbog izvršenja krivičnog dela kršenje zakona od strane sudije u pokušaju iz člana 360. stav 1. u vezi člana 30. KZ, jer pokušaj ovog krivičnog dela nije moguć, već je mogla da bude oglašena krivom samo zbog izvršenja svršenog oblika ovog krivičnog dela, jer je na navedeni način branilac okrivljene zahtev za zaštitu zakonitosti u ovom delu, podneo na štetu okrivljene, što ne predstavlja pravac u kom branilac okrivljene može podneti ovaj vanredni pravni lek.

Vrhovni kasacioni sud nije upuštao ni u ocenu istaknute povrede zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, jer je u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene AA ista obrazložena time da je drugostepeni sud povredio odredbu člana 54. KZ prilikom ocene otežavajućih i olakšavajućih okolnosti na strani okrivljene, što ne predstavlja razlog zbog koga okrivljeni i njegov branilac mogu podneti ovaj vanredni pravni lek.

Iz napred navedenih razloga doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                             Radmila Dragičević Dičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.