Odluka Vrhovnog kasacionog suda o krivičnom delu nepostupanja po zdravstvenim propisima

Kratak pregled

Vrhovni kasacioni sud odbio je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, potvrđujući da nepostupanje po meri samoizolacije, izrečenoj tokom proglašene epidemije, predstavlja krivično delo iz člana 248. Krivičnog zakonika, a ne prekršaj.

Tekst originalne odluke

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 364/2021
27.05.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragomira Milojevića, predsednika veća, Biljane Sinanović, Radmile Dragičević Dičić, Radoslava Petrovića i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nepostupanje po zdravstvenim propisima za vreme epidemije iz člana 248. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Tešića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Užicu K 431/20 od 21.10.2020. godine i Višeg suda u Užicu Kž1 15/21 od 11.02.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 27.05.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Ivana Tešića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Užicu K 431/20 od 21.10.2020. godine i Višeg suda u Užicu Kž1 15/21 od 11.02.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Užicu K 431/20 od 21.10.2020. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog krivičnog dela nepostupanje po zdravstvenim propisima za vreme epidemije iz člana 248. Krivičnog zakonika, pa je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 meseca u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 28.03.2020. godine do 15.04.2020. godine, a koja kazna će se izvršiti bez primene elektronskog nadzora, na taj način što okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje u porodičnoj kući u ..., osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, a ukoliko okrivljeni jednom u trajanju od 12 časova ili dva puta u trajanju od po 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne izdržava u zatvoru.

Istom presudom obavezan je okrivljeni da sudu na ime paušala plati iznos od 5.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka iznos od 2.537,95 dinara u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Užicu Kž1 15/21 od 11.02.2021. godine, povodom žalbe branioca okrivljenog, a po službenoj dužnosti preinačena je prvostepena presuda samo u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, pa je okrivljeni zbog krivičnog dela nepostupanje po zdravstvenim propisima za vreme epidemije iz člana 248. Krivičnog zakonika, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 meseca, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru, koju će izdržavati u prostorijama u kojima stanuje u porodičnoj kući u selu ..., bez primene elektronskog nadzora, na taj način što ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija, pa ukoliko jednom u trajanju preko 6 časova ili dva puta u trajanju do 6 časova samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje, sud će odrediti da ostatak kazne izdrži u zavodu za izvršenje kazne zatvora, dok su u preostalom delu žalbe branioca okrivljenog i OJT u Užicu, odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda u nepreinačenom delu, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog AA, advokat Ivan Tešić zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude i okrivljenog oslobodi od otužbe zbog predmetnog krivičnog dela i odredi da troškovi krivičnog postuka padaju da teret budžetskih sredstava suda.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, je neosnovan.

Kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog ističe povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, suštinski ukazujući da delo za koje se okrivljeni goni i za koje je pravnosnažno oglašen krivim i osuđen nije krivično delo iz člana 248. Krivičnog zakonika, jer nije izvršeno u vreme epidemije koja je proglašena na zakonom propisan način, zbog čega se u radnjama okrivljenog ne stiču elementi predmetnog krivičnog dela, a pored toga, prema stavu branioca, propisi na čije kršenje - nepostupanje od strane okrivljenog se poziva sud, ne mogu se smatrati blanketnim propisima kojima se definiše radnja okrivljenog i ne mogu se primeniti u konkretnom slučaju. Po stavu odbrane, čak i da postoji postupanje okrivljenog koje je protivno važećim propisima, ono bi eventualno moglo predstavljati obeležje jednog od prekršaja propisanog odredbama Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, a svakako ne krivičnog dela za koje je okrivljeni oglašen krivim.

Isti navodi, sadržani u zahtevu za zaštitu zakonitosti, bili su predmet razmatranja Višeg suda u Užicu koji je u ovom krivičnom postupku postupao u drugom stepenu po žalbama izjavljenim protiv prvostepene presude. Viši sud u Užicu, kao drugostepeni je ove navode ocenio neosnovanim, pa je, na strani 3. u prvom stavu, drugostepene presude Kž1 15/21 od 11.02.2021. godine, izneo razloge koje Vrhovni kasacioni sud prihvata kao pravilne, te u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na ove razloge i upućuje.

Kako iz spisa predmeta i odbrane okrivljenog proizilazi da je okrivljeni dana 20.03.2020. godine iz Republike Crne Gore ušao u Republiku Srbiju, kojom prilikom mu je usmeno saopštena odluka o meri samoizolacije u kućnim uslovima u trajanju od 14 dana, shodno Odluci Vlade RS o dopunama Odluke o proglašenju bolesti Kovid -19 izazvane virusom Sars KoV-2 („Sl.gasnik RS“ broj 35 od 18.03.2020.godine), te kako se u konkretnom slučaju radi o krivičnom delu blanketnog karaktera, kod koga je za utvrđivanje postojanja elemenata krivičnog dela odnosno radnje izvršenja, a koja se sastoji u nepostupanju izvršioca po propisima za vreme epidemije, koja je na teritoriji Republike Srbije proglašena dana 19.03.2020. godine Naredbom Ministarstva zdravlja o proglašenju epidemije zarazne bolesti Kovid-19 i objavljena u “Službenom glasniku RS“, broj 37/2020 od 19.03.2020. godine, pre svega od značaja postojanje pravno relevantnih propisa i pojedinačnih akata nadležnih organa koji se uručuju ili usmeno saopštavaju licu kome je takva mera izrečena, to Vrhovni kasacioni sud, prihvata stav nižestepenih sudova da pravnosnažnim presudama nije učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, na koju se zahtevom branioca neosnovano ukazuje, obzirom da iz činjeničnog opisa krivičnog dela u izreci prvostepene presude, jasno i nedvosmisleno proizilazi da se u opisanim radnjama okrivljenog AA, stiču sva zakonska obeležja krivičnog dela nepostupanje po zdravstvenim propisima za vreme epidemije iz člana 248. Krivičnog zakonika, za koje je oglašen krivim i osuđen.

Ostalim navodima zahteva, branilac okrivljenog, polemiše sa činjeničnim utvrđenjima u pravnosnažnim odlukama i uslovima za primenu blanketnih propisa koji nalažu određeno postupanje okrivljenog u konkretnom slučaju, te ukazuje na pogrešnu ocenu dokaza, čime se po oceni Vrhovnog kasacionog suda ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (član 440. ZKP). Međutim, kako pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, to se Vrhovni kasacioni sud u razmatranje istih nije upuštao.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                            Predsednik veća-sudija

Andrea Jakovljević,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                     Dragomir Milojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić

Preuzmite dokument u PDF formatu

Slični dokumenti

Semantička pretraga sudske prakse

Pronađite relevantne pravne dokumente koristeći veštačku inteligenciju.