Odbijanje zahteva za zaštitu zakonitosti u predmetu krijumčarenja cigareta

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbio je zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog, osuđenog za krijumčarenje. Sud je potvrdio da radnja „bavljenja“ prenošenjem robe ne zahteva dokaz o ranijim delima, već se može utvrditi iz okolnosti konkretnog slučaja, poput količine robe.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 364/2018
27.03.2018. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić, Sonje Pavlović i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela krijumčarenje iz člana 230. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Vićentija Darijevića i Deane Berak Savković, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kikindi K 338/17 od 10.11.2017. godine i Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 324/17 od 11.12.2017. godine, u sednici veća održanoj dana 27.03.2018. godine, jednoglasno je, doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Vićentija Darijevića i Deane Berak Savković, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kikindi K 338/17 od 10.11.2017. godine i Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 324/17 od 11.12.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kikindi K 338/17 od 10.11.2017. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela krijumčarenje iz člana 230. stav 1. KZ za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 30.09.2017. godine pa nadalje i na novčanu kaznu u iznosu od 200.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 1 godine od dana pravnosnažnosti presude, a ukoliko okrivljeni u ostavljenom roku ne plati novčanu kaznu ista će biti zamenjena kaznom zatvora i to tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti 1 dan kazne zatvora. Tom presudom na osnovu člana 230. stav 3. KZ roba koja je predmet ovog krivičnog dela i to 3.000 paklica cigareta marke „...“ bez akciznih markica RS i 11.960 paklica cigareta marke „...“, bez akciznih markica RS se oduzimaju i po pravnosnažnosti presude će se uništiti. Okrivljeni AA obavezan je da OJT u Kikindi plati iznos od 35.893,29 dinara, a da u korist budžetskih sredstava Republike Srbije na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude.

Presudom Višeg suda u Zrenjaninu Kž1 324/17 od 11.12.2017. godine preinačena je presuda Osnovnog suda u Kikindi K 338/17 od 10.11.2017. godine u pogledu načina izvršenja kazne zatvora koja je izrečena u trajanju od 1 godine, tako što na osnovu člana 45. stav 5. Krivičnog zakonika RS ista će se izvršiti tako što će je okrivljeni AA izdržavati u prostorijama u kojima stanuje u selu ..., opština ..., koje prostorije ne sme napuštati osim u slučajevima propisanim zakonom koji određuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne zatvora izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora, dok je u ostalom delu presuda ostala neizmenjena. Stavom dva izreke drugostepene presude ukinut je pritvor prema okrivljenom AA koji se računa od 10.09.2017. godine i određeno je da se isti ima odmah pustiti na slobodu, s tim što se okrivljenom na osnovu odredbe člana 208. ZKP izriče zabrana napuštanja stana u selu ..., opština ..., koja mera će trajati dok okrivljeni ne započne sa izdržavanjem kazne kako je to određeno u stavu prvom izreke.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneli su branioci okrivljenog AA, advokati Vićentije Darijević i Deana Berak Savković, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 2. ZKP u vezi člana 439. tačka 1) i tačka 3) ZKP, i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati „na ponovni postupak i odluku organu postupka“, odnosno da iste preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe, ili pak tako što će usvojiti žalbu branioca izjavljenu protiv prvostepene presude.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog u smislu odredbi člana 488. stav 1. ZKP dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je u smislu odredbe člana 490. ZKP održao sednicu veća, o kojoj, shodno odredbi člana 488. stav 2. ZKP nije obaveštavao Republičkog javnog tužioca i branioce okrivljenog, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.

Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA je neosnovan.

Pobijajući pravnosnažne presude zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branioci okrivljenog u zahtevu ističu da delo krijumčarenje iz člana 230. stav 1. KZ po zakonu nije krivično delo, obzirom da ovo krivično delo može postojati ukoliko se okrivljeni bavi prenošenjem robe preko carinske linije izbegavajući mere carinskog nadzora, što predstavlja zakonsko obeležje krivičnog dela u pitanju-radnju izvršenja, a koja radnja bavljenja podrazumeva trajnu nesvršenu radnju, radnju koja se vrši u kontinuitetu, i koja podrazumeva da je ovo krivično delo i ranije vršeno, a da iz izreke pravnosnažne presude proizilazi da okrivljeni nije vršio trajne radnje u kontinuitetu, odnosno da se nije bavio prenošenjem robe preko carinske linije izbegavajući mere carinskog nadzora.

Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim.

Naime, odredbom člana 230. stav 1. KZ propisano je da će se zatvorom od 6 meseci do 5 godina i novčanom kaznom kazniti onaj ko se bavi prenošenjem robe preko carinske linije izbegavajući mere carinskog nadzora ili ko izbegavajući mere carinskog nadzora prenese robu preko carinske linije naoružan, u grupi ili uz upotrebu sile ili pretnje.

Sledstveno iznetom, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda iz izreke pravnosnažne presude jasno proizilazi da se okrivljeni izbegavajući mere carinskog nadzora bavio prenosom robe preko carinske linije, koju je neovlašćeno nabavio, tako što je obavljajući posao vozača teretnog vozila za preduzeće ''BB'' iz ... u više navrata vršio prevoz robe, a na to ukazuje okolnost da je ovu radnju preduzimao mesečno jedanput ili dva puta prevozeći robu u inostranstvu uglavnom u Rusiju preko Rumunije, a da je dana 09.09.2017. godine na terminal graničnog prelaza Srpska Crnja dovezao teretno vozilo marke ''...'' i poluprikolice u kojem se nalazilo 3.000 paklica cigareta marke ''...'' bez akciznih markica Republike Srbije i 11960 paklica cigareta ''...'' bez akciznih markica Republike Srbije, sve ukupne vrednosti od 14950 evra u dinarskoj protivvrednosti od 1.782.754,78 dinara sakrivene u tovarnom sanduku teretnog vozila, dok je carinskim službenicima prijavio da prevozi palete parketa za Rusiju, pri čemu je prikrio da se u tovarnom sanduku nalaze predmetne cigarete u označenoj vrednosti.

Po nalaženju ovoga suda, iz navedenog, posebno količine i vrednosti robe od skoro 15.000 evra jasno proizilazi da se okrivljeni bavio prenošenjem robe preko carinske linije izbegavajući mere carinskog nadzora i da se, sledstveno tome u njegovim radnjama stiču sva zakonska obeležja krivičnog dela krijumčarenje iz člana 230. stav 1. KZ.

Stoga Vrhovni kasacioni sud neosnovanim ocenjuje navode zahteva branilaca okrivljenog da su pobijane pravnosnažne presude donete zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Pobijajući pravnosnažne presude zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) KZ branioci okrivljenog u podnetom zahtevu samo se formalno pozivaju na povredu odredbe člana 439. tačka 3) ZKP, pri čemu ne ukazuju da li je odlukom o krivičnoj sankciji ili oduzimanju imovinske koristi ili o opozivanju uslovnog otpusta povređen krivični zakon, a iz obrazloženja zahteva i navoda da sud nije mogao okrivljenom ukinuti pritvor i istovremeno ovu meru obezbeđenja prisustva okrivljenog radi nesmetanog vođenja krivičnog postupka zameniti merom zabrane napuštanja stana kao blažom nakon pravnosnažnosti presude, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda proizilazi da zahtev podnose zbog povrede odredbe člana 208. ZKP.

Kako bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 3) ZKP i povrede odredbe člana 208. ZKP ne predstavljaju zakonske razloge u okviru povreda taksativno nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP, zbog kojih okrivljeni, preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, to se Vrhovni kasacioni sud u ocenu ovih navoda nije upuštao.

Rukovođen iznetim razlozima, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                         Predsednik veća-sudija

Jelena Petković-Milojković,s.r.                                                                               Zoran Tatalović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.